...ili kako sam od teoretičara zavjere postao promatrač zavjere, oni nas posjeduju, a mi im ne dugujemo ništa...
Fanatični sljedbenici zelenog dolara su kroz kult "U Boga vjerujemo" stvorili iluziju, na holivudskim filmovima je izrastao mit o Kaliforniji, božanskoj zemlji. Tko god je sanjao "američki san", završio je veslajući kao galiot veslima njegove galije.
Današnji znanstveni način određivanja genijalnosti je potpuno pogrešan jer veoma obrazovane osobe uglavnom ne rade ništa drugo osim što stalno ponavljaju gradivo iz knjiga koje su godinama pregledavali i kojeg se vrlo dobro sjećaju. Za razliku od ovih papagaja, pravi genijalac krši ograničenja pod sumnjivim okolnostima prihvaćenog stanja mirovanja i nudi novu viziju svijeta u kojem svi živimo.
Papagaji vole ponavljati sve što su naučili, zar ne? Recimo da jedna papiga ima doista veliki mozak i da je njen memorijski repertoar fenomenalan. Ona će satima i satima pričati ono što joj je rečeno da prihvati, ali što ako je učitelj u kojeg je imala toliko puno povjerenja bio u krivu?
Može li istina ležati u tome da je naš svijet pretrpio toliko mnogo, riječima teško opisivih uništenja, razaranja, bijede i ubijanja samo zbog toga što se preveliki broj nas do sada ponašao po usvojenoj, najtragičnijoj od svih negativnih i apatičnih navika: Zašto brinuti o nečemu o čemu ništa ne mogu učiniti? Da li je ovakav stav priznanje gubitka svih "Bogom" danih prava i suverene slobodne volje? Bez slobodne volje, teško da iz ovog pakla prema boljem sutra možemo uopće i zakoračiti. I nauka priznaje da je snaga volje najbolji lijek protiv svake bolesti.
Uz dovoljno slobodne volje, nešto se može učiniti u vezi svačega, pozitivna slobodna volja je moćno oružje i protiv najjačih negativnosti.
Sloboda, neki ljudi još uvijek pretpostavljaju da je imaju, neke za nju boli briga, neki su umrli za nju. Stoji činjenica da nikoga ne oduševljava suprotnost slobodi - ropstvo. Običnom normalnom čovjeku nisu potrebne složene definicije slobode da bi je znao prepoznati. Sloboda se instinktivno osjeća iznutra. Najbolji dio slobode nije sloboda od restrikcija, već sloboda činjenja pravih stvari. Koliko je ograničenja, zabrana i prinuda u našem životu normalno, a kada situacija prelazi u ubijanje gušenjem? Da li zbilja moramo žrtvovati naše slobode zbog nekih "svetih" vlada? Jesu li pojedinačni interesi nevažni u odnosu na državne interese? Navodno bi nas vlade trebale štititi. Koliko su nas vlade štitile od sveg zla koje nas je pogodilo samo kroz posljednje 2-3 godine? Vlade imaju sredstva da nas zaštite, ali jesu li ih upotrijebile? Koga su vlade štitile? Moramo biti realni u našim očekivanjima, vuk ne može postati janje, koliku slobodu izbora nam pruža savršeno programirani novi svijet u kojem su naše vlade zakonom nametnule novi model građanskog ponašanja?
Kojeg smisla ima kupiti 9 telefona, 7 frižidera i 5 automobila da bi spasili koje radno mjesto i time produžili tragičnu agoniju za narednih mjesec dana? Novi svijet je mračna vizija budućnosti u kojoj su radnici od rođenja programirani obavljati ropski rad za svjetsku diktaturu. Još zastrašujuće, radnici su programirani da vole svoje ropstvo.
Prvo smo izumili banke koje jedu države, a sada vlade te iste banke spašavaju od propasti kako bi do kraja uništili države, to više nije ekonomija, to je crna magija!
Bekim Fehmiju nije više međe nama. Bekim Fehmiju je živio i umro dostojanstveno kao samuraj. Glumac koji je postao popularan igrajući u filmovima snimanim za vrijeme bivše Jugoslavije, živio je časno, ponosno i hrabro. I na vrhuncu slave, znao je cijeniti vrijednosti, kao zvijezda je 1977 godine pristao besplatno glumiti glavnu ulogu odgajatelja Žarka u filmu "Specijalno vaspitanje" redatelja Gorana Markovića.
Bekim Fehmiju se pri kraju osamdesetih povukao iz javnosti zbog primitivizma koji je zavladao u društvu, prestao je glumiti i davati intervjue. Bio je velika ljudina u potpunom smislu te riječi, nije se htjeo prikloniti niti jednoj strani u histeriji koja je zavladala, nastavio je živjeti po svojim pravilima i zbog toga silom prilika pao u zaborav izgnanstva.
Ovaj glumac je bio spona između dva naroda, mirio je Srbe i Albance, nije pao na niski nivo na koji se srozalo društvo koje ga je okruživalo. Bekim Fehmiju je sredinom 2001 godine objavio knjigu "Blistavo i strašno" u kojoj je opisao svoj život upravo kao takav, blistav i strašan.
Daleko od očiju javnosti, u velikom finalu u kojem je zaigrao posljednju utakmicu protiv sveg onog što više nije htjeo gutati, vjerovatno je odigrao najveću ulogu svoje karijere počinivši samoubojstvo hicem iz pištolja u usta, i tako na kraju ipak pobijedio protiv svega onoga protiv čega se u životu borio. Tijelo Bekima Fehmija je kremirano, a pepeo prosut u Bistricu, u centru Prizrena.
Što naftna kompanija British Petroleum i Banke imaju zajedničko? Ukratko, u ovoj eri korporativne anarhije, korporacije uopće ne moraju poštivati zakone. Pravna, moralna, etička i financijska pravila su za njih potpuno nevažna. Korporacije uživaju u raju u kojem osim profita ništa drugo nije bitno, anarhiji koja je izravno povezana s njihovom veličinom: Što je veća neka korporacija, to je veća i njena apsolutna sloboda da čini i djeluje ono što joj se svidi bez ikakvih posljedica. Šlag na vrhu ove torte je da su najveće korporacije uvjerile vlade i narode u obmanu da su "prevelike da bi propale", da će nam se ako one prestanu postojati nebo srušiti na našu kolektivnu glavu.
Ako propadnu dakle, korporacije moraju biti spašene bez diskusija, kazni i bez reformi. To što su prije svega američke i europske banke propale, nije se desilo slučajno. Uz ovakvu besplatnu propusnicu sa svim usputnim pogodnostima, što ste mislili da će banke nakon toga učiniti? Banke su uradile ono što im se prohtjelo, bez ikakvog nadzora.
Monetarni sustav samouništenja, suludi bankarski sistem, umobolne financije i ekonomija, kriva edukacija, bolesna kultura, prodani mediji, lažna informacija, škrtost i pohlepa živih ali mrtvih su postali dio prošlosti koju svi nastoje što prije zaboraviti, nitko se više ne želi sjećati velike sramote koja je simbolizirala ovaj dio sunčevog sustava.
Na našem slobodnom planetu je svako slobodan. Ideja slobodnog planeta je da se sami obrazujemo na način da ovaj svijet za sve nas učinimo boljim mjestom za život. Na našoj slobodnoj planeti smo prilagodljivi promjenama, naši susjedi su naši saveznici koji će nam uvijek rado pomoći poboljšati životne uvjete.
"Pad gospodarstva bit će gori nego što smo mislili. 'Ne vidim puno dobrih alternativa Programu gospodarskog oporavka', istaknula je Sandra Švaljek, ravnateljica Ekonomskog Instituta, koautorica Programa za oporavak, na kojem se temelje potezi Vlade. 'Zbog podataka iz prvog kvartala, revidirat ćemo svoju projekciju na lošiji rezultat, odnosno prema padu ekonomije od čak 1 posto'. Slična situacija očekuje i naše okruženje". Danas.hr 17.06.2010.
No Martini? No party! Nema Martinija? Ništa od zabave! Boozoo Bajou, pjesma "Night Over Manaus", vatrena zabava i vrući model Lisa Snowdon koja u reklami zalupi vrata pred nosom zabranjenom snu žena širom svijeta, George Clooneyu samo zbog toga što na party sa sobom nije donjeo Martini...
The International Monetary Fund, the United Nations, the World Bank, and the World Central Banks have created debt prison for everyone on this planet with their debt based monetary and financial system.