Kažu da je pred birokratom uzalud mahati kitom ako on u ruci drži dokument da si žensko. S druge strane, ljudi ko ljudi, često im u uredskim gužvama zafali poneki od mnoštva neophodnih papira, pri čemu uglavnom nervozno zanovijetaju. Zadesila se jednom tako Fata na šalteru MUP-a za izdavanje i renovaciju osobnih isprava. Ispričavajući se kao i uvijek u sličnim glupastim situacijama da samo savjesno i pedantno radi svoj posao, službenica je Fati rutinski odbrusila da budući po dokumentaciji ona rezultira mrtvom, ništa ne može učiniti sve dok ne dokaže da je živa. Fata se nije dala zbuniti, brzinom munje odvalila je službenici MUP-a takvu šamarčinu da se ovoj lijevi obraz trenutno užario i glava nekoliko puta zaljuljala. Zatim ju je ljubazno upitala: "Je li ovo dovoljno valjan dokaz"?

Gospodine Miroslav Puž, veoma vam se zahvaljujem na tome što ste poštujući vremenski rok, kao Voditelj Službe ispred MINISTARSTVA UNUTARNJIH POSLOVA REPUBLIKE HRVATSKE odgovorili na Zahtjev (Dokument broj 20 od 10 siječnja 2013) upućen toj instituciji od strane UDRUGE CROM ALTERNATIVNA RAZMJENA, kojim je zatraženo hitno utvrđivanje činjeničnog stanja - evidentiranim dokazima - po pitanju središnje banke, nacionalne valute i parlamentarne jurisdikcije. Onako usput, budući udruga ne raspolaže vlastitim telefonom, i budući je u zahtjevu precizno navedeno tko ga je u pismenom obliku poslao i na koji je on način u istom pismenom obliku kontaktibilan, ljude što sa spomenutim zahtjevom na nikakav način ni minimalno nisu povezani moglo se poštedjeti telefonskog uznemiravanja. Sagleda li se državna zajednica REPUBLIKA HRVATSKA na osnovu ustavom i raznim zakonima garantiranog prava na pristup informacijama - kao računalo, što bi u ovom specifičnom slučaju bila najadekvatnija usporedba, onda je udovoljiti traženom bilo zaista prava sitnica, ništa lakše od toga, svega par minuta posla, odeš u BIOS i dok si reko keks pogledaš 3 postavke. Bilo kako bilo i kakav god da je, odgovor je tu, ja ću si sad s moje osobne strane, izvan okvira udruge, dozvoliti slobodu prostudirati što se njime želi reći.

Nitko od nas ne zna što donosi budućnost, no u ovim teškim kontradiktornim vremenima, progledati kroz iluziju novca je svakako prvi korak prema pronalaženju logike i prevazilaženju teškoća. Potrošački materijalizam je kultura u kojoj velika zvijer jede malu zvijer. Velike zvijeri žive na filozofiji po kojoj imaju pravo vladati svijetom. Financijski moćnici tu viziju dovode u stvarnost na način da stvari pokreću tako što svakoga, uključujući i one koji podržavaju i proširuju njihovu moć, uvlače u beskrajni dužnički ciklus. Dužničko ropstvo je ono što iznad svega karakterizira moderno društvo. Narodi i pojedinci grcaju u dugovima kojih se nikad neće moći riješiti. Mehanizam funkcionira na principu čija je osnova da nitko ne može pobjeći od dugova koje je nemoguće isplatiti. Dug se jednostavno prenosi na sljedeće generacije, a financijski moćnici kroz taj proces postaju vlasnici svega na što im pogled zapne.

Planetom lebdi teret od preko kvadrilijun američkih dolara u financijskim derivatima. Sveukupne dužničke obveze Sjedinjenih Američkih Država je normalnom čovjeku teško i pojmiti. Po riječima Richarda Fishera, a on nije tamo neki klošar već predsjednik institucije zvane Federal Reserve Bank of Dallas, radi se o iznosu između sto trilijuna dolara i beskonačnosti. Tamo negdje, u onim dijelovima svijeta gdje se sunce rađa, astronomski dug zrači fukushimanskom radioaktivnošću. Osvrnemo li se na Europsku uniju, skupa s kojom u očekivanju pojasa za spašavanje "made in Germany" tonemo svi iz ovih područja, ne bi bilo na odmet citirati Axela Webera. Dotični naime ne provodi vrijeme u skupljanju plastične ambalaže po kontejnerima, Axel Weber je veliki šef Njemačke središnje banke: "Njemačka koju svi uzimaju za primjer kao super-solventnu zemlju, sjedi na realnom omjeru između javnog duga i društvenog bruto proizvoda od preko 200%". Da ne spominjemo činjenicu da njemačke banke još uvijek nisu dokapitalizirane, a žednije su kapitala od iznemoglih nesretnika na pustinjskoj vrućini. Prvi kompjuterski programi nisu uspijevali pobijediti šahovske velemajstore. Tako je to bilo jučer. Danas su sve inteligentniji roboti zaigrali čak i stolni tenis. Ping pong lopticom vladaju bolje nego ljudi. Tehnologija je kako vidimo, iz dana u dan sve naprednija. Koji je sljedeći korak? Što možemo očekivati sutra?

Još jedan prilog službenom zahtjevu za odgovorom upućenom svima koji imaju utjecaj na oblikovanje javne svijesti pod naslovom "Novac I Mentalna Higijena". Ekonomist na sveučilištu u Bostonu, Laurence Kotlikoff, tvrdi da javni dug SAD-a nije 14 triliona dolara, odnosno 60 posto domaćeg bruto proizvoda kako to globalni investitori i američki porezni obveznici misle. Po njemu, američki javni dug je 14 puta veći, 200 trilijuna dolara ili 840% BDP-a! "Budimo realni, Sjedinjene Američke Države su u bankrotu", poruka je profesora Kotlikoffa. Laurence Kotlikoff nije bilo tko, on je poznati i priznati ekonomist, suradnik Nacionalnog biroa za ekonomska istraživanja, bivši viši ekonomist u timu predsjednika Ronalda Reagana, a radio je i kao savjetnik za vlade širom svijeta. Kotlikoff ne vjeruje vladinom sustavu računovodstva i državnim regulacijama jer pružaju slobodan prostor manipulacijama i prevarama. "Sve je to laž i 'Enron računovodstvo'; ekonomski žanr nije western, to je horor priča strašnija od knjiga Stephena Kinga".

Čak i nakon 3 godine od izbijanja svjetske financijske krize, sakriti istinu je i dalje od vitalnog značaja. Sad je to još važnije nego što je bilo u 2008 godini. Onda se brojke još nisu mogle ni zamisliti kao astronomski iznosi spasonosnih paketa s kojima su središnje banke do sada izašle na svjetlo dana. Danas kad su limiti dosegnuti a da se na dugovima to nije ni osjetilo; ukupna slika beznađa, boli, gubitaka i tiskanja novog novca u svrhu njihovog pokrivanja, mnogo je jasnija.

Međusobni odnosi između ljudskih bića se zasnivaju na samo dvije osnovne stvari. To su razum i sila. Ako želiš da u nešto povjerujem ili da nešto učinim za tebe, onda pred tobom stoje dva izbora. Ili me u to moraš uvjeriti argumentima, ili pod prijetnjom upotrebe sile. Bez iznimke, svaka interakcija između ljudi spada u jednu od ove dvije kategorije. U istinski suvremenom, kulturnom, moralnom, civiliziranom društvu, ljudi međusobno interagiraju isključivo kroz uvjeravanje. I baš kao što je u jednoj vrsti društva vatreno oružje jedina stvar koja dovodi u ravnopravni položaj sitnog bolesnog sedamdesetogodišnjeg starkelju i ogromnog nabildanog dvadesetogodišnjeg snagatora; tako je u drugoj vrsti društva znanje faktor ravnoteže, onaj tko ne posjeduje znanje je de facto nenaoružan, na milosti i nemilosti suprotne strane. U sukobima u kojima se ne koristi upotreba sile, pobjedu na štetu protivnika odnosi argumentima bolje naoružana strana. Razlog zbog kojeg sam u jednoj vrsti društva naoružan pištoljem, a u drugoj znanjem, nije taj što tražim svađu već upravo suprotno, želim biti ostavljen na miru. Pištolj i znanje u mom posjedu ne znače da se bojim, već da se ne želim bojati. Pištolj i znanje me ne limitiraju nego mi otvaraju puteve, stoga je ovisno o kojem od dvije vrste društva se radi, biti naoružan pištoljem ili znanjem civilizirani čin.

Prave informacije u rukama protivnika predstavljaju potencijalni poraz, zbog toga je "operacija dezinformacija" dovedena do savršenstva. Idealna dezinformacija je 95% točna. Tajna njenog uspjeha leži u preostalih 5%. Svijet u kojem živimo vrvi od stručnjaka za dezinformacije. Stotine tisuća specijaliziranih službi i milijuni analitičara. Neki od njih su zaposleni na stvaranju dezinformacija, a neki od njih pokušavaju razotkriti dezinformacije drugih. Analitičari rade u zasebnim, odvojenim odjeljcima. Iako su ponekad njihovi uredi povezani s drugim odjeljcima na tom području, uvijek su odvojeni od cjeline. Svaki analitičar ima jedan komad slagalice, nitko nema sve dijelove. Zatim smo tu i mi, 7 milijardi običnih smrtnika. Nitko nema 100% točnu informaciju osim onih na samom vrhu. Kako znati da li je nešto istina ili dezinformacija? Gotovo nemoguće kad nikom ništa ne možeš vjerovati. Jedini izlaz je da čovjek razvije vlastitu intuiciju i sposobnost razlučivanja. Pišem ovaj članak kao osobni prilog službenom zahtjevu za odgovorom upućen svima koji imaju utjecaj na oblikovanje javne svijesti pod naslovom "Novac I Mentalna Higijena".