Alternative currency and balanced living system. Alternativna valuta i uravnoteženi životni sistem. Moneta alternativa e sistema di vita equilibrato.

Linija

Search

Home Alternative News News Kraće Radno Vrijeme, Bolji Život I Veća Kupovna Moć

Crom Alternative News

Investigative journalism and useful articles on various topics.
administrator
User Rating: / 2
PoorBest 

Dakle želimo bolji život, ugodniji život, zabavniji život, želimo malo usporiti tempo i želimo više slobodnog vremena. Stres i nezadovoljstvo želimo pretvoriti u veću kupovnu moć papirnatog novca u utrci za kojim trošimo cijeli životni vijek.

 

Povijest je dokazala, očekivati bolje sutra koje će samo od sebe pasti s neba je nerazumno razmišljanje.

 

Nauči kako sebi, obitelji, susjedu i cjelokupnoj društvenoj zajednici podići životni standard i priuštiti bolji, sretniji, ugodniji i zdraviji život sa puno manje stresa, nezadovoljstva, žrtvovanja i odricanja.


Kroz stoljeća, čovjek je probao promijeniti stanje stvari ustancima, revolucijama, štrajkovima i demonstracijama.


Tri najvažnije zajedničke osobine svih tih povjesnih nastojanja je da niti jedno nije uspjelo, proliveno je mnogo krvi, niti jedno nije zadiralo u osnove monetarnog sistema društvene zajednice.


Od kada postoje zapisi kroz koje pratimo našu prošlost, primjećujemo da je čovjek uvijek vezan za kratku uzicu koračao po tankom konopcu razapetom između dvije ivice dubokog ponora. Zbog održavanja ravnoteže, ne može se okrenuti unazad, a zbog uzice na koju je privezan oko vrata ne može stići naprijed.


Novac je uvijek bio taj koji je iz korijena diktirao koliko društvena zajednica u obliku stabla može rasti, kada će grane i lišće trunuti, a kada će se krošnja zeleno zdrava razvijati prema plavim nebeskim visinama.


Pozitivan ili negativan učinak novca na društvenu zajednicu je određen kroz monetarni sustav u kojem je najbitniji faktor tko ima pravo na tiskanje novca i u kojem obliku ga izdaje u opticaj, da li kao dug prema izdavaču, ili kao predstavnika vrijednosti koje društvena zajednica stvara svojim proizvodnim aktivnostima.


Postojeći sustav kojeg preživljavamo od kada znamo za sebe kao vrstu, ne dozvoljava da budemo zdravi jer onda ne bi bilo potrebe za bolnicama, doktorima i lijekovima.


Sistem u kojem sveukupna novčana masa predstavlja dug s kamatama prema izdavaču, zbog toga što on u opticaj pušta samo glavnicu, a ne i novac za isplatu kamata, pa je zbog toga matematički nemoguće vratiti 110 ako ukupno postoji samo 100, ima neophodnu potrebu za konstantnom ekspanzijom koja je uzrok neizbježnog vječnog srozavanja životnog standarda.


Jednostavno rečeno, sustav si upravo zbog monetarnog sistema na kojem je baziran ne može dozvoliti postojanje ljudskog bića u obliku zdravog čovjeka jer on ne donosi dobit niti kada umre, čovjek je kontroliran, profitabilan i iskoristiv samo onda kada je bolestan.


Najlakše je ovo shvatiti kroz jedno jednostavno pitanje, danas kada se nove strašne bolesti i cijepiva pojavljuju niotkuda skoro jedanput mjesečno, gdje i kako je završilo cijepivo protiv karijesa izmišljeno prije nekih 20-30 godina?


Sustav je do sada stvarao lažnu sliku o tome kako je negdje na planeti bolje, a negdje gore. Istina međutim leži u činjenici da se tamo gdje je BILO bolje ali nikad dovoljno, uvijek hranilo s tamo gdje je loše. Kada je bolje pojelo sve što je oduzelo lošijem i ostavilo ga bez ičega, naravno, srušilo se kao kula od karata. Umjesto da lošije postane bolje, suprotno svakoj logici i zdravom razumu, bolje sada ima katastrofalniju krvnu sliku od lošijeg. Dobro jutro novog dana, život=dug!


Potrebno je zbilja mnogo novaca za posao kojim se bave massmediji. Jednom postotku svjetskog stanovništva koje upravlja životima devedeset i devet posto svega ostalog, kroz vlasništvo nad strojevima za fotokopiranje kojima stvaraju novi novac-dug iz ničega u neograničenim količinama, novca nikada nije falilo.


Bez obzira na to koliko tinte za pisanje trošili, mediji koji su prihvatili igru, DO SADA su ipak uspjeli opstati, oni drugi koji su slijedili principe slobodnog i nevisnog novinarstva, davno su propali.


Novac je mlijeko za svako političko novorođenče, novac je krv političkog organizma. Ako ne prihvatite igru, za vas nema ni mlijeka ni krvi.


Sjetite se, 1% stanovništva upravlja životima 99% preostalog stanovništva. Iako je mnogo dobrih ljudi uvjereno da radi dobro za društvenu zajednicu kroz radna dobrotvorna društva, te organizacije nisu mogle ni nastati, a kamoli djelovati bez najčešće potpuno nesvjesnog prihvaćanja prljavih pravila igre.


Bit svega je uvijek bila kontrola, produktivnost i iskoristivost, rob koji je uvjeren da je slobodan najbolje kontrolira samog sebe i okolicu, te je puno produktivniji od roba koji je svjestan činjenice da je zarobljen, koji zabušava i nastoji se osloboditi.


Svjetske nacije su u ratovima jedna protiv druge i svaka sama protiv same sebe.


Nacije su obmanjene, države su bankrotirale. Vlade širom svijeta to poriču, ali samo je pitanje vremena kada će to morati priznati.


Vlade su do sada opravdale njihov uspjeh koji se iznenada pretvorio u kolaps inzistirajući da su politika globalizacije i savezi koje one sklapaju i kontroliraju u tom smislu jedini način postizanja ekonomskog porasta i financijske sigurnosti za široke narodne mase.


Međutim, za široke narodne mase, progres predstavlja manje rada, veća kupovna moć i više slobodnog vremena.


Potreba za konstantnim ekonomskim porastom nije ništa drugo nego prije opisana potreba monetarnog sustava za stalnom ekspanzijom zbog izdavanja novca društvenoj zajednici kao duga s pripadajućim kamata.


Financijsku sigurnost masama pruža financijska neovisnost, a ne tjeranje u dug kojime svaki pojedinac postaje lako kontrolirano roblje na koje i gospodari i roblje samo po sebi gledaju kao na potrošnu robu.


Kao i nebrojeno puta do danas, a bogami i prekosutra ako ovako nastavimo, povijest je dokazala da je bolje sutra izostalo i ovog puta.


Političari su lagali, birači su vjerovali.


U sustavu u kojem su nacije te koje same sebi izdaju platežno sredstvo ili sredstvo razmjene, reći da im fali novca je isto kao i kazati da piscu fale slova da bi završio stranicu.


U sistemu u kojem su države prepustile izdavanje novca privatnim središnjim bankama u zamjenu za državne dužničke obveznice, političari ne mogu narodu davati novac, oni im mogu pružati samo obećanja.


John Maynard Keynes je 1936 godine izdao knjigu "Generalna Teorija Zaposlenosti, Novca I Kamata" koja je postala poput Biblije za sve ekonomije svijeta.


Sam Keynes je postao Apostol Konstantnog Porasta Nacionalnih Javnih Zaduženja, a njegove ideje su danas popularnije i u upotrebi više nego za vrijeme njegovog života koji se prekinuo 1946 godine.


Političari lažu, birači vjeruju, ovo je najvažniji odnos simbioze u politici demokracije kroz povijest i ponuđenu budućnost u izlascima na birališta u vječnoj nadi da će ovog puta ipak biti drugačije.


Upravo zbog monetarnog sustava čiju jednostavnu srž se nikada niti jedan jedini političar nije potrudio objasniti svojim biračima, političari predstavljaju lažnu sliku o mogućnosti nekakvog izbora kojeg u realnosti nema.


Njihov je zadatak kroz svakakve teorije i objašnjenja njegovih posljedica, do maksimuma iskomplicirati i onemogućiti biraču toliko jednostavno u praksi funkcioniranje monetarnog sistema.


Najžalosnije od svega, velika većina političara to radi potpuno nesvjesno jer nema blage veze o stvarima sa kojima bi inače trebali biti odlično upoznati.


Inflacija predstavlja eroziju kupovne moći i vjerni je pratilac svake valute u ovakvom monetarnom sustavu.


Inflacija predstavlja skriveni bankrot na političkim obećanjima. Zašto skriven? Zato što političari i ekonomisti uvijek i za sve krive špekulante, oni nikada neće okriviti središnju banku za onemogućavanje ispunjenja njihovih obećanja.


Ovakvom politikom, može se podići samo zgrada slabe kvalitete čime je osigurana stalna potreba za neophodnom novom potrošnjom kroz popravke. Kada međutim i to postane nedostatno, politika da bi opstala i izbjegla izumiranje poput dinosaurusa, neće se ustezati pred razbijanjem prozora, šaranjem zidova, kvarenjem liftova i lomljenjem zaštitnih ograda.


Novac u političkim kraljevinama je obećanje. Ne novac, ne moć, samo obećanje.


Politika izgleda poput prostituke, novac je uvijek u centru zbivanja.


To je naravno iluzija.


Birači ne dolaze u Parlament tražeći novac, oni zahtijevaju vjernost i pouzdanost.


Parlament je biračima ono što je ljubavnik ljubavnici. On joj može poklanjati darove, ali za nju cijela situacija ima smisla samo zbog njegovih obećanja, "planiram razvod braka i oženiti tebe". Razlika je samo u razradi pojedinosti. Ona obožava poklone, ali slijepo vjeruje obećanju "možeš mi vjerovati, zajedno ćemo dočekati starost". Ona je ubijeđena da će zauvijek od njega primati poklone. On posuđuje novac da bi joj kupovao darove. Kada dugovi postanu veliki i kamatne stope porastu, ljubavnica će saznati koliko su pouzdana bila ljubavnikova obećanja. To je srce moderne demokracije. Političari obećavaju besmrtnu vjernost. Glasači im vjeruju.


Velika prednost političkih obećanja je da političari koji su ih pružili neće više biti u uredu kada istekne rok za njihova ostvarenja.


Prednosti političkih obećanja se ostvaruju odmah kroz dobijanje glasova. Troškovi su odgođeni, a zbog starih obećanja raste opskrba novim obećanjima.


"Deficiti nisu državnih proračuna nisu bitni, inflacija je pod kontrolom".


Svi veći ekonomisti i političari podržavaju ovakva razmišljanja i uvjeravanja, John Maynard Keynes je uostalom svetac u kojeg se mora imati slijepo povjerenje.


Dakle, opskrba obećanjima stalno raste, a usporedno s time raste i veličina ciljeva sadržanih u tim obećanjima.


Birači su zaboravljivi. Oni ne brinu ni o čemu osim njihove sljedeće plaće. Investitori su zaboravni. Oni ne brinu o ničem osim sljedećeg tromjesečnog izvješća. Parlament je zaboravan. Brine samo o sljedećim izborima.


Sve dok jednog dana ostajela ljubavnica ne zakuka, "ali ti si obećao"! Zaista, on je obećao, ali u međuvremenu se pojavila mlađa i ljepša ljubavnica koja isto tako želi poklone koje je ljubavnik obećao onoj prvoj. Kada zajmodavci počnu stezati obruč, ljubavnik mora izabrati među svojim ljubavnicama, ovdje starija gubi. No što je s vjernom suprugom? Kada će se ona konačno probuditi i zatražiti razvod od lažljivog supruga?


Prosječni birač obračunava i plaća cijenu obećanja svakog prvog u mjesecu. Za Parlamentarce dan obračuna nastupa svake 4 godine. Ulagači ne vjeruju da će se, svaki pojedinačno, ikada suočiti s danom obračuna. Oni ili misle da su pametniji od najpametnijih mladića u sobi, ili misle da će središnje banke i ekonomisti vidjeti unaprijed krizu koja dolazi sljedeći put i poduzeti korake kako bi je izbjegli.


Sabor također smatra kako će centralna banka i ekonomisti naći načina za izbjegavanje dana obračuna. Investitori i političari su ujedinjeni. Oni su povjerovali u sposobnost središnjih banaka da izbjegnu troškove političkih obećanja. To predstavlja istinu od 1694 godine kada je Parlament dodijelio monopol nad novcem instituciji Bank of England. Parlament je tražio utočište u zajmodavcu za krajnju nuždu. To je ono što je šef Engleske Banke obećao. Politička obećanja svim narodima počivaju na vjeri u centralno bankarstvo. Političari i investitori su ujedinjeni u vjeroispovijedi. Ta vjeroispovijed počiva na drskoj pretpostavci da s "fiat" novcem mogu besplatno ručati u nedogled. Svaka škola ekonomskog mišljenja to potvrđuje i tome uči buduće naraštaje. Postoji međutim jedan problem s ovom vjeroispovijesti. Ona nije istina, ona je lažna. Ne postoji takva stvar kao besplatan ručak. Novac bez ikakve podloge, stvoren iz ničega i bez ikakve garancije, a u privatnom vlasništvu obmanom iznajmljen društvenoj zajednici na korištenje kao dug s pripadajućim kamatama, i bankarska praksa djelomične obveze predstavljaju krivotvorenje i falsificiranje novca. Na ovaj način se ne stvara bogatstvo, ovaj proces uništava bogatstvo.


Sabor je obećao novac. Sabor je također obećao i bogatstvo. Sabor će sigurno bankrotirati na barem jednom od ova dva obećanja.


Jesu li birači ovog puta konačno naučili lekciju?


Gore opisani scenarij pretpostavlja da središnja banka nikada neće odbiti kupiti vladin dug, i to se nije dogodilo od 1694 godine.


Međutim, danas kada smo dosegli limite astronomskih veličinama i javnih i privatnih dugova, postoje samo 4 moguća rješenja.


1) Središnje banke, a posljedično banke i investitori mogu trenutno prestati kupovati dugove. Fali novca za refinanciranje starih dugova, nema novca za nove investicije. Naopako izokrenuta piramida dugova se trenutno ruši.


2) Središnje banke, a posljedično banke i investitori nastavljaju umjereno kupovati dugove. Fali novca za refinanciranje starih dugova, nema novca za nove investicije. Rušenje naopako izokrenute piramide dugova se odgađa za sutra.


3) Središnje banke, a posljedično banke i investitori hiper-aktivno kupuju dugove. Novi dugovi su sada puno veći od onih starih koji su već bili astronomskih veličina. Refinanciraju se stari dugovi, ulaže se u nove investicije. Dolazi do hiper-inflacije, za kilogram kruha treba šleper pun novca. Rušenje naopako izokrenute piramide dugova se odgađa za prekosutra.


Sva 3 predložena rješenja predstavljaju kraj svih obećanja i veliku ekonomsku krizu. Niti jedna agencija za kreditni rejting naravno neće imati hrabrosti spustiti rejtinge državnih dugova, no za vlade će stići dan obračuna, vlade će bankrotirati na svojim dugovima.


Cijena propalih obećanja će pasti na leđa naroda, svi će postati mnogo siromašniji, socijalne države će umrijeti u cijelom svijetu.


Jesu li birači ovog puta konačno naučili lekciju?


4) Restartiranje sustava kroz novostvorenu valutu, novi početak na istim temeljima i principima. Novi široki prostori za nova obećanja. Rok trajanja vrlo ograničen budući da se radi o brzo kvarljivoj robi, puno kraći od prethodnog.


Potpunu devastaciju je moguće izbjeći, jednostavno i lako izvodljivo.


Zdrav razum nalaže i zdrava, logična rješenja.


Industrijalizacija, mehanizacija i robotizacija trebaju čovjeku zdravog razuma pružiti više slobodnog vremena, izobilje i blagostanje.


Škola i informacija trebaju buditi znatiželju koja će nas kroz nova istraživanja voditi putem stalnog napredovanja, umjesto dosadašnjeg stalnog nazadovanja.


Mediji trebaju otkrivati, a ne sakrivati.


Manje vojske, policije, nadzora i državne kontrole nas čini sve slobodnijima.


Čovjek se nije rodio da bi radio, čovjek radi da bi živio, čovjek ne kupuje zato da bi trošio, čovjek troši zato da bi kupovao, čovjek gradi zato da bi trajalo, čovjek ne gradi zato da bi rušio.


U svijetu dobrovoljne socijalne suradnje kroz obostrano korisne razmjene gdje je jedan čovjek u dobitku dobivanjem drugog čovjeka, očito je da je pružena velika mogućnost za razvoj socijalnih simpatija i prijateljstva među ljudima.


To je mirotvorna društvena zajednica u kojoj ljudi međusobno surađuju umjesto da se jedan s drugim natječu, zajednica koja stvara povoljne uvjete za razvoj osjećaja prijateljstva među ljudima.


Što se više poduzeća i poduzetnika uključi u nenasilne i koordinirane akcije kojima će kroz sredstvo razmjene neopterećeno dugom i kamatama što ga za sebe izdaje sama zajednica, pokušati zadovoljiti zahtjeve potrošača, to je manja mogućnost rata, nasilja, siromaštva, krizi, nezadovoljstva, stresa, nesreća, krađa, pljački i bijede.


Zasigurno, plemeniti poduzetnici koji će doprinijeti toj dobrovoljnoj razmjeni imovina, roba, proizvoda i usluga kao dijela procesa koordinacije slobodnog tržišta, zaslužit će nagrade za mir, humanost i fer plej.


Prava su sredstva kroz koja možemo razumno predvidjeti ljudsko ponašanje i karakteristike.


Bez predvidljivosti, postojanje viših oblika života bi bilo nemoguće.


Izvor vode bi se trebao nalaziti na početku toka svakog jutra, bobice koje su oduvijek bili jestive ne smiju odjedanput postati otrovne, vrste koje nikada nisu predstavljale opasnost ne smiju iznenada postati grabežljive.


Kada ljudi ili životinje iskuse nešto što je potpuno suprotno njihovim očekivanjima, obuzme ih stres i tjeskoba, čak i kada posljedice nisu opasne za život.


Svrha znanosti i stjecanja osobnih iskustava je uspostaviti lanac uzroka i posljedica kroz kojeg onda možemo predvidjeti događaje.


Možemo računati da će most izdržati našu težinu, da će avion prkositi gravitaciji, i da će nas lijekovi izliječiti.


Znanost treba pojačavati naš osjećaj povjerenja u svijetu, čak i ako nam on kroz promjenu okoliša priredi nešto neočekivano.


Nivo povjerenja kojeg imamo u naša predviđanja se smanjuje kada se bavimo ponašanjem i karakteritikama viših oblika života.


Evolucija se razvija slobodom, sloboda je od temeljne važnosti za evoluciju. Kada bi antilopa u bijegu od grabežljivaca uvijek skretala u desno, vrsta bi već bila izbrisana.


Mi ljudi smo programirani da pronađemo individualna i originalna rješenja za naše probleme, to je ujedno i uspjeh i tragedija ljudske vrste.


Predviđanje ljudskog ponašanja je stoga riskantan posao. Mi smo jedna od mnogih vrsta čiji članovi ubijaju jedni druge.


Molitve za naše bližnje su temeljna značajka čovječanstva koja dolazi u direktan sukob sa drugom osobinom, čovjekom kao društvenom životinjom.


Kako možemo uskladiti naše nasilne impulse sa potrebom da živimo zajedno?


Kao član najrazvijenije, najevoluiranije i najinteligentnije grupe na svijetu, razumno očekujem od ostalih članova da me neće ubiti dok spavam, da me neće napasti kad noću izađem vani.


Ova očekivanja me ne zabrinjavaju samo zbog mog tijela već i zbog moje imovine.


Ja računam da drugi moraju poštivati moje vlasništvo nad mojom imovinom.


Ovo očekivanje je razumno, a kada se nije ostvarilo, posebno kroz namjerno djelovanje drugih članova našeg društva, osjećam stres, anksioznost i duboki jad.


Društvo koje nije postavilo granice za silovanja, pljačke i ubojstva će se raspasti. Njegovi članovi će se pokvariti.


Bez tih ograničenja, postojanje društvene zajednice bi bilo nemoguće.


Osnova je prirode svake društvene zajednice da se svaki član može osloniti na druge članove koji ih neće lišiti života ili imovine.


Svatko od nas ovo opravdano zove svojim pravom.


U prirodi je društvene zajednice da se ta prava barem djelomično poštuju.


Ova prava nisu izmislila Vlade niti su se pojavila kao rezultati nekakvih zasjedanja.


Ona su najosnovniji materijal građe socijalne egzistencije.


Cilj politike je stvoriti iznimke u tim pravima, tako da ta prava više ne budu ravnopravno podijeljena među svim članovima društva. Svatko je izuzet od poštivanja prava druge osobe u određenim okolnostima. Jasno definirane osobe i institucije su oslobođene poštivanja tuđih prava u svim okolnostima.


Postoje dva načina za predviđanje ljudskog ponašanja u društvenim zajednicama: naredbe (za učiniti nešto) i prava (da ne moramo biti podvrgnuti nečemu).


Očito, trenutno se čovjekovo ponašanje predviđa kroz naredbe, a ne kroz prava.


Danas u predviđanju čovjekovog ponašanja kroz naredbe postoje samo dvije sigurnosti, smrt i porezi.


U ovakvoj situaciji gdje se sve postiže naredbama je odsutan dijalog i nemoguće je postići ugovore.


Količinu novca u prometu, kamate i cijene ne određuje tržište.


Nije preostao više niti jedan jedini otok u našem globaliziranom svijetu na kojeg bi se mogli sakriti.


Dobra društvena zajednica stvara razumna očekivanja svojim članovima kroz institucije, običaje i poštivanje ugovora i dogovora.


Ona nastoji ne podvrgavati svoje članove stresovima i brigama, ne tjerajući ih na bilo kakve prisilne veze (brakove, uloge, monopole, usluge), ljudima je dopušteno formirati one koje sami odaberu, osobne (prijateljstva, partnerstva) i imovinske (vlasništva).


Na ovaj način, dobra društvena zajednica povećava izglede svakog pojedinca za stvaranjem najkorisnijih veza i najjačih vrijednosti.


Stoga bilo kakva intervencija da bi se uništila nečija očekivanja vezana s ostvarivanjem tih veza i formiranjem tih vrijednosti predstavlja najdirektniji i najštetniji napad na dobru društvenu zajednicu.


Umjerenost kroz slobodno razvijen zajednički smisao za zdrav razum i moral među svim članovima, odlučujući je faktor za opstanak svake dobre i pravedne društvene zajednice.


Zbog pitanja sloboda i prava, svaka će se dobra društvena zajednica koja ne razvije takvu kolektivnu svijest inače neizbježno pretvoriti u ludnicu ili tiraniju.


Nemoguće kažete?


Pa ni Rim nije izgrađen u samo jedan dan, a ni Biblija nije napisana preko noći.


Globalna Elita nije osvojila svijet superiornošću svojih ideja, vrijednosti i religije, već korupcijom i superiornošću u primjeni organiziranog fizičkog i psihičkog nasilja financiranih nepravednim i nepoštenim monetarnim sustavom.

 

Oni nam iza blještavih svjetla pozornice izabiru lidere marionete ne zbog toga da bi donijeli promjene, već da bi se osigurali kako bi njihove prevare i obmane ostale legalne i davno donesene promjene u tom smislu postale permanentne.


Ako si shvatio uzroke naših nevolja i počeo razmišljati o onim pravim promjenama koje neće samo liječiti posljedice, već otkloniti i uzroke bolesti kojom smo se zarazili, onda je ono što sam kao pojedinac možeš učiniti da bi sebi, obitelji, susjedu i cjelokupnoj društvenoj zajednici podigao životni standard i priuštio bolji, sretniji, ugodniji i zdraviji život sa puno manje stresa, nezadovoljstva, žrtvovanja i odricanja, vrlo lako i jednostavno, pravi mačji kašalj.


Dakle, klikni po ovoj slici i zatim odštampaj jedan primjerak njene veće verzije.


Kraće Radno Vrijeme, Bolji Život I Veća Kupovna Moć

 

Fotokopiraj je u nekih četrdesetak komada. To te neće koštati više od jedne kave ili kutije cigareta.


Dvadesetak komada podijeli svojim prijateljima i poznanicima.


Zatim se malo prošetaj po prodavaonicama, kioscima, pekarama i tržnici.


Udijeli prodavaču jednu kopiju i upitaj ga da li prima crome i u kojem omjeru, 10, 20, 50 ili 100%?


Ako ti kaže ne, odgovori mu sa "baš šteta", a htjeo sam kod vas uzeti naprimjer kruh, doviđenja.


Naravno, onu kopiju si mu ostavio, ne brini se, sigurno će na nju obratiti pažnju.


Ovo će te koštati nekih sat-dva tvog vremena.


I to je to, to je sve, vrijeme i Crom Alternativna Razmjena će učiniti svoje.


Doprinjeo si progresu ljudske vrste i civilizacije više od svih ... zajedno.