Pravila Basel III, evolucija Basela I iz 1988 i Basela II iz 2008, okarakterizirana su fokusiranjem na tri glavne točke: jamstva kratkoročne likvidnosti, transformacija dospijeća naplata i kapitalni rekviziti. Uvođenje novih pravila je prognozirano za 2020 godinu. Reklama lansirana iz bankarskih ambijenata je da će se stupanjem na snagu Basela III uvesti puno strožija kontrola nad financijskim ustanovama čime će se izbjeći buduće gospodarske krize. Danas smo svjedoci činjenici da je teret astronomskih rupa u prenapuhanim bilancama bankarskih institucija prebačen na leđa poreznih obveznika. A sutra? Direktno iz Basela III stiže direktiva kojom međunarodni regulatori okupljeni u Odboru sa sjedištem u tom švicarskom gradu žele stabilizirati bankarski sustav. Kako bi se olakšao pritisak na kreditne institucije, predlažu se novi računovodstveni trikovi. Minimalna kapitalizacija bi se lakše ostvarivala upotrebom takozvanih "hibridnih kapitala" - posebnih financijskih instrumenata. Europa - odložen drugi stres test bankarskog sustava zbog "nerealnih pretpostavki" i "grešaka", vijest je koju je neki dan objavio Reuters. Postoji li još netko tko u ovim trenucima ne zna da je bankarski sustav bankrotirao?

Tisućama godina unazad, do vremena u kojima nije bilo kompjutera, automobila i mikrovalnih pećnica; svijet je bio jedno veliko sranje. Dan danas, sve je ostalo isto, ništa se nije promijenilo. Svijet je bio i ostao jedno veliko sranje. Zašto? Cijelu nas je povijest jedan te isti gospodin uspio odvratiti od činjenice da su troškovi uz koje proizvodi novac sitnica u odnosu na naknadnu vrijednost koju nas prisiljava prihvatiti. Kako nekad, tako i sad, 1% svjetske populacije posjeduje sve, a 99% ostalih je rođeno slobodno da bi slobodno živjelo u dužničkom ropstvu.

Dosta je onih koji su prije 24 sata zatražili skidanje s e-mail liste organizacije Crom Alternativni Novac zbog antipatičnog im sadržaja u članku "Jedina Alternativa Svjetskoj Krizi: Razvod S Dužničkim Ropstvom". Prije par dana, točnije 03 ožujka ove 2011 godine, u Kongresu Sjedinjenih Američkih Država, prilikom rasprave o polugodišnjem Izvještaju O Monetarnoj Politici, Ben Bernanke je pokušao objasniti zašto je Ponzi shema u obliku monetarnog sustava temeljenog na dugu - savršeno prihvatljiv sistem za Ameriku. Nasmiješenog lica poput klinca uhvaćenog u krađi čokolade, iako nije jasno znači li osmijeh nesvjesnost o počinjenom grijehu ili pokušaj dodvoravanja, Predsjednik privatne institucije - najpoznatije svjetske središnje banke - Federalne Rezerve - primajući lekciju o valutama i nacionalnom javnom dugu je ipak morao priznati da postoji i druga mogućnost - valuta bazirana na dugu nije jedina opcija! Dakle konačno je pala najveća od svih laži, javni dug nije neophodan! Kako je centralni bankar, Ben Bernanke, došao do ovog zaključka? Senator Mark Kirk ga je spomenuvši vremenski period u kojem su javni dug i oporezivanje bili nepoznanica, podsjetio da je povijest te države bogata za iskustvo u kojem je država bez ikakvih posrednika sama izdavala vlastiti novac neopterećen dugom i kamatama. Prava šteta što je Senator Kirk zaboravio upitati Guvernera Bernankea što će se desiti kad američki narod shvati koliku je ne samo materijalnu, već i kulturno obrazovnu štetu pretrpio ovom monetarnom obmanom, to jest financijskom prevarom, odnosno najpoštenije rečeno - pljačkom?