Na upravo izašloj listi zemalja kojima prijeti bankrot, Business Insider dodijelio je Hrvatskoj visoku desetu poziciju, točno jedno mjesto ispred Španjolske - države u kojoj je u samo 3 mjeseca izgorio u dim zajam od 200 milijardi eura odobren od strane ESB-a po niskoj kamatnoj stopi od 1%. Od početka godine, štediše u Španiji povukle su sa svojih bankovnih računa nešto kao 65 milijardi eura. Za razliku od Grčke čiji se bankrot nastoji prikazati internim europskim problemom, Španjolska kao 12 po veličini svjetska ekonomija predstavlja opasnost za računovodstvo cijelog globusa. Premijer Mariano Rajoy prepustio se praćenju uživo utakmica španjolske nogometne reprezentacije, dok je hrvanje s nezaposlenošću i opterećenjem sve višim porezima i cijenama, kako to već obično biva, prepustio narodnim masama.

"Europska središnja banka sa 100 milijardi eura spašava potopljeni španjolski bankarski sektor", vijest je koja se ovih dana vrti po naslovnicama web vijesti i novina u tiskanom izdanju. Hoće li ovaj novčani doping koktel biti dovoljan ili se radi samo o "prvoj" fazi? Neki dan je EU povjerenik za unutarnje tržište Michel Barnier u etar lansirao podatak da je u zadnje tri godine Europska komisija bankama odobrila državnu potporu u visini od 4,5 tisuća milijardi eura. Španjolski ministar financija Luis de Guindos najavio je da će se 100 milijardi eura pod hitno upotrijebiti za dokapitalizaciju problematičnih banaka. Je li pravi razlog bankarske krize u Španjolskoj to što brojni šljakeri zato što je poraslo sve osim njihovih plaća nisu više sposobni bankama plaćati rate posuđenih kredita?

UK Independence Party Leader Nigel Farage exposes the EU corruption. "Last September I went to Croatia. I wanted to find out whether a proper national debate is going on; whether there was afair campaign. What did I find? I found that the European Union is doing everything it can to bribe the political class in Croatia - doing it quite well, really, too. Already the EU has given 320 million euros to Croatia in what is called pre-accession aid. The EU has just spent a million euros on a blatant propaganda advertising campaign, telling Croatia that the EU is their only hope. Cleverly, you've even given jobs to Croatians - highly paid jobs to Croatians in the European Parliament and in the European Commission just to show them how well off they'll be - the ruling class will be - if they join, and you've got EU flags flying on official buildings all over the country to give the impression that it's a done deal. You've got some willing helpers, because the old Communists are still there in Croatia, they still hold all the positions of power and they will all become personally enormously wealthy if Croatia joins the European Union. And there is an even more sinister side to this, because there is not a free press in Croatia. There is no national debate going on at all. Indeed a prize has been offered - 10,000 kunas have been offered if anybody can find an article in any Croatian newspaper suggesting that joining isn't the right thing to do. The whole campaign is bent, corrupt and distorted. We've seen this before from the European Union, but I think it's happening on a scale in Croatia that is worse than I've seen before. This country has for nearly a thousand years sought independence. And for 20 years they've had independence - they got out of the failed political experiment that was Yugoslavia - and if they vote to join the European Union, they're voting to rejoin a new Yugoslavia - a failing political experiment that will implode. I hope there is, in the last month or two a debate in Croatia. Sadly, I doubt it."

Čelnik engleske Neovisne Stranke, Nigel Farage - izlaže pogledima javnosti korupciju kojom Europska Unija uvlači mladu neovisnu Hrvatsku državu u novu Jugoslaviju. "U rujnu prošle godine sam otišao u Hrvatsku s namjerom da saznam da li postoji odgovarajuća fer i poštena nacionalna rasprava o pridruživanju Hrvatske Europskoj Uniji. Što sam pronašao? Otkrio sam da EU čini sve što može kako bi podmitila hrvatsku političku klasu - i u tome prilično dobro uspijeva, zapravo, previše dobro. Europska Unija je Hrvatskoj već dala 320 milijuna eura u onom što se naziva pretpristupna pomoć. Europska Unija je upravo potrošila milijune eura na blatantnu propagandu i promidžbenu kampanju kroz koju se Hrvati nastoje ubijediti kako im je Euroslavija jedina preostala nada. Lukavo, kako bi im se pokazalo na što će ličiti život onih iz vladajuće klase ako se Hrvatska priključi Europskoj Uniji - Hrvatima su ponuđeni visoko plaćeni poslovi u Europskom Parlamentu i Europskoj Komisiji. Zastave Europske Unije se vijore na službenim zgradama u cijeloj zemlji kako bi se odao dojam da se radi o već gotovom poslu. U Hrvatskoj ne fali pomagača ovoj namjeri jer su stari komunisti još živi i još uvijek na moćnim pozicijama - svi će se oni osobno enormno obogatiti ako se Hrvatska priključi Europskoj Uniji. I tu nije kraj zlokobnom naumu, U Hrvatskoj ne postoji sloboda tiska. Nikakva debata na nacionalnoj razini se ne vodi oko priključenja Hrvatske Europskoj Uniji. Čak je ponuđena i nagrada od 10.000 kuna onome tko uspije pronaći članak u bilo kojim hrvatskim novinama koji upućuje na to da EU nije dobar izbor za Hrvate. Cijela ta kampanja je izopačena i korumpirana, to smo od Europske Unije već imali priliku vidjeti, no po mom mišljenju, ono što se događa u Hrvatskoj je gore od svega do sada. Ova zemlja je gotovo tisuću godina tražila neovisnost. Zadnjih 20 godina je konačno i ima, napustili su propali jugoslavenski politički eksperiment - no ako budu digli ruke za pridruživanje Europskoj uniji, glasat će za ponovno priključenje novoj Jugoslaviji - propalom političkom eksperimentu koji tek treba implodirati. Iskreno se nadam da se u posljednjih mjesec ili dva dana, u Hrvatskoj rodila kakva rasprava na temu pridruživanju Europskoj Uniji, no u to čisto sumnjam".

Planetom lebdi teret od preko kvadrilijun američkih dolara u financijskim derivatima. Sveukupne dužničke obveze Sjedinjenih Američkih Država je normalnom čovjeku teško i pojmiti. Po riječima Richarda Fishera, a on nije tamo neki klošar već predsjednik institucije zvane Federal Reserve Bank of Dallas, radi se o iznosu između sto trilijuna dolara i beskonačnosti. Tamo negdje, u onim dijelovima svijeta gdje se sunce rađa, astronomski dug zrači fukushimanskom radioaktivnošću. Osvrnemo li se na Europsku uniju, skupa s kojom u očekivanju pojasa za spašavanje "made in Germany" tonemo svi iz ovih područja, ne bi bilo na odmet citirati Axela Webera. Dotični naime ne provodi vrijeme u skupljanju plastične ambalaže po kontejnerima, Axel Weber je veliki šef Njemačke središnje banke: "Njemačka koju svi uzimaju za primjer kao super-solventnu zemlju, sjedi na realnom omjeru između javnog duga i društvenog bruto proizvoda od preko 200%". Da ne spominjemo činjenicu da njemačke banke još uvijek nisu dokapitalizirane, a žednije su kapitala od iznemoglih nesretnika na pustinjskoj vrućini. Prvi kompjuterski programi nisu uspijevali pobijediti šahovske velemajstore. Tako je to bilo jučer. Danas su sve inteligentniji roboti zaigrali čak i stolni tenis. Ping pong lopticom vladaju bolje nego ljudi. Tehnologija je kako vidimo, iz dana u dan sve naprednija. Koji je sljedeći korak? Što možemo očekivati sutra?

Tisućama godina unazad, do vremena u kojima nije bilo kompjutera, automobila i mikrovalnih pećnica; svijet je bio jedno veliko sranje. Dan danas, sve je ostalo isto, ništa se nije promijenilo. Svijet je bio i ostao jedno veliko sranje. Zašto? Cijelu nas je povijest jedan te isti gospodin uspio odvratiti od činjenice da su troškovi uz koje proizvodi novac sitnica u odnosu na naknadnu vrijednost koju nas prisiljava prihvatiti. Kako nekad, tako i sad, 1% svjetske populacije posjeduje sve, a 99% ostalih je rođeno slobodno da bi slobodno živjelo u dužničkom ropstvu.

Međusobni odnosi između ljudskih bića se zasnivaju na samo dvije osnovne stvari. To su razum i sila. Ako želiš da u nešto povjerujem ili da nešto učinim za tebe, onda pred tobom stoje dva izbora. Ili me u to moraš uvjeriti argumentima, ili pod prijetnjom upotrebe sile. Bez iznimke, svaka interakcija između ljudi spada u jednu od ove dvije kategorije. U istinski suvremenom, kulturnom, moralnom, civiliziranom društvu, ljudi međusobno interagiraju isključivo kroz uvjeravanje. I baš kao što je u jednoj vrsti društva vatreno oružje jedina stvar koja dovodi u ravnopravni položaj sitnog bolesnog sedamdesetogodišnjeg starkelju i ogromnog nabildanog dvadesetogodišnjeg snagatora; tako je u drugoj vrsti društva znanje faktor ravnoteže, onaj tko ne posjeduje znanje je de facto nenaoružan, na milosti i nemilosti suprotne strane. U sukobima u kojima se ne koristi upotreba sile, pobjedu na štetu protivnika odnosi argumentima bolje naoružana strana. Razlog zbog kojeg sam u jednoj vrsti društva naoružan pištoljem, a u drugoj znanjem, nije taj što tražim svađu već upravo suprotno, želim biti ostavljen na miru. Pištolj i znanje u mom posjedu ne znače da se bojim, već da se ne želim bojati. Pištolj i znanje me ne limitiraju nego mi otvaraju puteve, stoga je ovisno o kojem od dvije vrste društva se radi, biti naoružan pištoljem ili znanjem civilizirani čin.

Prave informacije u rukama protivnika predstavljaju potencijalni poraz, zbog toga je "operacija dezinformacija" dovedena do savršenstva. Idealna dezinformacija je 95% točna. Tajna njenog uspjeha leži u preostalih 5%. Svijet u kojem živimo vrvi od stručnjaka za dezinformacije. Stotine tisuća specijaliziranih službi i milijuni analitičara. Neki od njih su zaposleni na stvaranju dezinformacija, a neki od njih pokušavaju razotkriti dezinformacije drugih. Analitičari rade u zasebnim, odvojenim odjeljcima. Iako su ponekad njihovi uredi povezani s drugim odjeljcima na tom području, uvijek su odvojeni od cjeline. Svaki analitičar ima jedan komad slagalice, nitko nema sve dijelove. Zatim smo tu i mi, 7 milijardi običnih smrtnika. Nitko nema 100% točnu informaciju osim onih na samom vrhu. Kako znati da li je nešto istina ili dezinformacija? Gotovo nemoguće kad nikom ništa ne možeš vjerovati. Jedini izlaz je da čovjek razvije vlastitu intuiciju i sposobnost razlučivanja. Pišem ovaj članak kao osobni prilog službenom zahtjevu za odgovorom upućen svima koji imaju utjecaj na oblikovanje javne svijesti pod naslovom "Novac I Mentalna Higijena".