Alternative currency and balanced living system. Alternativna valuta i uravnoteženi životni sistem. Moneta alternativa e sistema di vita equilibrato.

Linija

Search

Home Alternative News News Grad Sedgwick Usvojio Zakon 'Prehrambena Suverenost'

Crom Alternative News

Investigative journalism and useful articles on various topics.
Dejo

"Banke su za naše slobode veća prijetnja od najjače vojne sile. Ako američki narod ikad ovlasti privatne banke izdavati nacionalnu valutu i dozvoli im kontrolu nad količinom novca u optjecaju, banke i korporacije koje će izrasti oko njih će prvo kroz inflaciju, a zatim kroz deflaciju, prisvajati imovinu svih ljudi - sve dotle dok se njihova djeca ne probude kao beskućnici na kontinentu kojeg su njihovi očevi osvojili. Ako ljudi vladama prepuste odlučiti koju hranu će jesti i koje lijekove će uzimati, njihova tijela će ubrzo izgledati žalosno poput duša koje unutar neke države žive pod tiranijom", Thomas Jefferson.


Zajednica ostvaruje prehrambeni suverenitet kad demokratski kontrolira koja hrana se jede, tko je i kako uzgaja, te na koji način se u prehrambenom sustavu distribuira dobit. Prehrambena suverenost obuhvaća pravo na hranu, adekvatnu ishranu i sredstva neophodna da bi svaki čovjek mogao sebe prehraniti na kulturan i dostojanstven način. Uvjeti prehrambene suverenosti postoje kad se hrana proizvodi održivim metodama, i nikad ne koristi kao oružje ili uskraćuje zbog socijalnih sukoba.




 

New England je područje u sjeveroistočnom dijelu Sjedinjenih Američkih Država kojeg čini šest saveznih država: Maine, New Hampshire, Vermont, Massachusetts, Rhode Island i Connecticut. U županiji Hancock savezne države Maine, osnovan je davne 1763 godine grad Sedgwick. Town of Sedgwick je od prije nekoliko dana postao jedno od jedinstvenih mjesta na planeti Zemlji. Zašto? Po čemu?

Ako tražite način kako originalno i efikasno eliminirati zakonodavce, regulatore i odvjetnike; i izgraditi čvrstu društvenu zajednicu u isto vrijeme, organizirajte se i proglasite prehrambeni suverenitet kao što su to prošli tjedan učinili stanovnici Sedgwicka. Na zadnjem od okupljanja koja se u Sedgwicku redovno održavaju već dva stoljeća, onom u petak navečer, građani su podigli ruke i jednoglasno usvojili "Food Sovereignty Law - Zakon O Prehrambenoj Suverenosti". Sedgwick se par sati kasnije, u subotu ujutro, probudio kao prehrambeno suvereni grad.

Prirodni instinkt je proradio. Radnici, seljaci, obični ljudi, širom su se svijeta na razne načine i u sve većem broju počeli masovno suprotatavljati uspostavi Novog Svjetskog Poretka - globalnoj diktaturi i totalitarizmu malobrojne financijske elite. Pozivajući se na Američku Deklaraciju O Nezavisnosti i Ustav Savezne Države Maine, u novodonesenom zakonu "Prehrambena Suverenost" se navodi: "Proizvodnja, obrada, prodaja, kupnja i potrošnja lokalne hrane spadaju u pitanja o kojima građani Sedgwicka imaju pravo samostalno donositi odluke po vlastitom izboru". Dakako, Zakon o prehrambenom suverenitetu se između ostalog, odnosi na sirovo mlijeko i druge mliječne proizvode, meso...

Proglašavanje prehrambenog suvereniteta u Sedgwicku, ako je netko kojim slučajem odmah na to pomislio, nije samo još jedna nova u nizu američkih ludorija zadnjih decenija. Novi pravilnik nije zajebancija: "Smatrat će se nezakonitim bilo koji zakon, propis ili regulacija donešena od strane države ili federalne vlade kojim se krše prava priznata ovom uredbom".

Drugim riječima, patentiranje, dozvole, licence i ostali vidovi modernizacije kroz standardiziranje zadovoljavanja državnih, pardon - korporativnih birokratskih zahtjeva poznatijih kao "Kodeks Alimentarius"; neće više moći zabraniti poljoprivrednim gospodarstvima i lokalnim farmerima prodaju mliječnih proizvoda ili na primjer pilića njihovim sugrađanima.

A eventualna pravna odgovornost i državne ili federalne inspekcije? Sve je stvar dogovora između kupca i prodavca. "Klijenti koji kupuju hranu za osobnu potrošnju mogu ući u privatne dogovore s proizvođačima ili prerađivačima hrane i tako zaobići uobičajene mrske birokratske prepreke. Proizvođači i prerađivači lokalne hrane nisu podležni licenciranju i pregledima inspektora sve dok su takvi sporazumi na snazi".

Jednim jednostavnim potezom se otarasiti bankara, političara, advokata, i svih ostalih koji učešćem od 90% parazitiraju na cijeni kile trešanja od 15-20 eura; i nije tako loša ideja. Ali to je već anarhija, zar ne?