"For centuries, central banks have been robbing the common man by the way they put new money in circulation. Rather than divide the new cash among the people, they lend it through the banking system, at interest. This practice makes the central banks the money's owners and makes everyone else their debtors. So produced debt-based money has roughly half the purchasing power it would have if it were issued directly to the populace, free. Money belongs to citizens because they are the ones who are producing consumer goods in the first place", Giacinto Auriti. SIMEC was a currency issued by Italian retired law professor and lawyer at the beginning of the 2000s. As a particular type of local, interest-free alternative money, SIMEC - acronym for "econometric symbol of inducted value", used in Guardiagrele - village in central Italy's Abruzzo region; in its essence represents a successful monetary experiment that has produced a boost of consumption, bloom in the local business community, separation from the national financial system and a legal victory for his inventor. Professor Auriti, died on August 11th, 2006 at age 83, hoped to convince the world that central bankers are the biggest con artists in modern history.

"Stoljećima su središnje banke pljačkale običnog čovjeka kroz način na koji izdaju novac u opticaj. Umjesto da novostvorenu gotovinu dijele svim ljudima, centralne banke kroz bankarski sustav građanima posuđuju novac s kamatama. Ovakva praksa čini središnje banke vlasnikom novca, a sve ostale njenim dužnicima. Tako proizvedeni novac-dug ima upola manju kupovnu moć od one koju bi imao da je stanovništvu direktno izdan besplatno. Novac mora pripadati građanima jer su prije svega oni ti koji proizvode robu široke potrošnje", Giacinto Auriti. SIMEC je valuta koju je početkom 2000-ih izdavao umirovljeni talijanski odvjetnik i profesor prava. Kao jedinstvena vrsta lokalne valute, SIMEC - skraćenica za "ekonometrijski simbol inducirane vrijednosti" - beskamatni alternativni novac koji se koristio u mjestu Guardiagrele u regiji središnje Italije Abruzzo, u suštini predstavlja uspješni monetarni eksperiment koji je proizveo porast potrošnje, procvat lokalne poslovne zajednice, odvajanje od nacionalnog financijskog sustava i pravnu pobjedu za svog izumitelja. Profesor Auriti, preminuo 11 kolovoza 2006 u dobi od 83 godine, nadao se da će uspjeti objasniti čovječanstvu da su središnji bankari najveći umjetnici obmane u modernoj povijesti.

Na početku borbe protiv velike bankarske zavjere, Giacinto Auriti se pokušao suprotstaviti nacionalnoj monetarnoj politici putem sudova. No talijanski suci su osujetili njegove napore da se guverneri talijanske središnje banke Antonio Fazio i Carlo Azeglio Ciampi, proglase krivima zbog prevare i ostalih kriminalnih djela uključujući i poticanje na samoubojstvo. Stoga je Auriti sproveo u djelo drugi plan. Počeo je tiskati novac s natpisom koji na svakoj  novčanici jasno identificira njenog nositelja kao njenog jedinog vlasnika. Do sredine kolovoza 2000, u opticaj je ušlo otprilike 2,5 milijardi SIMEC-a. "Udvostručili smo količinu novca u džepovima ljudi, ubrizgali krv u beživotno tijelo, ljudi su bili toliko sretni da su mislili da sanjaju".