Alternative currency and balanced living system. Alternativna valuta i uravnoteženi životni sistem. Moneta alternativa e sistema di vita equilibrato.

Linija

Search

Home Alternative News News Pula Protiv Puljana U Ratu S Puležanima

Crom Alternative News

Investigative journalism and useful articles on various topics.
administrator

...ili kako sam od teoretičara zavjere postao promatrač zavjere, oni nas posjeduju, a mi im ne dugujemo ništa...

Fanatični sljedbenici zelenog dolara su kroz kult "U Boga vjerujemo" stvorili iluziju, na holivudskim filmovima je izrastao mit o Kaliforniji, božanskoj zemlji.
Tko god je sanjao "američki san", završio je veslajući kao galiot veslima njegove galije.

Jednom je, i ne tako davno, prije samo nekoliko desetljeća, stvarno postojala jedna Pula.
Pula je dospjela na glas i postala na široko poznata upravo kao takva kakva je i bila, jednostavna, obična Pula.
Pula nije bila bezdušni tehno, Pula nije bila bezvezni disco, Pula nije bila ni razarajući turbo-folk.
Pula je bila čist, neiskvaren rock'n'roll u kojeg je svatko bio dobrodošao svirati i plesati.
Oni koji su samo prolazili, zauvijek su u srcima ponijeli dio Pule, oni koji su se zadržali, postali su pulski rokeri.

Rock je činio Pulu Pulom, a Pula je činila rock rockom.
Rock je brz, rock je dobar, rock je nezaustavljiv, žestoki pulski rock ritam se ispoljavao kroz dobre međusobne ljudske odnose, nikoga nisu zanimale note, svi su imali sluha, sviralo se po uhu i plesalo od jutra do zore, od ponedjeljka do nedjelje.
Nije bilo bogova, nije bilo religije, nije bilo ni novca ni politike, bilo je samo muzike dobrih međuljudskih odnosa koja je odzvanjala iz svakog ugla ovog grada.

Jednog dana je pokretan veslima galiota, u pulsku luku uplovio teško natovareni brod.
Sutradan je u stanu svakog pulskog rockera postavljena televizija na kojoj se počeo prikazivati uvijek jedan te isti strani program, mit o božanstvenoj zemlji "Kaliforniji".
Tako je u Puli ubrzo umro rock'n'roll, a Puležani, iscrpljeni veslanjem na galiji "američkog sna" prema nekim novim lukama u utrci za iluzijom, u materijalnom pogledu više nemaju nikakvih šansi, a na duhovnom i umnom polju sve više zaostaju iza svih ostalih pred kojima su još do jučer iako uopće ne sudjelujući u utrci imali golemu prednost.

Međuljudski odnosi u Puli više ne postoje, svi zajedno samuju očaj u carstvu nezadovoljstva nastanjenog mrtvim dušama, zombijima koji gledaju samo kako jedan drugog zajebati i kako ga jedan drugom uvaliti, paradoksalno, međunožni odnosi u Puli su na vrlo visokom nivou, svi jedan drugog na osobnom, i svi jedni druge na zajedničkom planu karaju.

 

 You need to a flashplayer enabled browser to view this video

 

Jučer je u Areni na Pulskom Filmskom Festivalu prikazan film "Easy Rider" u kojem Dennis Hopper, Peter Fonda i Jack Nicholson bježe iz bolesnog građanskog društva na slobodu.
Danas su na velikom bijelom platnu scene iz filma "Miris Žene", u njemu su Al Pacino, Chris O'Donnell i dupkom puna dvorana sveučilišta mladima koji još nisu ni zakoračili u nju, a već su i svoju i tuđu, svjetsku budućnost zapečatili poniznim lizanjem guzice.
Hoće li se na sutrašnjem repertoaru u Puli naći film "Planeta Majmuna" ili "O Za Osvetu", najviše ovisi o uspjehu prijenosa ovakvih i sličnih informacija.

Upravo su ti ukrali slobode, ukrali su ti sve slobode ravno ispred nosa!
Nisi to znao jelda? E pa oni jesu!
Tko su to oni?
A da pročitaš ostatak priče?
Upoznaj se s činjenicama, ili postani rob bankama, korporacijama i kriminalnim organizacijama.

"Ne vjeruj nečemu samo zato što je to rekla neka mudra osoba. Ne vjeruj u nešto samo zbog toga što svi u to vjeruju. Ne vjeruj u nešto samo zato što tako piše u starim knjigama. Ne vjeruj nečemu samo zbog toga što je božanskog porijekla. Ne vjeruj u nešto samo zato što netko drugi u to vjeruje. Vjeruj samo u ono što si sam probao i utvrdio da je istinito", kaže stara budistička poslovica.

"Ne vjeruj ničemu što ne postoji na televiziji i u novinama, mi smo se već pobrinuli da se tamo nikada ne pojave nikakve informacije o kojima vrijedi razmisliti" - temelj demokracije i globalizacije.

Puležani muku muče s istinom, a i Puljani s njom imaju velikih problema.
Izgleda da su i jedni i drugi, i Puležani i Puljani nesposobni prihvatiti istinu, što je teško razumjeti u vremenskom periodu u povijesti u kojem znanje igra sve veću i veću ulogu u određivanju ljudskog djelovanja.

Ovaj problem je široko rasprostranjen i po centru grada i po periferiji, uočljiv je na Verudi, na Stoji, na Vidikovcu, Šijani, Valbandonu, Valdebeku, Šišanu, Premanturi, Fažani...
Vjerovanja, obmane i laži, režirane u holivudskim studijima ili briselskim uredima, na ovaj ili na onaj način predstavljene kroz gradsku vlast, Glas Istre ili sindikate, uvijek nekako sakriju istinu, čak i kad su toliko kontradiktorne u odnosu na stvarno stanje i onemogućuju bilo kakvu učinkovitu reakciju.
U gradu i okolici se događa neka vrsta masovne psihološke paralize.

Upravo je šokantno da sada kada je postalo potpuno jasno da su financijska središta legla korupcije, korporativni mass-mediji još uvijek nisu u stanju prepoznati da ekonomski kolaps poznatiji kao globalna financijska kriza 2007-2010 nije ciklička aberacija već kriminal, zločin protiv čovječanstva.
Aktualna svjetska ekonomska kriza je konačni udar međunarodnih elitista na planetarne slobode u borbi za globalnu vlast, smišljen kako bi se instalirao novi globalni financijski stroj u njihovom vlasništvu i doslovce porobilo cijelo čovječanstvo.

Ekonomski programi i planovi su donešeni s jednom svrhom, a ta je da ne fukcioniraju, njihov broj je sada već ogroman.
I pravila i savjete, direktno i indirektno donose i daju privatni banksteri, treba li se rezultatima čuditi?
Nitko, čini se, više ne želi mjeriti ništa po postignutim rezultatima.
Nikla preko noći iz genetički modificiranog sjemena, s USAID-ovim korijenom i stabljikom Europske Unije, Pula i dalje nastavlja truliti istim smjerom očekujući drugačije rezultate, što je Einstein davno opisao kao umobolnost.

Danas se i Puljanima i Puležanima vlada kroz moćnu propagandnu mašineriju.
Zahvaljujući uspjehu obrazovne reforme u Puli, Puležane istina slabo zanima, a rezultat uspješnog širenja demokracije u Puli je taj da Puljani nemaju pristup istini, sve u svemu ni pulski Istrani ni puležanski Istrijani nisu više u stanju prepoznati istinu.
Istina je u Puli nepoželjan entitet i odbojna institucija, što je veoma uznemirujuće.
Oni koji govore ili pišu istinu su protiv Pule, anti-Istrijani, spameri, manijaci, luđaci, fašisti, teoretičari zavjere i slično.
Istina je velika neugodnost i za gradske vlasti i za interesne skupine koje kroz financijska davanja kontroliraju lokalne vlasti.
Istina je veoma neprijatna i na sudu kad se traže dokazi, a ne otkrića nevinosti ili krivnje.
Istina je najneprijatnija za ideologe, a Pula je produkt bolesne ideologije.
Nažalost, u Puli, političari su zbog opstanka prodali guzice; ekonomisti su prodali svoje duše zbog prljavog profita; liječnici su zbog novca objavili ishitrene studije u uglednim časopisima reklamirajući nove proizvode farmaceutske industrije; sindikatima je važnija boja klupa u parku od toga tko i na koji način izdaje novac...
Gdje god da netko pogleda, istina je u Puli posrnula pred novcem, čak i antifašistički pokret izrastao na svetinji "Bolje grob nego rob" zbog novca zatvara oči pred divljanjem fašističkih hordi i slavi pretvaranje slobode u robovlasničko društvo.
I Pulskim braniteljima i puležanskim dobrovoljcima iz Domovinskog rata za oslobođenje moći globalnih elitista od bilo kakve vrste javne kontrole ili ograničenja, istina je postala omrznuti neprijatelj, a činjenično stanje na pulskim ulicama i u pulskim tvornicama nastoje ne vidjeti skrivajući ih od očiju tamnim sunčanim naočalama.

Još jedan prekrasan novi dan u korporaciji, iza ove velike svjetske financijske nesreće kako je u Puli nazivaju, leži kriminal najveće pljačke društvene i privatne imovine u ljudskoj povijesti, koju su kroz glupu praksu na osnovu glupe ideje omogućili glupi ljudi.

Drastičan pad vrijednosti istine proizlazi iz dva uvjerenja u zablude Puljana i Puležana.
Ova pogrešna uvjerenja utječu na najveći dio pulskog građanskog društva i određuju pulsku kolektivnu psihu.
Prvo uvjerenje u zabludu je da istina proizlazi iz rasprave između protivnika. Drugo naivno vjerovanje je da svatko ima pravo na svoje vlastito mišljenje.
Mnoge su aktivnosti u Puli temeljene na tim uvjerenjima.
U zakonu, sistem funkcionira kroz suparništvo optužbe i obrane, tužitelji i branitelji su protivnici. Svaka strana iznosi svoje dokaze iz čega bi se nekako trebala pojaviti istina.
U novinarstvu se ovo zove ravnoteža, protivnici su zamoljeni dati njihova stajališta u odnosu na sporno pitanje, iz čega bi nekako trebala izroniti istina.
U politici se ovo naziva višestranački sustav, u njemu su većinska partija i manjinske stranke kao opozicija, protivnici koji izlažu svoja gledišta na važna i manje važna pitanja. Uvijek se vjeruje da će istina nekako isplivati na površinu i zakonodavstvo pokazati svoju djelotvornost, ali to nije tako, ovo nikada nije funkcioniralo i nikada neće.

Pretpostavimo da su jedan Puljanin i jedan Puležan koji žive u mjesnoj zajednici Veruda u nekom periodu, razgovarali o vremenu u Puli 22 siječnja neke određene godine.
Jedan od njih je rekao da je tog dana bilo 20 centimetara snijega, a drugi da je padala jaka kiša praćena olujnim jugom.
Tko je od njih dvojice u pravu?
Osim ako netko ne provjeri zapis hidrometeorološkog zavoda, rasprava je uzaludna i ne može se riješiti.
A što ako u zabilježenom izvještaju meteorološke stanice piše da je tog dana sijalo sunce, da uopće nije bilo padalina?
Niti jedan protivnik nije u pravu, a istina je ostala zakopana.

Da li dakle ovi protivnici imaju pravo na svoje mišljenje? Uvjerenje da svatko ima pravo na svoje vlastito mišljenje je smiješno.
Ako vam vaša banka pošalje obavijest da ste prekoračili dozvoljeni minus na svom računu, možete li im uzvratiti sa "Ne po mom mišljenju"?
Kad bi ovakav pristup bilo valjan, istine i laži bi jednako vrijedile, niti jedan spor se nikada ne bi mogao riješiti zato jer činjenice nisu od nikakve važnosti.
Pa ipak, većina Puljana i većina Puležana podržava upravo ovaj princip.

Poanta je u tome da niti jedna rasprava između protivnika neće otkriti istinu, ako nitko nije voljan provjeriti činjenice, ili kao što je to česti slučaj u politici, svi samo lažu.
Zašto bi navodni protivnici uopće tražili istinu, ako niti jednoj strani ona ne odgovara?
Ideja da će se iz sukoba između profesionalnih manipulatora načelima, obučenih u dresove nekorektnosti i laži, izroditi ili prevagnuti istina, u biti nije ništa drugo nego ovom vremenu prilagođeno srednjovjekovno suđenje kroz bitku u kojoj pobjeđuje jači, što je apsurdno.

U politici, obje strane moraju štititi interese njihovih izvora financijskih sredstava, a u novinarstvu, novinari s oba dvije strane strahuju za radna mjesta, pa ne provjeravaju činjenice.

Zar pulsko pučanstvo nikada ne bi trebalo čuti istinu? Ne, samo mišljenja! Mišljenja političara, mišljenja savjetnika, mišljenja novinara i mišljenja odvjetnika.

 

 You need to a flashplayer enabled browser to view this video

 

Osvrnimo se na takozvane ekonomske stručnjake na primjer, jedan iz redova Istarskog Demokratskog Sabora (IDS), a drugi iz redova Hrvatske Demokratske Zajednice (HDZ).
Mogu li ova dva "stručnjaka" s različitim uvjerenjima i svaki sa svoje točke gledišta stvarno biti stručnjaci?
Ovi ekonomisti si međusobno proturječe cijelo vrijeme, jedan misli ovo, a drugi misli ono, no niti jedan od njih u stvarnosti nema pojma o ničemu.
Zašto Puljane i Puležane ne zanima ono što ova dva ekonomska "stručnjaka" znaju, a ne ono što misle?
Sve do globalnog gospodarskog kolapsa 2007 godine, stručnjaci su nam govorili da je s ekonomijom sve u najboljem redu.
Nakon što je došlo do nesreće u kojoj se ispostavilo da su sve zemlje svijeta umjesto do tisućama godina obećavanog blagostanja dospjele do bankrota, prva logična stvar za uraditi bi trebala biti ta da se suluda trka za aktualnom ekonomskom teorijom hitno prekine, a dosadašnji rezultati proglase prevarom, obmanom i pljačkom bez presedana.
Pa ipak, tri godine nakon što je sve postalo jasno i očigledno, katastrofalno, bankari, ekonomisti i političari još uvijek baziraju svoje zaključke, procjene i mišljenja na jednim te istim ekonomskim temeljima.
Kako se takvi ljudi mogu smatrati stručnjacima? Bez obira na sve, oni su to bili i ostali, vrhunski stručnjaci koji će i dalje privatnu monetarnu okupaciju nad nacionalnim javnim monetarnim sustavima objašnjavati neshvatljivim kompliciranim matematičkim formulama na osnovu kojih će jednog neodređenog dana u nekoj neodređenoj budućnosti porobljeni ljudi svijeta uspjeti novim zaduženjima za novi novac-dug isplatiti matematički nemoguće isplativ dug njegovom, na prevaru nametnutom vlasniku, privatnom kreditoru.

Nazivanjem osoba s mišljenjima "stručnjacima", te oslanjanje na raspravu između njih, pravo je srozavanje u mnogo pogleda.

 

 You need to a flashplayer enabled browser to view this video

 

Zaključci koji su izvučeni oslanjajući se na međusobne rasprave bazirane na lažnim pretpostavkama "stručnih" osoba s mišljenima, uvijek su lažni.
Baš kao što se nešto ne može stvoriti iz ničega, ni istina se ne može otkriti širenjem laži.
Vjerovanja nikada ne proizvode znanje, ali ispitivanja vjerovanja to često čine.
Javna politika koja se temelji na pukom vjerovanju ili mišljenju, prije ili kasnije mora glavom udariti o zid stvarnosti i izazvati katastrofalne posljedice jer se istina na kraju ipak ne može zanijekati.
"Vjeruj, ali provjeri; ne prihvati kad sumnjaš"!

Temeljno pitanje je još uvijek bez odgovora, zašto tako mnogo Puljana i Puležana i dalje vjeruje svim tim "stručnjacima" koji su se dokazali kao zagriženi lažljivci?
Je li stanovništvo zaista postalo toliko glupavo?
Ako istina oslobađa, laž porobljava, bez ikakve dvojbe, Puljani i Puležani su sluge slugama koje su se posvetile promicanju glupih ideja vladajuće oligarhije.

 

You need to a flashplayer enabled browser to view this video