Over 6 million fish and thousands of alligators, turtles, dolphins and other river wildlife are floating dead in numerous Bolivian rivers in the three eastern-southern departments of Santa Cruz, Beni and Tarija.

Često pomislim da sam svim onim sitnim organizmima nastanjenim u mom tijelu, ja u stvari pravi pravcati svemir. Bakterijama i mikro-organizmima, pluća vjerovatno nalikuju na galaksiju, mozak i srce na zvijezde, jetra na nekakvu planetu, a bubreg na mjesec. Oni u slijepom crijevu možda misle da putuju ovim mojim malim svemirom kao u znanstveno fantastičnom filmu "Stargate", ubjeđeni da anus predstavlja zvjezdana vrata prolaskom kroz koja se u trenu dostižu daleka nepoznata nebeska prostranstva.

Priznajem da sam se svakom tom prilikom zapitala, nisam li i sama samo mikroskopski oblik života u tijelu nekog diva, a on onda opet isto to u nekom drugom još krupnijem stvorenju, i tako redom... Evo nečeg sličnog iz svijeta nauke.

Sadašnja budućnost, bio bi savršen opis za sve brojniji niz ideja kojima se nastoji prekinuti ovisnost o nafti. Kako se preorijenirati na čiste izvore energije i živjeti u skladu s prirodom? Solarni kolektori + cesta = solarna cesta.

Kakve li inovativne ideje! Rasteretiti zagušeni promet na gradskim ulicama, uštedjeti novac i spasiti okoliš.

You may have heard recently that U.S. companies have emerged from the financial crisis in robust health, that they've paid down their debts, rebuilt their balance sheets and are sitting on growing piles of cash they are ready to invest in the economy.

You could hear this great news pretty much anywhere, maybe from Bloomberg, which this spring hailed the "surprising strength" of corporate balance sheets. Or perhaps in the Washington Post, where Fareed Zakaria reported that top companies "have accumulated an astonishing $1.8 trillion of cash," leaving them in the best shape, by some measures, "in almost half a century."

Roblje, ropski rad, robovi, robovlasnici, termini su s kojima se sve češće susrećemo, nekoliko mjeseci unazad, sjećate se vijesti, duže od 3 stoljeća su vlade Australije i Velike Britanije otimale djecu iz siromašnih obitelji, i kao bijelo roblje ih potom brodovima slale u kolonije.


Rad djece, bio je ključna komponenta koja je omogućila uspjeh engleske industrijske revolucije, ustanovljeno je novim istraživanjem vrhunskog ekonomskog  povjesničara. Na temelju jedne od najdetaljnijih statističkih analiza tog vremenskog razdoblja, profesorica s Oxforda, Jane Humphries, utvrdila je da je izrabljivanje dječjeg rada bila puno češća i gospodarski važnija pojava nego što se to ranije smatralo. Njezine procjene ukazuju da je početkom 19 stoljeća, u Velikoj Britaniji bilo više od milijun djece radnika, uključujući i oko 350.000 maloljetnika starosti između sedam i deset godina, što je iznosilo otprilike 15% od ukupne radne snage u zemlji. Ova studija će vjerojatno promijeniti shvaćanja akademskog svijeta o ovom izuzetno važnom periodu za englesku povijest kojim je započeo rast nacionalne ekonomske i imperijalističke moći.

"Rast cijena je dovoljno loša vijest i kad si zaposlen, kad je tvoj najveći strah zatražiti od gazde povišicu, a on ti odgovori 'ne', što znači da ćeš to morati reći svojoj ženi, koja će misliti da si ti veliki, glupi gubitnik, baš kao što će isto pomisliti i njezini otac i majka i svi njeni prijatelji; ali to je dvostruko lošija vijest kad nemaš ni osnovnih prihoda s kojima bi mogao platiti veće cijene, i također, nema ni radnih mjesta na kojima bi mogao zaraditi neku plaću s kojom bi mogao platiti više cijene! I sada su svi, uključujući i trećinu stanovništva koju još uvijek nisu zamijenili roboti i koja još uvijek može održavati ostale dvije trećine stanovništva, u velikoj, velikoj nevolji. Razlog zbog kojeg smo toliko fanatično osuđeni na propast je prosta jednostavnost: kad jednom krenete nizbrdo cestom visoko polugovanog bankarskog sistema djelomične obvezne pričuve koji stvara novac bez podloge kao dug, nije se tako lako zaustaviti, najviše zbog toga jer ako se pokušate zaustaviti, onda ćete umrijeti strašnom smrti, što je razlog zašto to i nije toliko popularno. Od nikuda ne stižu dobre vijesti, i nikad više ih neće ni biti, jer ne postoji nikakav izlaz iz ekonomskog kaosa uzrokovanog stvaranjem previše kreditnog novca u predugom vremenskom periodu, osim masovnih stečajeva i gubitaka, bijede i patnje, sve dok nas vlada zbog odvlačenja pažnje ne uvuče u neki novi razorni rat, nakon čega će sve postati još gore. Srce mi puca pri pomisli na o koliko previše novca pričamo, govorimo o 40 službenih dugova, i iako nitko ne voli matematiku, nije potrebno biti raketni inženjer da bi se shvatilo da je 13,3 trilijuna dolara pomnoženo s 40 mnogo novca za dugovanje, pogotovo kad je čitav BDP cijele fanatične države samo nešto više od 14 trilijuna dolara, ako i to", Mogambo Guru.

Zerotracer je električni motocikl izvana potpuno prekriven oklopom od kevlara unutar kojeg su sjedala za dvoje ljudi.

26 srpanj 2010, Daily Telegraph: "Oliver Stone govori otrovno smeće. Je li Oliver Stone neka vrsta sovjetskog špijuna spavača kojeg su crveni zaboravili deprogramirati nakon rušenja SSSR-a, ili jednostavno politički najnaivnija beba iz 60-ih godina? Čini se da se Stoneovo političko sazrijevanje zaustavilo negdje oko svibnja 1968".

Pobogu, što se desilo? Jedan od najvećih i najboljih svjetskih režisera, Oliver Stone, zašto? Prvo je ranije ove godine, Stone na konferenciji za štampu u Pasadeni izjavio da je Hitler bio žrtveno janje iskorišćeno za male pare, koje se kroz povijest moglo veoma lako izbjeći. "Mi ćemo educirati, osloboditi i proširiti naše umove. Istražujte financiranje nacističke stranke. Koliko američkih korporacija je u to bilo uključeno, od General Motorsa do IBM-a? Hitler je ipak samo čovjek kojeg se lako moglo ubiti".

Norveški autor tvrdi da odbor koji odlučuje o dodjeli prestižne Nobelove nagrade rutinski krši uvjete koje je u svojoj oporuci postavio Alfred Nobel.

Gotovo svi ljudi koji se smatraju slobodnim i neovisnim o bilo kakvom intelektualnom utjecaju, robovi su teorija nekih od pokojnih ekonomista. Draž povijesti i njena enigmatska pouka leži u tome da je između jedne i druge epohe sve nekako sasvim drugačije, iako se ništa ne mijenja: "Nastavak ekonomske krize". Financijske krize imaju zajedničke osobine: ekonomski bum prije kolapsa, apsurdno povećanje vrijednosti dionica na burzama, enormna devijacija od cijena stvarnih vrijednosti, brza akumulacija dugova. Tko je kriv? Financijski i ekonomski alkemičari privatnog međunarodnog korporativnog režima  i dalje skreću pažnju s monetarne okupacije novčanih sustava suverenih naroda i nacija uvjeravanjem javnosti da su gospodarske krize izuzetak, a ne pravilo.

Posljedično, cijeli financijski sektor je postao "subprime" katastrofa, svi sektori gospodarstva su prezaduženi, na rubu bankrota koji samo što nije, ne zbog nedostatka likvidnosti, već zbog velikog manjka solventnosti. Ubrzo nas sve očekuje niz stečajeva trgovačkih društava, banaka i kućanstava. No jedna stvar je kad propadaju doista nesolventne banke, tvrtke i pojedinci, igrači pokera, a potpuno je druga stvar kad stradavaju skroz nevini gledaoci ekonomske krize prisiljeni na bankrot jer je presušio kredit gušeći podjednako i krivce i nevine.