Alternative currency and balanced living system. Alternativna valuta i uravnoteženi životni sistem. Moneta alternativa e sistema di vita equilibrato.

Linija

Search

Home Alternative News News Istina Iza Ubojstva Moamera Gadafija

Crom Alternative News

Investigative journalism and useful articles on various topics.
roman
User Rating: / 3
PoorBest 

"Radi se o jednoj od onih stvari koje morate planirati gotovo u tajnosti, jer čim objavite da ćete dolar zamijeniti nečim drugim, postajete meta", izjavio je početkom NATO-ove invazije na Libiju Dr. James Thring - osnivač Ministarstva mira i pravne akcije protiv rata. "Gadafi je organizirao dvije konferencije na tu temu, 1986 i 2000 godine. Svi su bili zainteresirani, većina zemalja u Africi je bila oduševljena inicijativom. Libijski vođa nije odustajao od te ideje. U mjesecima koji su prethodili vojnoj intervenciji Zapada, on je pozvao afričke i muslimanske države da udruženim snagama kao alternativu dolaru i euru stvore novu valutu sa zlatnom podlogom. Te bi zemlje onda širom svijeta prodavale naftu i druge resurse isključivo u zlatnim dinarima". Anthony Wile - osnivač i glavni urednik Daily Bell-a, također je potvrdio povodom NATO-ve invazije na Libiju da bi zlatni dinar kao alternativno sredstvo plaćanja na svjetskim tržištima u odnosu na euro i dolar, sasvim sigurno predstavljao itekako dobar motiv moćnicima pod čijom su kontrolom sve nacionalne centralne banke da se Gadafija ukloni sa scene.

 

Malo je ljudi preostalo u ovim vremenima kojima nije poznato koliko se može vjerovati korporativnim medijima i zapadnom političkom establishmentu. Gadafijeva čvrsta ruka u Libiji nije predstavljala diktaturu u klasičnom smislu te riječi. Libijski predsjednik nije bio surovi tiranin kakvim ga je prikazivala zapadna propaganda. Iako ga se baš zbog te njegove čvrste ruke, a sad je jasno koliko je ona bila opravdana; ne može uzeti za simbol slobode - pogotovo one na individualnim razinama; Moamer Gadafi je po mnogo čemu u stvari bio pravi heroj. Središnja banka u narodnom vlasništvu i zlatni dinar su trebali radikalno promijeniti monetarni sustav i osloboditi cijelu Afriku robovanja globalnoj financijskoj eliti koja stoji iza sistema privatnog centralnog bankarstva. Potencijal Gadafijevog plana je vjerojatno dosezao i oslobođenje mnogih zemalja članica NATO saveza od parazitiranja vampirskog privatnog središnjeg bankarstva na njihovom društvenom bruto proizvodu.

Nad razlogom Gadafijevog ubojstva nije potrebno razbijati glavu. Čovjek je imao hrabrosti pokušati vratiti nacionalne suverenitete u prave ruke i učiniti vlade odgovorne narodima umjesto globalnoj bankarskoj eliti.

 

 

Tijekom proteklih 40 godina, Libija je postepeno postala model suvremenog društva. Besplatno obrazovanje, besplatno stanovanje, besplatno zdravstvo, super jeftini benzin, nepostojanje javnog duga, novčana pomoć mladim bračnim parovima za rješavanje stambenih problema, novčani poklon pri rođenju djece, niska smrtnost novorođenčadi, visoka razina pismenosti, niske ili nikakve kamate na kreditima...

Nemoćno promatramo kako Kodeks alimentarijus prodire u sve pore naših života. Bankarski kartel na čelu s Rothschildima je gotovo u potpunosti preuzeo kontrolu nad proizvodnjom hrane na planeti. Tko kontrolira hranu, taj kontrolira ljude! Gadafi je bez posredstva MMF-a i Svjetske banke izgradio najveći sustav distribucije vode u svijetu koji pustinju pretvara u zelenilo. Njime je namjeravao prehranjivati Afriku i tako zaustaviti genocid kroz izgladnjivanje u režiji nekolicine financijskih moćnika.

Sarkozy je Gadafija proglasio prijetnjom za globalnu financijsku stabilnost. Libijske zlatne rezerve po stanovniku, veće su od onih u Velikoj Britaniji. Libijski javni dug je zbog toga što središnja banka nije za državu stvarala novac u obliku kamatonosnog duga, bio ravan nuli. Od kraja 2007 godine, najviše zahvaljujući Gadafiju, Afrika posjeduje komunikacijski satelit kroz kojeg crni kontinent godišnje štedi ne samo 500 milijuna dolara, već i milijarde dolara koje su se kroz dugove i beskonačne kamate trebale slijevati u bankarske džepove i pridonositi sljepilu nad pljačkanjem Afrike.

Libija je također financijski pomogla mnogim zemljama članicama Afričke unije, što se jako odrazilo na stabilnost cijelog kontinenta. Libija nije bogata samo naftom, i nije neovisna samo u financijskom i energetskom smislu. Nekako neprimjetno, voda je zadnjih godina u svijetu postala skoro pa skuplja od benzina. Malo njih zna da su u Libiji, u potrazi za naftom, blizu same površine otkrivene enormne količine fosilne vode. Zamislite jezero veličine jedne Njemačke, duboko stotine metara - prosto da čovjek ne povjeruje - usred Sahare!

Teroristički napadi NATO pakta neće izbaviti zapadne zemlje iz dugova, a Gadafijeva namjera je to mogla. Sad kad Gadafija više nema, libijski narod očekuju sve blagodati zapadne demokracije, prvenstveno uspostavljanje kontrole i dominacije Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke. Prava je ironija da je kolovođa novog osiromašenja afričkog kontinenta porijeklom upravo od tamo - crnac po imenu Barack Obama. 

U Libiju ne stižu neovisnost i sloboda. Jedini način na koji bilo koja zemlja može ostvariti suverenost je imati suverenu kontrolu nad vlastitim novcem. Svemoćni gospodari će od sada pa do vječnosti porobiti svaki novi libijski naraštaj. Resursi se neće koristiti za izgradnju novih infrastruktura. Svaka nova generacija te države će svojim gospodarima kroz dugove, kamate i porez plaćati vlastito ropstvo.

Malo je njih čulo i za bivšeg predsjednika Burkine Faso - Thomasa Sankaru - ubijenog osamdesetih godina zato što je širio istinu o prirodi afričkog duga. Banke su neizostavni, svugdje prisutni dio moderne civilizacije. Usporedimo li društvo s živim organizmom, funkcija središnje banke je identična onoj koju u čovjeku ima njegovo srce. Ona pumpa novac u ekonomiju baš onako kao što srce pumpa krv u naša tijela. Centralna banka suverene zemlje u narodnom vlasništvu, poput one libijske, pumpanjem beskamatnih kredita proizvodi prosperitet i slobodu od dužničkog ropstva. Privatna središnja banka poput Federalnih Rezervi ili Bank of England, sistem je legalizirane krađe nacionalnog bogatstva kroz kojeg se stanovništvo gura u zamku dužničkog ropstva. Implantacija privatne centralne banke u nacionalnu ekonomiju je identična situaciji u kojoj vampir maskiran u liječnika preusmjerava transfuziju s ruke bolesnika u svoje grlo. Središnja banka koja u sebi nosi nacionalni naziv, poput one hrvatske ili talijanske na primjer, uopće ne mora značiti da je ona pod narodnom kontrolom i da u njoj ne rade vampiri. Činjenica da u cijelom svijetu samo tri ili četiri nacionalne središnje banke nisu pod kontrolom bankarske oligarhije, sve je proširenija među običnim smrtnicima.

Umjetna implantacija središnje banke u nacionalno gospodarstvo označava domaćinovu službenu predaju suvereniteta gostu. Privatna središnja banka zatim postaje izvor svih moći i kontrolor unutrašnje i vanjske politike, odnosno svih aktivnosti. Nacija koja se jednom na taj način odrekla suvereniteta, pokorava se volji diktatora. Od tog trenutka, jedina svrha njenog postojanja je služiti parazitima u isisavanju svih oblika prirodnih resursa i bogatstva proizvedenog vlastitim radom.