Mišljenja sam da Hrvatski Ekonomski Preporod i Patriot Pokret ne mogu a da ne budu dio ove teme naslovljene "Globalna Monetarna Reforma I Transformacija Društva", pa svoje viđenje rasprave razvijene u članku
Monetarna Reforma: Slobodno Tržište Vs Državni Monopol iznosim upravo ovdje. U članku se inače opisuju razlike između monetarne reforme Udruge Crom Alternativna Razmjena "Slobodne Valute - Slobodna Tržišta - Slobodni Ljudi - Slobodni Planet", i monetarne reforme "Nekreditni Novac" Patriot Pokreta odnosno Hrvatskog Ekonomskog Preporoda.
DRžAVNI MONOPOL
Stjepan: Novac bez duga stvara NBH pod kontrolom Sabora RH.
Jung-fu: Nekreditni novac se tako ne definira državnim novcem, pošto on nema vlasnika svoje primarne emisije.
Stjepan: Program Patriot ne negira mogućnost postojanja i upotrebe alternativnih valuta poput Crom-a.
Jung-fu: Slobodno tržište je sustav koji zakonomjerno uvođenju nekreditnog sustava mora dobiti racionalna ograničenja.
Jung-fu: Svatko zreliji tko malo mučne umom prepoznati će nekreditni novac kao slobodarski.
Nostradurus: Samo država ima pravo stvarati novac. Međutim, vi se ne držite tih postavki.
FIAT NOVAC
Jung-fu: Novac u opticaju mora biti realan, reflektirati stvarno društveno bogatstvo i poticati društveni napredak bez inflacije.
Jung-fu: Novac se kao simbol razmjene vrijednosti uvijek zasniva na ljudskom povjerenju.
Stjepan: Ne radi se o fiktivnom već o stvarnom iznosu.
Stjepan: U našem programu multiplikacija novca nije moguća.
Stjepan: U nekreditnom novcu, novac je na poklon narodu.
SEKUNDARNA EMISIJA - KAMATE
Stjepan: U nekreditnom novcu ne postoje kamate.
Stjepan: Većina će i dalje koristiti koristiti novac banaka.
Jung-fu: Tko hoće posuditi novac može to unutar bankarstva pune rezerve.
Jung-fu: Potrebitu kontrakciju vrši porezni sustav, kod inflatornih kretanja...
NEKREDITNI NOVAC VS TEORIJA AURITI I AURITIJEV SIMEC
Prije svega bih kao veoma važnu činjenicu želio naglasiti temeljnu razliku između Crom Alternativne Valute i Simeca u odnosu na Nekreditni Novac. I Simec i Crom Alternativna Valuta su monetarne reforme dovedene u stvarnost. Dakle obje su valute dovedene u postojanje, pri čemu se nikako ne smije smetnuti s uma da su takve kakve jesu najvećim dijelom zbog tragično siromašnih mogućnosti njihovih pokretača i očajnih uvjeta u ambijentu gdje su pokrenute. Nekreditni novac je pak samo priča, i to priča koja se oslanja na pretpostavku da smo mahom svi spremni sudjelovati u promjeni, od najviših do najnižih razina, pa kako mogućnosti i uvjeti ne bi predstavljali problem, slobodno ga možemo smatrati konačnim rješenjem koje ne bi patilo od porođajnih muka i prijelaznih razvojnih perioda Simeca i Croma.
Giacinto Auriti je na genijalan način uspio svakome približiti monetarni mehanizam i ekonomiju. Enciklopedije i ostale debele knjižurine sveo je u nekoliko riječi na samo dvije ključne činjenice koje Hrvatski Ekonomski Preporod i Patriot Pokret uporno izbjegavaju: Definicija novca i vlasništvo nad novcem.
1) Vlasništo Nad Novcem
Nekreditni novac je fiat novac bez pokrića koji se izdaje kao poklon. Iako Nostradurus kaže da samo država ima pravo stvarati novac, iako Stjepan kaže da novac bez duga stvara NBH pod kontrolom Sabora RH, Jung-fu kaže da njihov nekreditni novac nema vlasnika svoje primarne emisije.
Jung-fu: "Aljoša, teza da u nekreditnom sustavu stvaranja primarnog novca proizvođač paprika i paradajza kreditira onog tko mu novac dodaje kao mjernu jedinicu, je apsurdna".
Auriti: "Kako ćemo poslije znati ko je kome kreditor a ko kome dužnik, ako ne znamo tko je vlasnik novca u momentu njegovog izdavanja? Budući da je ona jedini proizvođač stvarnih vrijednosti, populacija mora biti vlasnik novca u trenutku njgeovog izdavanja. Glavna razlika između zlatnog novca odnosno novca s pokrićem i novca bez pokrića je u vlasništvu nad tim istim novcem. Dok je vlasnik zlatnog novca odnosno vlasnik novca s pokrićem onaj tko ga u tom trenutku posjeduje, vlasnik fiat novca u opticaju je sam njegov izdavatelj".
Dakle da rezimiram termin "vlasništvo":
U sustavu Nekreditni Novac populacija radi i proizvodi nove vrijednosti, ali nije vlasnik valute u trenutku izdavanja iste. Država ne radi ništa ali izdaje valutu bez pokrića i ubire porez, postoje inflatorna kretanja, postoji sekundarna emisija novca i u sklopu nje također i kamate.
2) Pokriće Valute
Nekreditni Novac ostaje kuna. Kao što Aljoša kaže svaki novac ima svoju nominalnu i intrizičnu vrijednost. Nominalna vrijednost nekreditne kune je 1000, a intrizična vrijednost nekreditne kune je nekoliko lipa papira i tinte to jest praktički nula. Nekreditna kuna je novac koji se "za razliku" od kreditne kune bazirane na povjerenju, također zasniva na povjerenju u religioznu dogmu umjesto da se zasniva na stvarnom materijalnom pokriću. Nekreditna kuna je novac koji tako u momentu stvaranja nema nikakvu stvarnu vrijednost, a svoju virtualnu vrijednost stiče tek puštanjem u opticaj na način što je građani prihvaćaju.
Sudska tužba "Prevara, Lažno Računovodstvo, Zavjera, Kamatarenje I Poticanje Na Samoubojstvo" od 08 ožujka 1993, Giacinto Auriti protiv Talijanske Središnje Banke.
Giacinto Auriti: "Banca d'Italia prisvaja svu valutu u trenutku njenog izdavanja iako to nigdje zakonom nije precizirano. Ako je građanin voljan od vlasti prihvatiti valutu zato što ta valuta ima vrijednost, onda to znači da valuta ima vrijednost prije nego što je on prihvati, inače niko ne bi bio toliko glup prihvatiti tu valutu".
Giacinto Auriti: "Nije istina da valuta vrijedi zato što je prihvaćena, istina je ta da je valuta prihvaćena samo zbog toga što ima vrijednost".
Kao što Aljoša kaže, vi pozivate ljude da se umjesto trampom služe vašom valutom. Uvjeravate i proizvođača krumpira i proizvođača bicikli da je intrizična vrijednost vaše svježe tiskane novčanice od 1000 kuna garantirano 1000 kuna krumpira i tisuću kuna bicikli, ali to iz nekog misterioznog razloga igdje izbjegavate definirati. Oba dva proizvođača su vam povjerovali. Nakon godine dana, proizvođač bicikli ne želi više koristiti vašu novčanicu pa vam je vraća. Vi mu uzvraćate srednjim prstom. Nakon dvije godine, sustav je propao, pa ispred vašeg ureda s novčanicom od 1000 kuna dolazi i proizvođač krumpira. Ured zatvoren, a na vratima obavijest: "Preselili na sunčane plaže Kalifornije, adresa i telefon nepoznati".
3) Simec
Jung-fu: Auriti je stavio u opticaj nekreditni novac kojem on kao primarni izdavatelj nije bio vlasnik, već je vlasnik definiran čovjekom koji ga unutar cirkulacije u tom trenutku ima.
Glavni Auritijev adut u borbi protiv korporativnog monetarnog sustava, bilo je pitanje: Kako ćemo poslije znati ko je kome kreditor a ko kome dužnik, ako ne znamo tko je vlasnik novca u momentu njegovog izdavanja? Je li dakle moguće da je pri pokretanju svog Simeca zaboravio precizirati tko je njegov vlasnik u trenutku izdavanja, a tko u opticaju? Pa naravno da nije.
Vlasnik Simeca u opticaju, kako je to naznačeno na samoj novčanici, njen je nositelj. Vlasnik Simeca u trenutku njegovog izdavanja - u teoriji je populacija udružena u SAUS (Sindikat Anti-Zelenaštvo), a u praksi sam Giacinto Auriti kako je to naznačeno na samoj novčanici.
Koliko je današnja situacija različita od vremena u kojima je Auriti pokrenuo Simec, dovoljno je predočiti Crom Alternativnom Valutom: "Onaj tko njome obavlja razmjene, državi nije ni dužan ni obavezan plaćati nikakav porez". Auriti nije bio toliko naivan i jako je dobro znao kakva mu opasnost prijeti, na kraju je uostalom financijska policija zapljenila sav novac kojeg je Auriti izdao. Državno-korporativni aparat je međutim morao odustati i vratiti valutu Auritiju jer se na sudu uspostavilo da je SIMEC komad papira bez ikakvih rezervi i bez intrizične vrijednosti čije je prihvaćanje dobrovoljno a ne nametnuto.
Pa ipak, bez obzira na sve, Auriti je uspio uspostaviti nešto što se jako razlikuje od nekreditnog novca Patriot Pokreta, ne samo po tome što nekreditni novac Patriot Pokreta navodno, iako to nije istina, nema vlasnika u trenutku svog stvaranja.
Nekreditni novac nema nikakvu vrijednost u trenutku svog stvaranja, a Simec ima, i to precizno definiranu u nacionalnoj valuti Lira. Nekreditni novac upravo zbog toga što nema nikakvog pokrića, u njega nije ni zamjenjiv; dok je Auriti zamjenjivost Simeca u njegovo pokriće garantirao iz vlastitog džepa.
S obzirom na tadašnje uvjete i spomenute frke s centralnom bankom i policijom, nije teško pretpostaviti zašto je Auriti za pokriće Simeca izabrao baš lire, a ne zlato ili paradajze. Da je kojim slučajem Simec uspjeo osvojiti masovnost na nacionalnoj razini, Auriti koji se zalagao za to da valuta mora imati vrijednost u trenutku svog stvaranja - prije nego je netko drugi od izdavatelja prihvati, nesumnjivo bi pitanje pokrića naknadno riješio drugačijom solucijom.
Vremena Simeca bila su zlatna vremena kreditnog novca. Tko je tada masama mogao ne samo objasniti tragiku kreditnog novca, već te iste mase i ubijediti da počnu koristiti alternativnu valutu? Auriti se s tim problemom suočio na lukav način, što je međutim tu razvojnu fazu Simeca činilo neodrživom: Asimetrična konvertibilnost. Tko je dao jednu liru, zauzvrat je dobio jedan Simec. Tko je dao jedan Simec, zauzvrat je dobio dvije lire. Pa onda neko da dvije lire da bi ih kroz Simec oplodio u četiri, i tako dalje...
Da je kojim slučajem Simec uspjeo osvojiti masovnost na nacionalnoj razini, Auriti bi nesumnjivo sredio taj problem, no što je tu je, stoji da su i Nekreditni Novac i Simec neodrživi oblici valute.
POZNAVANJE TALIJANSKOG JEZIKA
Potvrdu da je Nekreditni Novac obična propaganda ne treba tražiti dalje od ćinjenice da se Patriot Pokret grozi slobodnog tržišta, što je između ostalog vidljivo i iz sljedećeg:
Jung-fu: "Slobodno tržište je sustav koji zakonomjerno uvođenju nekreditnog sustava mora dobiti racionalna ograničenja".
Patriot Pokret inzistira na sustavu u kojem će institucija i dalje uvijek imati veća prava od pojedinca, i kontrolirati ga. Evo zašto nije istina da nekreditni novac nema vlasnika primarne emisije, zašto nije istina da je vlasnik nekreditnog novca u opticaju njegov nosioc, i zašto nije istina da nekreditni novac ima pokriće.
Institucija će uvijek svoja potraživanja po potrebi silom naplatiti dužnikovom imovinom. U slučaju da pojedinac potražuje od institucije, a institucija nema novaca, institucija neće propasti nego je pojedinac ili pušiona, ili će institucija beskonačnom multiplikacijom novca poklona spašavati kako sebe tako i one podobne.
Jung-fu: "Na tvoju žalost, dobro govorim talijanski i komuniciram sa ljudima tamo, pa sam jako dobro informiran".
A na tvoju žalost Jung-fu, ni ja nemam problema s talijanskim jezikom, a lud sam za idejom o slobodnom tržištu za koje se zalaže Udruga Crom Alternativna Razmjena. Između ostalog i zbog toga što njome policija postaje ono što bi trebala i biti: Neovisna a ne podobna!
Policijske snage:
Znaš li što je emisiona dobit?
Ne?
Onda ću ti naplatiti kaznu!