Ne postoje riječi koje bi mogle opisati opseg štete. U toku je ekološka katastrofa u Meksičkom zaljevu.
U čije smo ruke prepustili ovaj prekrasan planet? Prodali smo naše pravo na život dostojan čovjeka za zbrku toksičnih usluga od kojih zadnja u nizu, bušotina nad kojom je eksplodirala naftna platforma British Petroleuma Deepwater Horizon već pokazuje nesagledive posljedice. Kada ćemo prestati uništavati naš dom u ime napretka?
Velike medijske kuće pod apsolutnim utjecajem prljavog kapitala, koje su uvijek tu kad treba stvoriti nove ratove, sramotno šute i prikrivaju veličinu katastrofe u Meksičkom zaljevu.
Kulture koje ne priznaju ljudskom životu i prirodnom svijetu svetu dimenziju, intrinzičnu vrijednost koja nadilazi onu monetarnu, proždiru same sebe sve do smrti. Nemilosrdno iskorištavaju prirodni svijet i članove njegovih zajednica u ime progresa sve do iscrpljenja ili kolapsa. Takve su kulture nesposobne sagledati sopstvenu žestinu samouništavanja.
Izlijevanje nafte u Meksičkom zaljevu koje se procjenjuje na čak 100 tisuća barela dnevno, jedno je od posljednjih etapa našeg suludog marša u smrt.
Ekološka katastrofa u Meksičkom zaljevu je još jedan udarac korporativne države, razmjena života za novac. Ali u ovom slučaju, kad stigne, kolaps neće biti geografski ograničen na propast jedne nacije, bit će to globalni kolaps, pad ljudske civilizacije.
Oni koji proizvode ovaj globalni genocid, ljudi kao glavni izvršni direktor British Petroleuma - Tony Hayward, koji nas uvjerava da je "Meksički zaljev veliki ocean i da su količine izlivene nafte i kontroverznih kemijskih raspršivača koje po njemu prosipamo sićušne u odnosu na ukupne količine vode"; su, citirajući Ward Churchill - "Mali Eichmann-i", oni su poslušni sluge smrti.
Korporacije i oni koji njima upravljaju, konzumiraju, zagađuju, tlače i ubijaju. Mali Eichmann-i koji ih usmjeravaju žive neprocjenjivo bogati u paralelnoj dimenziji luksuza i potpune izolacije. Bogata i zaštićena elita i dalje nastavlja prosperirati čak i ako mi ostali i svijet prirode oko nas počinje umirati.
Oni su neosjetljivi, krvarit ćemo sve dok nam ne popiju i zadnju kapi krvi.
Naše poslovne škole i elitna sveučilišta stvaraju tisuće direktora tih gluhih, glupih i slijepih sustava koji raspolažu modernim sofisticiranim mogućnostima upravljanja, ali ujedno potpuno nesposobnih za razvoj kolektivne svijesti i zdravog razuma, sažaljenja ili kajanja. Ovi tehnokrati su pomiješali umijeće manipuliranja sa znanjem.
Fizičko i moralno zagađenje stoji rame uz rame s onim kulturnim. Naš građanski i politički diskurs je postao nerazumljiv. Nad njime dominiraju elaborirani spektakli, gossip i tračevi poznatih ličnosti, lažne reklame i skandali.
