Alternative currency and balanced living system. Alternativna valuta i uravnoteženi životni sistem. Moneta alternativa e sistema di vita equilibrato.

Linija

Search

Home Alternative News News Životna Igra: Pravila, Upute I Nuspojave

Crom Alternative News

Investigative journalism and useful articles on various topics.
roman

Što naftna kompanija British Petroleum i Banke imaju zajedničko?
Ukratko, u ovoj eri korporativne anarhije, korporacije uopće ne moraju poštivati zakone. Pravna, moralna, etička i financijska pravila su za njih potpuno nevažna. Korporacije uživaju u raju u kojem osim profita ništa drugo nije bitno, anarhiji koja je izravno povezana s njihovom veličinom: Što je veća neka korporacija, to je veća i njena apsolutna sloboda da čini i djeluje ono što joj se svidi bez ikakvih posljedica.
Šlag na vrhu ove torte je da su najveće korporacije uvjerile vlade i narode u obmanu da su "prevelike da bi propale", da će nam se ako one prestanu postojati nebo srušiti na našu kolektivnu glavu.

Ako propadnu dakle, korporacije moraju biti spašene bez diskusija, kazni i bez reformi.
To što su prije svega američke i europske banke propale, nije se desilo slučajno.
Uz ovakvu besplatnu propusnicu sa svim usputnim pogodnostima, što ste mislili da će banke nakon toga učiniti?
Banke su uradile ono što im se prohtjelo, bez ikakvog nadzora.

 

Čak i u najtežim momentima krize, kad su posljedice desetljećima dugog perioda bez regulacije i bez nadzora svi ljudi širom svijeta i shvatili i osjetili, ništa se nije dogodilo, nastavlja se isti režim bezakonja.
Međutim, ovo se ne odnosi na ljude, građane pojedince: Ljudi su regulirani, ljudi su pod kontrolom kao nikada prije u povijesti svijeta.
Stanovnici su nadzirani i ograničeni u tome što mogu reći i učiniti, i čini se kao da se nitko protiv toga ne žali, naprotiv, po mass-medijima izgleda da svatko to prima s olakšanjem jer nas sve štiti od nerazumnog ponašanja pojedinaca.

Nadasve zanimljivo, pojedinci - obični ljudi se sve više nadziru i reguliraju sve strože. Pa ipak, u isto vrijeme, korporacije postaju sve slobodnije i slobodnije raditi sve što im je po volji. I nitko to ne primjećuje, oh kako je to čudno, pogotovo uzevši u obzir da se globalizacija svela na jedan globalni kontrolni centar, privatizaciju profita i nacionalizaciju gubitaka, rast korporacija do te mjere da mogu raditi što god požele a da im nitko pri tome ne može ništa, pa čak ni vlade.

Branimir Johnny Štulić nije slobodu vidio u podmetanju ideološki zakržljalih ili bilo kakvih formi, smatrao je da ona nije krilatica reklamnog panoa ili jednostavan domaći zadatak već da je sloboda svijest o skladu nesklada nesavršenih ljudi, da je sloboda žena koja čeka da je se uzme.
Đorđe Balašević je u stihovima svojih pjesama opisao život kao more. U tom životu, najveći peh nije kad mornar ostane bez lađe, već kad mornar ostane bez mora.

Život je ipak samo jedna velika igra. Nju igraju i Ivo Josipović i Jadranka Kosor, i Milan Bandić i Ivan Jakovčić, i Ante Gotovina i Željko Rohatinski, i Stipe Mesić i Josip Bozanić. Na istim ili suprotnim stranama igraju i Vlada Republike Hrvatske i Sindikat, i Glas Istre i Večernji List, i Vjesnik i Slobodna Dalamcija, i Banka i Gloria.

Život je igra koju igramo svi do posljednjeg čovjeka na ovoj planeti, u njoj sudionici moraju donositi odluke koje utječu ne samo na njih same ili druge pojedinačne sudionike, već i na sve ostale sudionike zajedno.
Pitanje od ključne važnosti za sve sudionike u ovoj igri je: Koja je najbolja, najracionalnija strategija?

"Ubijeđen sam da su za naše slobode bankarske institucije opasnije od vojski. Ako američki narod ikada dopusti privatnim bankama kontrolu izdavanja u opticaj nacionalne valute; prvo kroz inflaciju, a zatim kroz deflaciju, banke i korporacije koje će izrasti oko njih će prisvajati svu imovinu svih ljudi, sve dok se njihova djeca ne probude kao beskućnici na kontinentu kojeg su njihovi očevi osvojili. Banke treba lišiti prava na izdavanje nacionalne valute, to pravo treba vratiti u ruke naroda kojemu pravedno pripada", 1802 - Thomas Jefferson, Predsjednik SAD-a.

"Cijeli Meksiko stoji nad međusobno povezanim špiljama od kojih su neke pune nafte. Jessegrim je odlučio minirati razdvojenosti između špilja. Nakon zadnje eksplozije, nafta je iz podzemnog depozita u Meksiku potekla u ocean, more je dobilo staklenu površinu koja sve više raste i koja će nošena Golfskom strujom uskoro pokriti cijeli Atlantik. Obale su zagađene i stanovništvo se povuklo u unutrašnjost zemlje. Ako nafta i dalje bude curila u more kao sada, u vremenskom periodu između 27 i 29 tjedana će pokriti površinu svih oceana svijeta, i više neće biti kiše jer voda neće moći isparavati. U najboljem slučaju, kišit će nafta", 1903 - Novela 'Nafta, nafta', austrijski bankar i pisac Gustav Meyrink.

 

 You need to a flashplayer enabled browser to view this video

 

To da ljudska bića ne mogu riješiti najveće probleme koji ih muče je postalo očito i poznato.
Većinu problema koje ljudska bića ne mogu riješiti su uzrokovala ta ista ljudska bića.
Ljudski mozak je omogućio čovječanstvu da otkrije i stvori divne i čudesne stvari, ali je također bio korišten i za nanošenje groznih patnji i razaranja.
U stvari, bilo bi teško izmisliti ekonomski sustav koji je destruktivniji, razorniji i dehumanizirajući od ovog kojim se koristimo.

Dakle, je li čovječanstvo dovoljno pametno? Naravno, ali nije u tome stvar, ključno pitanje je da li je čovječanstvo dovoljno pametno da nadmudri samog sebe?

Ekonomisti obožavaju tvrdnju da sustav proizvodi najbolju kvalitetu po najnižoj cijeni, ali u stvarnosti sustav proizvodi upravo suprotno.
Najveća opasnost za ljudski rod je njegov način života.
Jedina dva proizvoda monetarnog sustava su dug i kamate. Zbog kamata, dug je matematički neizostavno u konstantnom porastu što kao posljedicu donosi neizostavnu potrebu za konstantnim porastom društvenog bruto proizvoda. Kamate su te koje jedu pola našeg radnog vijeka i uzrok su neizostavne, a u stvarnosti potpuno nepotrebne obveze za konstantim povećavanjem proizvodnje i potrošnje.

Industrijalcima nije trebalo puno vremena da shvate da se snižavanjem kvalitete njihovim proizvodima istima skraćuje i rok trajanja, pa ih zbog toga potrošači moraju češće mijenjati, a time i povećavati potrošnju. Proizvođači od tada stalno smanjuju kvalitetu svojih proizvoda. Kao najuspješnija strategija u ovom smislu se dokazala ratna ekonomija. Sve u svemu, kako se sve više i više proizvoda mora bacati i zamjenjivati, morska i kopnena priroda je postala sve zagađenija škartom.

Početkom 21 stoljeća, rezultati provođenja ovakve politike su doveli ljudsku civilizaciju do kulminacije sustavne krize otkrićem odavno ignoriranog saznanja: dugovi ne mogu rasti bezgranično, rast proizvodnje ima svoje limite, snižavanje kvalitete ima svoje limite, odricanja u životu imaju svoje limite, rušenja i razaranja imaju svoje limite, broj ubijenih ne može rasti bezgranično.

Do sada nitko nije volio imati za susjeda nekog poput mene, nikoga nije zanimalo odakle lova dolazi, svi su pretpostavljali da će novac uvijek od nekuda stizati u čarobnu zemlju u kojoj žive kao sretan i zadovoljan kolektiv jadnih, bijednih i nesretnih pojedinaca.

Međutim, naglo smo se probudili, svatko, u svakoj zemlji, svi u istom brodu, lijepoj maloj jahti od obećanja i papira umjesto plastike i čelika na kojoj ljutito more gubitaka sada iskaljuje svoj bijes šamarajući je valovima bankrota. Jeste li ikada probali napraviti brod od lista papira i staviti ga u vodu? Pokušaj uvijek rezultira katastrofom, papir se navlaži i postane mokra, beskorisna masa s kojom potone i tvoj san o gradnji broda dovoljno velikog da staneš u njega i otploviš na neko mjesto o kojem si uvijek sanjao, na kojem bi mogao jesti kolače i torte za doručak, na kojem ne bi morao slušati da su politika, ekonomija i središnje banke sranje kao što sad vidiš da jesu.

Život nije igra na sreću poput ruleta u kojoj postoje samo dvije opcije, crno i crveno. Život je igra poput partije šaha s više mogućih opcija, u njoj donositelji odluka znaju pravila igre i opcije na raspolaganju protivnika, ali ne znaju unaprijed (ili to ne bi trebali znati) koje će poteze njihovi protivnici povući.
Život se nažalost nije pokazao kao igra u kojoj je pobjeda rezultat vlastitog uspjeha, već kao igra osvajanja onog što drugi gubi - rezultat tuđeg neuspjeha.
Baš kao u partiji šaha, i u životu jedan igrač pobjeđuje na štetu drugog, ako oba igrača pokušavaju pobijediti, onda između njih nikako ne može doći do suradnje.
Život kao partija šaha zahtijeva od igrača da razmišlja o onome o čemu razmišlja i protivnik u igri, što učiniti - koji potez povući. Posljedično, zakon vjerojatnoće kao nesiguran pomoćni oslonac nekim donositeljima odluka u igri zvanoj "Život" sam po sebi nije bio dovoljan, pa su nastojali izmisliti tehniku sigurnog razvoja predviđenog scenarija kako bi koristeći se tom strategijom izvojevali pobjedu.

Život se nažalost nije pokazao niti kao poštena igra, u njemu su demokracija i pravda na vrhuncu svjetskog financijskog, političkog i moralnog bankrota postali dva oprečna pojma.
Što je uopće pravda, i koja je razlika između igre koja potiče na suradnju od igre koja potiče na natjecanje, veoma je lako predstaviti na jednostavnom primjeru.
Pretpostavimo da dvoje djece, jedan dječak i jedna djevojčica moraju međusobno podijeliti komad kolača koji je postavljen između njih.
Dječak je dobio u ruke nož za rezanje kolača, a djevojčici je pripalo pravo da prva izabere izrezanu polovicu kolača.
Ovom metodom podjele kolača se izbjegava eventualna svađa djece oko toga tko je dobio veći komad u slučaju da onaj tko ga reže, izreže kolač neravnomjerno na jedan veći i jedan manji komad. Naravno da će onaj tko prvi bira odabrati veći komad kolača.
I dječaku i djevojčici stoji na raspolaganju samo po jedna mogućnost. Iako dječak koji reže želi što veći komad kolača, istovremeno zna da je njegova najbolja opcija izrezati kolač što je moguće ravnomjernije, jer ako izreže dva nejednaka komada, onaj veći će izabrati djevojčica.
Dakle dječak da bi izabrao ono najgore, mora surađivati s djevojčicom i kolač pravedno izrezati na dva komada iste veličine.

 

 You need to a flashplayer enabled browser to view this video

 

Kooperativni model igre je nadasve primjenljiv na ekonomiju jer je suradnja sama po sebi priroda postojanja ekonomije.
Pa ipak, 7 milijardi igrača na ovom planetu sudjeluje u nekooperativnoj, natjecateljskoj igri međusobne konkurencije pod nazivom "Život", u kojoj su rezultat svih mogućih kombinacija raspoloživih poteza samo dva ishoda: osobni i zajednički poraz.

Kad igra kao "Formula 1" postane dosadna, tu više ne pomažu ni bezbrojne promjene pravila. Možda to niste znali, ali gledaoci su u ovoj igri najvažniji sudionici, a tribine na pistama zjape prazne...
Evo kako bi to izgledalo kad bi gledaoci kao najvažniji sudionici bez obzira na bezbrojne promjene pravila napustili igru "Život" koja je postala puno dosadnija od Formule 1:

Predsjednik Europske Centralne Banke Jean-Claude Trichet U Potrazi Za Svojim Ovcama I Novcima