Povodom svih mojih dosadašnjih Obavijesti i najnovije koja vrlo skoro bude objavljena na Crom Alternativnim Vijestima, evo da se ponovo malo posvetim presudno značajnoj nebulozi oko primjenjivosti odnosno neprimjenjivosti statutarnih pravila skupa s popratnim praksama registriranja i licenciranja.
Cijeli je globus ovog ljeta obišla slika golemog kukastog križa koji se na travnjaku poljudskog stadiona ukazao tijekom kvalifikacijske utakmice za Europsko prvenstvo 2016. Počinitelji i dan danas nepoznati.
Maltene svi mediji na ovim prostorima prenijeli su prije nekoliko dana vijest da je Istarska Županija 25 rujna 2015 u Pazinu obilježila svečanom sjednicom sedamdesetu obljetnicu pobjede nad fašizmom. Nazivajući antifašizam borbom protiv najvećeg zla i ocijenjujući kako je suživot velika vrijednost u Istri, Premijer Republike Hrvatske Zoran Milanović ispričao je nazočnima na sjednici priču o sudjelovanju njegove obitelji u partizanskom pokretu tijekom 2 svjetskog rata. Istarski Župan Valter Flego istaknuo je tom prilikom kako je 70 obljetnica pobjede nad fašizmom jedan od najsvjetlijih dana istarske burne prošlosti, kada je Istra koja danas inače prednjači u Republici Hrvatskoj na području poštivanja ljudskih prava i po vrednovanju antifašizma, izabrala put slobode i tolerancije. Napominjući kako je ponosna što su i njeni djed i baka također dali svoj udjel toj povijesnoj antifašističkoj baštini, Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović izjavila je da mlade valja učiti etici mira i nenasilja, no da ih istovremeno treba poticati ne samo da budu osjetljivi na pojave neofašizma i svakog totalitarizma već i spremni usprotiviti im se.
Nije li fašizam kao sustav vjerovanja oblik totalitarizma u kojem nečija apsolutna moć iz određenog interesa a u ime uzvišenog navodnog kolektivnog cilja (primjerice nacije, rase ili religijske grupacije) demonizira čovjeka pojedinca i skroz na skroz gazi njegova individualna prava i osobne slobode?
Suprotno svim čvrstim obećanjima zadnjih desetljeća o progresu, prosperitetu i blagostanju, u relativno kratkom periodu od desetak godina ljudsku vrstu evo počinju potresati sve neke katastrofalne svjetske krize, i sad na kraju ko grom iz vedrog neba čitamo prije par dana da je uz nesebičnu podršku istoj stvari pruženu od strane najpopularnijih muzičkih zvijezda festivalom "Globalni Građanin" u newyorškom Centralnom parku, i sam Papa (usput promovirajući krislam) došao u Ujedinjene Narode na licu mjesta blagosloviti sastanak kojim njih nekoliko stotina elitista, dičeći se obećanjima o izlasku iz kriza što su ih sami zakuhali, određuju kroz "Agendu 30" stroga pravila ponašanja i životne ciljeve milijardama svih ostalih pojedinaca koliko ih na ovoj planeti ima. Na osnovu čega? Ako samo vlasnik kontrolira svoju svojinu i njome vlada, da osnova možda nije prešućena pretpostavka kako čovjek (prethodno godinama marljivo poistovjećivan s osobom) nije vlasnik svog vlastitog tijela, nego je to država na primjer? Pretpostavka je međutim najobičniji kerefek i s njom je lako izaći na kraj, zbog ničeg drugog nego zato što je i s dokazima veoma lako. Dokaza naime ili ima ili ih nema, čemu kao savršen primjer može poslužiti
odbijanje Vlade Republike Hrvatske da Udruzi Crom Alternativna Razmjena pruži istinite precizne informacije o osnovnim postavkama na kojima funkcionira društveno uređenje, i odbijanje Ministarstva Unutarnjih Poslova Republike Hrvatske da potom ispuni Zahtjev iste Udruge (posljedično ugašene 25 rujna 2013) za hitnim utvrđivanjem činjeničnog stanja po pitanju središnje banke, nacionalne valute i parlamentarne jurisdikcije.
Genijalnom Carlinovom frazom "da bi bio dio američkog sna moraš biti uspavan a ne budan" vraćam se prioritetnoj nebulozi odgovorom kako premda ne uvijek, primjenjivost odnosno neprimjenjivost statutarnih pravila (skupa s popratnim praksama registriranja i licenciranja) ponekad sama po sebi savršeno jasno proizlazi iz očiglednih okolnosti poput primjerice sljedećih: Tragično zloj sudbini koju mu je vlastiti klinjo namijenio nabrijano uperivši s TV ekrana džojstikom prema njemu cijevi desetorice teško naoružanih istjeritelja pravde, Državni je Premijer izmakao momentalnim gašenjem PlayStationa uz odrješito "aj mali nazad u realnost".
Naletih na sajtu "
Zvono Istine" na zanimljiv članak: "Ustavni sud sam sebe razotkrio kao iluziju". U njemu ovako piše:
Čovjek ne postoji u ”pravnom sustavu”. U ”pravnom sustavu” postoje samo pravne fikcije, koje općenito možemo nazvati OSOBAMA, koje pak mogu biti PRAVNE ILI FIZIČKE OSOBE. Suštinske razlike između njih nema, jer su obje pravne fikcije, i obje trebaju nekoga tko će ih zastupati da bi ”pravni sustav” uopće mogao funkcionirati unutar svojeg iluzornog holograma... Unutar iluzije ”pravnog sustava” mogu se ”pravom” baviti samo oni koji posjeduju licencu odvjetničke komore i koji, da bi učinkovito mogli govoriti stranim jezikom, u svojoj biblioteci zasigurno imaju neki od podebljih "pravnih riječnika". U jednom od rješenja USTAVNOG SUDA stoji kako zastupanje pred sudovima podliježe ograničenju i u nacionalnom tretmanu, te se njime mogu baviti samo članovi Hrvatske odvjetničke komore. Sad bismo se morali zapitati kako se uopće baviti pravom možemo mi, koji nemamo položen pravosudni ispit i nismo članovi eksluzivnog privatnog kluba naziva HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA – pa čak i na način da sami sebe branimo? Ne možemo nikako kao čovjek, jer čovjek ne postoji unutar ”pravnog sustava” – to mjesto rezervirano je isključivo za pravne fikcije.
Bilo bi zanimljivo promatrati reakciju nekoga tko igra ulogu suca, kada bi se u njegovom hramu postavilo ovakvo pitanje:
Čovjek: ”Radi li se ovdje o pravnoj proceduri?”
Sudac: ”Naravno da je riječ o pravnoj proceduri.”
Čovjek: ”U tom slučaju, ja u pravnu proceduru ne mogu biti uključen jer ne posjedujem iskaznicu odvjetničke komore koja bi mi dala pravo da se bavim pravnim procedurama.”
Sudac će moguće u tom trenutku pokušati imenovati pravnog zastupnika Čovjeku, pokušavši ga na taj način ukalupiti u OSOBU, što bi ovaj TRENUTNO morao odbiti jer prihvaćanje pravnog zastupnika jest pravna procedura – ista ona kojom se Čovjek nije ovlašten baviti.
Kad u Google ukucam "Hrvatska Vlada", pojavi mi se rezultat čija je adresa "vlada.hr", no kad na njega kliknem adresa novootvorene stranice u sebi sadrži "gov" (engleski government, latinski guberno mentis ili ti kontrola misli). Stoga ću komentaru na članak sa "Zvona Istine" - koji mi se jako svidio - pristupiti praveći se englez
OSOBA je u takozvanom 'ZAKONU' mutan, a ne precizno definiran termin. Razlog je prost i jednostavan. Naime kad bi 'OSOBA' bila definirana kao čovjek, 'KORPORACIJA' se nikako ne bi mogla ubaciti u tu definiciju.
Na engleskom jeziku, 'FIZIČKA OSOBA' kaže se 'NATURAL PERSON'. "Natura" je, to je valjda svima jasno - priroda.
Nekad u davnoj prošlosti pojavili se glumci, pa na pozornici počeli nositi masku ('OSOBA' = maska, fiktivni lik). Stavljajući na sebe razne maske ('PERSONE'), glumci su glumili razne ljude.
Ako ni zbog čeg drugog, 'NATURAL PERSON' je neosporno totalno defektna tvdnja barem zbog toga što su 'PRIRODNI FIKTIVNI LIK' i 'PRIRODNA MASKA' kontradikcija pred čijim iznošenjem nema tog SUCA ili psihijatra koji neće ustupiti.
Što se tiče predstavljanja i zastupanja, engleski "to represent" znači "to PERSONAte", odnosno ništa drugo nego staviti masku i glumiti, što će reći biti fiktivni lik!