Nakon slovačkog odobrenja, a tko je u drugačiji ishod mogao i sumnjati; dva nedemokratski izabrana lidera, José Manuel Barroso i Herman Van Rompuy, najavili su kako je od sada fond za spašavanje eurozone (European financial stability facility) u funkcionalnom stanju. Divne li vijesti, osobito ako se uzme u obzir sva ona enormna masa svježe tiskanih eura ubrizganih u financijski sustav starog kontinenta u zadnjih nekoliko godina. Hoće li najnovija poplava friških novčanica konačno uspjeti ugasiti vatrenu stihiju kojom su zahvaćene države, banke i tvrtke? Sudeći po svemu, neće. Naime u malo bolje informiranijim krugovima je već poznato da će samo za kratkotrajno smirivanje situacije i opet samo u slučajevima Španjolske i Italije, spomenuti fond biti nužno po hitnom postupku povećati sa 440 milijardi na nevjerojatnih 3,5 trilijuna dolara. Jedina misterija je u kojem obliku će se ta alkemičarska operacija predstaviti široj publici. Zagonetku tko će platiti račun za sva ta bježanja od stvarnosti, koja su uostalom već neko vrijeme jedina osnova na kojoj svjetska tržišta još uvijek nekako uspijevaju funkcionirati; nije potrebno odgonetati...

Pet najvažnijih svjetskih centralnih banaka će po tko zna koji put tijekom ove globalne ekonomske krize, opet sprovesti u djelo plan kojim će se do kraja tekuće godine kroz tri različite operacije međunarodnom financijskom sustavu ponuditi neograničena likvidnost u dolarima - najavljuje Europska središnja banka u najnovijem priopćenju.
Koordinirana akcija u kojoj će učestvovati Federal Reserve, Bank of England, Bank of Japan, European Central Bank i Swiss National Bank naizgled dolazi kao dašak svježeg zraka. Putem nje će se kroz ponudu nelimitiranih količina dolara nastojati suprotstaviti nedostatku dolara u kasama banaka, financijskih institucija i tvrtki.
Predstavljajući se kao spremne garantirati likvidnost u dolarima, navedene središnje banke žele odaslati poruku kako globalni financijski problemi i nisu toliko kritični. Međutim, ovaj potez je istovremeno dokaz da banke doslovce umiru od žeđi za financijskim sredstvima. Naravno, ovaj svježe "tiskani" novac će se bankama kao i do sada ponuditi po izuzetno povoljnim kamatnim stopama.
Predviđeni datumi aukcija Europske središnje banke: 12 listopad, 9 studeni i 7 prosinac.

16 prosinca 2009, Ron Paul: "Ben Bernanke je najveći krivotvoritelj novca na svijetu". Ako pričamo o našoj prošlosti i našoj sadašnjosti, tada pričamo o vremenima u kojima je krivotvorenje novca legalno i institucionalizirano. Očito, govorimo o sustavu kojeg su napravili banksteri da bi služio bankarima, na štetu svih ostalih. Dopustite mi opisati našu politiku nemoćnosti: bez problema nema ni rješenja. Ako doista želimo pričati o našim stvarnim temeljnim problemima, onda izvinite, ali stvarno moramo spomenuti novac bez ikakve vrijednosti, izdavan iz ničeg u neograničenim količinama kao dug, s jednom jedinom osnovnom svrhom: stjecanje apsolutne moći i kontrole. Kada je dosta doista dosta? Upravo sad! Došlo je vrijeme da prekinemo pričati i učinimo nešto - očito, jedno i jedino funkcionalno rješenje je abortiranje vrlo opasne i destruktivne iluzije, njihovog globalnog dužničkog monetarnog stroja. 07 Prosinac 2010: Najveća Trka Na Banke U Povijesti Svijeta?

Crna slutnja je uznemirila Europu. Ne radi se o revoluciji kakvu je predviđao Karl Marks. Nisu u pitanju niti demonstracije poput onih kad su 1968 godine pariški studenti i radnici zauzeli ulice. Radi se o viziji u kojoj horde Europljana udarcem glavom u glavu vraćaju milo za drago onima koji su prouzročili globalni financijski krah. Ovog puta, organizatori protesta pozivaju na uporabu novog oružja koje je na raspolaganju svakome od nas s računom u banci. U središtu pažnje je jednostavan čin podizanja svog našeg novca iz banaka, masovno, svi na isti dan - 07 prosinca. Iako je teško saznati tko je prvi smislio ovaj veličanstveni čin političkog teatra, ideja se počela vrlo ozbiljno širiti prvo po Francuskoj, a sada i diljem Europe. Cijela stvar se zahuktala kad je trku na banke po YouTubeu i Facebooku podržao uvijek zabavan, ovog puta začuđujuće upućen u problematiku, bivši nogometni as Eric Cantona. Na nišanu nogometne zvijezde su se našli bankarski i financijski sustav koje drži odgovornim za sadašnje svjetske ekonomske probleme. Sa 44 godine starosti i životnog iskustva, Eric Cantona preporučuje trku na novčane rezerve svjetskih banaka.

10,200,000,000,000.00 dolara je jako puno novaca, to je iznos kojeg će vlade najrazvijenih zemalja morati posuditi u 2011 godini. Dugovi naprednih zemalja rastu na razine koje se nisu vidjele od Drugog svjetskog rata i zbilja je teško znati koliko je previše. No lako je shvatiti da je rizik od pucanja financijskih balona sve veći.

Sljedeće godine, vlade petnaest najrazvijenijih zemalja svijeta, uključujući SAD, Japan, Veliku Britaniju, Španjolsku, Italiju, Francusku i Njemačku, morat će prikupiti otprilike 10,2 trilijuna dolara za otplatu dospjelih dužničkih obveznica i financiranje njihovih proračunskih deficita; procjena je koja stiže iz Međunarodnog monetarnog fonda. To je za 7% više nego ove 2010 godine, i iznosi 27% od njihovog zajedničkog godišnjeg BDP-a.

Večernji List je neki dan objavio članak o obrazovanju pod naslovom: "BDP Nam Je Nizak Jer U Vrtićima I Školama Ne Razvijamo IQ". Kad su u pitanju obrazovanje, inteligencija i društveni bruto proizvod, onda se svako prije sveg ostalog moramo upitati zašto uopće društveni bruto proizvod ne smije padati, zašto BDP ne smijemo pustiti takvog kakav je, nego BDP mora uvijek rasti? Jedan od onih koji se predstavlja kao kompetentan po tom pitanju je Reic Sarajevo - "Regionalni Centar Za Obrazovanje I Informisanje Iz Održivog Razvoja Za Jugoistočnu Europu". Pitanje je postavljeno, odgovori se čekaju...

Održivi Razvoj? Sve do nedavno, preciznije do trenutka u kojem je bankrotirao, Island je po Ujedinjenim Narodima predstavljao jednu od najboljih svjetskih ekonomija. Iz agencije za kreditni rejting Standard & Poor's upozoravaju da su suvereni dugovi na putu eksplozivnog porasta. Rastu javnih dugova najvećih svjetskih ekonomija dakle prijeti eksplozija, ili još bolje implozija. Stigao je trenutak da se prestanemo žaliti na aktualno kritično stanje i pripremimo na skoru budućnost koja će biti još gora. Starenje stanovništva podiže mirovinske troškove i one raznih ostalih javnih usluga, porast zaduženja na globalnom nivou će vjerojatno dovesti do snižavanja ocjena (rejtinga) o kvaliteti suverenih javnih dugova ako vlade ne promijene njihove fiskalne politike, navodi se u izvješću agencije S&P. Statistike su doista zastrašujuće, ali prema agenciji S&P, one će postati nova "normalnost".

Novac, moć, monetarna suverenost i emisiona dobit. Država, Vlada i Parlament. Religija i Crkva. Unatoč tome što je sveti zaštitik bankara i računovođa, apostol Matej osuđuje novac: "Nitko ne može služiti dvojici gospodara, jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne može se istovremeno služiti i Bogu i profitu".

Ideja da narod sam treba izdavati svoj vlastiti novac predstavlja stup bez oslanjanja na kojeg bajka o demokraciji pada u vodu. Ta je ideja na putu prema novom svjetskom poretku srušena namjerom globalne elite za uspostavljanjem njihove privatne jedne svjetske vlade, jedne svjetske središnje banke i jedne svjetske valute kako bi se porobilo čovječanstvo. Nova 'Velika depresija', umjetno je izazvana obmana koju su stvorili lukavi, sebični banksteri. Ne postoji ništa bolje za ilustraciju zbunjujuće složenosti moderne ekonomije, u prijevodu pljačke; od situacije same po sebi: Države su u depresiji, i trgovina je u depresiji. Milijuni nezaposlenih skitaju ulicama velikih gradova i seoskih cesta oviseći o milosti i dobročinstvu; dok su u istom trenutku njihove zemlje Edenski vrtovi u kojima u izobilju cvjeta gotovo sve što čovjek može poželjeti. Čak je i zemljama sa malim brojem stanovnika koje proizvode pšenicu, vunu, meso, maslac, voće, šećer, krumpir i druge vrste hrane i sirovina, uključujući i minerale, metale i ostale vrste proizvoda; na desetke i stotine puta više od onoga što im treba, rečeno da su u gospodarskoj krizi zbog toga što proizvode premalo. Bogatstvo u izobilju je dostatno za svaku ruku, ali bez obzira na to, ljudi su nezaposleni i gladni, a trgovina je depresiji zbog toga što se premalo proizvodi.

"Dovoljno je šokantno vidjeti službene podatke koji otkrivaju skok u nacionalnom dugu Velike Britanije tijekom prošle godine s 48% BDP-a na 56% BDP-a, ali tragična relanost je ta da naš stvarni nacionalni dug stoji na 333% društvenog bruto proizvoda, ili oko 4,8 triliona funti", Mark Littlewood - Generalni Direktor Instituta Za Ekonomske Poslove. "Stvarni nacionalni dug Sjedinjenih Američkih Država? Oko 130 triliona dolara, što bi bilo devet ili deset puta više od nacionalnog duga koji se najčešće spominje", Kevin D. Williamson.

Iz Bloomberga prenose: Ulagači se s obzirom na teret sve većeg starenja stanovništva i sve težeg povećanja poreznih nameta populacijama, suočavaju s bankrotom suverenih državnih obveznica; barem tako misli izvršni direktor banke Morgan Stanley.

IOU (I Owe You) ili Zadužnica (IOU je engleska skraćenica za izraz "Ja ti dugujem") je obično neformalni dokument koji se koristi kao potvrda dugovanja. Kroz IOU su najčešće definirani dužnik, iznos dugovanja i vjerovnik, tako to barem piše u popularnoj Wikipediji.

23 Kolovoz 2010, iz agencije Bloomberg javljaju: Nove mjere koje je poduzela Kalifornija u očajničkoj borbi za opstanak koji je razornim naletom svjetske ekonomske krize doveden u pitanje, prisiliti će državne agencije da primaju IOU zadužnice kao sredstvo plaćanja.

Neki dan je kao bomba odjeknula senzacionalna vijest da je na Balkanu otkrivena nova životna forma, Č.OV.AC. - živo biće niskog nivoa inteligencije. U SAD-u odavno imaju ovce, događanja oko kojih nikad ne prestaju iznenađivati.

"Teška vremena prijatelju moj, Đavo ih odnio"... Molba za najbolje plaćeni posao u IT sektoru... Šaljivi video, tema: monetarni sustav, bankarska industrija i ilegalne aktivnosti.

Gotovo svi ljudi koji se smatraju slobodnim i neovisnim o bilo kakvom intelektualnom utjecaju, robovi su teorija nekih od pokojnih ekonomista. Draž povijesti i njena enigmatska pouka leži u tome da je između jedne i druge epohe sve nekako sasvim drugačije, iako se ništa ne mijenja: "Nastavak ekonomske krize". Financijske krize imaju zajedničke osobine: ekonomski bum prije kolapsa, apsurdno povećanje vrijednosti dionica na burzama, enormna devijacija od cijena stvarnih vrijednosti, brza akumulacija dugova. Tko je kriv? Financijski i ekonomski alkemičari privatnog međunarodnog korporativnog režima  i dalje skreću pažnju s monetarne okupacije novčanih sustava suverenih naroda i nacija uvjeravanjem javnosti da su gospodarske krize izuzetak, a ne pravilo.

Posljedično, cijeli financijski sektor je postao "subprime" katastrofa, svi sektori gospodarstva su prezaduženi, na rubu bankrota koji samo što nije, ne zbog nedostatka likvidnosti, već zbog velikog manjka solventnosti. Ubrzo nas sve očekuje niz stečajeva trgovačkih društava, banaka i kućanstava. No jedna stvar je kad propadaju doista nesolventne banke, tvrtke i pojedinci, igrači pokera, a potpuno je druga stvar kad stradavaju skroz nevini gledaoci ekonomske krize prisiljeni na bankrot jer je presušio kredit gušeći podjednako i krivce i nevine.