Tijekom protekle dvije godine globalne financijske krize, banksteri s Wall Streeta su stvaranjem lažne potražnje za kolateralnim dužničkim obveznicama (CDO - collateralized debt obligation) počinili jednu od najvećih prevara u financijskoj povijesti. Suočene sa sve većim teškoćama u prodaji svojih najlukrativnijih proizvoda - vrijednosnih papira koji za podlogu imaju hipotekatne kredite, banke su pronašle spas u rješenju kojim su sačuvale svoje kvartalne zarade i velike bonuse: Stvorile su umjetnu potražnju. ProPublica je napravila detaljnu analizu iz koje se po prvi put jasno vidi kako su i koliko banke, prije svega Merrill Lynch, ali i Citigroup, UBS i ostale kupovale svoje vlastite proizvode jer bi bez tog kreiranja umjetnog tržišta inače sve propalo. Ovi financijski proizvodi što su ih banke prodavale i kupovale, bili su samo srce financijskog kolapsa 2008 godine - dobro upakirane hrpe hipotekarnih bondova poznatije kao kolateralne dužničke obveznice ili CDOs.
Kad je stambeni bum počeo splašnjavati sredinom 2006 godine, ulagači su postali plašljiviji prema rizičnoj strani ovih investicija. Stoga su banke stvorile većinu novca za nove kolateralne dužničke obveznice. Ovim novim kolateralnim dužničkim obveznicama su kupljene mase starih originalnih kolateralnih dužničkih obveznica koje nitko na tržištu nije htjeo kupiti. Kao rezultat svega, nastao je još jedan lanac iluzija kojim su banke pokušavajući rješiti jedne, stvorile druge, još veće probleme: Svaka nova kolateralna dužnička obveznica je u sebi sadržavala rizik, a da bi ih kupile, banke su zatim stvorile još novije kolateralne dužničke obveznice.
Over the last two years of the housing bubble, Wall Street bankers perpetrated one of the greatest episodes of self-dealing in financial history. Faced with increasing difficulty in selling the mortgage-backed securities that had been among their most lucrative products, the banks hit on a solution that preserved their quarterly earnings and huge bonuses: They created fake demand. A ProPublica analysis shows for the first time the extent to which banks -- primarily Merrill Lynch, but also Citigroup, UBS and others -- bought their own products and cranked up an assembly line that otherwise should have flagged. The products they were buying and selling were at the heart of the 2008 meltdown -- collections of mortgage bonds known as collateralized debt obligations, or CDOs.
As the housing boom began to slow in mid-2006, investors became skittish about the riskier parts of those investments. So the banks created -- and ultimately provided most of the money for -- new CDOs. Those new CDOs bought the hard-to-sell pieces of the original CDOs. The result was a daisy chain [1] that solved one problem but created another: Each new CDO had its own risky pieces. Banks created yet other CDOs to buy those.
Poljoprivredno poduzeće Orahovica dostavilo je 19. kolovoza Zagrebačkoj burzi Obavijest o dokapitalizaciji kojom se ''upisani temeljni kapital u iznosu od 53.056.960,00 kuna, podijeljen na 165.803 redovnih dionica na ime, svaka nominalne vrijednosti od 320,00 kuna, smanjuje s nominalne vrijednosti dionica 320,00 na 100,00 kuna. Temeljni kapital se smanjuje s iz 53.056.960,00 za iznos od 36.476.660,00 kuna na 16.580.300,00 kuna. Istodobno se temeljni kapital Društva povećava s iznosa 16.580.300,00 kuna za iznos od 70.754.700,00 kuna na iznos od 87.335.000,00 kuna. Povećanje temeljnog kapitala provedeno je uplatom u novcu izdavanjem 707.547 novih redovnih dionica na ime, pojedinačne nominalne vrijednosti od 100,00 kuna po cijeni izdanja od 106,00 kuna. Ulog u novcu uplatio je u cijelosti dioničar M SAN Ulaganja d.o.o. Buzinski prilaz 10, čime upisuje 707.547 novih dionica ukupnog nominalnog kuna, što predstavlja l00% nominalnog povećanja temeljnog kapitala''. Promjene temeljnog kapitala upisane su 16. kolovoza 2010. u sudski registar. Ova je obavijest ujedno označila kraj jednog neprijateljskog preuzimanja koje teško da je u skladu s hrvatskim propisima (možda, ako norme tumačimo iznimno ''kreativno''), a definitivno se ne može podvesti pod kategoriju moralnog, poštenog poslovanja.
Kada su se prije nekoliko mjeseci započele ozbiljne igra oko preuzimanja PP Orahovice ispočetka nitko nije ni slutio da će se na pobjedničko postolje među nekoliko serioznih regionalnih igrača koji su bili zainteresirani, neočekivano probiti trećerazredni igrač – M San, u osloncu i uz obilatu pomoć jedne druge kompanije iz Prstenove družine – Žito d.d. Da podsjetimo, Prstenova družina je neformalna gospodarska komora koja oko udruge Prsten i istoimene kompanije okuplja 140 tvrtki iz Bosanske Posavine s ciljem zajedničkog nastupa na hrvatskom tržištu. Inače, istaknuti članovi Prstenove družine su i vlasnik M San grupe Stipo Matić, i vlasnik Žita d.d., kontroverzni biznismen Marko Pipunić na čiju su kuću u Osijeku nedavno bačene dvije bombe. PP Orahovica je najveća poljoprivredno-prehrambena kompanija na području Virovitičko-podravske županije u kojoj je oko 360 radničkih dioničara imalo u vlasništvu 85,2 posto dionica temeljnog kapitala, a koja ima u vlasništvu 6.000 hektara oranica, 700 hektara ribnjačarskih proizvoda, 350 hektara lješnjaka, silosima kapaciteta 35.000 tona…. U poslovnom sustavu su voćnjaci, vinogradi, suvremeni mlin, silosi, klaonica, pekara i pogon za doradu lješnjaka.
Zbog recesije i strukturnih poremećaja na domaćem tržištu te smanjenih državnih poticaja poljoprivredi, PP Orahovica se nekoliko godina borila s financijskim teškoćama. Budući da je riječ o ogromnom vlasništvu i vrijednim nekretninama procijenjenim na 750-800 milijuna kuna, mnoge su im agro-tvrtke pritekle u pomoć. Neke dobronamjerno, neke ne. U međuvremenu je poslovodstvo po 100 puta viđenom scenariju u kojem se vrijednost vlastite tvrtke sustavno urušava uoči preuzimanja, sustavno vuklo jedan glupi potez za drugim. Tvrtku su održavali gotovo isključivo preskupim zajmovima i kompenzacijama pa su dugovi narasli su na 135 milijuna kuna, a skoro polovica tog iznosa je dospjela na naplatu. Kada su se u igri oko pružanja pomoći pojavili predstavnici Agrokora, koji su umjesto s poslovodstvom željeli razgovarati direktno s vlasnicima - malim dioničarima kojima su ponudili dokapitalizaciju, istupio je jedan od kreditora – Žito, kojem je PP Orahovica bila dužna 46 milijuna kuna. Žito je taj jednostavno dug prepustio svom kompiću iz Prstenove družine - tvrtki M San ulaganja. Naime, Žitu je radi osiguranja tražbine omogućeno zasnivanje založnog prava na nekretninama Orahovice uz suglasnost, a koga drugog nego Hypo banke kao fiducijarnog vlasnika ili založnog vjerovnika na tim nekretninama.
Nakon što su iz Agrokora shvatili kako je krajnje vrijeme da se iz svega toga elegantno izvuku ukoliko ne žele da se dio prljavštine sruči i na njih (Hypo banka u osloncu na opskurne zavičajne udruge iz Bosanske Posavine ne predstavljaju u današnje vrijeme baš pristojan poslovni okoliš) ostali na prizorištu, Uprava i Sindikat PPDIV-a koji je također igrao za M San Grupi i mali dioničari, kojima se cijena dionica tijekom 3 mjeseca koliko je operacija trajala, srozala sa 700 na 100 kuna. Oni su pokušali vratiti potraživanja u nekim razumnim rokovima, ali iz M San Grupe to, dakako, nisu prihvatili i odlučili su se na preuzimanje koje su, eto, uspješno proveli do kraja. Kao i u svim sličnim preuzimanjima u kojima ''mali čovjek'' preko noći i u grobnoj tišini izgubi sve što je godinama stjecao, javnost otimače nije osudila, Crkva ih nije ekskomunicirala, policija ih nije uhitila.
Po sto put viđenom scenariju, kad je riječ o sličnim ''kontroverznim'' poduhvatima na našem tržištu, jedna je kompanija zaradila, a profitirala je bogme i nadaleko čuvena Hypo banka koja je cijeli taj prepad pratila, profitiralo je i nekoliko lokalnih korumpiranih mufljuza, a izgubili su kao i uvijek do sada - zaposlenici, dioničari, županija i hrvatska država. Kad bi netko postao vlasnik ogromnog stana u centru grada nakon što je isplatio 10 tisuća kuna vlasnikovog duga, velik dio čovječanstva bi takvu transakciju proglasili lopovlukom. Ako bi se ista stvar dogodila sa 10 stanova, to bi se proglasilo velikim lopovlukom. Kako onda kategorizirati preuzimanje za 70.754.700,00 kuna 6.000 hektara oranica, 700 hektara ribnjačarskih proizvoda, 350 hektara lješnjaka, silosima kapaciteta 35.000 tona, tvornice, pekare, vinograde voćnjake…. ?
Sometimes there are things that are so shocking that you just do not want to report them unless they can be completely and totally documented. Over the past few years, there have been many rumors about a coming global currency, but at times it has been difficult to pin down evidence that plans for such a currency are actually in the works. Not anymore. A paper entitled “Reserve Accumulation and International Monetary Stability” by the Strategy, Policy and Review Department of the IMF recommends that the world adopt a global currency called the “Bancor” and that a global central bank be established to administer that currency. The report is dated April 13, 2010 and a full copy can be read here. Unfortunately this is not hype and it is not a rumor. This is a very serious proposal in an official document from one of the mega-powerful institutions that is actually running the world economy. Anyone who follows the IMF knows that what the IMF wants, the IMF usually gets. So could a global currency known as the “Bancor” be on the horizon? That is now a legitimate question.
"Dovoljno je šokantno vidjeti službene podatke koji otkrivaju skok u nacionalnom dugu Velike Britanije tijekom prošle godine s 48% BDP-a na 56% BDP-a, ali tragična relanost je ta da naš stvarni nacionalni dug stoji na 333% društvenog bruto proizvoda, ili oko 4,8 triliona funti", Mark Littlewood - Generalni Direktor Instituta Za Ekonomske Poslove. "Stvarni nacionalni dug Sjedinjenih Američkih Država? Oko 130 triliona dolara, što bi bilo devet ili deset puta više od nacionalnog duga koji se najčešće spominje", Kevin D. Williamson.
Iz Bloomberga prenose: Ulagači se s obzirom na teret sve većeg starenja stanovništva i sve težeg povećanja poreznih nameta populacijama, suočavaju s bankrotom suverenih državnih obveznica; barem tako misli izvršni direktor banke Morgan Stanley.
IOU (I Owe You) ili Zadužnica (IOU je engleska skraćenica za izraz "Ja ti dugujem") je obično neformalni dokument koji se koristi kao potvrda dugovanja. Kroz IOU su najčešće definirani dužnik, iznos dugovanja i vjerovnik, tako to barem piše u popularnoj Wikipediji.
23 Kolovoz 2010, iz agencije Bloomberg javljaju: Nove mjere koje je poduzela Kalifornija u očajničkoj borbi za opstanak koji je razornim naletom svjetske ekonomske krize doveden u pitanje, prisiliti će državne agencije da primaju IOU zadužnice kao sredstvo plaćanja.
I suppose that by now most people have already heard about "Somalian Pirates". But many people may not have heard of ecology pirates of Somalia. Did you know that the European ships have been looting Somaia's seas of their greatest resource: seafood. We have destroyed out own fish stocks by over-exploitation and now we have moved on to theirs. More than $300 million worth of tuna, shrimp, lobster and other sea life is being stolen every year by vast trawlers illegally sailing into Somaliaís unprotected seas. But that's not the worst of it. In the latter part of the 20th Century, a growing expense to both private corporations and governments has been the disposal of waste - biological from hospitals and labs, toxic waste from factories and industry and nuclear waste from medical and military use. The most prized catch of the Somali seas if the yellowfin tuna, yet these fish have been found to have surprisingly high traces of such toxic chemicals as cadmium, mercury and radioactive uranium.
"Novčanik pun novca, džep pun love, sve za novac i sve zbog novca, jer pare su ono što trebam, novac je ono što želim..."
Slavonski poduzetnik Marijan Ožanić, inače direktor Tehnološkog parka u Zagrebu, da se vratimo par godina unazad, u 2008 kad većina još ni u najmračnijim od crnih prognoza nije pretpostavljala koje će razmjere u svijetu poprimiti financijska kriza rođena u SAD-u problemima s hipotekarnim subprime kreditima; u jednom je intervjuu rekao kako sve tvrtke, uključujući i one koje se bave web poslovanjem, najviše osjećaju recesiju kroz smanjenje prihoda zbog toga što kupci smanjuju broj novih narudžbi jer nemaju novca, u okruženju nelikvidnosti u kojem nitko više nikome ništa ne plaća.
You may have heard recently that U.S. companies have emerged from the financial crisis in robust health, that they've paid down their debts, rebuilt their balance sheets and are sitting on growing piles of cash they are ready to invest in the economy.
You could hear this great news pretty much anywhere, maybe from Bloomberg, which this spring hailed the "surprising strength" of corporate balance sheets. Or perhaps in the Washington Post, where Fareed Zakaria reported that top companies "have accumulated an astonishing $1.8 trillion of cash," leaving them in the best shape, by some measures, "in almost half a century."
Gotovo svi ljudi koji se smatraju slobodnim i neovisnim o bilo kakvom intelektualnom utjecaju, robovi su teorija nekih od pokojnih ekonomista. Draž povijesti i njena enigmatska pouka leži u tome da je između jedne i druge epohe sve nekako sasvim drugačije, iako se ništa ne mijenja: "Nastavak ekonomske krize". Financijske krize imaju zajedničke osobine: ekonomski bum prije kolapsa, apsurdno povećanje vrijednosti dionica na burzama, enormna devijacija od cijena stvarnih vrijednosti, brza akumulacija dugova. Tko je kriv? Financijski i ekonomski alkemičari privatnog međunarodnog korporativnog režima i dalje skreću pažnju s monetarne okupacije novčanih sustava suverenih naroda i nacija uvjeravanjem javnosti da su gospodarske krize izuzetak, a ne pravilo.
Posljedično, cijeli financijski sektor je postao "subprime" katastrofa, svi sektori gospodarstva su prezaduženi, na rubu bankrota koji samo što nije, ne zbog nedostatka likvidnosti, već zbog velikog manjka solventnosti. Ubrzo nas sve očekuje niz stečajeva trgovačkih društava, banaka i kućanstava. No jedna stvar je kad propadaju doista nesolventne banke, tvrtke i pojedinci, igrači pokera, a potpuno je druga stvar kad stradavaju skroz nevini gledaoci ekonomske krize prisiljeni na bankrot jer je presušio kredit gušeći podjednako i krivce i nevine.
U državi Kelantan, 12 kolovoza 2010, naravno u glavnom gradu Kota Bharu, službeno će se uvesti nove valute: Dinar i Dirham. Pa što s tim, koga to zanima, u čemu je posebnost?
Radi se o povijesnom događaju. Već 4 generacije Muslimana nije upotrebljavalo Zlatni Dinar i Srebrni Dirham. Uvođenje zlatnog i srebrnog novca u državi Kelantan nije ni nova ideja, ni novi eksperiment, to je povratak na sredstvo razmjene koje je bilo u upotrebi 1400 godina diljem Islamskog svijeta, poznatije kao Šerijatski Novac.
12 kolovoza, državljani Kelantana će reći "Ne" ludom svjetskom poretku kojeg su stvorili bankari nakon Drugog svjetskog rata.
Na 12 kolovoz, ljudi Kelantana će svi kao jedan uzviknuti: "Jedan Dinar - Jedna Nacija".
Kao prvi korak, državni službenici će počet primati 25% plaće u dinarima i dirhama, sve će državne tvrtke prihvatiti plaćanje u dinarima i dirhamima i to će biti još jedan korak. Također, 600 trgovina godina će dobiti naljepnice "Prihvaćamo Dinar i Dirham".
12 kolovoz nije kraj nego novi početak poslovanja i to kroz šerijatsku valutu, zatim slijedi drugi korak - Islamsko tržište, to će promijeniti sliku onoga što je novac, trgovina, bogatstvo i ulaganje, a što nije.
Svečanosti će prisustvovati brojni gosti: uz ministre nekoliko malezijskih država će stajati vladini dužnosnici iz sultanata Sulu, Indonezije, Pakistana, Turske, kao i lideri različitih organizacija iz Njemačke, Španjolske, Kazahstana i drugih zemalja.
Ceremonija se predstavlja kao najvažniji događaj za Islamski svijet u posljednjih 100 godina.
Udruga Crom Alternativna Razmjena 
Mediji 
Kategorije Vijesti
Prijava
in Everything Else by Henry_P, 02-09-10 11:29