"Dakako da na svijetu ima dovoljno resursa za potrebe svih ljudi, no ne i za pohlepu nas bankstera. Mi smo banksteri dakle banksteri samo zato što ovce nisu ništa drugo nego upravo ovce. Ako ti to nije pravo, znaj da ih Bog nikad ne bi stvorio ovcama da ih nije želio uvijek uredno ošišanima."

Početkom velike globalne financijske krize 2007-e godine, respektabilni portal Bloomberg osvanuo je ukrašen naslovom 'kako je realnost ta da je čitavo planetarno tržište u bankrotu'. Za divno čudo a protivno svim očekivanjima, ovozemaljski robovlasnički, pardon, monetarni sustav - ne samo što je tada uspješno reanimiran nego je u relativno kratkom vremenskom periodu nakon toga počeo pucati od navodnog zdravlja kao nikad ranije. Potom se u ovoj 2020-oj godini, savršeno tempirano s totalnim urušenjem robovlasničke domino kule odnosno pardon, monetarnog sustava, na naš sve robotiziraniji svijet u kojem mašine sad već u svim sektorima danonoćno šljakaju kako bez plaće tako i bez bolovanja, poput groma iz vedrog neba iznenada obrušio koronavirus. Iz nekog nepoznatog razloga, navedeni se virus najviše okomio na umirovljenike - što će reći na pripadnike onog dijela državnog sustava koji je bio insolventan već od prvog dana njegovog uvođenja u praksu prije cca stotinjak godina. Naime mediji neprestano izvještavaju kako koronavirus tamani penziće k'o muhe.

S jedne strane, Julian Assange - osnivač WikiLeaks-a, umire u zatvoru radi skandaloznih istina koje je javno iznio u eter. S druge strane, nekažnjene gigantske neistine proteklih godina, poput recimo lažnih izvještaja o posjedu biološkog i kemijskog oružja za masovno uništenje koji su poslužili kao povod za rat u Iraku, utemeljile su sad već svuda posve normalnu pojavu #fakenews. Objašnjeno u dvije kratke crte, fakenews je princip danas svašta a sutra nikome ništa - pojeo vuk magare. Usput rečeno, sjećam se kao da je jučer bilo, kad sam onomad čitao raporte nezavisnih stručnjaka kako je golema brojka umrlih od AIDS-a također uvelike obmana - nesretnik u realnosti krepao od gladi ili ga ugrizla zmija, a na papiru preminuo od side.

Kako gdje, a uskoro i u vašem gradu, uvodi se ratno stanje, vojska na ulicama, zabrana kretanja danju, policijski sat noću, zabrana okupljanja i pregršt sličnih orvelovskih mjera. Činjenica stoji da je bez obzira radi li se o globalnom ili nacionalnim nivoima, broj umrlih od koronavirusa skroz na skroz beznačajan. Sasvim neovisno o tome je li panika od koronavirusa stvarna ili ne, posljedice itekako jesu. Naime zaraza stravičnom medijskom panikom brzo će proći, robovlasnička tiranija neće.

Ako ne bude drugačije, aktualno razdoblje ostat će registrirano u povijesti po obaranju čitavog niza rekorda.
Između ostalog, istrijebljen je rekordan broj životnih vrsta, elitisti su zabilježili rekordne zarade i ostvarili nikad dublji jaz između sebe i tzv. srednje klase a pogotovo siromašnih, muljažom nabrekli burzovni indeksi zabilježili su rekordne visine da bi potom u samo par narednih dana ti isti burzovni indeksi zabilježili rekordne krahove, u svjetsku cirkulaciju nečeg što apsolutno nikakve veze s novcem nema (navlakuša zvana fiat valuta bez ikojeg je pokrića a populaciji se posuđuje kao kamatonosni dug) ubrizgane su rekordne financijske injekcije ...

Osvrnemo li se malčice unatrag, tu gdje jesmo stigosmo desetljećima bombardirani propagandom urbanizacije: prenatrpani po mega milijunskim gradovima te kao takvi - nikad kontroliraniji i ranjiviji. Završetkom zadnjeg svjetskog rata, postalo je očigledno kako je kroz historiju najrasprostranjenija i najmoćnija te najubojitija planetarna religija, državizam, tek krinka strahovlasti zvane globalizam tj. Novi Svjetski Poredak ili ti New World Order. Od tada pa naovamo strogo upravljani dirigentskom palicom spomenute, dakle zahvaljujući nikome drugome nego upravo njoj - hrana nikad nije bila toliko smeće od hrane, iz industrije nikad nisu izlazili toliko kvarljivi proizvodi, ljudi nikad nisu bili otuđeniji, nikad veći kaos i sekiracije, urnebesno zagađenje, navodno stravične klimatske promjene ... Leži li nam prevarenima i ekonomski uništenima spas od već nagovještenog izumiranja u dragovoljnom pristanku na još više centralizirane strahovlasti? Moj zasigurno ne!

Suvereni platni instrument SOVRO službeno se našao pod lupom financijskog eksperta, i to ne bilo kakvog: naime tzv. Općinski sud u Rijeci odlučio je da se u siječnju 2019, u sklopu sudskog Predmeta 'Povrv-XXX/2018', obavi tzv. Sudsko financijsko vještačenje - što je potom izvršio tzv. Stalni sudski vještak za financije i računovodstvo Katica Pehar dipl.oecc. iz Rijeke. U kratkim crtama Anton Brnečić iz tzv. Opatije uredno je 2015-e godine isplatio bankovni kredit platnim instrumentom SOVRO, Erste banka je to ignorirala i upućivala mu raznorazna upozorenja i prijetnje, zatim je je Antonu Brnečiću pristigla Ovrha na što je on pravodobno reagirao dostavivši tzv. Policiji Prijavu kriminala povodom ignoriranja isplate kredita platnim instrumentom SOVRO, da bi ni kraju Nataša Citković Vrković u svojstvu tzv. Sutkinje Općinskog suda u Rijeci ispravno postupila na jedini korektan način, dakle zatraživši glede svega toga tzv. sudsko financijsko vještačenje čime su u najuži centar pažnje neizbježno dospjeli kako platni instrument SOVRO tako i materijalno pokriće valute Kuna. Moja opaska u ovom slučaju, umjesto platnog instrumenta SOVRO fokusirana je dakako na spomenuto materijalno (ne)pokriće valute Kuna: budući da je ono direktno vezano za navedeni sudski Predmet 'Povrv-XXX/2018' te od njega apsolutno nerazdvojivo, nema tog nekorumpiranog tzv. Suca u čitavom Univerzumu koji bi se prije donošenja bilo kakve presude u ovom Sudskom slučaju usudio ignorirati glede toga iznesene dokaze. Natašu Citković Vrković niti znam niti sam ikada išta čuo o njoj, no čak i da je najiskrenija i najčistija duša na ovome svijetu - hebiga nikako se ne može poreći da je po dva najključnija faktora ili ti nepristranost i sukob interesa, izvor iz kojeg svakog mjeseca redovno prima plaću pod default svrstava u skroz pogrešnu kategoriju.

Slobodan suvereni čovjek na planeti Zemlji Aljoša iz obitelji Đurić počeo je izdavati Suvereni platni instrument SOVRO još 2015 godine, koristeći se od tada njime u razne svrhe. Punovaljano materijalno pokriće kojeg pri izdavanju svakog pojedinačnog platnog instrumenta SOVRO svojim vlastoručnim potpisom i pečatom odgovorno garantira dakle čovjek Aljoša iz obitelji Đurić, najvećim dijelom čini njegov neotuđivi proporcionalni dio cjelokupne društvene imovine iz bivše tzv. Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Četiri godina otkako od 2015-e suvereni platni instrument SOVRO nesmetano cirkulira tamo-vamo, do dana današnjeg u 2019-oj na svjetlo dana nije izronio nijedan valjani dokaz koji bi čak i minimalno eventualno ugrozio njegovu punovaljanost.

Čovjek Aljoša iz obitelji Đurić
Email: aljosa[at]cromalternativemoney.org
Utorak 31 srpnja 2018

Glas Istre novine d.o.o.
Japodska 28, 52100 Pula

Jučer, utorak 12.06.2018, moj me stari kompa Konto iz PIJK Hijena (Prvi ilegalni jedriličarski klub Hijena) pozvao da cirka oko 18:00h prisustvujem poprilično jedinstvenom događaju. Nakon ludih avantura s Hijenama prilikom 'Jesenje Regate 2017', 'Regate Hrabri Momci I Momke 2017' te 'Maškarane Regate Brkolana 2018', bogami ni ovog puta surprise efekat nije izostao. I to kakav! Naime četrdesetogodišnji Saša Fegić, inače skiper i veliki zaljubljenik u more, upustio se ni manje ni više nego u hvale vrijedan put oko svijeta desetmetarskom jedrilicom HIR3.

Put oko svijeta! U cirka godinu dana, možda nešto manje a možda i puno više. Plovidba preko tri oceana dugačka 28.000 milja... Kad ga izbliza pogledaš i pomisliš na sva nemirna svjetska mora i burne vode, HIR3 - jedrilica poznatog Mladena Šuteja kojom su Saša Fegić i njegova posada jučer krenuli oploviti svijet, čini se poput sićušne orahove ljuske. Tzv. Pula koju je Saša Fegić uzeo za startno mjesto neizvjesnog, dugačkog putovanja, smilovala se i umjesto najavljene kiše sijala suncem iz sve snage. Na mjesto radnje u tzv. pulsku luku, preciznije lučicu SRD Mandrač (Sportsko ribolovno društvo), stigao sam u 17:30h. Tamo se već okupilo otprilike 40-50 ljudi koji su došli izraziti podršku hrabrim jedriličarima. Televizija, radio, novine, ništa nije falilo. Mol na kojemu je cijelo gledateljstvo stajalo, u jednom je trenutku zbog prevelike težine počeo tonuti. Cika i smijeh...

Uvodna napomena:svirep ratni zločin što je nad njim počinjen 1990-ih u ime tzv. 'Hrvatskog naroda' i tada novokreirane tzv. 'Hrvatske države', kad je ujedno i barbarski pokraden za svoj proporcionalni dio sveukupne društvene svojine iz bivše tzv. SFRJ čijem je razvoju ravnopravno pridonosio cijelu mladost zajedno sa svim ostalim smrtnicima užasno obmanutim u tzv. građane iste - oštro je preusmjerio život Aljoše iz obitelji Đurić i uveo ga u razdoblje od skoro tri desetljeća kojeg je kao neovisni slobodni mislioc posvetio svom samoobrazovanju kroz intenzivno istraživanje Univerzalnog Prirodnog Zakona te tzv. monetarne, financijske, ekonomske i pravno/zakonodavne sfere. Unatoč svemu što se protiv istog poduzimalo, 2013 u eter se ipak uspjela probiti 'Obavijest o reapropriaciji suvereniteta, regeneraciji vlasništva nad ex-YU imovinom i odšteti' - bezrezervni trud i bespoštedno uloženo vrijeme u višegodišnje marljivo elaboriranu navedenu Dokumentaciju urodili su plodom utoliko što plovilo po fekalijama koje je Aljoša iz obitelji Đurić izgradio i dalje nema ni najsitnije pukotine kroz koju bi eventualno drek unutra propustilo. Kako se situacija u spomenutom pogledu stala usijavati u korist istine, Facebook je "iznenada" ugasio račun 'Aljoša iz obitelji Đurić'. Ujedno s time, nemoguće se iz razloga koje nije potrebno pojašnjavati ipak dogodilo te je Google, uprkos bezbrojnim web mjestima na kojima su isti počevši od 2007 godine upisani pretežno vezano uz 'Alternativnu valutu Crom' i što je još važnije isto tako i linkovani prema web sajtu 'cromalternativemoney.org', "neočekivano" presumjerio rezultate upita 'Aljoša Đurić' / 'Đurić Aljoša' / 'Aljoša iz obitelji Đurić' na ne bilo koju već jednu točno određenu stranicu web sajta 'Kontrola uma' kojeg uređuje Dražen Kasalo. Dotični Kasalo Dražen tamo je, stručno upakiranim lažima, upeo iz sve snage Internautima odvratiti pažnju od vlastitih kritičnih falinki te svoje zamašne biznismenske "nestašluke" preobratiti u opis stanovitih karakternih osobina Aljoše iz obitelji Đurić. Kreiranje situacija u kojima problem nije sama suština problema već je problem onaj tko suštinu problema objelodanjuje - najstarija je Matrixova podla trikarija uz onu mnogo poznatiju "zavadi pa vladaj". U kontekstu naslovnog iscrpnog izvještaja 'Dražen Kasalo - izdajnik koji je kroz Arbitražni sud pravde prodao svijet', Aljoša iz obitelji Đurić linija je ponašanja i princip djelovanja kojeg su stobrečanin Kasalo Dražen te udruga Čovjek i Arbitražni sud pravde zauzeli prema svakom i bilo kom ljudskom stvorenju, organizaciji, fizičkoj ili pravnoj osobi, svejedno nastupali ovi u svojstvu bilo tužitelja, bilo tuženika, bilo ugovornih protustrana, bilo partnera u poslovnim aranžmanima ili drugim projektima i odnosima ikoje vrste.

Prikrivena ispod prijateljubive krinke, Sila nečista od pamtivijeka krišom dominira svijetom onakva kakva je uvijek bila - oduvijek do srži pokvarena. Orvelovska struktura moći svojevremeno je gostila kraljeve i careve tronovima da bi se ovi potom ceremonijama pogubljivanja usred mjesnih trgova, okrutno rješavali buntovnika bilo vješalima bilo dželatskim sjekirama. Postepeno usavršavane, nedovoljno učinkovite metode vlastovanja modernizirane su u potajni Matrixov utjecaj iza državnih vlada ustoličenih masovnim medijskim propagandama kojima se publici servira fabricirano prihvaćanje kontroliranih da budu upravljani. Superiorna efikasnost tog suvremenog načina vladavine Auotkrata nad čitavom globalnom populacijom zasnovana je na jednostavnoj logici kako unutar granica proizvedene iluzije slobode nitko nema povoda pobuniti se protiv vladara ukoliko vladara navodno uopće nema već su opće okolnosti, kakvo god zlopaćenje one bile, navodno posljedica kolektivnih pogrešnih odluka. Jedini feler pri tome leži u riziku Oligarhije da joj sveprisutni diktatorski nadzor nad prividno raznolikim programom u ponudi (Dražen Kasalo te udruga Čovjek i Arbitražni sud pravde uključeni) nekim slučajem eventualno izmakne iz ruku. Drugim riječima, nipošto i nikako ne narušiti fatamorganu slobode ključ je održavanja stanja nametnutog čovječanstvu od strane krajnje gramzive Elite. Kockanje Kleptokracije sa spomenutom manjkavošću njene taktike za gospodarenje planetom, primarni je uzrok zašto unatoč uvriježenim predrasudama najvrijednija valuta današnjice jeste naracija a ne dolar ili nafta odnosno euro ili zlato. Koincidentno, zadnjih godina Wikipedija i slične društvene mreže poput Facebook-a i Twitter-a naprosto su preplavile globus, drogirajući maksimalno eksploatirani auditorij kako smo vremena pohlepnih tiranina navodno nepovratno ostavili za nama. No egzistiranje medija s izmanipuliranom naracijom sačinjenom od autoriziranog sadržaja ipak nimalo ne odgovara stvarnim težnjama krvoždernih vampira. Naime manipulacija iskonstruiranim konceptualnim dogovorom ogromnog mnoštva pojedinaca da se putem javnih pozornica razgovara isključivo o podobnim - neovisno koliko god se one pričinjale zajedničkim - ipak tuđim temama, nikad nije niti će ikad biti u stanju spriječiti ljude da prepričavaju među sobom što god im padne na pamet. Stoga je zebnja Autokrata od nepredvidivih posljedica u koje je kadra planuti mogućnost da svjetini nešto nepodobno padne na pamet eskalirala u odlučujuću finalnu bitku za ljudski um. Je li ili nije medijsko spletkarenje Dražena Kasala iznošenjem dezinformacija o sebi i udruzi Čovjek tj. Arbitražnom sudu pravde dostatno uobličeno u istinu ne bi li samo od sebe prirodno prevladavalo ostale srodne naracije među ljudima? Nije. Spadanjem prijateljske maske ukazalo se pravo lice Orvelovog protagoniste koji je usput rečeno svoju vlastitu navodno punu slobodu (»15.05.2018: nakon Objave o nepostojanju osobe DRAŽEN KASALO iz 2014 i dalje koristim osobnu iskaznicu i vozačku dozvolu koje glase na istu«) "unaprijedio" u navlačenje neupućenih laika na uokviravanje njihovih individualnih punih sloboda u sljedbeništvo njegovog strogo ograničavajućeg liderskog recepta.

Gromoglasnim kršenjem stavki 3 i 4 Članka 2 te stavke 1 Članka 21 Pravilnika Arbitražnog suda pravde udruge Čovjek kojima je armirano garantirano da Stranke u sudskim postupcima pri ASP-u mogu biti em pravne em fizičke osobe, u Stobreču je 17.04.2018, nakon papazjanije odugovlačenja potrajalog 230 tmurnih dana, urotom odbijena Tužba Aljoše iz obitelji Đurić protiv Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske - "ni zbog čeg drugog" nego zato jer je prema najnovijoj kvislinškoj fabrikaciji Predsjednika ASP-a odapetoj iz bezizlazno kontradiktorne pat pozicije, Tužitelj u svojoj 300% ispravnoj Tužbi navodno »nedopušteno pokrenuo postupak protiv fiktivne pravne osobe umjesto protiv čovjeka». Odmah ispod obrazloženja u kojem stoji da je Tužba odbijena stoga što je »postupak pokrenut protiv fiktivne pravne osobe koja nije živa, stvarna niti istinita i koja samo po sebi nije niti će ikada moći djelovati pa stoga nije niti odgovorna za ikakvo djelovanje», navedeno je Rješenje ASP-a potpisala nekakvom vračarijom Gospodnjom fikcija 'Predsjednik' fiktivnog 'Suda' fiktivne 'udruge Čovjek' registrirane u fiktivnoj 'Republici Hrvatskoj'.

Danas 24 ožujka 2018 Vijesti Al Jazeera Balkans objavile su članak 'Ljudi koji su odlučili prestati biti osobe'. Ovu vijest medijske kuće Al Jazeera, dakle temiranu 'ne fiktivna osoba već živi čovjek na planeti Zemlji' - potpisuje Tomislav Šoštarić, novinar portala Al Jazeera Balkans u Zagrebu. Tomislav Šoštarić, koji je inače u prošlosti radio u informativnom programu hrvatske televizije kao reporter te novinar u redakciji unutarnje politike, nedavno me kontaktirao nakon što je medij Glas Istre 07.03.2018, povodom kriminalne akcije (02.03.2018) takozvane Policije tzv. Republike Hrvatske protiv mene, posvetio nekoliko svojih stranica vrućoj temi 'Slobodan suvereni čovjek na planeti Zemlji, Aljoša iz obitelji Đurić'.

U međuvremenu, ja slobodan suvereni čovjek na planeti Zemlji Aljoša iz obitelji Đurić službeno sam reagirao glede navedenog tuđeg nelegitimnog djelovanja na moju štetu: 'Tužba Suverenog Čovjeka Protiv MUP-a Republike Hrvatske - 2 Dio'. Uz jedan specijalni dodatak pri samom dnu ovog tekstualnog sadržaja, u narednim redovima prenosim vijest kojom se Al Jazeera atraktivno dotakla sve prisutnije, vijekovima nepravedno zapostavljane stvarnosti na ovom geografskom području.

Jedna od najsenzacionalnijih vijesti u ovoj 2018 svakako je civilna Tužba, najveća u povijesti Italije a možda i čitavog svijeta, nedavno podnesena protiv talijanske banke Carige zbog prikrivanja emisione dobiti za poslovnu 2013 godinu. Tužba protiv banke Carige zavedena je u Sudu pod brojem '2035/18 RG'. Inače, 'Banca Carige S.p.A.' (Štedionica Genove i Imperie) osnovana je još u 14 stoljeću davne 1483 godine u Genovi, te je danas financijski div regije Liguria i jedna od vodećih banaka u cijeloj Italiji.

Tužbu protiv banke Carige pokrenuo je ekonomist Marco Saba uz pomoć odvjetnika Marco Della Luna. Istraživač i ekonomist Marco Saba, ujedno je Predsjednik 'Instituta za visoke studije ekonomske i monetarne suverenosti' (IASSEM - Istituto di alti studi sulla sovranità economica e monetaria) i Glavno-odgovorni za istraživanja u 'Centru za monetarne studije' (Centro studi monetari), te autor knjiga 'Bankenštajn' (Bankenstein) i 'Banka ili život' (O la banca o la vita). Esejist i ekspert za ekonomsku politiku te stručnjak za psihološke, ekonomske i pravne instrumente za društvenu dominaciju, Marco Della Luna je odvjetnik koji se već dugi niz godina bavi forenzikom - široj javnosti između ostalog poznat kao autor knjige 'Euro-robovi' (Euroschiavi) i drugih sličnih knjiga o bankama i novcu odnosno valutama.

Neporeciva je činjenica da su tijekom povijesti počinjeni nebrojeni zločini od kojih nemalo njih, bilo po broju ljudskih žrtava - bilo po materijalnoj šteti, seže katastrofalne posljedice. Neporeciva je činjenica također i ta da su te iste zločine u najvećoj mjeri počinili ne odmetnici od zakona, već oni koji su se zakona slijepo pridržavali.

Predrasuda je definirana kao unaprijed donesen sud o nečemu što je površno ili kompletno neistraženo pa se stoga nedovoljno poznaje; ona je najčešće stereotipan stav koji je posljedica lažnih autoriteta i njihovih nikad dokazanih, u društvu dobrano proširenih i ustaljenih, svakojakih bezveznih tvrdnji. Teorija (primjerice državizam, monetarna teorija, ekonomska terija) je pak definirana kao najobičnija pretpostavka bez ikakve valjanosti, iz razloga što nije potkrijepljena nikojim dokazom nesporne naravi. Teorija može biti iznesena ne samo u dobroj vjeri nego i zlonamjerno, čemu najbolje svjedoči slučaj u kojemu je teorija istovremeno i potpuno lažna tvrdnja - dakako, radi se o priručniku 'Policija i građani' iz 2005 u kojem crno na bijelo stoji da je nad ljudima navodno neophodna vlast, i da je državna vlast nad ljudima navodno bazirana na njihovom prihvaćanju nekakvog društevnog ugovora.

Zbog toga što je jedinstveno činjenično stanje upravo takvo kakvo jeste i nijedno drugo, dakle jedinstveno - o njemu nema nikakve diskusije. Pa opet, rijeđe ili češće, ovisno primjerice o tome koliko je već koji državizam čvrsto zagazio u blesavost pokušavajući se oduprijeti neizbježnom vlastitom krahu, na scenu stupa forenzika. Forenzika je širokog spektar znanstvenih grana kojima se pomažemo pri potrebi za utvrđivanjem nepobitnih fakata - bilo da se radi o sudskim procesima, sudskim postupcima ili nečem sasvim trećem.

Prije otprilike dva tjedna, medij Glas Istre posvetio je - uključujući naslovnicu - pet šest novinskih stranica stranica žestokom sudaru stvarnosti s nečijim krajnje uvrnutim tumačenjem iste. Od cirka 16:00h popodne petka 02.03.2018 pa sve do kasno navečer otprilike do 22:20h, ja slobodan suvereni čovjek na planeti Zemlji Aljoša iz obitelji Đurić ponovo sam bio žrtva kriminalne akcije tzv. Policije Republike Hrvatske koja je svom snagom odisala karakteristikama navodno iskorijenjenog, zloglasnog inkvizitorskog lova na vještice. U nastavku sadržaja slijedi moja reakcija: 'Obavijest, druga po redu, o dodatnom dokaznom materijalu glede moje Tužbe protiv Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske zbog krivotvorenja činjeničnog stanja, kršenja ovlasti, kršenja ugovora, povrede časti i poslovnog ugleda, kršenja pravomoćnog pravorijeka, otimanja i uzurpiranja tuđe privatne svojine te zločinačkog djelovanja na štetu čovjeka na planeti Zemlji - podnesene pri Arbitražnom sudu pravde udruge Čovjek koncem kolovoza 2017'.

U petak 02.03.2018, između 16.00h i 22.00h, ljudi zaposleni u svojstvu takozvanih osoba kao tzv. Policijski službenici fiktivne tzv. Republike Hrvatske, tijekom nečeg što u sebi sadrži sve karakteristike inkvizitorskog lova na vještice ponovo su apsolutno nelegitimno, kriminalno i zločinački djelovali protiv mene slobodnog suverenog čovjeka na planeti Zemlji, Aljošu iz obitelji Đurić, odnosno na moju štetu.
Teško kršeći mir i Univerzalni Prirodni Zakon, teško kršeći naš u potpunosti valjani međusobni Ugovor, te između ostalog teško kršeći i njihova vlastita tzv. Statutarna pravila (Članak 6 'Opće deklaracije Ujedinjenih Naroda o ljudskim pravima' koji kaže da je svačije neotuđivo pravo slobodno izabrati hoće li ga se igdje pred Zakonom uzimati za čovjeka ili za tzv. osobu; Članak 20 'Univerzalne deklaracije Ujedinjenih Naroda o pravima čovjeka'; Članke 14 i 15 'Deklaracije Ujedninjenih Naroda o pravima i odgovornostima pojedinaca, grupa i društvenih tijela za promicanje i zaštitu prihvaćenih ljudskih prava i temeljnih sloboda'; Zakon Republike Hrvatske o arbitraži; Pravomoćni Pravorijek Arbitražnog suda pravde udruge Čovjek od 07.04.2017; Ustav Republike Hrvatske; Zakon o policijskim poslovima i ovlastima ...), tzv. Djelatnici takozvanog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske dobrano su me izmaltretirali, izdavali mi razne naredbe bez da su mi pri tome pružili zatraženi nepobitni dokaz o ikojoj njihovoj nadleženosti nada mnom, krivotvorili me u tzv. osobu 'ALJOŠA ĐURIĆ', krivotvorili kako umjesto što putujem mojom privatnom svojinom putnim pomagalom po planeti Zemlji - vozim tzv. vozilo u tzv. prometu u imaginarnoj tzv. državi Republici Hrvatskoj, pokušali me kidnapirati uz pomoć kamiona tzv. pauka, formalno me uhapsili te mi između ostalog drsko i prepotentno na podli način ukrali moju privatnu svojinu.
U tzv. Postaji prometne policije Pula provedeno je nekakvo službeno ispitivanje nada mnom. Tu video snimku u trajanju od otprilike pola sata javno objavljujem na sljedećem linku:
http://cromalternativemoney.org/slike_3/mup_policija_kriminal_kradja_02_03_2018.m4v

U ponedjeljak ujutro 05.03.2018 (08.45h), ja slobodan suvereni čovjek na planeti Zemlji Aljoša iz obitelji Đurić, javio sam se live u popularni program Radio Maestrala Elvisa Morine i mog starog kompe Todora. Malo smo popričali o tragikomediji koju je u petak 02.03.2018, bez ikoje nadležnosti nada mnom, velikodušno na moju štetu priredila tzv. Policija tzv. Republike Hrvatske na geografskom području planete Zemlje poznatijem kao Veruda (pošta - autobusna stanica - kafić Šaban). Zahvaljujući se Elvisu i Todoru što su mi omogućili putem radija javno iznijeti ono što sam imao za reći, ovom prilikom - naravno u prijateljskom duhu - podsjećam Todora na dvije izuzetno važne stvari. Prvo, što se tiče tvoje trvdnje kako tzv. država nepobitno postoji i da svi mi, htjeli ne htjeli moramo biti pokorni tom autor-itetu, autor tzv. državnog autor-iteta je nitko drugi doli neki, tko god on bio, čovjek. Ono 'gov' u Internet adresi tzv. Vlade Republike Hrvatske stoji za 'govern-ment', što u prijevodu s latinskog znači kontrola uma tj. upravljanje mislima. Državu je nemoguće odvojiti od religije, iz prostog i jednostavnog razloga što je država religija sama po sebi - najjača i najkonzumiranija u čitavoj ljudskoj povijesti. Netko vjeruje u Boga, netko vjeruje u državu, nekome je država Bog. Drugo, u jednoj mojoj Obavijesti uredno dostavljenoj prije par godina tzv. najvišim svjetskim pravnim, financijskim i monetarnim autoritetima, piše: „Na meti neprestanog navaljivanja REPUBLIKE HRVATSKE da me protiv moje volje uključi u ubijanja i razaranja koja po mom shvaćanju isto kao i svi drugi ratovi ne predstavljaju ništa drugo nego robovanje globalnoj eliti što kroz monetarnu emisionu dobit oduvijek vlada legalnim društvom - prethodno navedenu Potvrdu o fizičkoj nesposobnosti za rad predajem 23 lipnja 1994 NOVAČKOJ KOMISIJI MINISTARSTVA OBRANE RH skupa s potvrdom da sam tek izašao s Psihijatrije gdje sam skoro mjesec dana u razdoblju od 17.05 do 09.06 ležao teško ranjen sustavnom psihičkom torturom. U rezimeu, potpuno mi time poremetivši život i ugrozivši mi duševno zdravlje, krajem 1991 REPUBLIKA me HRVATSKA zlostavljačkim primoravanjem odjevanja ratne uniforme apsorbira u njene vojne redove - "slučajno" pri tome zagubljujući kritični podatak da nisam njen državljanin. Ne uvažavajući jezivo zujajuće žuljanje me u glavi, 1994 REPUBLIKA HRVATSKA odlučna ne odustati od silovanja me uniformom reprizira prokušani recept i opet "slučajno" zagubljujući ključni podatak - original liječničke Potvrde o fizičkoj nesposobnosti za rad, tu okolnost naravno ni ne spominje u Rješenju Novačke komisije datiranom 28.06 kojim se ocjenjujem sposobnim ratovanjem u sastavu Hrvatske Vojske žrtvovati se privatnim interesima u sjeni Franje Tuđmana i družbe”. Kompa, sjećaš se da si upravo ti bio taj koji je tog dana čekao sa mnom u kilometarskom redu ispred spomenute Komisije? I sjećaš se da sam ti bio pokazao tu ukradenu mi, liječničku Potvrdu o fizičkoj nesposobnosti za rad?

Nakon što je na drugoj stranici Glasa Istre od subote 03 ožujka 2018 objavljena u vidu Fotografije dana velika slika naslovljena 'Sovereign Aljoša izazvao opsadu Verude', čitavu naslovnicu današnjeg (07.03.2018) Glasa Istre zauzela je velika moja slika s popratnim tekstom: "Čovjek izvan Sustava / Ne poštujem vaše Zakone / Ja nisam osoba, ja sam čovjek na planeti Zemlji / Ja sam suveren, iznad mene nema nikoga tko mi može išta naređivati, imam svoju slobodu, poštujem Univerzalni Prirodni Zakon". Na stranici broj 2, objavljena je u vidu Izjave dana moja tvrdnja "Osobe postoje isključivo u sustavu države, ne postoje nigdje drugdje, osoba je fikcija, ja nipošto nisam njezin državljanin, ja sam Čovjek". Potom su stranice 6 i 7 opet zauzeli moja velika fotografija i određeni podnaslovi, a stranice 8 i 9 podugački članak kojeg potpisuje novinarka Marica Košta.

Što god netko kupio, bilo deterdžent, pretplatu na sportske TV kanale, biciklu, internet liniju, solarne panele, ugradnju umjetnih zuba, reviziju financijske bilance ili štošta drugo, kriteriji i uvjeti kupoprodaje uvijek su određeni prije nego li do same nje uopće dođe. Pa opet, unatoč tom unaprijed postignutom dogovoru između prodavca i kupca tj. između ponuđača i prihvatitelja ponude, nije rečeno da kupoprodaja uvijek mora proći glatko. Jedan, da ga tako nazovem “bezizlazni” primjer, je onaj kad je frajer kupio čokoladu s kojom je u biti sve u redu, no njemu je ipak zasmetalo što je ambalaža malo izgužvana, što se nekoliko kapi nije dobro stopilo pa površina čokolade nije sasvim glatka, što su iz jednog njenog kuta malo izvirile mrvice kokosovog oraha kojima je u unutrašnjosti napunjena, i slične bezazlene stvarčice. Za čitatelje (ispod ovih uvodnih redaka javno objavljene službene Dokumentacije) koji se po prvi put susreću s onim što se dogodilo između privatnog Suda i mene, spomenuti bezizlazni primjer perfektno dočarava situaciju u koju određeni Članovi institucije "Arbitražni sud pravde udruge Čovjek" prozirnim lažima tvrdoglavo nastoje smjestiti naš međusobni Ugovorni odnos - pri čemu ne samo što negiraju kako su njegove ključne Odredbe višestruko prekršili, već ne prezaju čak i od poricanja samog njegovog postojanja uopće! U kratkim crtama, stvarnost odnosno jedinstveno činjenično stanje, skroz je na skroz oprečno prethodno navedenoj bezazlenoj bezizlaznoj usporedbi: Arbitražni sud pravde napismeno garantira da je čokolada jestiva, a mene je kad sam je otvorio zapljusno oštar smrad pokvarene robe, Arbitražni sud pravde napismeno garantira da je čokolada bijele boje s kokosovim orahom a ja sam dobio tamnosmeđu punjenu jagodama, Arbitražni sud pravde napismeno garantira da čokolade ima 300 grama dok ih moja precizna vaga pokazuje tek 70, Arbitražni sud pravde napismeno garantira da ga u čokoladi nipošto nema a analizom je ustanovljeno kako ona sadrži za mene smrtno opasni sastojak "XY" na kojeg sam veoma alergičan...

S obzirom na činjenicu kako sa zaprimanjem “škakljivih” preporučenih poštanskih pošiljki, privatna institucija "Arbitražni sud pravde udruge Čovjek" ima popriličnih poteškoća specifične naravi, ispod javno objavljena službena Dokumentacija za svaki je slučaj, zlu ne trebalo, poslata i na određene email adrese. Kad sam onomad, ja slobodan suvereni čovjek na planeti Zemlji Aljoša iz obitelji Đurić, podizao moje prve dvije Tužbe pri Arbitražnom sudu pravde, u obje sam kuverte osim papirologije bio spakirao i pripadajuće DVD-ove s PDF verzijama kompletnih Tužbi - u svrhu njihove što lakše i brže obrade od strane za to Odgovornih unutar ASP-a. Usput (primivši neke važne Dokumente od ASP-a u obliku slika načinjenih mobitelom) saznavši tužnu činjenicu kako ni Predsjednik ni Potpredsjednik Suda nažalost ne raspolažu jednim najobičnijim skenerom, naknadno sam unatoč mom prethodno navedenom izlasku im u susret bio zamoljen od strane Vladimira Perića da za Članove ASP-a dodatno i na Dropbox postavim PDF verziju obje kompletne Tužbe. Email adrese Članova Arbitražnog suda pravde za koje me Vladimir Perić tada bio zamolio da im dozvolim pristup Dropbox-u, iste su one na koje je ispod javno objavljena službena Dokumentacija, osim preporučenim poštanskim pošiljkama poslata iz predostrožnosti ovih dana također i elektroničkim putem dakle. Pored adrese "Udruga Čovjek (za ASP), PP 77, 10001 Zagreb", "Obavijest o poduzimanju legitimne samoobrane od prevare Članova Arbitražnog suda pravde nad suverenim čovjekom" poslata je preporučenom poštanskom pošiljkom i na adresu "Udruga Čovjek (za ASP), Vrhovčev vijenac 9, 10000 Zagreb" stoga što je upravo to koordinatni podatak zabilježen pri svakoj novčanoj transakciji izvršenoj prema Arbitražnom sudu pravde, te stoga što je upravo to adresa koja unutar "Registra udruga Republike Hrvatske" stoji za pod Registarskim brojem 21011760 zavedenu Udrugu ČOVJEK čiji je Predsjednik VLADIMIR PERIĆ.

Niti je istina da je na ovim prostorima 1945 baš sve bilo razrušeno ali gotovo da je tako, niti je istina da je na ovim prostorima od tada pa do početka 1990-ih baš sve od onog odista puno stvorenog bilo izrađeno tek na jedan jedini način, ali gotovo da je tako. Jugoslavija... netko je se sjeća po radnim akcijama, netko po gratis liječenju, netko po zlu, netko po besplatnom školovanju, a ja je pak pamtim po onome što iskače izvan okvira svih tzv. zakonskih kodeksa i legalnih definicija te općenito pravnih teorija. Lažno se 1990-ih predstavljajući kao njene navodne tzv. pravne nasljedice, pokušavajući pred očima svijeta pljačku imovine barbarski dokrajčene zajednice izrežirati u tzv. civilizirani čin, novoizmišljene tzv. države sudarile su se s šokantnom činjenicom kako Ustav tzv. Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije nigdje u sebi ne sadrži termin "državna svojina". Umjesto toga, u odnosu na "društvenu svojinu" tj. unikatan jugoslavenski koncept vlasništva jedinstven na čitavom globusu, u Ustavu je SFRJ bilo uklesano sljedeće:
* Osnovna Načela
polazeći od toga da nitko nema pravo svojine na društvena sredstva za proizvodnju, nitko - ni društveno-politička zajednica ni organizacija udruženog rada, ni grupa građana ni pojedinac - ne može ni po kom pravnosvojinskom osnovu prisvajati proizvod društvenog rada, ni upravljati i raspolagati društvenim sredstvima za proizvodnju i rad, niti samovoljno određivati uvjete raspodjele;
* Član 12
sredstva za proizvodnju i druga sredstva udruženog rada, proizvodi udruženog rada i dohodak ostvaren udruženim radom, sredstva za zadovoljavanje zajedničkih i općih društvenih potreba, prirodna bogatstva i dobra u općoj upotrebi društvena su svojina. Nitko ne može steći pravo svojine na društvena sredstva.

Drugim riječima: jednog sumornog jutra tamo negdje početkom 1990-ih, na ovom geografskom području planete Zemlje odnekud je iskrsnula razbješnjela teško naoružana masa opijena fanatičnim državizmom koja je potpuno ignorirajući stvarnost, ne prezajući ni od čega pri svom haluciniranju kako Boga drži za jaja, sebi banditski prisvojila svu zemlju te sve što se tada tu zateklo em iznad em ispod njene površine - uključujući i moj neotuđiv proporcinalni dio cjelokupne društvene svojine iz bivše tzv. SFRJ. Prošlo je već poprilično godina od tada, da bi u ovo demokratsko super-moderno doba konačno evo stigli do prijelomne točke: scene iz Brus Lijevih filmova “zabranjeno za pse i Kineze” ili recimo Crnci i Židovi te Romi - klasični su primjeri nečega što je onomad bilo tzv. najlegitimnija pojava unutar određenih zajednica, a što je u povijesti ostalo zabilježeno kao suludost zloglasnih rasnih diskriminacija. U prethodno navedenom Ustavu bivše SFRJ, "čovjek" je bio itekako prisutan pojam. Istina stoji da danas ovdje i voda može proticati, i stablo rasti, i cvijet mirisati, i konj galopirati, i pas ujedati, i mačka grebati, i ptica letjeti, no usred sveg tog prirodnog obilja tragično blesavo samo čovjek pred čovjekom ni pod koju cijenu ne smije biti čovjek.

Materijal što ga danas 28.06.2017 objavljujem ovdje na Crom Alternativnim Vijestima, popratit ću kratkim uvodnim dijelom temiranim "status quo must go on".

Naslovnu WEB stranicu UDRUGE ČOVJEK krasi poučna priča o užasu kojemu je čovječanstvo podvrgnuto već predugo vremena, pretežno emitiranom putem Institucija koje umjesto da provode pravdu, još onomad davno postadoše iz sluge čovjeku njegovim represivnim gospodarom - što se između ostalog reflektira i tako što je jedini cilj nedodirljivih Sudaca pokoriti obične smtnike sopstvenoj samovolji. Uglavnom stigao je trenutak da se svemu tome konačno stane na kraj, što je po prvi put u povijesti na krajnje efikasan način omogućeno osnivanjem ARBITRAŽNOG SUDA PRAVDE UDRUGE ČOVJEK: "ne čini drugome ono što ne želiš da drugi čine tebi; ukoliko ipak netko odluči djelovati u neskladu s tim zlatnim pravilom - neka bude spreman/spremna suočiti se s posljedicama svojeg djelovanja; Arbitražni sud pravde alat je kojim će se posljedice takvog djelovanja pojedinaca (moguće po prvi puta nezaštićenih plaštom nedodirljivosti sustava koji su skrojili prema svojim vlastitim interesima) manifestirati u njihovom životu".
S jedne strane činjenica stoji da je ARBITRAŽNI SUD PRAVDE Institucija koja Presude tj. Pravorijeke donosi u skladu sa poštenjem i pravdom i moralom, no s druge strane činjenica je također i ta da su i poštenje i pravda i moral tek obični koncepti koje je ovisno već o motivima i interesima kako kojeg pripovjedača, moguće tumačiti na brojne, međusobno čak i veoma kontrastne načine.
"Bit će bolje, netko viče, na papiru mrtvo slovo, na Istoku stare priče, na Zapadu ništa novo" - kaže jedna odlična stara rock pjesma. U odnosu na jedinstveni historijski momenat osvanuo osnivanjem ARBITRAŽNOG SUDA PRAVDE UDRUGE ČOVJEK, zumirajući posebice spomenuti omrznuti plašt nedodirljivosti Sustava kojeg su zlikovci skrojili prema svojim vlastitim interesima, pažljivom oku svakako neće izmaći intrigantnost kojom ASP skroz na skroz proturječno samome sebi prakticira iznad navedeno Zlatno pravilo: "Članak 46 ...Pravorijek je valjan i ako ga koji od članova arbitražnog vijeća odbije potpisati; Članak 54 ...članovi ASP i njegove administracije neće se smatrati osobno odgovornima za svoje postupke i propuste u vezi s postupcima".