Alternative currency and balanced living system. Alternativna valuta i uravnoteženi životni sistem. Moneta alternativa e sistema di vita equilibrato.

Linija

Search

Home Alternative News News Mi Ljudi Svijeta Želimo Živjeti, A Ne Preživljavati

Crom Alternative News

Investigative journalism and useful articles on various topics.
administrator

Ima nešto od čovjeka do čovjeka što nas sve veže, a neda se dirati, omogućuje samodrživost elite i u isto vrijeme spriječava istinski napredak čovječanstva.

To nešto je toliko jednostavno da od jednostavnosti može zaboljeti glava, stvarati i dodjeljivati si novac, bogatiti se i kupovati tišinu bilo kojeg glasa koji pokuša prijaviti najveću prevaru otkrivenu nakon 2 Svjetskog rata. Ključ ogromne moći koja nam je okovala svaki pokret proizlazi iz stvaranja platežnog sredstva. Najveća od najvećih igara se sastoji u privatnom upravljanju sustavom za izdavanje sredstava za plaćanje.

 

I najvećem naivcu je lako shvatljivo da krivotvoritelji novca imaju od njega koristi tek onda kad ga uspiju potrošiti. Isto vrijedi i za bankovni sustav s osnovnom razlikom da novac kojeg stvaraju banke nanosi mnogo veću štetu i društvu i državi jer se bankovni novac izdaje kao dug s pripadajućim kamatama. Apsurdnost ovakve prakse predstavlja činjenica  da banke stvaraju samo glavnicu, a ne i novac koji je potreban da bi dužnici mogli plaćati kamate. Paradoksalno, novčani sustav je solventan samo ako u njemu postoji dovoljna količina novca koji nije stvoren kao dug, za pokrivanje traženih kamata. U suprotnom slučaju, na umjetan način se stvara nestašica novca zbog koje svi mi dužnici cijeli život provodimo u pomahnitaloj utrci u potrazi za onim dijelom novca koji bi trebao poslužiti za isplatu kamata, a koji nikad nije postojao što se od javnosti skriva pod lažnom slikom tržišne ekonomije u kojoj ako nisi konkurentan, propadaš.

 

Upravo je nevjerovatno gdje su nas doveli ignorancija i ljudska glupost, kolektivno ludilo za koje krivica prvenstveno leži na onima koji su odgovorni za to da nas informiraju i formiraju, točnije škole i mediji. Monetarna prevara je otkrivena i istina se proširila planetom, no policije, sudovi, škole, mediji, sindikati... još uvijek ne mrdaju malim prstom i za sada odbijaju službeno zauzeti stav, podići glas i prijaviti skandal. U korijenu monetarnog sustava leži i objašnjenje geopolitičke situacije koju mnogi novinari, radio i tv komentatori pokušavaju zakomplicirati do beskraja kako bi sakrili činjenicu da je car ostao gol. Ovaj apsurd je koštao života mnoge ljude, i one kojima je tamo gdje još nije bio prisutan, silom nametan, i one koji su tamo gdje je već odavno postojao, kao propali izabirali samoubojstvo kao jedini mogući izlaz.




Ogromni napori su učinjeni kako bi televizija postala savršena i svakom dostupna. Zašto? Televizija mijenja moždane valove, utječe uglavnom na one beta koji su energetska podrška moždanih aktivnosti poput procesa ramišljanja, analiza i odluka. Televizija nije sredstvo zabave već ideološko oružje za manipulaciju svijesti. Građani ovoga svijeta troše najveći dio svog slobodnog vremena uz televiziju koja je postala svugdje prisutna. Odlaze na spavanje uz televiziju, bude se uz televiziju, svakodnevni život im je programirala televizija. Televizija je odličan alat za modifikaciju umnih aktivnosti i socijalni inženjering. U koju svrhu?

 

 

 





Od nacionalnih javnih dugova smo izgradili prave planine, svečano otkrivanje jednog od najkolosalnijih spomenika u povijesti svijeta u vidu konačnog obračuna je svakim danom sve bliže i bliže. Predstava u kojoj smo svi bili uvjereni da smo glavni glumci glumeći beznačajne sporedne uloge je zbilja bila luda i nezaboravna zabava, ali je izrasla u najveću dužničku planinu u historiji. Kao i svaka druga predstava, i ova ima svoj početak, sredinu i kraj.

Suočili smo se istinom da najrazvijenije države planeta nisu najbogatije i najmoćnije nacije u svijetu, zapravo upravo njihovi nacionalni javni dugovi su toliko bizarni da se teško odlučiti smijati li se, ili je nad time bolje zaplakati sad kad smo shvatili da se ratovi nisu vodili zbog toga bi se vodili ratovi i širila demokracija, nego zbog toga da bi rasli društveni bruto proizvodi.

Na Islandu, u Grčkoj i još nekim zemljama veliki štrajkovi izražavaju bolne susrete s realnošću bankrota kao vrlo vjerovatne opcije, a i ostatak svijeta koji se ne nalazi u ništa boljoj situaciji, počeo se trijezniti i suočavati sa sličnom stvarnošću.

U par crta, nalazimo se na vrhuncu financijske krize koja je uzrokovana masivnim zaduženjem financijskih sustava, u najvećoj mjeri razvijenih zapadnih zemalja. Te dugove su na sebe preuzele već ionako prezadužene vlade. Vlade su "morale" spasiti financijsku industriju, pa su zbog toga svi dugovi prebačeni  s privatnog sektora na i prije toga, pod teretom vlastitih dugova već kolabirajući javni sektor.

Na kojoj razini će svi ovi abnormalno visoki privatni i javni dugovi postati neodrživi? Na ovo pitanje nitko ne zna precizan odgovor, ali svi znamo da smo tu negdje, samo što nisu. Dužnički problem je održiv samo do one razine dok ostatak svijeta ima povjerenja u dužnika, odnosno u njegovu sposobnost servisiranja dugova, što pojednostavljeno znači sve do onog trenutka dok na tržištu dužničkih obveznica postoji netko tko će kupovati nova zaduženja država koja su jedina slamka za koju se drže svi utopljenici ovog planeta. Do situacije u kojoj od kupaca nema ni traga ni glasa, pa nove nacionalne dugove kupuju same središnje banke istih nacija smo već došli. Slijedeća stepenica prije one zadnje je da su u nedostatku povjerenja u njih, države prinuđene povisiti kamatne stope kako bi nekome  probale prodati svoj dug, a jedini mogući način kako od nekog posuditi novac u takvim situacijama je ponuda vrlo visokih kamatnih stopa.

Ako se novac može posuditi samo uz vrlo visoke kamatne stope, onda je ubiti vlastito gospodarstvo koje je o novim zaduženjima ovisnije nego što je narkoman ovisan o heroinu jedini način na koji se država može dokopati novog novca. Podići kamatne stope je put u smrt vlastitog gospodarstva, time se ubijaju gospodarske aktivnosti koje se ionako danas u najvećem postotku zadužuju ne zbog novih investicija, već zbog servisiranja starih dugova.

U užarenom srcu financijske krize, postalo je sasvim jasno da veliki kolaps možemo odgoditi za koji dan samo drastičnim povećanjem poreza kojima smo već preopterećeni, ili drastičnim rezanjem količine i kvalitete javnih usluga, sektoru o čijem stanju je bolje niti ne pričati.

A dobro smo se zabavljali zbilja, bili smo podsticani proizvoditi više nego što nam treba i trošiti još puno više od toga, no nismo postali ni bogatiji, ni zdraviji, ni pametniji, što više, osiromašili smo, sve smo bolesniji i gluplji.



Prije neki dan, Juergen Stark - član Izvršnog odbora Europske Centralne Banke, priznao je, što se događa vrlo rijetko, pa čak i rjeđe u svijetu racionalne demonstracije centralnih bankara o shvaćanju realnosti, da ne samo da najnaprednije svjetske ekonomije otvaraju svojim državnim dugovima treći val globalne financijske krize, već i da je gospodarski oporavak kojim se toliko na medijima hvale uglavnom rezultat velikih mjera podrški koje su pružile središnje banke i vlade. Drugim riječima, cijela serija o uspješnom ekonomskom oporavku koju smo gledali posljednjih godinu dana je zasnovana na upotrebi čarobnog štapića kojom je zamišljeni porast potrošnje trebao na svoja leđa preuzeti teški teret kojeg sada nose vlade, no jao, iako se sve naizgled stabiliziralo, i javni i privatni sektor sve više šepaju. Albert Einstein je definirao umobolnost kao stalno ponavljanje istog u očekivanju drugačijih rezultata. Upravo na ovo sliči stalno pumpanje novog novca-duga u sistem u nadi da će se nešto promijeniti u sustavu čija nas sredstva informiranja jedva podsjećaju na predzadnji napuhani financijski balon, a kamoli sve ono ostalo što je kriznoj situaciji u kojoj smo se našli zapravo stoljećima prethodilo. Komedija ili tragedija moljenja Bogu Gluposti da cijeli svijet u ruševinama ne snađe neizbježna sudbina kojoj sve brže grabi u susret.


Američki san kojim smo na svim medijskim frontovima bili bombardirani zadnjih desetljeća, odnosio se na to da svi, čak i oni koji potiču iz veoma siromašnih obitelji mogu postati bogati. Američki san je motivirao generacije ljudi širom svijeta da naporno rade i poštuju pravila igre. Američki san je odvraćao ljude svijeta da se pobune protiv svemoći i korupcije velikih korporacija čiji je glavni proizvod uvijek bila katastrofa. Unatoč svim štetama i svim suprotnim dokazima, ljudi svijeta su se navukli na američki san kao na neku opojnu drogu uvjeravajući sebe da su možda, samo možda baš oni ti kojima će se ipak nasmiješiti sreća.


I onda je svanulo jutro kad smo spoznali da Rockefeller nije postao imućan zbog toga što se još kao mali dječak počeo pridržavati one "Zrno po zrno - pogača, dinar po dinar - palača", već zbog toga što mu je djed na samrti ostavio ogromno bogastvo u nasljedstvo.


Upravo nas počinje tresti novi u nizu skandala, "Lehman Brothers - Repo 105 Računovodstveni Skandal". Gotovo 18 mjeseci nakon kolapsa banke Lehman Brothers, počinju stizati neki odgovori. Banka Lehman Brothers je ušla u repo aranžmane s bankama na Kajmanskim otocima. Prema tim ugovorima, Lehman je trebao "prodati" svoju toksičnu imovinu drugim  bankama, s obvezom da istu u kratkom vremenskom roku ponovo otkupi natrag. Ovaj trik je banku Lehman Brothers učinio da izgleda puno zdravijom, barem na papiru. Prevare poput ove su veoma komplicirane, a glavni cilj im je sakrivanje pravog stanja. Jedno od najvećih pitanja jest da li su se i druge banke koristile sličnim trikovima, da li i danas nastavljaju kuhati svoje financijske knjige? Prema bivšem rukovoditelju banke Lehman Brothers, svi smo mi naivci koji nemaju pojma o ničemu. On navodi da je masaža financijskih bilanci transakcijama na rubu zakonitosti pri krajevima tromjesječja sasvim normalna i uobičajena stvar, da svatko to radi i da 50 milijardi dolara ionako nije veliki iznos.


Strašne epidemije i pandemije koliko god brzo se pojavljivale, još brže nestaju. Kako i gdje je završila ova zadnja Svinjska Gripa kojom su nam posljednjih par mjeseci strahom, terorom i hororom prali mozgove na svim frontovima kako bi na potpuno nepotrebnom liječenju zdravih podigli veliki novac, izgleda da više nikoga uopće ne zanima jer nas je nenajavljeno zadesila nova u nizu strašnih nesreća koja nam je svima zaokupila pažnju. Bez obzira na sve poduzete mjere, financijski virus se nastavlja širiti nezaustavljivom brzinom, ne poznaje rase, narode i granice koje ih razdvajaju, nacionalni moralni i industrijski kolapsi se redaju jedan za drugim, bolesnih je sve više. Simptomi zaraze neodrživim socijalno-ekonomskim razvojem kroz prezaduženost se uglavnom iskazuju kao vrtoglavice i povraćanja nakon kojih slijede teška krvarenja. Farmaceutske kuće diljem svijeta su uvidjele da preventivno cjepivo privatizacije svih raspoloživih resursa kao put prema ozdravljenju i porastu BDP-a ne funkcionira u borbi protiv zaraze, bolesnicima u kritičnom stanju završne faze bolesti je za ublažavanje neizdrživih bolova pružen kisik pomiješan s morfijem.


William C. Dudley, predsjednik i glavni izvršni direktor Federal Reserve Bank of New York, izjavio je u govoru prošlog Srpnja: "Banke su uvijek imale mogućnost da povećaju kreditnu ponudu kad god to požele. Njima nije potreban 'suhi barut' u obliku viška rezervi da bi to učinile". Ako banke ne kreditiraju na temelju raspoloživih rezervi, onako usput, u prolazu, a na temelju čega onda osim ničega kreditiraju?


Dana 10 Veljače, guverner Federalnih Rezervi Ben Bernanke je predložio ukidanje svakog oblika obvezne pričuve: "Federalne Rezerve vjeruju da je u konačnici moguće da će njeni operativni okviri omogućiti eliminaciju minimalne obvezne pričuve koja uzrokuje troškove i distorziju bankarskog sustava".


Iz vakuma kreirati još više novca-duga kako bi se povećala svjetska opskrba novcem i spasilo još više korumpiranih nesposobnih mrtvih puhala bez kojih sve ovo ne bi ni bilo moguće, po cijeni još većih troškova za sve nas?

 

 

 

 

 

Dužnička zaraza je zahvatila i devastirala cijelu planetu, financijski virus se izmakao svakoj kontroli i izazvao katastrofalne posljedice. Na vijestima svake televizijske i radio postaje svijeta, objavljeno je: "Novac bez ikakve materijalne podloge se izdaje iz ničeg u obliku duga, sve su valute svijeta toksična imovina. Svi su ljudi na globusu dužnici i pokretna imovina u vlasništvu tajnih vjerovnika. Sudovi zastupaju interese i imovinu tajnih vjerovnika, a ljudi su lišeni prava na slobodu, vrijednost i dobit od svog rada koja im je ukradena. Pravi uzrok dužničke zaraze je otrovna valuta, tajni kreditori posjeduju sve uključujući i nas. Živjeli smo u iluziji uvjereni da smo i mi i tržište slobodni, no u stvarnosti su oboje posjedovani. Jutros je otvorena međunarodna istraga koja bi trebala otkriti istinu koju do sada nije bilo moguće saznati jer je jedini interes onih što su osmislili sustav čiji smo zarobljenici držati nas u neznanju i povećati kontrolu koju imaju nad nama, te dati odgovore na ključna pitanja - kako je nastao javni dug, tko su kreditori kojima smo svi mi građani svijeta dužni i tko je odlučio u ime ljudske zajednice potpisati javni dug"?

 

 

You need to a flashplayer enabled browser to view this video

 

 

Stoljećima duga evolucija koja je dovela do ubrzanog razvoja nauke i tehnike, danas na početku 21 vijeka nam je otvorila mogućnost realizacije najvećeg sna cijelog čovječanastva, konačno smo u stanju ispuniti potrebe svih ljudi svijeta, a najveći i najteži dio tog posla prepustiti strojevima i mašinama koje smo i stvorili upravo iz tog razloga. Umjesto toga međutim, upali smo u globalnu financijsku krizu bez presedana čiji su glavni uzroci sustavne naravi. Suprotno svakoj logici, za povijesni korak ljudske civilizacije nam nedostaje novca iako ga na svijetu nikad nije bilo u većim količinama.


Mi Ljudi Svijeta želimo živjeti, a ne preživljavati čekajući nepokretno i nemoćno na stanici s izgužvanom kartom u ruci autobus spasa koji već stoljećima kasni.