Alternative currency and balanced living system. Alternativna valuta i uravnoteženi životni sistem. Moneta alternativa e sistema di vita equilibrato.

Linija

Search

Home Alternative News News Ekonomija Prvog Dana: I Reče Bog Neka Bude Novac, I Bi Novac

Crom Alternative News

Investigative journalism and useful articles on various topics.
webmaster

Monetarne vlasti su ovo odmah prihvatile, ali osim pojave novca, dobili smo i uništavanje ekonomije i gospodarstva.


Ako sudbina ekonomije ovisi o dominantnom ekonomskom razmišljanju, onda je ovih dana zbilja teško biti optimist.


U aktualnoj situaciji prevladava misao koja se temelji na politici stabilizacije i stimulacija kreditnih sistema i centralnih banaka.


Očito je da nismo ništa razumjeli niti nakon stoljeća monetarnog razaranja.


Nismo dakle naučili i shvatili da količina novca u opticaju nema veze s gospodarskim rastom zemlje.


No usprkos tome, briljantni dobitnici Nobelovih nagrada za ekonomiju nas još uvijek žele uvjeriti da je tiskanje novog novca pravi odgovor na recesiju, bez obzira na kataklizmu posljednje financijske krize.

Od druge polovice 2007 godine, glavne središnje banke su vodile neodgovornu politiku snižavanja kamatnih stopa i kreditne ekspanzije za poticanje gospodarstva.
Engleska centralna banka je smanjila kamatne stope sa 5,75% na 1%, Federalne Rezerve su snizile cijenu novca sa 5,75% na skoro 0%, a Bank of Japan kormilari zemljom koja je već 20 godina u recesiji.
Europska centralna banka, najkonzervativnija od svih ostalih, prilagodila se trendu snižavanjem kamatnih stopa sa 4,25% u Rujnu 2008 godine na 1,5% danas.
Posebice u Sjedinjenim Američkim Državama i Japanu, ove mjere su dovele do monstruozne količine novca, odnosno monetarne mase.


Parola monetarnih vlasti je bila: Neka bude novac. I novac bi.
Ali sve skupa zajedno, to je uništilo ekonomiju.
Još uvijek želimo vjerovati da je novac čarobni napitak ekonomskog porasta?


Još prije 2500 godina, Aristotel je shvatio da ova posebna vrsta proizvoda nije dio bogatstva zemlje jer samo predstavlja posrednika za razmjenu.
Tako se ovaj filozof nimalo nije zabrinjavao prednostima koje bi mogle donijeti promjene monetarne baze.

David Hume (1711-1776), jedan od najvećih umova osamnaestog stoljeća je rekao da ako bi se tokom noći čarobno udvostručio iznos novca u novčanicima građana, oni sljedeći dan ne bi bili dvostruko bogati.
Zašto?
Zato jer je ono što nas čini bogatima obilje dobara, a ono što ograničava naše bogatstvo je rijetkost resursa, zemljišta, rada i kapitala.
U to vrijeme su ljudi imali iluziju da im je bolje, ne shvaćajući da je čudo preko noći samo razrijeđivanje novca u njihovom posjedu, isto onako kao što vino razrijeđuju s vodom.
Kada su ljudi potrčali potrošiti svoj novac koji se pojavio niotkuda, cijene su se udvostručile ostavljajući nepromijenjenu njihovu kupovnu moć.

Veliki bankar i poslovni čovjek irskog porijekla Richard Cantillon (1680 -1734), autor eseja "Generalna Priroda Trgovinskog Prometa (Nature of Commerce in General-1755 godina)" poznatog kao jedan od najvažnijih dokumenata o funkcioniranju ekonomije, upozorio je na opasnost od "tvornica kredita" i povećanja ponude novca koje su bile uzrokom jednog od najvećih špekulativnih balona u povijesti, naravno misli se na Projekt Mississippi i osobu po imenu John Law, monetarni teoretičar koji se ne bez razloga zalagao za uklanjanje krutih kočnica i prepreka što su papirnate novčanice obvezivale na podlogu u plemenitim metalima.

Francuski filozof i prosvjetitelj Etienne Bonnot de Condillac (1715 -1780) se bavio ekonomskim problemima i predvidio je gospodarski bum i kasniji slom Francuske u vremenima prije revolucije koja se u potrazi za čvrstim financijskim temeljima odlučila na izdavanje jedne vrste papirnog novca slična današnjim postojećim čekovima banaka.  
Uvjerenje da je ekonomska kriza nastala zbog nedostatka novca u opticaju se raširilo i zaokupilo maštu ljudi.
I obećavajuća ideja da se štampanjem  papira iz ničega može stvoriti nešto toliko vrijedno i potrebno kao gospodarski rast, napredak i progres, zaludila je prosvijetljenu osobu po imenu Mathiez da Mirabeau, državnika i političkog lidera, najvećeg podržavaoca nove vrste novca.
Uz potporu stručnjaka Nacionalne Skupštine je svečano proglasio da je papirnati novac sredstvo koje osigurava neograničene resurse bez plaćanja kamata!
Francuska je do tada prakticirala zlatni standard, ali od tog trenutka su se razmjene počele obavljati papirima.
Papir više nije bilo zajamčen zlatom već nekretninama.
U toj novoj situaciji su se počeli razvijati novi veliki briljantni projekti koji su nudili sjajna i sigurna ulaganja.
Razvio se i duh kockanja, nagađanja i procvat korupcije.
No ubrzo je sve zapalio požar inflacije, novac je totalno izgubio vrijednost, projekti su se srušili i propali sami od sebe i spalili štednju.
Dakle i Francuska je također imala svoje ere Greenspan, Ben Bernanke, i njihove Keynes-ijance.


Novac nije neutralan.
Ekspanzivna i stabilizacijska monetarna politika ne smanjuju samo kupovnu moć već izazivaju i druge neuravnoteženosti.
Ono zbog čega misao iz prošlosti još nije bila sazrijela je neshvaćanje jednostavnog, koncept da povećanje količine novca nema neutralne učinke.
Zapravo se tada mislilo da povećanje količine novca u opticaju može izazvati samo razmjerno povećanje razine cijena bez ometanja cjelokupne strukture cijena.
Ovaj konceptualni jaz je evidentirao i John Stuart Mill (1806-1873), a dobro ga je pojasnio austrijski ekonomist Ludwig von Mises (1881-1973) početkom prošlog stoljeća, no to je ostalo mrtvo slovo na papiru sve do danas.

U 21. stoljeću, ova greška u sistemu se čak pretvorila u doktrinu neutralnosti i stoji kao osnova i temelj takozvane stabilizacijske politike centralnih banaka.
Kada monetarne vlasti povećavaju kreditnu masu u opticaju, ukupna monetarna masa se ne povećava trenutačno distribuirana među svim ekonomskim akterima na jednake dijelove već novac prvo odlazi u džepove nekih, a kasnije u džepove ostalih i tako dalje sve do posljednjih, radnih ljudi s fiksnim prihodom i umirovljenika koji nemaju vremena iskoristiti povećanje količine novca u opticaju budući da su primarni korisnici već izazvali inflaciju i podigli cijene kroz ostvarivanje njihove veće kupovne moći.  

I tome ovdje nije kraj, ima toga još i više jer nova kupovna moć ne samo da izaziva inflaciju nego mijenja navike i prioritete potrošnje, ne mijenjajući samo razinu već i samu strukturu cijena, odnosno odnos jedne cijene prema drugoj (relativne cijene) i time remeti ravnotežu strukture proizvodnje cijelog gospodarstva.

Ono što promiče u opažanju je da cijene roba, dobara i usluga ne određuju samo ponuda i potražnja za njima, već i ponuda i potražnja za novcem.
Ako se na primjer vremenom cijena "Istarskog Pršuta", "Gavrilović Paštete", "Čokolade Kraš", kilograma salate, kruha, mesa i krompira povećaju za 10%, a cijena minute razgovora mobilim telefonom smanji za 3%, te varijacije nam ne govore da li je do povećavanja cijena došlo zbog promjena u ponudi i potražnji tih proizvoda ili zbog varijacije mase novca u opticaju, drugim riječima, veće monetarne mase.

Nepoznavanje i ignorancija, sakrivanje ove kritične razlike dovodi do toga da stabilizacijska politika uzrokuje posljedice upravo suprotne od onih koje svi priželjkujemo, rezultirajući viškovima u nekim proizvodnjama i nedostatke u drugim granama proizvodnje.
Ukratko, ovakvo ponašanje bankara, ekonomista, političara i medija iskrivljuje proizvodnu strukturu i društvenu ravnotežu.

Zrak nije izvor kredita, štednja je izvor ponude kredita.
Stabilizacijske politike i politike ekonomskih poticaja oficijalno javno (da li i privatno?) pretpostavljaju da u ekonomiji postoji problem količine novca u opticaju.
Ovaj problem u suštini uopće ne postoji.
Koja god da je postojeća monetarna masa, ona je uvijek dovoljno dobra za pokretanje gospodarstva.
Novac se uvijek koristi s najvećim stupnjem opreza zbog toga što se obilje i oskudica odmah uravnotežuju putem prilagodbe kupovne moći novca, to je osnovni zakon svake ekonomije.
Povećanje mase novca u opticaju ne koristi gospodarstvu u cjelini jer se time smanjuje kupovna moć.
Ako se netko time može okoristiti, on to i čini na štetu nekog drugog, upravo ovako kako to danas uživo gledamo u direktnom prijenosu s malo iskrivljenom slikom i tonom, iskrivljavajući na taj način i strukturu proizvodnje.

S druge strane, smanjenje novčane mase u opticaju ne donosi gubitke za gospodarstvo jer sa sobom donosi efekt povećanja njegove kupovne moći.
Ali monetarna iluzija je uvijek naravno spremna poduzeti korake upravo u suprotnom smjeru, a politike ekonomskih stimulansa i stabilizacije su njen efekt.

Gospodarstvo ne treba više novca pogotovo ako je taj novac kreiran kao dug, što automatski znači i da što je više novca u prometu, to je i ukupan dug kao cjelokupna novčana masa u opticaju, veći, što uništava ne samo proizvodnju, već dovodi u podređeni robodužnički položaj cijelokupnu društvenu zajednicu, i ljude i društvene tvorevine, i javna i privatna poduzeća.
Društvo sa svojim gospodarstvom treba veću slobodu i mogućnost proizvodnje.
Sposobnost za proizvodnju stvarnih roba i usluga dolazi iz štednje, iz zarađenog novca koji je kao takav pravi izvor kredita.
Ništa ne može zamijeniti žrtvu i disciplinu dobrovoljne štednje tumačene kao odricanje od trenutne potrošnje u roku od odmah, u svrhu stvaranja budućih dobara.

Realni ekonomski rast ne poznaje kratice umjetnih kreditnih ekspanzija i inflaciju sredstava plaćanja koje razrijeđuju uštede i narušavaju proizvodnju falsificiranjem gospodarske osnove.  

Dokaz?
Financijska kriza u Sjedinjenim Američkim Državama je dosegla vrhunac kada je u ovoj zemlji dobrovoljna štednja zakoračila čak u negativan teritorij.
Kada na grafikonu ispod nulte linije pogledate razinu štednje, usprkos činjenici da je ukupna monetarna masa povećana za desetke triliona dolara, lako vam je shvatiti zašto je propao američki san, upravo zato jer ste do sada bili uspavani, radilo se baš o tome, samo o snu.
To uostalom i je razlog zašto je danas ova zemlja u velikoj krizi proizvodnje.
Da su novac i kredit bili put prema bogatstvu, siromaštvo bi bilo iskorijenjeno već dugo vremena, a Zimbabve jedna od najobogatijih zemalja na svijetu.
Milijarde dolara isporučenih za potporu gospodarstva trećeg i četvrtog svijeta nisu koristile ama baš ničemu, cijeli se projekat pokazao kao beskoristan, i dapače, kako se i očekivalo ali ne u oficijalnim medijima, siromaštvo je nažalost povećano.

Kredit, odnosno novac umjesto bogatstva može postati i faktorom nerazvijenosti i siromaštva.

Porobljavanje cijele ljudske civilizacije, ignorantno odbijanje činjenice da nas je u ovu kritičnu situaciju za ljudsku vrstu dovelo upravo izdavanje novca kroz dug, dovelo je između ostalog i do još jedne velike neželjene posljedice.
Posjedujući sve ono što se u svijetu gladnom novca može posjedovati, stvarajući novac iz ničega za sebe kao vrijednost, a za sve ostale kao dužničko ropstvo, pojedinci su uspjeli pretvoriti zadnjih sto godina povijesti u laž, a ono što za sada i nije laž, stoji pod velikom sumnjom.


Nije naodmet za kraj se ponovo vratiti malo u prošlost na jednog od najvećih američkih poeta koji je začudo dobar dio svog života posvetio ekonomiji i financijama odlučivši razbiti neprobojnu zavjesu iza Federalnih Rezervi.
Evo kako je razmišljao Ezra Pound.
"Dokle god ne znaš tko je kome dužan i kome tko duguje, ne znaš ništa o politici, ne znaš ništa o povijesti i ne znaš ništa o međunarodnim internacionalnim problemima.
Političari su samo sluge bankarima".
Ezra Pound je studirao ekonomiju, politiku, bankarstvo i monetarne teorije, a ovako se obratio američkom narodu:
"120 miliona drkadžija je naivno ispustilo monetarni suverenitet i pravo naroda na tiskanje novca iz ruku!"
"Ratovi su u stara vremena vođeni zbog stvaranja robova.
U novijim vremenima, roblje se stvara zaduživanjem.
Ne postoji sloboda bez ekonomske slobode.
Sloboda koja ne uključuje slobodu od dugova je čista farsa.
Drugi svjetski rat nije počeo 1939 godine.
Taj se rat vodi najmanje još od osnivanja Engleske Banke na kraju 17 stoljeća 1694 godine, kada se osnivač Paterson ovako obratio dioničarima:
Banka stvara profit od kamatama na vlastitom novcu koji je stvoren iz ničega".


Što je to što stvarno postoji u ovom SF filmu o društveno-ekonomskom univerzumu?
U sedamnaestom stoljeću, René Descartes je morao dobro protresti glavu kako bi došao do svoje poznate izreke, subjektivne sigurnosti o tome što zaista postoji: "Mislim, dakle postojim".
No Descartes nije živio u ovom virtulanom svijetu financija 21 stoljeća.
Procijenjeno je da je svjetski društveni bruto proizvod (BDP) otprilike oko $70-ak triliona dolara.
Zna se da je tržište financijskih instrumenata derivata u jednom periodu premašilo iznos od $1 kvadriliona dolara, što je na desetke puta više nego što cijela planeta proizvodi.
Što je to zbilja tako stvarno i realno u mjehurima i balonima financijskih derivata, tim prenapuhanim opkladama u buduće cijene?
Ovo nije pitanje koje si postavljaju samo nove pridošlice u ekonomsku sferu.
Novac nije u potpunosti realan i stvaran.
On je obećanje da će netko moći kupiti nešto.
To je baš onaj novac što ga držite na računu u banci.
Taj je novac obećanje da će banka platiti.
Ako banka propadne, obećanje više ne postoji.

Nema boljeg opisa koji može dočarati početak 21 stoljeća od "Obećanje, ludom radovanje".


Čovjek je od samog početka svog postojanja bio zaveden obećanjima slave i samouprave što je imalo katastrofalne posljedice.
Zbog nedostatka vjere, znanja i informacija ili svega skupa, ljudi često vjeruju da ne mogu dobiti ono što misle da im je potrebno bez sklapanja sporazuma sa ljudima koji sebe nazivaju dobročiniteljima, a u stvarnosti predstavljaju i izvršavaju vlast.
To je proces u kojem i zbog kojeg su ljudi ušli u društvene, političke i ekonomske potčinjenosti od prve zore čovječanstva.
Kako porobiti cijeli narod, pa i cijeli svijet?
U starom Egiptu, ljudi su plaćali 20% od svega što su zaradili svake godine onima na vlasti i to nazivali ropstvom, a danas u mnogim zemljama svijeta narodi plaćaju daleko više njihovim vladama svake godine i to nazivaju slobodom.

Dobrovoljno robovanje ne da je samo zakonski odobreno, ono je postalo načinom na koji svijet funkcionira.
Vladari nad ljudima sebe nazivaju dobrotvorima, ali u stvari ljudima nikada nisu dali ništa što im prije toga nisu prvo oduzeli.
Ova vrsta vladavine i socijalne skrbi je oduvijek bila zamka koja dovodi ljude u ropske odnose lakovjernom suglasnošću.
Robovanje ovoj civilnoj dužnosti je postalo čvršće usvajanjem obmanjujuće doktrine o većoj sigurnosti i boljitku kroz dva zajedničke faktora, demokraciju i dug.
Izgleda da davanje novaca grupama koje se bore za naša prava ne donosi željene rezultate, samo brže osiromašujemo.
Naš "izabrani" predstavnici ignoriraju naš ugovor s njima.
Oni nas nemaju pravo odvesti tamo gdje ne želimo ići.
Ako mi nismo odgovorni za troškove i posljedice njihovih neovlaštenih aktivnosti i rada, tko je onda?


Novi tsunami i potapanje financijskih tržišta novcem i kreditima je dodatno obezvrijedilo već jadnu kupovnu moć valuta.
Ovo će naravno neizbježno dovesti do masivne inflacije na globalnom nivou.
Ljudi ulaze u posebno teško vrijeme jer su platiti cijenu tih akcija.
Istovremeno, globalni politički sistem je korumpiran utjecajem novca.

Nedavne akcije vlada svih zemalja svijeta i njihovih financijskih institucija za riješavanje globalne ekonomske krize infuzijama astronomskih količina novog novca i kredita stvorenih iz ničega nije rješilo naše temeljne probleme.
Štoviše, ti problemi će i dalje uzrokovati nove velike probleme u godinama koje dolaze.
Nalazimo rodnu planetu Zemlju u previranjima borbe za moć između različitih frakcija negativaca čiji su i globalni i lokalni utjecaji u padu.
Oni nastoje očuvati bogatstvo, status i moć koje su ukrali rodnoj planeti i njenim stanovnicima.
Imaju vlast na mnogim mjestima, ali njihova prevara i dominacija se približava kraju.
Zemlja se zagrijava, ali ne kao posljedica onečišćenja zraka već kao rezultat njezine želje da se vrati u prvobitno stanje nevine i čiste prirode i poštenih društveno ekonomskih odnosa.

Živite u izvanrednim vremenima.
Svi čimbenici govore da dolazi do kulminacije i promjena za planetu i njene narode.
Svi će problemi biti riješeni u narednim mjesecima, na jedan ili drugi način.
Zemlja se vraća svojim bivšim veličanstvima i poziva pazitelje da joj se pridruže i prate.
Oni koji su navučeni na tekuću paradigmu neće biti uključeni.
Trenutak izbora stiže, sve je samo na tebi.
Probudite znanje da ste vi, skupa sa svima nama ostalima, u središtu drame.
Zemlja se vraća svojim bivšim ljepotama.

Neki još nisu otkrili i shvatili da će se sve fokusirati na izravne i trenutne postupke, a ne na čuđenje nad svime time što evo upravo kuca na vrata.

 

Evo nas na pragu Rujna 2009 godine u kojem svoja vrata službeno otvara Udruga Crom Alternativna Razmjena, sukladno Statutu koji je javno objavljen neki dan.


Sretno!


Napomena: Ovaj je artikl poslat Večernjem Listu koji je poduzeo akciju "SOS za Hrvatsku, dajmo domovini viziju bolje budućnosti" gdje redakcija poziva ugledne osobe iz svijeta znanosti, kulture, gospodarstva, sa sveučilišta, iz instituta, iz HAZU, i ostale da kažu kakva Hrvatska treba biti i pomognu otvoriti tržište ideja, vizija i strategija koje bi pomogle da se izgradi nova Hrvatska.