Alternative currency and balanced living system. Alternativna valuta i uravnoteženi životni sistem. Moneta alternativa e sistema di vita equilibrato.

Linija

Search

Home Alternative News News Evo Tko Je Klonirao Stranačku Mlađariju

Crom Alternative News

Investigative journalism and useful articles on various topics.
roman

1 Aprila, Jadranka Kosor je podsjetila da je to dan od posebnog značaja za Hrvatsku, dan na koji se zemlja bez referenduma o pristupanju pridružila NATO-savezu čime doprinosi međunarodnoj nesigurnosti; a vlada je prihvatila prijedlog o novom zaduženju u iznosu od pola milijarde eura zbog izvršenja državnog proračuna i vraćanja starih kredita. Pas je oduvijek bio čovjekov najbolji prijatelj, no sebe oslovljavamo i potpisujemo se kao njegovi gospodari ili vlasnici. Umro je Sony, slon koji je kao mladunče donešen na Brione i svoj vijek proživio u kavezu Brijuna kao poklon indijske premijerke Indire Gandi Josipu Brozu Titu. Ogroman inteligentni sisavac od nekoliko tona, Azijski slon poznatiji i kao Indijski slon, naš Sony, bio je sastavni dio safari parka nacionalnog parka Brijuni, umjesto neograničenih prirodnih ljepota, sve što je upoznao bilo je par kvadratnih metara prostora ograđenog debelim željeznim rešetkama. Iako je nekih četrdesetak godina svoj kavez dijelio sa družicom, slonica Lanka nije izrodila potomstvo. Sony nije bio bolestan, radnici na Brijunima ne znaju od čega je uginuo pripadnik vrste koja može živjeti mnogo duže. Nedavno objavljena studija je pokazala da Azijski slonovi u europskim zoološkim vrtovima i safari parkovima dožive u prosjeku samo 19 godina. Iz pouzdanog izvora, saznao sam da je Sony bio na glasu kao zao slon, čovjek mu se nije smio približiti. Kavez se sastojao od dva dijela, štale i malog vanjskog prostora na kojem se svako toliko pronalazila poneka zgnječena leteća kreatura koja je probala okusiti hranu namijenjenu Sonyu. Slonovi su dane provodili izvan štale, a noći u štali, njihovo izvođenje i zatvaranje je predstavljalo rizik po život zbog Sonyeve opake naravi. U štali su Sony i Lanka imali svaki svoj uski kavez, međusobno se nisu vidjeli jer su kavezi odvojeni debelim zidom. Hranu je Sonyu timaritelj sakriven par metara iza zida gurao drškom od metle bojeći se za vlastiti život. Iako je nikad nije upoznao, slon Sony je u genima znao što znači sloboda, njen nedostatak je nadoknađivao svojim dostojanstvom, ponosom, ponašanjem, nitko mu se nije imao hrabrosti približiti. Umro je slon koji nije htio biti klon.

 

 

 

 

Izvjesni Zdravko Matušin, običan fizički radnik, izrazio je svoje opće razočaranje i ogorčenost kroz članak "Parkiranje na zelenim površinama", inače jednom od omiljenih sličnih ključnih tema za Hrvatsku koje mediji jedva čekaju da bi ih prenijeli do očiju i ušiju svakog građanina ove zemlje. Ova kazna za parkiranje je zgranula sve čitaoce, a najžešće su na nju reagirali na portalu "Pula-online.com" pozivajući nas da se probudimo iz sna koji nam već 20 godina uvaljuju dok im se debljaju obrazi i guzice jer ćemo inače izgubiti našu budućnost, obraćajući se svoj stoci ovoga svijeta, i onoj lokalnoj, i onoj globalnoj.

Kao da se radi o najzaraznijoj bolesti, svi se izbjegavaju priupitati koji je osnovni uzrok stoljećima dugih razočaranja i ogorčenja svih nas ljudi širom svijeta, uključujući i Zdravka Matušina i ekipu s pulskog portala. U tabu temi je velikim slovima isklesano da temeljan izvor moći leži u stvaranju novca a ne zakona, iz čega proizlazi da su svi naši problemi direktno povezani s monetarnim sistemom osmišljenim upravo s namjerom stvaranja, a ne rješavanja problema milijardama Matušinih imenjaka kako bi oni koji stvaraju ono što nazivamo novac mogli otimati proizvodne kapacitete od ljudi i uživati u plodovima njihovog rada. Ogorčeni i razočarani prijatelji, ako niste dio solucije, onda ste dio problema! Kreditni novac, predstavljen kao nevin i čist cirkulirajući element nazvan "valuta" ima izgled kapitala, ali u stvari predstavlja negativni kapital. Dakle ima izgled usluge, ali je zapravo dug ili zaduženje. Stoga kreditni novac na društevnu zajednicu i njeno gospodarstvo ima negativne učinke od kojih je najvažniji negacija postojanja samog stanovništva, sloboda i  prava koja bi mu trebala pripadati. Kad 10 lokalnih seljaka igra protiv 10 lokalnih radnika, onda je rezultat 20 prema nula za banku. Ulična svjetiljka baca svjetlost u krug, dok crni leptiri lete pravo na nju, ali ne znaju da tu je kraj, da ih ubija njene svetlosti sjaj...


Tekuća prividna stabilizacija financijskih tržišta je klasična tišina pred olujom. Posljednja velika bitka u kaosu globalnog bakrota je već u toku, ona najnemilosrdnija, rat na aukcijama suverenih državnih dužničkih obveznica u kojem će se koristiti sva oružja na raspolaganju, i ona konvencionalna i ona nekonvencionalna. Spašavanje svjetskog financijskog sustava je preopteretilo preko svake mjere nosivost broda suverenih dugova kojeg se olujno otvoreno more upravo sprema progutati. Očekuje nas opći metež u grabeži utopljenika za posljednjom preostalom molekulom kisika, borba do posljednje kapi krvi, rat bez zarobljenika.

Jedan od najsmrtonosnijih aspekata današnje kulture je uvjeravanje nas da je to jedina kultura, a u stvarnosti to je jednostavno ona najgora od svih. Nepobitni primjeri su usađeni u umove gotovo svakoga od nas, na primjer činjenica da ljudi idu na posao šest dana u tjednu je najbjednije što se može zamisliti. Kako ljudima ukrasti živote u zamjenu za hranu, postelju, mobitel ili automobil? Ljudi koje je do jučer propagandna mašinerija uvjeravala da im je napravila uslugu time što im je dala posao, danas ovako razmišljaju: "Ovi pederi su mi ukrali jedini život kojeg imam, drugi život neću imati, imam samo ovaj, a oni me tjeraju da idem na posao 5 ili 6 dana u tjednu ostavljajući mi samo jedan jadan dan, da s njim uradim što? Kako u jednom jedinom danu izgraditi svoj život"? Kradu mi život u zamjenu za tisuću eura mjesečno, ako i toliko, a ja sam remek-djelo čija je vrijednost neprocjenjiva. Ne mogu razumijeti zašto bi jedna slika Pabla Picassa trebala vrijediti 100 milijuna, a jedan čovjek tisuću eura na mjesec. Budući da parametri postoje, upotrebom novih tehnologija su profiti porasli barem 100 puta, no radno vrijeme ne da se nije skratilo za najmanje 10 puta, nije se skratilo uopće. Bez obzira što imamo robote koji proizvode puno više i puno brže od nas ljudi, radno vrijeme je ostalo netaknuto! Danas znam da mi kradu ono najdragocjenije što mi je priroda dala. Razmisli malo o onom najboljem što priroda nudi, naprimjer voditi ljubav. Zamisli da živiš u političkom, ekonomskom i socijalnom sustavu u kojem su ljudi kontrolirani putem video nadzora obavezni voditi ljubav osam sati dnevno. To bi stvarno bilo pravo mučenje zar ne, pa zašto onda ne bi isto vrijedilo i za posao koji sigurno nije ugodniji od vođenja ljubavi? Činjenica je da ljudi idu na posao šest dana u tjednu praćeni osjećajem da im je pištolj uperen u leđa, uvijek s istim pitanjem koje im se vrzma po glavi: "Bolje lizati pod ili umrijeti"? "Bolje je lizati pod", ali ono što je strašno u ovoj kulturi je da je "lizati pod" postala aspiracija, kužiš Zdravko? Monstruozno je da netko nepotrebno mora ići raditi 8 sati svaki dan i još za to treba biti zahvalan onome tko ga tjera lizati pod, shvaćaš? Sa svih strana govori u obranu onih koji nas tlače, to je tipično za robove, pravi rob ne napada svog gospodara, on ga brani. Pravi rob nije onaj kojemu je noga okovana lancem već onaj koji više nije u stanju zamisliti slobodu. Najuspjelija krađa je ona koja nije niti zamijećena, najbolji rob je onaj koji misli da je slobodan, dakle gospodo i drugovi, ili se probudite, ili se pretvarajte da spavate, ili primjetite da ste umrli.

Easy Rider, 1969 godina. Dennis Hopper, Peter Fonda i Jack Nicholson. Kontra-tendencije i želja za bjekstvom i slobodom od bolesnog građanskog društva. Priroda, noć, parkirani motori, vatra i dijalog između bajkera: "Ovo je nekada bila vraški dobra zemlja. Ne razumijem što se to događa. Čovječe, svi su se usrali, to se dogodilo... ne možemo ući ni u drugorazredni hotel... mislim, drugorazredni motel, kužiš, ljudi bi nam prerezali vratove koliko su uplašeni. Ne boje se oni tebe, već onoga što predstavljaš. Čovječe, mi za njih predstavljamo samo neke tipove kojima je potrebno šišanje. O ne, ne, ne, ono što im ti predstavljaš je sloboda. Pa što je loše sa slobodom, u njoj i je bit svega? O da, u pravu si, sloboda je poanta svega, točno o tome se radi, ali pričati o slobodi i biti slobodan su dvije različite stvari, jako je teško biti slobodan kada te kupuju i prodaju na tržištu, i nemoj im nikada reći da nisu slobodni jer će se potruditi i ubiti te da bi ti dokazali da jesu; o, da, oni će ti pričati i pričati o individualnoj slobodi, ali kada vide slobodnu individuu, to će  ih uplašiti. Pa, ne vidim da bježe. Ne, to ih čini opasnima".  


Robu koji planira pobjeći iz radnog kampa ostali robovi neće pomoći u bijegu, štoviše, oni su mu prva prepreka koju treba savladati na tom putu, ostali  robovi neće biti sretni gledajući u njemu jednoga od njih napokon slobodnog. U svijetu u kojem smo zbog toga što su uvijek drugi mislili umjesto nas zaboravili reagirati, u društvu koje nas je naviklo da nam uvijek netko drugi mora pokazati kako se to radi, postali smo najbolji čuvari samih sebe. Čovjek lišen sposobnosti reakcije odbija vidjeti kavez, rešetke i lance da ne bi povrijedio sopstveno dostojanstvo, puno mu je lakše praviti se da ništa ne razumije i ne shvaća. Prepustiti nekom drugom da umjesto njega razmišlja, donosi zaključke, odlučuje i ubire plodove njegovog rada zato rađe zove demokracijom, ekonomijom i proizvodnjom. Zbog izumrlog instinkta i vlastite nesposobnosti koja se pretvorila u nemogućnost, rob propagira i podržava robovlasništvo. U slučaju da se netko od njegove vrste i uspije dočepati slobode, on će uvrijeđen to popratiti komentarom da će ga kad-tad uhvatiti i da će onda sve biti još gore jer će svi zbog toga morati snositi posljedice. Iza ovog komentara se krije robova mentalna represija, bjegunac je u ogledalu ispred njegove psihološke barijere odraz vlastitih strahova zbog toga što je uspjeo u nečemu što njemu samome nikada nije moglo pasti na pamet, pobjeći na slobodu. Ne mogu, ne vrijedi, ne znam, ne želim, neću, uzalud, utopija, nemam hrabrosti, dio su mentalnom manipulacijom izazvane paranoje u kojoj rob slobodu vidi kao prijetnju zbog koje je najbolje da svi skupa s njim ostanu do smrti trunuti u kavezu. Rob će da bi sam sebe uvjerio da je s njim sve u redu uvijek forsirati da je onaj koji ima ozbiljne probleme u stvari čovjek koji žudi za slobodom što bit ljudskog postojanja pretvara u tragediju. Negdje duboko u sebi, rob je ipak dobar čovjek kojeg su na žalost pretvorili u zlu i opasnu individuu i za sebe, i za svijet koji ga okružuje.

Svijet upravo prolazi kroz globalnu financijsku krizu, krizu nad krizama uzrokovanu neodrživim nivoima i privatnih i javnih zaduženja koji su jedina moguća posljedica planetarnog monetarnog sustava čiji je temeljni princip funkcioniranja praksa kojom i središnje i poslovne banke kao privatne institucije novac za kojeg nemaju apsolutno nikakvu materijalnu podlogu izdaju u opticaj isključivo kao zajam čija glavnica na taj način umjesto novostvorenog bogatstva za društvenu zajednicu što se jednom u prošlosti odrekla prava na izdavanje vlastitog novca, postaje obveza kreirana iz ničeg zajednice prema banci koju nikako nije moguće isplatiti iz jednostavnog razloga što banka nikada u opticaj nije izdala i novac koji bi trebao poslužiti za isplatu kamata čime je stvorena  ovisnost o neizbježnom refinanciranju dugova, odnosno plaćanju starih kamata novim zaduženjima.

Zbog kombinacije niskog nivoa sveukupnih zaduženja i dostatnog vremenskog razmaka između perioda dospijeća za njihovu isplatu svim učesnicima ovog ruskog ruleta, iako ni u početku nikad nije bilo dovoljno novca za sve zbog nedostatka novca u opticaju za isplatu kamata, neizbježno je moralo bankrotirati samo 10% svih dužnika što je sakrivano reklamom natjecanja i tržišne ekonomije. Enciklopedija natjecanja i tržišne ekonomije međutim ne poznaje pojam "globalna financijska kriza" jer je predstavljena kao zakon "jednom lošije - drugom bolje". Na stablu jabuke rastu jabuke, sa stabla kruške beremo kruške, a na stablu omiljenog nam voća čiji je korijen genetičkim inženjeringom ukršten s dugom, trunu banana ljudi, banana gradovi, banana regije, banana države, banana poduzeća, banana organizacije, banana škole, banana bolnice, banana mediji...
Zbog kombinacije previsokog nivoa i količine sveukupnih zaduženja, te nedostatnog vremenskog razmaka između perioda dospijeća za njihovu isplatu svim učesnicima u ovoj prljavoj igri, na kraju, pardon danas, bankrotiralo je svih 100% dužnika.

Bez obzira na sve, natjecanje i tržišna ekonomija u ovom obliku iako najslabije prodavana nastavljaju biti najviše reklamiranija bankarska-politička-medijska religijska dogma plaćana radom i znojem dokrajčenih poreznih obveznika. Banana država u kojoj se patimo je istrulila na istom stablu na kojem su istrulili i svi ostali plodovi, uzroci truljena ne leže u samom plodu ili grani na kojoj je on izrastao već u bolesnom korijenu iz kojeg je izraslo cijelo stablo.

Banke su kupile politiku, politika je kupila demokraciju, a demokracija je kupila ljude.

Nedavno je izašao zanimljiv članak o javnom mijenju: "Danju i noću, za nekoliko stotina kuna dnevnice, nevidljivi vojnici partije kontroliraju internetske forume i komentare te lažiraju web-ankete. Osim novca, osiguran im je i bolji status u stranci. Za sitne pare rade se prljavi, ponekad zahtjevni poslovi".

Neki je dan u kolumni Tine Lakić "Tko je klonirao stranačku mlađariju" navedeno da u budućnosti od mladih političara možemo očekivati istu identičnu predstavu koju su nam do sada prikazivali stariji stranački uzori.

Evo i najzanimljivijeg dijela: "Tako je u samo dva dana vikenda u vodu pala teorija dijela optimističnih političkih analitičara o tome kako je hrvatska demokracija mlada, tek punoljetna, te da će sve možda biti bolje kada dođe do smjene generacija i političkom arenom počnu drmati neki novi klinci, neopterećeni Drugim svjetskim ratom, partizanima, domobranima i ustašama, Domovinskim ratom ili Hrvatskim proljećem. Smjena se defacto dogodila. S političke scene otišla je većina onih koji su ranih devedesetih krojili budućnost zemlje. No, kontinuitet je bio zagarantiran. Današnja 'nova' generacija političara mahom je stasala u okviru nekadašnje pokorne stranačke mladeži u kojoj mogu opstati samo oni koji se najbolje prilagode postojećem odnosu snaga i ne propituju odluke i postupke stranačke vrhuške. Upravo su zbog takvog nekritičkog djelovanja neki od njih došli do komotne zastupničke plaće. A čemu riskirati i biti drugačiji od starijih kolega kada se princip "klonovi naprijed, ostali stop" već toliko puta pokazao uspješnim"?

Bolest je opisana upravo savršeno, no Tina Lakić je s da je nezamislivo da na skupu Mladeži HDZ-a Jadranka Kosor umjesto ovacija doživi propitivanje o moralno nedopustivom načinu na koji je stekla stan ili da Forum mladih SDP-a traži od Milanovića aktivnije sudjelovanje u parlamentarnim okršajima, potpuno fulala terapiju.

Policija je uhapsila Damira Polančeca, bivšeg potpredsjednika Vlade i ministra ekonomije, što je najnovija od svakodnevnih afera koje potresaju ovu zemlju. Sve sami kriminal i korupcija, pa otkud ga više vade, upitat će se svaki normalan čovjek, na što je najbolji odgovor dao saborski zastupnik Damir Kajin komentarom na Polančecovo uhićenje: "Po kriteriju po kojem je uhićen Polančec mogli bi biti uhićeni svi koji su u Hrvatskoj sudjelovali u privatizaciji".

Činjenica da je uhapšen bivši potpredsjednik Vlade i ministar ekonomije, i da svi sada očekuju "A Sanader, bivši predsjednik Vlade?", nimalo ne mijenja suštinu svega, da je Hrvatska u bankrotu iz potpuno drugih razloga, istih koji su doveli do bankrota i sve ostale države, odnosno globalni financijski sustav.

Tko je dakle klonirao stranačku mlađariju?

Evo tko je klonirao ne samo stranačku mladost, evo tko je klonirao i staro i mlado, i živo i neživo: Kreditni novac, valuta-dug. U tom kontekstu svakako vrijedi pročitati: Svijet Zombija: Kolika Je Cijena Mrtve Duše?


Kako se dolazi do novca? Postoje samo dva moguća načina: Ili ga zaradi, ili ga ukradi!

Ako ne želiš biti dio problema, onda postani dio rješenja. Opasnost za svijet nisu političari već ljudi koji su im spremni pokloniti svoje povjerenje i učiniti ih predsjednicima, ministrima, komesarima,...
Poštovana Tina Lakić, jednog je dana kamenje umotano u poruke razbilo prozore i uletjelo u prostorije u kojima su se upravo odvijali skupovi mladeži hrvatskog HDZ-a, grčkog SDP-a, njemačkog IDS-a, teksaškog HSP-a, nigerijskog DSU-a, engleskog DGS-a, talijanskog HDSS-a, australskog HSN-a, ruskog KSU-a... Sve su nosile isti potpis, "Birači", a evo što je na njima bilo napisano:

"Ne može" se pobijediti u borbi protiv gradske uprave, poreza sigurnih kao smrt, a da ne spominjemo politiku ili religiju. Ovo je ekvivalento glasnoj neprijateljskoj propagandi: "Predaj se vojniče, predaj se borče", na to nas je naviklo dvadeseto stoljeće. Sada pak, u 21 stoljeću, stigao je trenutak da se probudimo i ustanemo, da shvatimo da se ne moramo namnožavati u ovoj mišolovci, da se ne moramo podvrgavati dehumanizaciji!

Ne znamo za vas, ali nas zabrinjava ovo što se događa u svijetu. Jako nas zabrinjava struktura, jako nas zabrinjavaju sustavi kontrole, jako smo zabrinuti zbog onih koji kontroliraju naše živote i onih koji ih žele kontrolirati još više! Želimo slobodu, upravo nju, i vi biste je trebali željeti i raditi na tome!


Svatko od nas se mora osloboditi pohlepe, mržnje, zavisti, ali i nesigurnosti jer su to sredstva kroz koja nas kontroliraju budeći u nama osjećaje da smo jadni i bijedni, pa spontano lako ispuštamo iz ruku naš suverenitet, našu slobodu i naše sudbine.  


Apsolutno moramo shvatiti da smo do sada bili podtlačeni u svakom smislu i na masovnoj razini, moramo se oduprijeti državi koja je rob privatnih mega-korporacija! 21 stoljeće će biti novo stoljeće, ne stoljeće ropstva, ne stoljeće laži i nevažnih pitanja klasizma, etatizma i ostalih metoda kontrole! To će biti razdoblje u kojem će se čovječanstvo izboriti za nešto čisto, uzvišeno i pravedno!

Liberalni demokrat, konzervativni republikanac, lijevi, desni, sve su to samo sprdačine koje su stvorene da bi nas bolje kontrolirali, dvije strane istog novčića, menadžerski timovi koji su se zasjeli u predsjedničku fotelju firme Ropstvo d.o.o.! Istina je tu, pred našim očima, a oni nam i dalje nude buket laži. Postoji razlog zbog kojeg je obrazovanje trulo, iz istog razloga obrazovanje nikad ne bi trebalo ozdraviti, iz istog razloga i političare imamo samo zbog toga da bi nam ulili lažnu nadu da imamo slobodu izbora u svijetu u kojem nemamo nikakvog izbora, ali imamo vlasnike koji nas posjeduju, koji posjeduju i nas i sve ono oko nas,


Umorni smo od svega toga i nećemo više progutati ni jedan jedini zalogaj te uvijek iste, stare pokvarene priče.  


Usprotiviti se i oduprijeti nije uzaludno, na kraju ćemo pobijediti ovu bitku, čovječanstvo je prejako da bi ga se moglo poraziti, mi nismo hrpa upotrijebljenih prezervativa i zato nećemo odustati, izborit ćemo se za to da postanemo ljudska bića, slavit ćemo svaku istinu, vrijedne stvari, kreativnost i dinamičnost ljudskog duha koji se odbija pokoriti!

To je sve što smo imali za reći, sada je red na vama, s vama ili bez vas, čeka nas monetarna reforma na kojoj moramo poraditi.
parlamente, sudove, korporacije, medije, zemlju, vodu, policiju, vlasnike koji su nas ščepali za jaja.