Alternative currency and balanced living system. Alternativna valuta i uravnoteženi životni sistem. Moneta alternativa e sistema di vita equilibrato.

Linija

Search

Home Alternative News News Ubojstvo Thomasa Sankare I Porijeklo Afričkog Duga

Crom Alternative News

Investigative journalism and useful articles on various topics.
roman

Thomas Sankara je bio bivši predsjednik države Burkina Faso, nekadašnje francuske kolonije i jedne od najsiromašnijih afričkih zemalja.

 

Sankara je poduzeo konkretne inicijative za poboljšanje poljoprivrede, obrazovanja i ženskih prava.

 

U kratkom razdoblju njegovog predsjedovanja od 1983 do 1987 godine, Sankara je proveo uspješan oporavak Burkine Faso potlačene konstantnim jadom, bijedom i glađu kroz iskorištavanje limitiranih resursa koje je ta siromašna zemlja mogla ponuditi.



U svom famoznom govoru ispred Organizacije Afričkog Jedinstva u Srpnju 1987 godine o povijesnom porijeklu afričkog duga, on se snažno suprotstavio isplati afričkog duga i kamata što i danas, još uvijek deprimiraju slobodu i razvoj afričkog kontinenta.

Thomas Sankara je jasno prepoznao nekadašnje afričke kolonizatore u današnjim porobljivačima Afrike kroz kredite i dugove.

Koja je cijena prijateljstva?

Sloboda govora ima svoju cijenu i posljedice, njegov govor ga je koštao neprijateljstva i mržnje Francuske i Sjedinjenih Američkih Država.

"Ako Burkina Faso ostane sama u odbijanju isplaćivanja duga, neću živ dočekati sljedeću Konferenciju". 15 Listopada 1987 godine, manje od tri mjeseca od njegovog govora, nakon odlučne konfrontacije s francuskim predsjednikom François Mitterrand-om, Thomas Sankara je ubijen.

Razlog? Zbog njegove borbe protiv socijalnog, financijskog, ekonomskog i političkog izrabljivanja, on je shvatio da mehanizmi stvaranja duga i isplate duga i kamata dovode u pitanje samu suverenost zaduženih zemalja, znao je da uslovi na koje obvezuju internacionalni "kreditori" šaljivim novcem imaju katastrofalne posljedice za ekonomiju Afrike. "Dug se ne može isplatiti. Ako ne isplatimo dug, naši kreditori neće umrijeti, u to možemo biti sigurni. S druge strane, ako platimo dug, mi ćemo umrijeti, u to možemo biti isto tako sigurni".



Thomas Sankara, čovjek koji je razumio da je dug temeljna prepreka za razvoj afričkog kontinenta, bivši predsjednik Burkine Faso, ubijen je kad je imao 38 godina, iza sebe je ostavio suprugu, djecu i zemlju koja je ubrzo opet potonula u glad, siromaštvo i bol.


Povijest je dokazala da je imao pravo u inzistiranju da Afrika ne treba platiti svoj dug.

Aktualna globalna financijska kriza je pokazala svijetu pravo lice našeg monetarnog sustava i bankarske prakse djelomičnih rezervi.

Stvaranje novca baziranog na dugu, iz ničega i u neograničenim količinama kroz sistem centralnih banaka u vlasništvu privatnog kartela sa svrhom dominiranja nad svijetom, bio je glavni razlog Thomasove borbe za bolji svijet.

Današnja sramotna spašavanja banaka su otvorila oči ljudima svijeta isto onako kao što je i upotreba duga kao instrumenta za nove načine kolonizacije otvorila oči ubijenom Predsjedniku Države Burkina Faso, u prošlosti.


"Dug je i rezultat konfrontacije. Kad su nam pričali o gospodarskoj krizi, nitko nije spomeno da se ova kriza nije pojavila iznenada. Kriza je uvijek postojala i bila tu, ali se pogoršavala svaki put kad su narodne mase postajale sve svjesnije i svjesnije svojih prava protiv eksploatatora". Thomas Sankara, Adis Adebba, Srpanj 1987.


Za video, kliknite ovdje!





Dio govora Thomasa Sankare ispred "Organisation of African Unity":


"Mi mislimo da dug treba posmatrati sa stajališta njegovog porijekla. Porijeklo duga dolazi iz podrijetla kolonijalizma. Oni koji nam posuđuju novac su isti oni koji su nas prije kolonizirani. Oni su ti koji se njime koriste za upravljanje našim državama i ekonomijama.

Kolonizatori su ti koji su zadužili Afriku kroz njihovu braću i rođake zajmodavce. Mi nismo povezani s ovim dugom. Stoga ne možemo niti plaćati za taj dug. Dug je neokolonijalizam u kojem su se kolonizatori pretvorili u tehničke asistente. Prikladnije bi ih bilo zvati tehnički ubojice.

Predstavili su nam se s financiranjem i s financijskom potporom u pozadini. Kao da nečija pozadina može stvoriti razvoj. Savjetovali su nas da idemo k tim kreditorima. Predložili su nam lijepe financijske namještaljke. Zaduženi smo već pedeset, šezdeset godina i još više. To znači da su nas vodili prema kompromitaciji naših naroda duže od pedeset godina.

U svom sadašnjem obliku, to je imperijalistička kontrola, dug je pametno rješenje za ponovno osvajanje Afrike, namjera je pokoriti afrički rast i razvoj pravilima stranih sila.

Time svatko od nas postaje financijski rob što znači pravi istinski rob onima koji su bili dovoljno podmukli da stave novac u naše zemlje s obvezama za njegovo vraćanje. Rekli su nam da dugove plaćamo, ali to nije pitanje morala. Tu se ne radi o takozvanoj časti vraćanja dugova ili ne.

Gospodine Predsjedniče, slušali smo i aplaudirali Norveškoj Premijerki kada je govorila upravo ovdje. Ona je Europljanka, ali je rekla da se cijeli dug ne može vratiti. Dug se ne može isplatiti, prvo zato jer ako ga ne isplatimo, vjerovnici neće umrijeti. To je sto posto sigurno. Ali ako platimo dug mi ćemo umrijeti, to je isto tako sto posto sigurno.

Oni koji su nas zadužili su se nama kockali kao u kasinou. Dok su dobijali nije bilo nikakvih rasprava. Ali sada kada trpe gubitke, oni zahtijevaju otplatu. A mi govorimo o krizi. Ne, gospodine predsjedniče, oni su igrali, oni su izgubili, to su pravila igre i život teče dalje. Mi ne možemo otplaćivati jer za to ne postoji nikakav način. Mi ne možemo platiti jer nismo odgovorni za taj dug. Mi ne možemo vratiti, ali drugi nas posjeduju što ni najveće bogatstvo nikada ne bi moglo platiti, to je krvavi dug. Naša krv je tekla.

Čuli smo za Marshallov plan koji obnovio europsko gospodarstvo. Ali nikada nismo čuli za afrički plan koji je omogućio Europi suočavanje s Hitlerovim hordama kada su njihove ekonomije i njihova stabilnost bili u pitanju.

Tko je spasio Europu? Afrika. To se rijetko spominje, do te mjere da ne možemo biti saučesnici te nezahvalne tišine. Ako nam drugi ne mogu zahvaliti, barem mi moramo reći da naši očevi bili hrabri ljudi i da su naši vojnici spasili Europu i oslobodili svijet od nacizma.

Dug je i rezultat konfrontacije. Kad su nam pričali o gospodarskoj krizi, nitko nije spomeno da se ova kriza nije pojavila iznenada. Kriza je uvijek postojala i bila tu, ali se pogoršavala svaki put kad su narodne mase postajale sve svjesnije i svjesnije svojih prava protiv eksploatatora.

Mi smo danas u krizi jer su mase odbile koncentriranje bogatstva u rukama par pojedinaca. Mi smo danas u krizi jer neki ljudi spremaju ogromne količine novaca na stranim bankovnim računima koje bi bilo dovoljne za razvoj Afrike. Mi smo danas u krizi jer smo suočeni s ovim privatnim bogatstvom koje ne možemo niti imenovati.

Narodne mase ne žele živjeti u getoima i sirotinjskim četvrtima. Mi smo u krizi jer ljudi svugdje odbijaju ponavljanje problema Soweto-a i Johannesburga.

U borbi smo, a pojačavanje njene žestine zabrinjava financijske moćnike. Sada smo zamoljeni da sudjelujemo u uravnoteženju. Ovakva ravnoteža pogoduje financijskim moćnicima. Uravnoteženje protiv narodnih masa.

Ne! Mi ne možemo biti saučesnici. Ne! Mi ne možemo ići ruku pod ruku s onima koji sišu krv naših naroda i živjeti na znoju naših ljudi. Mi ne možemo ssudjelovati u njihovim ubojitim metodama.

Gospodine Predsjedniče, slušamo o klubovima, Rimski Klub, Pariški Klub, klubovi posvuda. Čuli smo za Grupu Od Pet, Skupinu Od Sedam, Grupu Od Deset i možda za Grupu Od Sto.

I što još? Bilo bi normalno da i mi imamo svoj klub i našu vlastitu grupu. Neka Addis Adeba postane od danas centar pomoću kojeg ćemo lakše disati. Klub Addis Adeba.

Naša je dužnost stvoriti ujedinjeni Adis Adeba front protiv duga. To je jedini način za dokazivanje da odbijanje isplate duga nije agresivan potez s naše strane, već bratski pokret slobode govora i istine.


Nadalje, narodne mase u Europi nisu protivnici narodnih masa u Africi. Oni koji žele izrabljivati Afriku su isti oni koji žele izrabljivati i Europu također.

Imamo zajedničkog neprijatelja. Tako će naš klub Addis Adeba svima i svakome morati objasniti da se dug ne treba isplatiti. I govoreći tako, mi nismo protiv morala, protiv dostojanstva i protiv održanja svoje riječi. Mi mislimo da naš moral nije isti kao i moral ostalih ... ".



Čiča, miča, gotova je priča!

"Ili ćemo se oduprijeti kolektivno i kategorički odbiti isplatiti dug, ili ako to nismo u stanju učiniti, jedan po jedan, izolirani, umirat ćemo pateći", upozorio je Thomas Sankara.