Alternative currency and balanced living system. Alternativna valuta i uravnoteženi životni sistem. Moneta alternativa e sistema di vita equilibrato.

Linija

Search

Home Alternative News News Europa Žarište Nove Globalne Financijske Krize

Crom Alternative News

Investigative journalism and useful articles on various topics.
roman

U Novembru 2009 godine, u Sjedinjenim Američkim Državama je izgubljeno 255.000 radnih mjesta, a ne 11.000, netko laže?

 

Prema analitičarima iz TrimTabs-a, Američko Gospodarstvo je prošlog mjeseca izgubilo 255.000 radnih mjesta, a ne 11.000 kao što se to navodi u službenim  podacima koje je objavio Bureau of Labor Statistics (BLS).

 

Ovdje nešto strahovito zaudara. Ili su rezultati BLS-a pogrešni, ili nešto ne valja sa statistikom koju vode u TrimTabs-u, ili je istina negdje u sredini.


Najvjerovatnije, Bureau of Labor Statistics podcjenjuje gubitak radnih mjesta zbog manjkavosti u metodologiji prikupljanja podataka.

Ogroman raskorak između ova dva rezultata o gubitku radnih mjesta Američke Ekonomije u Studenom otvara niz pitanja, prije svega ono, što je uopće uzrok tako drastičnoj razlici.

Ako sagledamo problem u okvirima svega onoga što se desilo tokom zadnje dvije godine, u najvećoj globalnoj financijskoj krizi u povijesti zahvaljujući kojoj smo otkrili da je malte ne sve što nas okružuje laž, ili bazirano na laži, onda je odgovor jasan, istovjetan razlogu upravo otkrivene manipulacije klimatskim podacima u skandalu "ClimateGate" u kojem bi globalno zagrijavanje trebalo poslužiti kao isprika za otvaranje novog golemog tržišta financijskih derivata, pravog razloga ove umjetno izazvane krize čije nas posljedice sve više približavaju ostvarenju konačnog cilja Globalne Elite, Novog Svjetskog Poretka.

Nakon kompanija i banaka, počele su padati i države. U sustavu baziranom na neophodnom konstantnom povećanju potrošnje kroz nova zaduženja, drugačije ne može  ni biti jednom kada su dugovi svih putnika na Titaniku prevazišli sve granice zdravog razuma i dostigli nevjerovatne iznose.

Izgleda da je nova domina u nizu Europska Unija...


Banke rastu po alarmantnoj stopi koja ugrožava nacionalne ekonomije i predstavlja već do kraja odgorio fitilj novog velikog praska.

Šireći propagandu da je financijski armagedon već daleko iza nas, instituti i organi kontrole se nastavljaju ponašati kao da se ništa nije dogodilo.

Europske banke izlaze iz kreditne krize veće nego što su bile prije izbijanja devastantnih financijskih problema, dovodeći u opasnost njihova nacionalna gospodarstva.

Prema raspoloživim podacima, BNP Paribas, Barclays i Banco Santander su na spisku od 352 financijske institucije Starog kontinenta čija veličina je porasla od početka 2007 godine.

U globalnoj financijskoj krizi 2007-2009, ispostavilo se da su banke temeljile svoje bogatstvo na nepostojećoj imovini.

Bez obzira koje ste religije pripadnik i kojem se Bogu klanjate, onom vjerskom ili onom političkom, petnaestak Bogova Banaka odjevenih u crne uniforme s bijelim košuljama i crnim kravatama može računati na virtualnu imovinu i sredstva veća od njihovih nacionalnih ekonomija. Prije tri godine, "samo" se desetak Bogova Banaka moglo pohvaliti ovakvim rekordom.

Tijekom posljednje dvije godine, Vlade Starog Kontinenta su ukupno uplatile 5300 tisuća milijardi dolara novim zaduženjima već preko glave zaduženih poreznih  obveznika u kesu banaka s problemima insolventnosti. Za usporedbu, javni dug bivše Jugoslavije je iznosio nekih 12 milijardi dolara, odnosno 5,29 triliona  dolara manje.

Podaci ukazuju da je "imovina" europskih banaka porasla za 25% od početka 2007 godine, u usporedbi s 20 posto porasta "imovine" američkih banaka.

U zadnje dvije godine su banke narasle puno veće, temeljni problemi čovječanstva su dakle rješeni povećanjem volumena samih problema sadržanih u nepostojećoj  imovini, dakle u biti i nepostojećih problema.

Naprimjer, imovina Royal Bank of Scotland Group PLC je tokom zadnjih 10 godina napuhana za 2914%.

BNP Paribas, najveća svjetska banka po imovini, povećala je od početka 2007 svoju bilancu za 59% na 2.29 triliona eura (3,5 trilijuna dolara), iznos koji odgovara ovom: 117% francuskog bruto domaćeg proizvoda. Ha, ha, ha, robovi, ima li netko tko se tako ne osjeća, a pričamo o samo jednom Bogu među mnoštvom Bogova kojima se svaki dan klanjamo poštivanjem pravila virtualne religije koja nam je kao konjima postavila prekrivala na oči da ne vidimo što se u stvari događa.

Imovina londonske banke Barclays, skočila je za 55% na 1.55 trilijun funti (2,6 trilijuna dolara), odnosno 108 posto BDP-a Velike Britanije.

Imovina banke Santander je porasla 30 posto na 1.08 triliona eura, veličina španjolskog bruto domaćeg proizvoda.

Trideset i osam od najvećih 100 europskih financijskih institucija ima sada veću "imovinu" nego na početku 2009 godine.

Deutsche Bank AG, Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA i UniCredit SpA, banke koje su veoma narasle u protekle tri godine, nalaze se među onima koje su naslabije i koje bi prve mogle pasti, prema izvješću agencije za kreditni rejting Standard & Poor’s.

Kako je uopće moguće da su institucije sa nekoliko stotina ili tisuća zaposlenika koje ne proizvode ama baš ništa, bogatije od čitavih zemalja? Kako je zapravo moguće da svakodnevnica, rast, razvoj, progres i blagostanje radnjih ljudi u potpunosti zavise od institucija koje ne proizvode apsolutno ništa, a uz to se još, sada svima jasno kao dan pred očima, služe kriminalnim praksama?

Globalna dužnička kriza je pokazala da prevelike financijske institucije predstavljaju prevelik rizik svojim matičnim zemljama, posebice u Europi sa relativno malim nacionalnim ekonomijama.

Europske Vlade su ukupno dale 5,3 trilijuna dolara pomoći insolventnim bankama u posljednje dvije godine. Otkuda Vladama novac za to kada su redom, u koloni jedna iza druge, zbog astronomsko velikih zaduženja već neko vrijeme i same praktično u bankrotu? Otkuda im uopće ideja pomagati bogatima uzimanjem od siromašnih?

Da se razumijemo, banke u zadnje vrijeme nisu povećale samo imovinu, one su povećale i sistem poluge (uzmi više imajući manje).

U Velikoj Britaniji, pet najvećih banaka, HSBC Holdings Plc, Barclays, RBS, Lloyds i Standard Chartered Plc raspolažu sa 6.1 triliona funti "imovine", što je oko četiri puta engleski BDP.

U ovim trenucima se zbilja potrebno upitati kakve veze ciljevi zbog kojih su osnovane centralne banke, stabiliziranje cijena na slobodnom tržištu, imaju sa slobodnim tržištem? Osim onog što bi na primjer u roku od odmah popucali lanci kojima nas banke svojim nepostojećim bogatstvom drže vezane kao robove, odgovor je naravno, nikakve! Pa stabilizacija cijena je upravo suprotna principima slobodnog tržišta!

Do kada je jedino pitanje koje normalan čovjek sebi danas može postaviti kao prvo što mu padne na pamet svakog jutra.

Radom i znojem baziranim na slijepoj poslušnosti i neinformiranosti, proizveli smo progres u koji smo zapeli, služimo sistemu umjesto da on služi nama.

U blagostanju koje nas je uhvatilo u svoju paukovu mrežu, uživamo zadojeni doktrinama religija svakakvih vrsta, onih političkih, ekonomskih, znanstvenih, sportskih, kulturnih, zabavnih i institucionalnih, poslušno se pokoravajući pravilima svake od njih, čije postojanje služi samo jednoj svrsi, odvraćanju pažnje:

Pa dobro Mujo, Bog te jebo, reci više, koji ti je kurac, osijedih čekajući!

Dvije mlade ribe plivaju u vodi, a iz suprotnog smjera im dolazi u susret stara riba koja im u znak pozdrava klimne glavom i reče: "Zdravo dečki, kakva je danas voda"?  Dvije mlade ribe nastaviše plivati još neko vrijeme u istom pravcu, a onda na kraju jedna od njih pogleda ravno u oči drugu i upita: "Što je to dovraga, Voda"!?


Naravno Haso, stvar koja odmah uskače u oči u ovoj priči o ribama je da je najočitija, sveprisutna, najvažnija stvarnost često najteža za vidjeti i razgovarati o njoj, iako sama po sebi može predstavljati pitanje života i smrti.

Veliki postotak stvari u koje automatski vjerujemo kao istinite, na kraju se ispostave kao potpuno lažne i razočaravajuće.






Stvar je toliko jednostavna, a ipak prekomplicirana i najopasniji je rizik u obrazovanju, gubimo se u kompleksnim argumentima umjesto da samo obratimo pažnju na ono što se događa ispred nas, "Um je odličan sluga, ali i strašan gazda"!

Pravo obrazovanje bi nas trebalo naučiti kako da izbjegnemo živjeti udobne, uspješne i ugledne živote mrtvih, porobljenih i nesvjesnih osoba.


Dan kao i svaki drugi. Ustaneš se rano ujutro, odeš na tvoj stimulativni posao i crnčiš devet ili deset sati, a na kraju dana, umoran, sve što želiš je vratiti se kući, večerati, možda malo iznervirati uz televiziju i onda se baciti u krevet rano, jer sljedeći dan sve počinje iznova. Ali se prisjetiš da si kod kuće ostao bez hrane, nisi imao vremena otići do supermarketa zbog svog izazovnog posla i tako sada, nakon posla, moraš sjesti u auto i doći do trgovine. Kraj je radnog dana, promet je začepljen, milioni ljudi u tvojoj situaciji žure do prvog supermarketa obasjanog divnim reklamama o nekoj drugoj stvarnosti. Gužva na cesti, gužva pred policama, prava ludnica nervoznih ljudi, gužva na kasi, nakon što ti stroj na blagajni autorizira kreditnu karticu dobiješ svoje "Doviđenja, dođite nam opet", pa onda opet u prometnu gužvu,... kod kuće nervozna supruga, nervozna djeca, bolje ravno u krevet. Problem je što osim banalnog i frustrirajućeg sranja kao što je ovo ovdje točno opisano, Ustavima, Konstitucijama i Zakonima garantirana mogućnost izbora prestaje postojati, jedina opcija je moliti se Bogu naljepljenom preko haube mog SUV-a V-12 koji pije 100 litara na 100 kilometara, naime nisu mi dali njegov broj mobitela da mu se direktno obratim.

Jednom odgonetnuvši vodenu zagonetku, Mujo i Haso su promijenili izbor? Ja jesam!

Naša današnja kultura je upregnula sve snage u stvaranje izvanrednih bogatstava, udobnosti i osobnih sloboda. Sloboda da se gospodari svojim malim kraljevstvima veličine lubanje, sami u središtu svemira. Ova vrsta slobode se jako dobro prodaje. No, svakako postoje i različite druge vrste sloboda. O onim  najdragocjenijim, izvan svojih malih kraljevstava nikada nećete ništa čuti u vanjskom svijetu. Ništa se u tim najdragocjenijim skrivenim slobodama ne tiče religije, dogme ili velikih pitanja o životu poslije smrti. Istina sa velikim slovom I se odnosi na život prije smrti. U tu istinu je uključeno i pitanje, kako doživjeti 30 ili možda 50 godina starosti bez pojave želje za samoubojstvom. Radi se jednostavno o svjesnosti, svijesti o tome što je stvarno i bitno, toliko skrivenoj u lijepom izgledu svega oko nas, na koju se stalno moramo podsjećati: "Ovo je voda, to je voda"!

Uvod u definiciju blatne kaljuge u kojoj se brkćemo počinje nekako ovako: Zdrav razum nalaže da čovjek ne može misliti, raditi, proizvoditi, doprinositi općem boljitku zajednice i uživati u plodovima svog rada, ako taj isti čovjek uopće ne postoji. Čovjek prvo mora ostvariti ono prvo i osnovno čovjekovo pravo, pravo na postojanje kao živo biće od krvi i mesa koje svoje postojanje treba dokazivati izvodom iz matične knjige rođenih ljudi, a svi ostali dokumenti koji su izdati upravo na osnovu rodnog lista i kojima taj isti čovjek dokazuje svoj identitet, moraju kroz pravopis savršeno odgovarati originalu po kojem su i nastali bez razlike u velikim i malim slovima, razlike koja kao takva može omogućiti više oblika postojanja istog subjekta, u istom trenutku na  različitim mjestima, naprimjer i kao čovjeka od krvi i mesa koji radi i proizvodi, i kao fizičke osobe koja je obvezna isplaćivati dugove za koje se čovjek od krvi i mesa nikada nije zadužio, nešto slično bankarskoj praksi djelomične rezerve kojom se omogućuje stvaranje novog novca iz ničega i postojanje istog u istom trenutku na različitim računima...

"Znači da bi prestao lagati druge, prvo moram prestati lagati samog sebe, je li tako Mujo, stari jarane", zaključi na kraju Haso.