"U stara vremena je za osvajanje neke zemlje bila potrebna upotreba vojne sile, pa se nakon toga ta država mogla kontrolirati.
Danas to uopće nije više nužno.
Možete destabilizirati određenu zemlju, učiniti je siromašnom i dovesti u stanje da mora tražiti pomoć.
I u zamjenu za pomoć koja joj se pruža, steći ćete kontrolu nad politikom u toj u zemlji, a kada dobijete kontrolu nad politikom te zemlje, učinkovito ste kolonizirali tu državu", Mahathir Bin Mohammad, bivši Premijer Malezije.
Ovo opisuje što je moćna elita kroz Međunarodni Monetarni Fond i Svjetsku Banku radila malim narodima nakon Drugog Svjetskog Rata.
Na globalnom nivou, sada to isto čine i razvijenom dijelu svijeta na čelu sa Sjedinjenim Američkim Državama i Europom.
Svjetsko blagostanje je isisano i ubrizgano u novog dječaka sa plavim očima, Kinu, koja sjedi na najvećim svjetskim valutnim rezervama čija je vrijednost, toga su sada svi svjesni, jedno veliko ništa.
Kapital mora zaštititi samog sebe na bilo koji način.
Dugovi se moraju isplatiti i obaviti zapljene hipotekarnih garancija u što kraćem roku.
Kada kroz zakonske procese obični ljudi izgube domove, oni će postati sve više i više prilagodljiviji i podređeniji vladavini jake ruke zakona primjenjenog kroz centralnu moć vodećih financijera.
Ljudi bez domova se neće svađati s njihovim vođama.
To je dobro poznato našim glavnim liderima koji sada sudjeluju u formiranju imperijalizma "kapitalizma" za upravljanje svijetom.
Razjedinjenjem ljudi, oni troše svoju energiju u borbama oko pitanja koja nisu od važnosti za moćnike, osim što u njima sudjeluju kao učitelji zajedničkog stada.
U sustavu Fiat novca, novi dug se stalno stvara za financiranje starih dugova, međutim on povećava za još malo stari dug zbog kamata.
Kako ukupna glavnica duga raste i raste, rastu i troškovi isplate zaduženja tako da kamatne stope moraju pasti iako se povećavaju stope kupovanja dugova s novim novcem.
Konačno, kamatne stope padaju na nulu, a glavnica duga raste u beskonačnost.
Kapital je uništen jer je razvodnjen novim novcem dugom.
Na primjer, znamo da velike banke s Wall Street-a kontroliraju papirnata jamstva i potraživanja financijskih instrumenata derivata u vrijednosti od 50, možda i 100 puta većoj od vrijednosti ukupne globalne ekonomije i gospodarstva.
Kako bi se spriječilo urušavanje piramide dugova, obveznica i derivativa same od sebe i na sebe, sve više i više novog duga-novca mora biti dodano monetarnom i financijskom sustavu kroz ljubaznost središnjih banaka i vladine zakonske olakšice.
Novi novac mora imati narav poznatiju kroz termin "debt monetization" (isplaćivanje dugova inflacijom, štampanjem novog novca) jer nema dovoljno novca-duga u ekonomiji stvarnog svijeta za daljni opstanak zbog toga što je sve isisala gore spomenuta piramida dugova, obveznica i derivativa.
Naravno, cijeli ovaj sustav je neodrživ.
Nove novčane jedinice novca-duga u realnom svijetu, ekonomiji roba i usluga moraju izgubiti kupovnu moć kroz razvodnjavanja.
Ne mogu se štampati blagostanje, napredak, prosperitet, robe i usluge, bolja budućnost, ali novčanice mogu, i to bez ikakvog problema.
Svijet je desetljećima muku mučio zbog najvažnijih pitanja koja se tiču njegovog opstanka, bliska prošlost je isprepletena zločinima, ratovima i socijalnim nemirima, pa ipak, nikada se ti problemi nisu pokušali riješiti na način na koji se danas krojitelji globalne sudbine izvlače iz bankrota, iako im je mjesto u zatvorima.
Moćnicima nije nepoznato razvodnjavanje kupovne moći novčanih jedinica, zbog nezaustavljivo zahuktale dužničko-inflacijske mašine, sve će učiniti da dođu u posjed svog zlata, srebra, prirodnih resursa i vode prije nego što se sruši cijela kula od karata.
