Alternative currency and balanced living system. Alternativna valuta i uravnoteženi životni sistem. Moneta alternativa e sistema di vita equilibrato.

Linija

Search

Home Alternative News News Čovjek I Novac U Novoj Dimenziji Postojanja

Crom Alternative News

Investigative journalism and useful articles on various topics.
administrator

Easy Rider, 1969 godina. Dennis Hopper, Peter Fonda i Jack Nicholson. Kontra-tendencije i želja za bjekstvom i slobodom od bolesnog građanskog društva. Priroda, noć, parkirani motori, vatra i dijalog između bajkera: "Ovo je nekada bila vraški dobra zemlja. Ne razumijem što se to događa. Čovječe, svi su se usrali, to se dogodilo... ne možemo ući ni u drugorazredni hotel... mislim, drugorazredni motel, kužiš, ljudi bi nam prerezali vratove koliko su uplašeni. Ne boje se oni tebe, već onoga što predstavljaš. Čovječe, mi za njih predstavljamo samo neke tipove kojima je potrebno šišanje. O ne, ne, ne, ono što im ti predstavljaš je sloboda. Pa što je loše sa slobodom, u njoj i je bit svega? O da, u pravu si, sloboda je poanta svega, točno o tome se radi, ali pričati o slobodi i biti slobodan su dvije različite stvari, jako je teško biti slobodan kada te kupuju i prodaju na tržištu, i nemoj im nikada reći da nisu slobodni jer će se potruditi i ubiti te da bi ti dokazali da jesu; o, da, oni će ti pričati i pričati o individualnoj slobodi, ali kada vide slobodnu individuu, to će  ih uplašiti. Pa, ne vidim da bježe. Ne, to ih čini opasnima".  


Danas smo tehnički sposobni realizirati najveći san čovječanstva, ispuniti potrebe svih stanovnika ovog planeta, a zadatak prepustiti mašinama i strojevima koje smo upravo zbog toga i stvorili, da rade i proizvode umjesto nas ljudi. Iako novca ima svuda oko nas u doista nevjerovatnim količinama, za ovaj povijesni korak ljudske civilizacije, međutim nedostaje nam baš novca. Istražujemo svemir, spremamo se poslati ljudske posade na druge planete, kako je moguće da na vrhuncu evolucije naše vrste nismo u mogućnosti ni izbliza u potpunosti shvatiti razloge zbog kojih postojimo i mi sami i monetarni sustav? Napravili smo gotovo savršena oružja za masovna i pojedinačna uništenja nalik na ona iz znanstveno-fantastičnih filmova, a nismo u stanju razumijeti i spoznati one najjednostavnije funkcije novca i novčanog sustava. Ne postoji nedostatak novca, njega ima više nego dovoljno za sve, ali nije svima osiguran jednak pristup njegovoj distribuciji, samim time ni prirodnim resursima Majke Zemlje. Podaci upućuju da se samo oko 3% ukupnih globalnih transakcija odnosi na razmjenu stvarnih dobara i usluga, ostalih 97% monetarnih transfera se obavlja u čiste špekulacijske svrhe.

Car je ostao gol bez gaća, ali bankroti banaka kao da se nikada nisu ni desili, a važnost šoka za javne financije pogotovo u industrijaliziranim ekonomijama podcjenjujemo i pogrešno interpretiramo. Međutim, šteta koja će nastati dosegnutim neodrživim nivoima državnih dugova je doslovce nemjerljiva.




Dužnik, bez obzira radi li se o osobi, poduzeću ili državi je u mogućnosti nositi se obvezama sve dok su oni unutar okvira nečeg čime se može upravljati. Kad dugovi premaše te određene okvire, za dužnike ne postoji više niti jedna jedina moguća opcija. Nitko više ne može ništa učiniti nakon prekoračenja tih okvira, to vrijedi i za pojedince, i za tvrtke i za nacionalne vlade. Mi smo premašili taj prag i ne postoji više ništa što bi bilo tko mogao uraditi u tom pravcu kako bi izbjegli neizbježne posljedice.

Nakon što su se ionako već pretjerano zadužene svjetske vlade dodatno zadužile i Bogu i Vragu u pokušaju rješavanja globalne financijske krize spašavanjem potonulog privatnog bankarskog sektora, iste će biti prisiljene povisiti već ionako previsoke poreze i smanjiti troškove za već ionako jadnu kvalitetu javnih  usluga. Bit će zanimljivo vidjeti koje države će u kratkom vremenskom periodu priznati stečaj, a u kojim zemljama će tome prethoditi tsunami hiper inflacije i javni nemiri. Ni ratovi se već desetljećima službeno ne objavljuju, pa opet planeta puna sukoba, nije uopće od velike važnosti hoće li bankroti biti službeno objavljeni ili ne, da smo moralno već odavno bakrotirali, to je sada svima više nego kristalno jasno.

Sav novac na planeti koji cirkulira u opticaju je dug jer ga i središnje banke i sve one ostale izdaju isključivo posuđujući ga. Iluzija stvarnosti koju živimo je bazirana na prikrivanju trika kojim se umjesto vrijednosti izdaje dug, i upravo zbog tog duga koji u sebi sadrži kamate, sustav može funkcionirati samo dok se neprestano širi pretvarajući sve u novac. U čemu je kvaka, zašto se novčani sustav mora uvijek konstantno širiti, zašto društveni bruto proizvod (BDP) mora uvijek konstantno rasti? U opticaju je uvijek samo glavnica, a ne i kamata, dug od 100 s kamatama od 10 je nemoguće isplatiti jer u  sustavu postoji samo 100, zbog toga smo uvijek prisliljeni podizati nove dugove kako bi platili stare kamate, i tako iz dana u dan, iz godine u godinu sve dok u potpunosti ne ostanemo bez realne imovine, džepova punih dugova koje nitko više ne želi prihvatiti kao garanciju za neophodna, sad već astronomska nova zaduženja. Ooopppssss, time smo objasnili i što je inflacija i zašto je ona neizostavni dio novčanog sustava kojim se koristimo. U svakom slučaju, negdje postoji granica rasta BDP-a iznad koje se više ne može, a granica rasta zaduženja joj je veoma blizu. Kad nacionalno tržište dužničkih obveznica kolabira, kolabira i nacionalna valuta.

 

 

 

 

 

Stvari se ne događaju same od sebe, na stvari se utiče da bi se dogodile, ni ovo što se upravo događa sa svjetskom ekonomijom nije izuzetak od pravila. Tendencija stvaranja viška valute od onog što je potrebno za podršku održivim ekonomskim aktivnostima uzrokuje neodržive gospodarske bumove u kojima dugovi  rastu nesrazmjerno s mogućnostima za njihovo vraćanje, što znači da ukupni dug u ekonomiji raste brže od BDP-a. Rezultat toga je da poslije svakog umjetnog  buma stvorenog monetarnom ekspanzijom, dolazi odgovarajuća epizoda duga i monetarne deflacije.

Američki "kapitalizam" i naše potrošačke ekonomije nikad nisu mnogo marili za gospodarski, ekološki i zdrav razum. "Kapitalizam" i ne toliko slobodno tržište su bazirani na prekomjernoj potrošnji proizvoda koje smo zbog manipulacija toliko željni, a koji u stvarnosti nikome nisu potrebni; ovaj sustav jednostavno nije održiv, potrošačko društvo jede planetu, a uz to se svakodnevno proždiremo i između sebe u potpuno nepotrebnoj borbi za opstanak.
Tko je odgovoran za sve ovo? Mreža ljudi povezanih u globalnu financijsku elitu. Na koji način su postali toliko bogati i moćni da su zagospodarili cijelim svijetom? Iza svakog potrošačkog društva stoji stvarnost monetarnog sistema baziranog na izdavanju novca bez ikakve materijalne podloge u obliku duga za društene zajednice. Iza svake valute ove vrste stoji centralna banka koju kontrolira globalna financijska elita. Svijet oko tebe je sada konačno dobio neki smisao? Monopoly novac neograničenih količina u vidu bogatstva za izdavatelje i duga za sve ostale!?!

 

You need to a flashplayer enabled browser to view this video 

 

 

I evo nas tu gdje jesmo, nakon nekoliko desetljeća civilnog i moralnog propadanja, raspali smo se i kao narodi i kao društvo u cjelini. Posao nam više ne pruža ni prava ni dostojanstvo. Ološ se provlači kroz svaki zakon. Trovanje tla, plovnih putova i hranidbenih lanaca je prešlo svaku mjeru. Institucije kao što su škole i sveučilišta koje su odlučujuće za svaku zemlju, sada su uništene, a javnost je ravnodušna. Gradovi su ugušeni bezbrojnim motornim vozilima koja su zaplijenila i ceste i pločnike. Odnosi među ljudima su skoro barbarski. Stojimo nepomični, pogođeni smo svjetskom ekonomskom krizom, mi podređene društvene klase ubrzanim tempom ostajemo bez minimalne razine blagostanja.

Tko je odgovoran za sve ovo? Odgovorna je u prvom redu i politička klasa koja je podmazivala mehanizam iluzije pravednog i funkcionalnog monetarnog sustava koja upravo pokazuje nevjerovatnu nezainteresiranost za građane pogođene dramatičnom ekonomskom krizom. Politička klasa koja u širokom luku zaobilazi pitanje monetarnog sustava kao osnovnog uzroka svih problema u koje smo uvaljeni, isključivo zainteresirana za naivnu predstavu beskrajnih prozirnih igri borbe za prevlast.

I što bi rekao Đole, krivi smo i mi što smo ih pustili, kriv je svako od nas koji glasa za bilo koju od ovih naizgled različitih grupacija. Ukratko, monopol nad smiješnim konvencionalnim novcem nas je doveo do sveg ovog sranja u koje smo upali. Još kraće, ako ti se ne sviđa ono što vidiš u politici, onda je prestani hraniti glasovima koje joj poklanjaš i novcem-dugom kojeg prihvaćaš.

Stigao je trenutak i za najlogičnije od svih logičnih pitanja. Tko bi trebao zamijeniti postojeće bankare i političare? Što je alternativa? Na smrt se gušimo u plinskoj komori, ali ako uspijemo pobjeći van, tko će nas pozdraviti, prihvatiti i pružiti prvu pomoć?

Hop, cup, poskočit ću, drugi novac pri..., prihvatit ću drugi znaj, baš me briga haj, haj... Ovakvo prirodno, logično rješenje smeta i kapitalizmu i socijalizmu kao što je nekada nekome smetalo otkriće da Zemlja nije ravna ploča, smeta i fašizmu i komunizmu kao što je nekada nekome smetalo otkriće činjenice da se Zemlja vrti oko Sunca, a ne obrnuto. Koncept "režima" je logički neovisan o tome da li politički sustav dopušta višestranačje ili ne. Režim može predstavljati i situacija u kojoj je politički sustav upravljan jednom logikom, a predlagatelji logičkih alternativa su marginalizirani od strane institucija civilnog društva i uopće nemaju, ili imaju samo povremen pristup bilo kakvim javnim forumima i sličnim mjestima. Financijska kriza je na naslovnim stranicama medija već mjesecima, no koji je njen pravi strukturni uzrok, koje monetarne inovacije su već danas dostupne za strukturno rješavanje ovih problema i transformaciju krize u priliku? Što države, poduzeća i građani sami mogu poduzeti da bi izbjegli posljedice bankarske katastrofe?

Koliko prirodno ili umjetno glup, pijan, drogiran, ucijenjen ili podmićen mora biti čovjek koji će povjerovati u ovakvo pranje mozga i pokloniti povjerenje sustavu koji već tisućama godina proizvodi iste probleme s katastrofalnim posljedicama? Jean-Claude Trichet, Predsjednik Europske Centralne Banke, 12 Ožujka 2010: "Danas kao i prije 2000 godina, krizama se suprotstavlja kroz intervencije koje nisu samo trenutna već predstavljaju i dugoročna rješenja". Trichet je zatim naveo priču starog rimskog povjesniča po imenu Cornelio Tacito o financijskoj krizi Rimskog Carstva u 33 godini poslije Krista: "Rješenje je ponudio imperator koji je distribuirao milijun sestercija bez kamata u prve tri godine zajamčene hipotekom na zemlju dvostruke vrijednosti od odobrenog kredita. Na taj način su i privatnici postupno ponovo počeli kreditirati ekonomiju. Ako zamijenimo imperatore s vladama i središnjim bankama", nastavio je Trichet, "zamijenimo sestercije s eurima ili dolarima, zemlju s dionicama i obveznicama, evo nas nakon dvije tisuće godina opet u iznenađujuće poznatoj priči". Nakon toga, Predsjednik Europske Centralne Banke je zatražio akcije za obnovu dugoročnog povjerenja u sustav.

"Naravno" da ih ima oduvijek, ali u zadnjih samo četrdesetak godina, u svijetu se desilo 96 bankarskih kriza i 176 monetarnih kriza. Sve ove ekonomske krize nisu nastale samo zbog današnjih subprime problema, one se ponavljaju periodično, a mi i dalje tretiramo svaku novu krizu kao da je prva koja nas je zadesila, i svaki put je račun za popravak automobila sve skuplji. Samo za subprime krizu, ocjenjuju iz agencije Bloomberg, financijski impakt spašavanja američkih banaka iznosi oko 7.700 milijardi dolara, ili 50% BDP-a Sjedinjenih Američkih Država. U toj perspektivi, možemo se podsjetiti da je najveći trošak u povijesti SAD-a bio financiranje Drugog svjetskog rata, nekih  288 milijardi dolara u to vrijeme. Ako uračunamo inflaciju, ova brojka postaje iznos od današnjih 3.600 milijardi dolara (3,6 triliona). Dodajmo cijenu kupnje Louisiane, New Deal, Marshall Plan, proračun NASA-e za slanje čovjeka na Mjesec, trošak bankarske krize Savings and Loan između 1986 i 1996 godine, ratove u Koreji i Vijetnamu, i dobili smo brojku od oko 6,950 milijardi dolara, još uvijek dosta manju od one koja je u samo nekoliko proteklih mjeseci  potrošena u pokušajima obuzdavanja učinaka sadašnje financijske krize. Stvarno se nalazimo u situaciji bez presedana, ah, pa burzovna vrijednost kraljeva,  recimo naprimjer banke Citigroup je sa 225 milijardi pala na 19 milijardi dolara, ona Deutsche Bank sa 76 na 10,3 milijardi dolara, i tako redom...

Čini mi se kao da upravo sanjam taj automobil čije je održavanje nakon svake krize sve skuplje. Zamislite automobil koji nema kočnice, kojem volan ne radi dobro, i da vam ga ja ponudim za putovanje kroz planine Gorskog Kotara. Ne znam točno u kom trenutku će vam se desiti nesreća, ali sam potpuno siguran da će se to dogoditi. A kad se to dogodi, svi će optužiti vozača, nitko neće spominjati automobil koji u ovoj priči simbolizira naš monetarni sustav. Monetarni sustav pokazuje veoma ozbiljne znakove kvarova i umjesto pravac u garažu na generalku, nama je draža vožnja u sigurnu smrt. Izabrane opcije za rješenje krize su od prve do zadnje sve do jedne slučajevi u kojima uvijek nastavljamo voziti isti automobil.

2009 godina će biti zapamćena po tome što su milijuni običnih ljudi izgubili posao, kuću i mogućnost obrazovanja. Bogatima je međutim upala sjekira u med. Po najnovijoj Forbesovoj listi milijardera (na kojoj kao i uvijek iz "poznatih" razloga fale trilioneri), njihov broj je skočio sa 793 na 1011, a njihovo sveukupno bogatstvo je prošle godine poraslo za čak 50%. Ukupna neto vrijednost tih 1011 osoba se povećala na 3,6 trilijuna dolara, što je za 1,2 trilijuna dolara više nego godinu ranije. U prosjeku, svaki milijarder je povećao svoje bogatstvo za 500 milijuna dolara. Tih 1011 ljudi sa Forbesovog popisa upravlja fenomenalnim iznosom osobnog bogatstva koje je veće od bruto domaćeg proizvoda bilo koje zemlje osim Kine, Japana i SAD-a. Treba li napomenuti da je naglo bogaćenje milijardera direktna posljedica naglog siromašenja stotina milijuna ljudi širom globusa?

Doista, otkad postojimo idemo najgorim od svih loših puteva, konstantni rat, natjecanje, nasilje, ubijanje, patnja i razaranje. Od početka čovječanstvo maršira prema neizbježnosti, sada bližoj nego ikad, ako nešto ne promijenimo, spomenike nekadašnje civilizacije u neprilikama, ruševine gradova i puste ulice će zauzeti žohari i škorpioni. Uporno nastavljamo putem samouništenja odbijajući se razviti i odbaciti sustav koji je konačno slomljen tisućljetnom bolešću. Odbijamo popraviti ili promijeniti ono što nikad nije dobro funkcioniralo, a što i dalje devastira većinu ljudskih bića, otrov koji dobija snagu iz naše ravnodušnosti je postao povijesna kuga koja se hrani našom slabošću cementirajući zauvijek naše stanje sukoba i nasilja, bolesti i siromaštva, ugnjetavanja i eksploatacije. Pravac kojeg sedam milijardi ljudi odabere u narednih nekoliko mjeseci će odlučiti krajnju kolektivnu sudbinu onih koji žive danas i onih koji će se roditi sutra.


Hoćemo li djelovati danas za bolje sutra ili ćemo još jednom upasti u zamku novčanog sustava koji nas je obarao na koljena hiljadama godina? Priča o čovječanstvu se dosada uvijek i opet ponavljala, hoćemo li i mi biti još jedno tužno poglavlje u toj bolesnoj priči, ili ćemo sami početi pisati vlastitu novu knjigu na čijoj će se prvoj stranici naći najveća ikad ispričana priča?

Možemo nastaviti s onim što nikada nije radilo, što je pokvarilo, porobilo i eksploatiralo milijarde ljudi, ili možemo jednostavno reći "sada je zbilja dosta" znajući da nas čeka bolja budućnost i da bolja ljudska civilizacija može biti rođena. Vrijeme je da evoluiramo, vrijeme je da se promijenimo. Čovječanstvo je uzalud tratilo svoje vrijeme dovoljno dugo, stigao je trenutak velike odluke, ako ne sada, onda kada?

 

 You need to a flashplayer enabled browser to view this video

 

 

Svjetska ekonomija je mreža u kojoj cirkuliraju oficijalne valute. Razina raznolikosti među njima je nikakva, sve konvencionalne valute su potpuno istog tipa, sve do jedne su stvorene kao dug prema bankama. Rješenje dakle proizlazi samo po sebi, a leži u stvaranju monetarne raznolikosti kroz uvođenje valuta koje su različite od konvencionalnih valuta: lokalne valute, regionalne valute, komplementarne valute i alternativne valute. Uvođenjem ovih valuta možemo rješiti cijeli niz različitih problema s kojima se danas susrećemo, s naglaskom na onaj s kojim se već stoljećima odbijamo suočiti, monetarna suverenost društvenih zajednica i financijska neovisnost njihovih pripadnika kao osnovni temelj bilo koje vrste ljudskih sloboda.

U ranim 1990-im godinama, u svijetu je postojalo otprilike 300 komplementarnih valuta, danas ih ima preko pet tisuća. Iako su rijetki u to vjerovali, braća Wright su početkom 20 stoljeća svima dokazali da čovjek ipak može letjeti, danas znamo da su i alternativne valute moguće. Problem je u tome što banke ne vole alternativne valute, što je potpuno razumljivo. Nitko se ravnodušno ne odriče svog monopola, pogotovo ne onog financijskog na stvaranje novca i kontrolu trgovine. Kako jednom Bill Gatesu, po Forbesu drugom najbogatijem čovjeku na svijetu vrijednom 53 milijarde dolara objasniti prednosti open source softwera? Pa ipak, ovi novi kompjuterski sustavi su razvijeni bez njega dokazujući da se igra može igrati. Alternativni  monetarni sustavi postoje i alternativne valute se razvijaju po cijelom planetu. Trebamo se samo organizirati do te mjere da postanemo svim ljudima svijeta lako uočljiva razlika.

Alternativnim novcem možemo izgraditi mostove između pojedinaca, poduzeća, država i njihovih neispunjenih potreba i objektiva kojih zbilja ima i previše.
Po kojoj cijeni? Kako povezati cijenu neke robe sa vrijednošću iskazanoj u alternativnoj valuti? Dolare, eure i kune je jako teško zaraditi, ali ih je vrlo lako potrošiti, kod alternativnih valuta je dosta samo okrenuti smjer i prije nego što novac  zaradimo znati na što ćemo ga potrošiti. Ništa kompliciranije nego razmišljati u dolarima, eurima ili kunama. Potom, naprimjer u slučaju alternativne valute crom, cilj je kroz specifičan način njenog izdavanja potreban uloženi rad za opstanak i blagostanje neke zajednice raspodijeliti na što više njenih pripadnika kako bi se skratilo radno vrijeme svakog od njih.

Neka povijest zabilježi ovaj period kao razdoblje u kojem je konačno pobijedio zajednički zdrav razum. Neka vjetar vremena u kamen ukleše da su muškarci i žene početkom 21 stoljeća preskočili sve prepreke i pobijedili sve čovjekove neprijatelje pretvarajući ljudsku civilizaciju u katalizator veličanstvenosti, podstičući preokret paradigme čime je započela nova dimenzija ljudskog postojanja.