Alternative currency and balanced living system. Alternativna valuta i uravnoteženi životni sistem. Moneta alternativa e sistema di vita equilibrato.

Linija

Search

Home Alternative News News Vijesti I Politika Kao Zavjesa Ekonomije I Financija

Crom Alternative News

Investigative journalism and useful articles on various topics.
roman

Politika je kurva, oprostite što pljujem, pojma nisam imao i zato sada psujem, kako je lagala mene vara i vas.

 

"Postoje dvije priče, ona ad usum delphini, lažna službena povijest kojoj nas uče, i tajna povijest u kojoj se krije sramotna priča, stvarni uzroci događaja", Honoré de Balzac.

 

"Televizija? Moć hipnotiziranja glupostima", Carl William Brown.

 

"Živimo u vremenima u kojima se samo tupoglavi uzimaju za ozbiljno, ja živim u strahu da ne budem krivo shvaćen", Oscar Wilde.



Nevjerojatno, ali ljudi su svaki put kad upale televiziju toliko oteti i zarobljeni odrazom svojih kognitivnih standarda i robovanju medijima da se presele u drugu sobu samo kako bi se ugodnije smjestili na udobnom kauču i upalili drugu televiziju.

Razina kronične distopije je tako glamurozno i dobro dizajnirana da invalidima u glavu, znači skoro svima, ne dopušta čak niti luksuz sumnje.

Kada je netko upitao Sokrata za tajnu blagostanja i sreće, filozof je odgovorio: "Ako pogledate na sve ono što se prodaje, otkrit ćete koliko vam puno od tih stvari uopće nije potrebno".

 

Danas ljudi, gledajući u sve ono što im se nudi u supermarketima i apotekama ne otkrivaju koliko im toga nije potrebno, već upravo potpuno suprotno od Sokratovog savjeta otkrivaju koliko im je toga potrebno i koliko su u stvari bolesni. U velikim trgovačkim centrima, cijele vikende kupuju smisao. Ljudi su uvjereni da idu u razonodu ili u kupovinu, međutim, kao i na radnom mjestu, još su uvijek zaposleni i zakupljeni. Ništa manje od vojnika koji uz olakšavajuću okolnost neshvaćanja, ulazi u kasarnu da bi izvršavao naređenja. Proces počinje kod kuće, s televizijom i masovnim medijima u cjelini. U tom trenutku su nas poruke već kupile. Poruke se konsolidiraju i pojačavaju na tržnici. Kada stignemo u supermarket, tamo smo samo opljačkani.

Danas, massmediji od kojih je televizija na prvom mjestu, nisu ništa drugo nego moćna sredstva hipnotiziranja. Njihova svrha je prvenstveno zatupljivanje široke publike i stvaranje lažnih potreba i želja. Posljedično, omogućuje se sijanje i ukorijenjivanje lažnih vizija i lažnih strahova.

Svi su uvijek gladni majčinog mlijeka, mama televizija je uvijek trudna. Na televiziji gledamo kako se ubijamo, a nakon toga se u stvarnosti reinkarniramo kao zombiji i na radnim mjestima pozdravljamo jedni druge, žive leševe. Kroz massmedije se izbjegava svjesnost i prebacuje pozornost na tržište premaza, mitova, zvijezdi i mode. Siju se nesigurnost, panika i strah na polja svakog drugog aspekta društvenog života. Na taj način se ne stvaraju ljudi, narodi i građani, već neprepoznatljiva masa komatoznih i prestrašenih robova koji su spremni slijediti i i slaviti elitu na prijestolju.

I Isus Krist je potvrdio, "Tko je upoznao svijet, pronašao je leš, a tko je pronašao leš, taj je superioran u odnosu na svijet".


Kao i svemir, i novac je iluzija ili čista apstrakcija. Ali za razliku od originalne iluzije koju je istraživala indijska filozofija, ova druga je umjetna i umjesto galaksija, zvijezda i planeta, puna konflikta interesa. Novac, onakvim kakvim ga obično shvaćamo, ne postoji, osim u vašoj glavi. On je instrument ubjeđivanja, samo jedan među mnogim dogmama koje su postale uobičajene tradicije tijekom stoljeća, a počivaju na našim neznanjima, snovima i maštama.

Monetarni sustav se održava na životu kao zdrav, a u stvari je bolesni pacijent, omogućuje vječni opstanak mega prevare bazirane na dugu i percepciju o duhovima insolventnosti koji iz toga proizlaze.

Danas više nego ikada, a sve se temelji na ničemu, sve je bazirano na nuli.

Monetarni sustav ne samo da nije jedina, već je najgora od svih drugih obmana izgrađenih i ustaljenih kako je vrijeme prolazilo. Iz njega proizlaze robovanje zapošljavanju, ropstvo oporezivanja, robovanje plaćama, zdravstveno ropstvo, robovanje energiji, robovanje institucionalnim ustanovama, političko ropstvo, psihološko ropstvo, robovanje obrazovnim ustanovama, robovanje duhovnim institucijama, i slično.

Ovo ništa kojeg zovete novac, osim kontrole umova i zaključavanja brava za otkrivanje uzroka posljedica koje izaziva u vašim bijednim životima, generira i konstantne, različite i svugdje prisutne strahove. Ukoliko niste među onima koji imaju direktnu korist od tog "ništa" u obliku elektronskih znamenki kojih proizvodnja ne košta apsolutno ništa, ili ekvivalentno u novčanicama čija izrada košta skoro ništa, možete crknuti od gladi na ulici ili ispod mosta. Toliko zapravo vrijedi vaš život. Ili bolje rečeno, zato jer ste vi to tražili, toliko zapravo upravo vi želite da vrijedi vaš život.

"Kada vlada ovisi o novcu, a novac ovisi o bankarima, onda bankari umjesto predsjednika vlade kontroliraju situaciju budući da je ruka koja daje iznad ruke koja prima", Napoleon Bonaparte.


Što više nauka i tehnika napreduju, to su mase sve zaglupljenije i drogiranije, a time je i sve manja potreba za skrivanjem tajni od očiju javnosti.

Kako bi sve i uvijek perfektno štimalo, političari i bankari su sebe osim novčanim i materijanim sredstvima, nagradili i imunitetima pred zakonom, odnosno odgovornosti za snošenje posljedica svojih djela.

U ime svetog ničeg, ljudsko biće koje nije trajno i apsolutno privrženo monetarnom ropstvu temeljenom na apsolutnoj nuli, proglašava se manje vrijednim od tog komada papira koji mu može omogućiti da opstane.

Jer samo o tome se u stvari radi jednom prihvativši nametnutu diktaturu, zar ne, o preživljavanju, sa svim svjesnim ili nesvjesnim osjećajima nestabilnosti i anksioznih poremećaja i frustracija koje sa sobom donosi kao posljedice.

Kako stvari stoje, središnje banke su privatna udruženja na kriminalnim osnovama koja obavljaju zakonom odobrenu djelatnost izdavanja valute koja iza sebe nema nikakvu podlogu, na taj način je novac doslovno kreiran iz ničega uz samo troškove štampanja. Ovo se naravno odnosi samo na materijalni novac u opticaju, a on čini samo oko 10% sveukupnog volumena transakcija. Sve ostalo su samo brojevi na ekranima kompjutera i ništa više.

Umjesto da ga sama sebi izdaje, novac se posuđuje državi s kamatama koje određuje banka, čime se zadužuje društvena zajednica kojoj se oduzimaju kolektivno dostojanstvo, sloboda i neovisnost kroz jaram rada i posljedičnih poreza isključivo u cilju vraćanja vječnog duga i ogromnih kamata proizašlih iz braka u kojem muž političar s ljubavnicom bankom vara svoju zakonitu suprugu, narod.

Debeljuškasti nacionalni i međunarodni bankari ovakvom monetarnom politikom dolaze u posjed života milijuna ljudi diljem svijeta, porobljavajući ih uz posredništvo vlada i političkih vođa.

Političari su poklanjajući monetarnu suverenost naroda, nacija i država masonskim bankarskim lobijima koji preko svojih institucija kontroliraju svijetom, svjesno i namjerno namjerno oduzeli građanima bilo kakva prava i slobode u zamjenu za vlastite povlastice i garanciju pripadanja visokom staležu.

Od ove vrste papira, država ne mora vratiti samo realne, zanemarive troškove štampanja, već i brojeve koji su naštampani na njihovim naličjima uvećane za primjenjene kamate. Razlika, odnosno seigniorage, danak feudalnom gospodaru odlazi u bankarov džep, jedinom liku u cijelom procesu koji zarađuje bez rada. Politička klasa ne radi ništa drugo osim sisanja krvi i sredstava građana kroz poreze i barbarske prisile ljudi na rad i znoj.

Građanin je rob svom poslu na osnovi najveće prevare svih vremena. Cijeli život naporno radi, često uz prekovremene radne sate i više različitih poslova samo da bi obogatiO bankarsku elitu na vlasti. Male mrvice kolača mu se pružaju kako bi dobio iluziju ravnomjerne protuvrijednosti za svoj uloženi napor i trud. No građanin je potpuno nesvjestan ukupnog opsega i veličine ove torte-biznisa. U zamjenu za robe i realno bogatstvo koje proizvodi, radnik je nagrađen čekovima i papirićima bez ikakve vrijednosti, bolje rečeno s fiktivnih imaginarnim vrijednostima koje u stvarnosti ne postoje. Onaj tko se riješi ovih lanaca, ili onaj koji nesretnim slučajem okolnosti nikada nije niti bio uvučen u ovu igru robovanja poslu, je slobodan, slobodan da umre od gladi. Milijarde ljudi širom svijeta su robovi, a da to i ne znaju. A ropstvo je oduvijek sastavni dio tradicionalno shvaćene ekonomije. Dosta je prisjetiti se drevne grčke ili rimske civilizacije. Moderno ropstvo nema niti dostojanstvo svjesnosti, niti eksplicitno postoji u propisima. Iako je često broj robova u prošlosti bio veći od broja slobodnih ljudi, u današnje vrijeme je omjer više nego strava i užas, nekoliko desetaka obitelji i njihovih ulizica na vlasti protiv ostatka svijeta na koljenima, uključujući i političare.

Ustavna farsa, sveta nepovredivost njegovih paragrafa, sve je osmišljeno s jedinom svrhom, promocije i konsolidacije te činjenja prihvatljivom maskirane obmane. Za kongregaciju na vlasti, svi su ti članci bodljike kaktusa koje treba vješto i bez puno buke izbjegavati, ali i korisne zastave koje po potrebi trebaju vijoriti. Kako bi se inače visoki dužnosnici mogli zaklinjati u čuvanje tajni redaka raznovrsnih statuta koji su u u potpunoj suprotnosti s onima koje predstavljaju javnosti. Statuti banaka su mnogo svetiji, realniji i obavezujući za građane od bilo kakve parodije demokracije. Ne bi li u svim Ustavima u kojima u prvim redovima piše da suverenost pripada narodima, trebalo pisati i da istima Ustavom i Zakonima propisano mora pripadati i Monetarna Suverenost? U današnjici u kojoj je privatizacija osnovna preokupacija i jedini izlaz, što je još preostalo javno i slobodno pristupno javnosti, situacija sliči onoj u kojoj se kažnjenicima u zatvoru kaže da su slobodni vlasnici strukture samo na osnovu toga što unutra spavaju i jedu. Naše su države iste kao i ti zatvori, nismo ništa manje kontrolirani, zatvori u kojima ako nemaš papir zvan novac ne možeš preživjeti, ne možeš se kretati, ne možeš uživati u proizvodima i uslugama, ne možeš imati krov nad glavom, posjetiti muzej ili postati javni službenik ili dužnosnik.

U prvom trenutku u kojem je ugledao svijet, čovjek je prestao biti čovjek i postao osoba, građanin-roba na tržištu za koju garantira sustav. On je zapravo postao živa roba za razmjenu na kojoj se špekulira i na koju su priljepljene sve obvezne taksene marke i prateći dokumenti. Fintira se da ima prava koja mu je priroda dodijelila i koja mu nitko ne može oduzeti, a na svakom mu je koraku oduzeta osobna sloboda raznim propisima i zabranama, sankcijama i kaznama. Ilegalno se podvrgava pravdi i sudovima, podružnicama koje imaju samog jednog gazdu i na taj način se učinkovito obvezuje na poštivanje onog što vrijedi samo za njega i njemu slične. Pravda koja se izvršava i provodi na fizičkoj osobi (licu), a ne na čovjeku, je samo još jedan stari truli trik kojemu je cilj limitiranje i kontrola nad pojedincom koji kao čovjek ne poznaje nikakve granice osim onih koje mu diktiraju njegova svijest, savjest i moral, nažalost sada korumpirani i ograničeni.

Izbori za političke funkcije i pitanja u svrhu služenja institucijama su lakrdija za one koji još vjeruju u stavljanje križa (iznad svog groba) na glasački listić. Vlade ne postoje. One su isključivo kozmetička plastična kirurgija namijenjena maskiranju postojećeg stanja. "Dati bankama mogućnost da stvaraju novac", priznao je Sir Josiah Stamp, bivši guverner Bank of England, "je isto kao porobiti se dobrovoljno i još za to platiti". Istina je da oni koji su privremeno pozvani usmjeravati ovu javnu predaju samo služe, ali ne ni državi, a niti narodu, već financijskim gospodarima koji putem ovakvih pokroviteljstava kroz bankarski sustav vladaju planetom.


Raznolikost ustavnih sustava u različitim zemljama je iluzorna i vješto zapakirana. Ako nema narodne kontrole nad izdavanjem novca, porobljavanje je garantirano bez obzira na ustavne ljepote, kao što je to konstatirao Rothschild, "Dozvolite mi da izdajem i kontroliram novac nacija, uopće me se neće ticati tko donosi zakone".


Od maksimalne je važnosti da najveći postotak pripadnika društvene zajednice ne shvati i ne prepozna ulogu koja mu je namijenjena jer bi se sljedećeg trenutka sustav urušio sam od sebe, poput kule od karata.

Iako su skoro posvuda odvojeni jedni od drugih, i Vlade i Crkva jedu iz istog tanjura. Od suverenosti, građani ne posjeduju apsolutno ništa, a najmanje osnovni uvjet za njeno postojanje, monetarnu suverenost koju su predstavnici građana klanjajući se prepustili drugima. I Crkva i Vlada mogu opstati samo kroz ponižavajuću ukočenost i neznanje građana već stoljećima izmučenih politikom i crkvenim doktrinama majstora svakakvih vrsta koji su radno mjesto pretvorili u robovanje proizvodnoj traci sustava gdje ne postoje slobodan stvaralački rad, sloboda duhovnog istraživanja, znanost, umjetnost i rad na sebi koji bi doveli do pravog razumijevanja razloga zbog kojeg postojimo na ovom svijetu. "Država se temelji na ropstvu kroz posao. Kada bi posao postao slobodan, država bi propala", upozoravao je zaboravljeni Max Stirner.

Pitanje je, zašto država umjesto štampanja dužničkih obveznica, direktno ne štampa novac i time izbjegne fantomsku klopku javnog duga? Građani bi morali raditi samo oko četvrtinu sadašnjeg radnog vremena i to u vlastitu korist, a ne na vlastitu štetu kao što je danas slučaj. U članku objavljenom u novinama New York Times 1921 godine, Thomas Edison je zaključio da je apsurdno da njegova zemlja može izdati 30.000.000 dolara u nacionalnim dužničkim obveznicama, ali ne i 30.000.000 dolara u nacionalnoj valuti.

Svaki pojedinačni bankrot vašeg džepa je ugovor o dugu nekome u nepostojećem novcu. Planine dugova koje kompanije, građani i države nagomilavaju s vremenom, nisu ništa drugo računovodstvo prdeža niz vjetar. Ukore i kazne dodjeljuje duh, fantom, iluzija čije tijelo svi skupa kolektivno stvaramo slijepom lakovjernošću. Iluzija duga se koristi za porobljavanje i kontrolu čitavih naroda. Ova iluzija koja je prihvaćena u neznanju i služenju, generira stoljećima razaranja, smrt, glad, ratove, genocide, samoubojstva.

Dug za države nije teško rješiv problem kako nam ga pokušavaju prikazati, dug je instrument koji je neophodan za opstanak masonske strukture vlasti koja nas je pokorila.

Razuman i obrazovan čovjek ne vjeruje u sudbinu, ali bi od njega zbilja bilo nerazumno ne pokušati izbjeći sudbinu koja mu je namijenjena od prvih trenutaka njegovog postojanja. Biblija, Deuteronomij, Ponovljeni Zakon ili Ponavljanje Tore, odlomak 15-6: "Posuđivat ćeš mnogim narodima, a ti ništa od nikoga nećeš posuditi, vladati ćeš mnogim narodima".

Tužno je da situaciju najbolje opisuju komičari, Charlie Chaplin je svojim filmom "Moderna Vremena" pogodio pravo u metu prije jednog stoljeća.

 

 

 You need to a flashplayer enabled browser to view this video

 

 

Nedavno preminuli komičar George Carlin je upravo savršeno dočarao postojeće stanje kroz video "Tko Te Posjeduje". "Postoji razlog zbog kojeg je obrazovanje sranje, isti razlog zbog kojeg obrazovanje nikada, ikada, neće biti popravljeno. Sada pričam o pravim velikim vlasnicima. Zaboravite političare, oni su nebitni. Političari su postavljeni samo kako bi vam pružili iluziju da imate slobodu izbora. Vi nemate izbora. Imate vlasnike. Oni vas posjeduju. Oni posjeduju sve. Oni su vlasnici sve važne zemlje. Oni posjeduju i kontroliraju korporacije. Oni su davno kupili i platili za Senat, Kongres, Državne Ustanove i Institucije, Gradske Dvorane. Oni nose suce u zadnjim džepovima.  
Oni posjeduju i sve velike medijske kuće tako da kontroliraju sve vijesti i informacije koje dopiru do vas. Oni su vas ščepali za jaja. Oni troše milijarde dolara svake godine na lobiranje kako bi dobili ono što žele. Mi znamo što oni žele, oni žele više za sebe i manje za sve ostale. Ali ja ću ti reći ono što oni ne žele. Oni ne žele dobro informiranu, dobro obrazovanu populaciju građana sposobnih za kritičko razmišljanje. Njih to ne zanima! To im ne pomaže. To je protiv njihovih interesa. Oni ne žele da se ljudi koji su dovoljno pametni sjednu oko kuhinjskog stola i shvate koliko ih je loše zajebao sustav. Znaš što oni žele? Poslušne radnike, oni žele poslušne radnike. Oni žele ljude kojima je sva pamet znati samo upaliti strojeve i obavljati papirologiju, dovoljno glupe da pasivno prihvate uvijek sve veća sranja od radnih mjesta sa sve manjim plaćama, dužim radnim vremenom, smanjenim beneficijama i isparavajućom penzijom koja nestane onog minuta kada je otiđete podignuti. Evo ih, sada dolaze i po vaše socijalno osiguranje. Oni žele novac vaših jebanih mirovina. Oni hoće taj novac nazad u njihove ruke, kako bi ga mogli dati svojim prijateljima kriminalcima na Wall Streetu. I znate što? Oni će taj novac i dobiti. Oni će sve dobiti, prije ili kasnije, jer oni su vlasnici ovog jebanog mjesta. To je veliki klub, a vi niste u njemu. Ti i ja nismo članovi tog velikog kluba. Usput, to je onaj isti veliki klub koji vas je tukao po glavama po cijele dane i govorio u što da vjerujete. Veliki klub koji vas je silovao cijele dane u glave medijima, u što vjerovati, što misliti i što kupiti. Stol se nagnuo ljudi i sada je jasno vidljivo da je cijela igra namještena. A čini se da nitko ne primijećuje i da nikoga nije briga! Dobri, pošteni i marljivi ljudi! Bijeli okovratnik, plavi ovratnik. Nema veze koju boju majice nosite! Dobri, iskreni, marljivi i skromni ljudi i dalje izabiru ove bogate drkadžije kojima se za njih živo jebe! Njih čisto boli kurac za vas! Njih uopće nije briga za vas! Uopće! Uopće! Jeste li to znali?

Politika je kurva, oprostite što pljujem, pojma nisam imao i zato sada psujem, kako je lagala mene vara i vas.

Nikada mi prije to na pamet nije palo, ali ovaj put sam se zaletio na kurve.

Točno sam znao što želim i što hoću, izabrao sam onu najljepšu, profinjenu, veoma otmjenu kurvu, velikih sisa i zgodnog lica.

Nisam je pokupio na ulici među mnoštvom drugih manje sretnih prostitutki koje tijelo s gađenjem prodaju za seks, našao sam je u baru otmjenog hotela kako lagano ispija šampanjac, vjerovatno slaveći tko zna koju pobjedu po redu.

U suknjici kratkoj baš po pravoj mjeri, poluotkopčane bluze iz koje su se nazirala divna prsa i lisičjim krznom oko vrata, odavala je dojam gospođe iz visokog društva.

Preplanule kože kao da je prije pola sata stigla direktno s nekog uvijek suncem obasjanog tropskog otoka, ipak me nije uspjela zavarati, jednim skoro neprimjetnim migom se otkrila i pretvorila u ono što sam na to mjesto i došao tražiti.

Dok sam je uzimao, nježno me milovala, a ja sam joj tiho u uho pričao priču o životu i prirodi.

Svršila je nekoliko puta kao nikada do sada, na kraju se politika raspalakala.

Napunila nam je dvije čaše, bacila se ponovo u moj zagrljaj i umjesto da zatraži novac, počela se ispovijedati.


"Ono što je najluđe u ovoj priči koju ću ti ispričati je da je možeš prenijeti bilo kojoj osobi, ona u nju neće povjerovati, a niti će je potaknuti na akciju.

Iluzija će biti toliko velikih razmjera, tako velika, tako golema da će izbjeći njihovoj percepciji. Oni koji će je čuti i vidjeti, pomislit će da je nastala u ludnici.

Mi ćemo kreirati odvojene frontove kako bi ih spriječili da između nas uvide vezu.

Ponašat ćemo se kao da međusobno nismo povezani da bi održali iluziju živom i stvarnom. Naše ciljeve ćemo ostvariti jedan po jedan, malo po malo kako na nas nikada ne bi pala sumnja. To će ih spriječiti da primjete promjene koje se dešavaju.

Uvijek ćemo biti iznad granica njihovih relativno prosječnih iskustava jer mi znamo tajnu apsolutnog.

Uvijek ćemo raditi zajedno i uvijek ćemo ostati povezani kroz krv i tajnost. Onog koji progovori čeka smrt.

Skraćivat ćemo njihov životni vijek i slabiti njihove umove, a pretvarat ćemo se da djelujemo suprotno.

Koristit ćemo se našim znanjem o znanosti i tehnologiji na prepredene načine tako da nikada neće primjetiti što se događa.

Upotrebljavat ćemo mekane metale, akceleratore starenja i sedative u hrani i vodi, također i u zraku.

Biti će okruženi otrovima gdje god se okrenuli.

Od mekanih kovina će izgubiti razume. Obećat ćemo im sa naših različitih frontova da ćemo pronaći lijek, ali ćemo ih još više trovati.

Otrove će apsorbirati kroz kožu i njihova usta, otrovi će uništiti njihove misli i reproduktivne sustave.

Zbog svega ovoga, njihova djeca će se rađati mrtva, a mi ćemo skrivati te podatke.

Otrove ćemo sakriti u svemu što ih okružuje, u onome što piju, jedu, dišu i i nose.

Moramo biti oprezni u doziranju otrova kako ne bi ništa primjetili.

Učit ćemo ih i obrazovat da su otrovi dobri u pratnji zabavnih slika i ugodne glazbe.

Oni će tražiti našu pomoć, a mi ćemo im gurati naše otrove.

Oni će u filmovima gledati kako se koriste naši proizvodi, odrastat će naviknuti na njih i nikada neće saznati za njihov pravi učinak.

Kako se budu rađali, tako ćemo ubrizgati otrove u krv njihove djece i uvjeravati ih da je to za njihovo dobro.

Počet ćemo rano dok su njihovi umovi još mladi, gađat ćemo njihovu djecu onim što djeca najviše vole, slatkišima.

Kada im propadnu zubi, ispuniti ćemo ih metalima koji će ubiti njihove misli i ukrasti njihovu budućnost.

Kada njihova sposobnost učenja bude narušena, stvorit ćemo lijek koji će ih učiniti još bolesnijima i uzrokovati druge bolesti za koje ćemo izmisliti još više novih otrovnih lijekova.

Učinit ćemo ih poslušnima i slabima pred našom moći.

Rasti će depresivno, sporo i gojazno, a kad budu došli k nama moliti za pomoć, mi ćemo im dati još više otrova.

Usmjerit ćemo njihovu pažnju prema novcu i materijalnim dobrima tako da se nikada neće povezati sa svojim unutrašnjim bićima. Odvraćat ćemo im pažnju kroz bludnost, kurvanje, naivne užitke i igre tako da nikada ne postanu jedinstveni i ono što u stvari jesu.

Njihovi umovi će pripadati nama, oni će činiti ono što im kažemo. Ako odbiju, naći ćemo načine za primjenu tehnologije kontrole misli u njihovim životima. Koristit ćemo strah kao naše oružje.

Mi ćemo uspostaviti njihove vlade, uspostavit ćemo također i opozicije unutar njih. Mi ćemo posjedovati obje strane.

Uvijek ćemo sakrivati naše planove, ali ih provoditi za ostvarivanje naših ciljeva.

Oni će raditi za nas, mi ćemo uživati u plodovima njihovog truda.

Naše obitelji se nikada neće miješati s njihovima. Naša krv mora biti uvijek čista, jer to je pravi i jedini put.

Prislit ćemo ih da ubijaju jedni druge kad i kako nama to odgovara.

Držat ćemo ih odvojene jedne od drugih dogmama i religijama.

Mi ćemo kontrolirati sve aspekte njihovih života i govoriti im šta i kako da misle.

Voditi ćemo ih ljubazno i blago tako da misle da sami sobom upravljaju.

Uzgajat ćemo neprijateljstvo i mržnju među njima kroz naše frakcije.

Kada svjetlost zablista među njima, mi ćemo ga ugasiti ismijavanjem ili smrću, onim što najbolje odgovara.

Natjerat ćemo ih da jedni drugima čupaju srca i ubijaju vlastitu djecu.

To ćemo ostvariti upotrebom mržnje kao našeg saveznika i bijesa kao našeg prijatelja.

Mržnja će ih potpuno oslijepiti i nikad neće uvidjeti da iz njihovih sukoba mi izlazimo kao pobjednici i njihovi vladari. Biti će zauzeti ubijanjem jedni drugih.

Kupat će se u vlastitoj krvi i ubijati svoje susjede koliko god to budemo željeli.

Od toga ćemo imati velike koristi jer nas oni neće vidjeti, oni nas ne mogu vidjeti.

Nastavit ćemo prosperirati od njihovih ratova i njihovih ubijanja.

Ovo ćemo ponavljati u nedogled sve dok ne ostvarimo naš krajnji cilj.

Nastavljat ćemo ih prisliljavati da žive u strahu i ljutnji kroz slike i zvukove.

Koristiti ćemo se svim alatima i sredstvima koje posjedujemo da bi ovo ostvarili.

Alate će nam oni izrađivati njihovim radom.

Zamrziti će sami sebe i svoje susjede.

Uvijek ćemo sakrivati božansku istinu od njih, da smo svi mi kao jedan, jedno te isto. Oni to nikada ne smiju saznati!

Oni nikad ne smiju saznati da je boja iluzija, oni uvijek moraju misliti da međusobno nisu jednaki!

Kap po kap, mrvicu po mrvicu i ostvarit ćemo naš cilj.

Preuzet ćemo njihovu zemlju, resurse i bogatstva da ostvarimo potpunu kontrolu nad njima.

Obmanom ćemo ih prisiliti na prihvaćanje zakona koji će im ukrasti ono malo slobode koju još imaju.

Uspostavit ćemo monetarni sustav koji će ih novcem izdavanim kao dug zauvijek porobiti, i njih i njihovu djecu, i djecu njihove djece.

Kad zajedno počnu protestirati, optužit ćemo ih za zločine i svijetu predstaviti lažnu priču jer mi smo vlasnici medija.

Upotrebljavat ćemo naše medije za kontrolu protoka informacija i preobrat njihovih razmišljanja u našu korist.

Kad ustanu protiv nas, zgazit ćemo ih poput kukaca jer oni su manji čak i od njih.

Biti će bespomoćni i neće moći učiniti ništa jer nemaju nikakvo oružje.

Regrutirat ćemo neke od njih u vlastite redove zbog provođenja naših planova, obećat ćemo im vječni život, ali nikada im nećemo pružiti vječni život jer oni nisu jedni od nas.

Novaci će se nazivati početnicima, a bit će indoktrinirani vjerovanjima u lažne obrede za prijelaz u viša kraljevstva. Članovi ovih grupa će misliti da su jedni od nas, nikada neće saznati istinu. Oni nikada ne smiju saznati tu istinu jer će se okrenuti protiv nas.

Za njihov rad će biti nagrađeni zemaljskim radostima i velikim titulama, ali oni nikada neće postati besmrtni i pridružiti nam se, nikada se neće prosvjetliti i putovati kroz zvijezde.

Oni nikada neće dospjeti do više sfere jer će ubijanje pripadnika vlastite vrste spriječiti prijelaz u carstvo prosvjetljenja. Oni ovo nikada neće saznati.

Istina će biti skrivena ispred njihovih očiju, toliko blizu da neće biti u mogućnosti usredotočiti se na nju sve dok ne bude prekasno.

Oh da, toliko će velika iluzija o slobodi biti da nikada neće saznati da su naši robovi.

Kada sve stvari budu na svom mjestu, stvarnost koju smo za njih stvorili će ih posjedovati. Ova stvarnost će biti njihov zatvor. Oni će živjeti obmanjujući sami sebe.

Kada ostvarimo naš cilj, nova era dominacije će započeti.

Njihove misli će poštivati njihova uvjerenja, uvjerenja koja smo mi izgradili još od pamtivijeka.

Ali ako oni ikada saznaju da su jednaki nama, onda ćemo izumrijeti i nestati. To nikada ne smiju saznati.

Ako ikada saznaju da nas ujedinjeni mogu pobijediti, oni će poduzeti akcije.

Oni nikada ne smiju saznati za stvari koje smo im učinili, jer ako to saznaju nećemo imati više mjesta na koja bi se mogli sakriti, bit ćemo lako prepoznatljivi jednom kad nam spadnu maske. Naše aktivnosti će im otkriti tko smo zapravo i krenut će u lov na nas, ni jedna osoba nam neće htjeti pružiti zaklon.

U ovom tajnom savezu moramo živjeti ostatak naših sadašnjih i budućih života jer će ova lažna stvarnost nadživjeti mnoge generacije.

Ovaj tajni savez je zaključen ugovorom u krvi, naše krvi. Mi smo s Neba sišli na Zemlju.

Nikada se ne smije saznati za postojanje ovog tajnog saveza i ugovora.

Nikada, ikada nitko o njemu ne smije ni pisati ni govoriti jer ako se proširi svjesnost o njegovom poznavanju, bijes Primarnog Stvorioca će se obrušiti na nas i mi ćemo biti bačeni u dubine iz kojih smo i došli, te ostati tamo sve do kraja beskonačnog vremena".


Pri kraju priče, već je svanulo jutro. Nije zatražila da joj platim.

Politika se istuširala i skinula svu šminku sa sebe.

Srknuli smo kavu i zajedno izašli u jutarnju šetnju obalom prekrasnog jezera.

Sunce je tog jutra nekako drugačije sijalo, i boja neba mi se više nije činila ista, površina jezera koju smo oboje šutke promatrali je bila čista i kristalno providna.