Alternative currency and balanced living system. Alternativna valuta i uravnoteženi životni sistem. Moneta alternativa e sistema di vita equilibrato.

Linija

Search

Home Mediji Vijesti Presedan U Hipotekarnim Kreditima: Banke Bez Prava Na 60 Miliona Zapljena

Crom Alternative News

Investigative journalism and useful articles on various topics.
roman

Tko Je Vlasnik Mog Duga, Što Je MERS?


MERS je  "Mortgage Electronic Registration Systems - Elektronička Registracija Hipotekarnih Kredita".   


Stvoren prije desetak godina, u vlasništvu je nekoliko najvećih kreditnih kompanija u Americi uključujući i Fannie Mae, Freddie Mac, Wells Fargo, Citimortgage, Chase, HSBC i Countrywide.


Na vrhuncu uspjeha nove mode, sekuritizacije hipotekarnih kredita, kada su pojedinačni hipotekarni krediti bili više puta narezani na sitne kockice i nanovo prepakirani kako bi se prodali kao vrijednosni papiri (isti vrijednosni papiri koji su srušili globalnu ekonomiju), industrija hipotekarnih kredita je stvorila MERS za pojednostavljenje cijelog procesa hipotekarnih kredita.

MERS djeluje kao registracijski ured za obje strane upisane na hipotekarnom kreditu, i kreditore i dužnike.

Drugim riječima, MERS je omogućio kompanijama hipotekarnih kredita jeftiniju i bržu kupnju i prodaju zajmova bez potrebe za dodatnom tradicionalnom papirologijom i pristojbama.

Ideja je nastala s namjerom da dok su vaši hipotekarni zajmovi sjeckani, prodavani i preprodavani, vlasništvo nad njima se navodno treba elektronski pratiti sistemom MERS zbog izbjegavanja plaćanja nepotrebnih poreza ispunjavajući županijske dokumente.

MERS je navodno pridonio uspjehu indutrije hipotekarnih zajmova s uštedom od više od milijardu dolara, što na žalost nije zaustavilo spašavanje bankarske industrije milijardama dolara novca poreznih obveznika.

Od 2007 godine, MERS je registrirao više od 50 milijuna hipotekarnih kredita.

Sa rekordnim brojem izgorjelih hipoteka danas, poslovanje za MERS je odličo.

Bez obzira koliko puta se vašim hipotekarnim kreditom trgovalo, MERS je pojednostavio stvari za hipotekarnu industriju koja tuži u ime MERSA kao "imenovatelja" stvarne aktualne hipotekarne tvrtke, koja god to sada može biti.

Ali evo čarobnog ulova i skrivene zamke, MERS treba dokazati da stvarno trenutno posjeduje vaš kredit.




Sustav Federalnih Rezervi I Program Za Spašavanje Financijskih Institucija


Deklarirani cilj programa spašavanja banaka je bio da se izgorjele banke razriješe tereta loših i otrovnih dugova.

Ono što se događa u stvarnosti je da je mala skupina institucija te ogromne količine novca upotrijebila za konsolidiranje njihovih pozicija u globalnom bankarstvu.

Izloženost tih banaka, u najvećoj mjeri zbog trgovanja financijskim instrumentima derivatima se procjenjuje u stotinama triliona dolara s pretpostavkom da iznosi i jamstva odobrena od strane Trezora i FED-a neće riješiti krizu, niti su ta spašavanja uopće namijenjena za rješavanje krize.

U gorkoj ironiji, primatelji spasonosnih novčanih sredstava, a Obama je predložio 750 milijardi dolara pomoći za financijske institucije su kreditori Savezne Vlade.

Wall Street banke su brokeri i osiguravatelji javnog duga Sjedinjenih Američkih Država, iako posjeduju tek dio tog duga one trguju instrumentima javnog duga denominiranim u US dolarima po cijelom svijetu.


Te banke djeluju kao vjerovnici Sjedinjenih Američkih Država.

One ocijenjuju kreditnu sposobnost američke vlade, oni rangiraju javni dug kroz agencije za kreditni rejting Moody's i Standard & Poor's.

Oni kontroliraju Američki Državni Trezor, Federalne Rezerve i Kongres.

Te banke nadziru i diktiraju fiskalnu i monetarnu politiku osiguravajući da država djeluje u njihovom interesu.

Sustav Federalnih Rezervi je središnja banka u privatnom vlasništvu.

Proces stvaranja novca kontrolira 12 banaka federalnih rezervi koje su u privatnom vlasništvu.

I dok Federalne Rezerve mogu stvoriti novac iz ničega, mega milijardni izdaci za Trezor (uključujući i Bushev i Obamin program spašavanja banka) zahtijevaju emisije javnog duga u obliku trezorskih zapisa i državnih obveznica.

Ovdje se radi se o sukobu interesa i odnosima koji su vrlo opasni.

Kada banke pritišću trezor da im pomogne u obliku programa za veliko spašavanje banaka, shvatljivo je od samog početka da će banke za uzvrat pomoći trezoru u financiranju poklona kojeg su primatelji.


Da bi financirao spašavanje banaka, trezor treba ostvariti veliki deficit proračuna što opet zahtijeva zapanjujući porast američkog javnog duga.

Banke posuđuju novac državi i sa tim novcem kojeg su posudile vladi, trezor financira spašavanje banaka.

Za uzvrat, banke nameću uvjete na upravljanje javnim dugom Sjedinjenih Američkih Država.

One diktiraju kako novac treba trošiti.

Banke nam nameću fiskalnu odgovornost, one diktiraju i nameću masivno smanjenje socijalnih rashoda koje rezultira kolapsom i/ili privatizacijom javnih usluga.

Te banke nameću privatizaciju urbane infrastrukture, cesta, kanalizacije i vodoopskrbnih sustava, javnih područja za rekreaciju, sve je zrelo i dovoljno dobro za privatizaciju.


Te banke su i primaoci pomoći i davaoci pomoći.

Kao vjerovnici, one će zadužiti vladu, smanjiti rashode, generirati povećanje javnog duga putem izdavanja trezorskih zapisa i državnih obveznica.

Kriza javnog duga SAD-a je sve ozbiljnija jer Federalna Vlada SAD-a nema kontrolu nad monetarnom politikom.

Sve operacije javnog duga idu kroz Federalne Rezerve, privatnu centralnu banku koja je zadužena za monetarnu politiku djelujući u korist privatnih financijskih interesa.

Vlada kao takva nema nikakvih ovlasti nad/na stvaranje novca.

To znači da povećanje javnog duga i monetarno-financijske operacije koje idu uz to u suštini služe interesima privatnih banaka.




Odluka Bez Presedana Obećaje Kraj Nevolja Za Kućevlasnike i Početak Nevolja Za Banke


Biljeg na pravila ponašanja u nedavnom slučaju na Vrhovnom Sudu Kanzasa može milionima očajnih kućevlasnika dati pravne osnove koje su im neophodne kako bi izbjegli zapljene njihovih domova.

U slučaju "Landmark National Bank v. Kesler, 2009 Kan. LEXIS 834", Vrhovni Sud Kanzasa je odlučio da imenovana/nominirana kompanija po imenu MERS nema pravo na "foreclosure" ili na pokretanje akcija prema zapljenama nekretnina.

MERS je akronim za "Mortgage Electronic Registration Systems - Elektronička Registracija Hipotekarnih Kredita", privatna tvrtka koja registrira hipotekarne kredite elektronički i prati promjene u vlasništvu.

Presedan ove sudske odluke je da ako MERS nema pravo na "foreclose", onda nitko nema pravo na 60 milijuna zapljena.

To je broj američkih hipotekarnih kredita koje trenutno drži MERS.

Više od polovice svih novih stambenih hipotekarnih kredita u Americi je registrirano kroz MERS i upisano u njegovo ime.

Odluka Vrhovnog Suda Kanzasa ne obvezuje i ostale sudove u zemlji, ali je presedan kojeg će drugi sudovi primiti na znanje i uzeti u obzir.

Razvoj "elektroničkog hipotekiranja" kroz MERS je išao ruku pod ruku s sekuritizacijom hipotekarnih kredita, njihovog sjeckanja na komade i prodaje investitorima.

Na najvećem usponu ovog posla, prije nego ulagači postanu svjesni svojih rizika, zajmodavci narežu kredite, dobro ih izmješaju u takozvane financijske proizvode "collateralized debt obligations" (CDO), navodno ih osiguraju protiv propasti umatanjem u ukrasni papir derivata pod nazivom "credit default swaps" (CDS) i prodaju mirovinskim fondovima, općinskim fondovima, stranim investicijskim fondovima i tako dalje.

Bilo je mnogo osiguranih stranaka i strana, ti komadi nastavljaju prolaziti kroz nove ruke, ali je MERS navodno zadržao trag svih tih promjena elektroničkim putem.

MERS kao "straw man-fiktivna lutka koju kontroliraju drugi" (upitaj se zašto si se po izvodu iz matične knjige rođenih rodio kao čovjek Milan Milic koje zakon ne poznaje, a zatim po svim ostalim osobnim dokumentima postao fizička osoba MILAN MILIC: hijerahija- čovjek je suveren u odnosu na državu zato što ju je on stvorio, država je suverena u odnosu na fizičku osobu zato što ju je ona stvorila) nema pravo na "foreclose", ali isto tako na to nema pravo niti izvorni vjerovnik, iako je potpisnik sporazuma.

Vjerovnik nema pravo na to jer vlasništvo mora preći na osigurane stranke kako bi se pravno kvalificiralo kao "security-jamstvo".

Zajmodavac je time islaćen u cijelosti i dalje nema pravni interes za tužbu.

Samo su vlasnici vrijednosnih papira-jamstava ostali u igri, ali oni nemaju pravo na "foreclose" jer oni nisu potpisnici originalnog sporazuma.

u Listopadu 2007 godine, neustrašivi Savezni Sudac u Clevelandu je zaustavio ovu mutnu praksu.

Sudac sa "US District Court" Christopher Boyko je donio odluku da Deutsche Bank nije podnijela odgovarajuću papirologiju za uspostavu svog prava na zapljenu četrnaest kuća, u tužbi u kojoj je ta banka nastupila kao povjerenik.

Suci u mnogim drugim državama su nakon toga dosudili slične presude.

Činilo se da su pirati zarobili drugi brod jer do sada nije bilo nikoga da ih zaustavi.

No 60 milijuna hipotekarnih kredita i kobne greške u naslovu vlasništva mogu pružiti opasno ljutim i obmanjenim kućevlasnicima željeznu polugu koja im je potrebna za izvršenje pritiska na Kongres, možda dovoljno ozbiljnu čak i za radoznalo zagledanje u zakonodavstvo koje je trenutno zarobljeno u rukama moćnog bankarskog lobija.