Alternative currency and balanced living system. Alternativna valuta i uravnoteženi životni sistem. Moneta alternativa e sistema di vita equilibrato.

Linija

Search

Home Forum
Welcome, Guest
Username Password: Remember me
  • Page:
  • 1

TOPIC: Ranč Barba Tone - Manjadvorci: Zov Prirode

Ranč Barba Tone - Manjadvorci: Zov Prirode 4 years, 4 months ago #572

Hajde, idemo ekipa negdje u prirodu, predložio sam društvu prije par dana...
Neka budu Manjadvorci, ispalio je frend bez razmišljanja, odluka jednoglasno prihvaćena, i evo nas sutra na staroj cesti prema Labinu, gradska djeca briju u divljinu, vraćaju se prirodi, barem na nekoliko sati.

I vrijeme nas je poslužilo, oblaci su ublažili nesnosnu vrućinu koja je vladala nad istarskim poluotokom tih dana.
Napuštamo Pulu, bacamo kiseli osmijeh gusto smještenim potrošačkim mega-centrima na periferiji grada, i krećemo put aerodroma.
Naviru sjećanja prolazeći pored male crkvice u Šijani, mjesta s kojeg smo nekad kao mladići jednom godišnje, uvijek noću kretali u motociklističke pohode Tomosima na Grobnik.
Bila su to vremena u kojima je Tomos APN-4 bio zakon, kao da smo svi živjeli jašući u filmu "Easy Rider", mali prerađeni prdavci s marmitama koje su dizale veliku buku, karburatorima većim od same mašine, sve u svemu, pravim malim jurilicama koje su se naravno često kvarile.

Komad istarskog ipsilona, poslije na lijevo, Loborika, Marčana... i tik tak smo sporom turističkom vožnjom u Manjadvorcima.
Manjadvorci su malo istarsko mjesto, taman kad smo pomislili da smo se u njima izgubili, na kraju glavne ceste smo naletjeli na Ranč Barba Tone.
Prvi dojam još iz unutrašnjosti automobila je fantastičan, ulaz na ranč - scena iz kaubojskih filmova, sa strane par konja i nekoliko šatora, njih nekoliko s šeširima i kaubojskim čizmama, jedan s vilama i sijenom, što nas tek čeka poslije unutra?

Za one koji to ne znaju, put kojim smo stigli do Ranča Barba Tone, nekad je predstavljao istarski "Route 66", relacija Pula - Rijeka.
Kad malo promislim, ovom cestom kojom sam prošao mali milijun puta, zadnji put sam se kotrljao prije sto godina.
Zavoj do zavoja, al se isplati, dobar dio ceste nakon Labina je uz morsku obalu. Kako zaboraviti odmaralište iznad Plomina s kojeg puca prekrasan pogled na cijeli zaljev?

Sve u svemu, Ranch Barba Tone je dakle nadomak Pule, nekih dvadesetak kilometara udaljen od ovog najvećeg istarskog grada smještenog na samom špicu poluotoka kojeg su u nekim drugim vremenima pohodile nepregledne horde mladih i starih, turista za svačiji ukus.
Za razliku od Pule koju još uvijek krasi atribut "grad", iako se pretvorila u najbrutalniju izvedenicu onog na što mislimo kada nešto pogrdno nazivamo "selo", Ranch Barba Tone sam očima upijao što sam više mogao, svakog trenutka boravka na njemu kao prekrasan seoski ugođaj.

Zeleno, puno zelenog, drvo i kamen, to bi bio taj ranch.
Osjećao sam se kao da ulazim u "O.K. Corral" i u tom trenutku sam bio toliko uzbuđen da me niti malo ne bi iznenadilo da mi je dobrodošlicu poželio sam John Wayne ili Clint Eastwood.
Cijeli prostor odiše jednostavnošću i nekim čarobnim mirom.
Na samom ulazu, s lijeve strane je veliko staro stablo ispod kojeg se vrte kornjače, odmah pored je kamenjem ograđen prostor u kojem stoji nekoliko konja.

S desne strane je nekakav bar, mala drvena kolibica koja se savršeno uklapa u ugođaj.
U sredini je drvena građevina po čijim zidovima su obješene slike, medalje, trofeji, mape, suveniri i slične stvari.
Uzeo sam par prospekata i malo bacio pogled na njih dok smo srkali kavice.

Na usluzi stoji nekoliko različitih vrsta treckinga u prirodi, dužina jahanja ovisi o dubini džepa.
Nama je avantura zagarantirana što god odabrali, iako s obzirom na debljinu novčanika, i nije baš da možemo puno birati između svega što se nudi.
Od konja, na ranču nisam opazio političare, bankare, novinare i slične, ali nema brige, ništa ne fali, tu su plemenite četveronožne životinje - polukrvni Englezi i Angloarapi koji te dubokim očima gledaju na neki drugačiji način.


U našem monetarnom sustavu u kojem cirkulira novac stvoren kao dug, konstantna inflacija odnosno povećanje ponude novca zbog kamatnih troškova je neophodna funkcija za opstanak sistema.
Dobro znamo da oni koji imaju bogatstvo donose pravila, nikada niti jedan siromašan čovjek nije dao posao bogatom čovjeku.
No što je u stvari bogatstvo?
U opticaju ne postoji novac jer je novac previše vrijedan da bi ga se trošilo, u bankama postoje samo dugovi u obliku kreditnog novca, poznatiji kao službene novčane jedinice, u prijevodu euri ili dolari na primjer.

Na sreću ili nažalost, matematički je nemoguće da ova igra potraje zauvijek.
Kreditni novac postoji i ima smisla samo dotle dok netko posuđuje novac, pa se stoga širi kreditna ponuda. Ako zaduživanje prestane, ili zbog toga što dužnici nisu više sposobni za nova zaduživanja, ili zbog toga što kreditori nisu više u mogućnosti kreditirati, onda kredit prestaje postojati i kreditni novac gubi svaki smisao jer nije od nikakve vrijednosti.

Nakon što službene novčane jedinice u obliku kreditnog novca nestanu, novac će se vratiti u opticaj.
Ovo je strašno loša vijest za banke, vlade i korporacije, ali život teče dalje, to neće biti kraj svijeta.






Stručno osoblje bi se po reklamama trebalo pobrinuti za svaki prohtjev gostiju, a je šta je, po onome što se da pročitati, svaki izlet u društvu kauboja i kaubojki s Ranča Barba Tone se čini kao nešto što čovjek nikad neće zaboraviti: noćno jahanje do zore; branje maslina, grožđa, šparoga, gljiva i ljekovitih trava; degustacija vina, sireva, pršuta i ostalih gastronomskih delicija ovog kraja; jedinstveni treking sa spavanjem u istarskom kažunu ili indijanskom selu u neposrednoj blizini mora i izvora pitke vode; ulazak konjima u neistražene spilje; anti-stress program; streličarstvo...

Na ranču naravno postoji mogućnost smještaja, za to služe istarska ruralna kuća od kamena i indijansko selo sa šatorima.

Porazgovarao sam malo s ljubaznim osobljem.
Koliko sam shvatio, ima tu dosta volonterskog rada i truda, i mlađih i starijih.
Malo sam načeo i pitanje o novcu, poznavanje problema je naravno ono očekivano, totalno nepoznavanje, ali nisam htjeo dublje ulaziti u to jer, jer, jer nisam zbog toga tu niti došao, iako, ne bi mi bilo krivo kad bi na Ranču Barba Tone prihvaćali i alternativnu valutu crom.

Za rukicu sam poveo i svog malog, sad će mu skoro 5 godina, na drugu stranu Ranča Barba Tone, a tamo se oduševio.
Moram priznati da sam i ja ostao otvorenih usta pred prizorom.
Zelena travica, mali izvor vode, potok od nekih dvadesetak metara, dva tri mostića preko njega.
Mama i mali magarac, rekli su mi da ima samo desetak dana, zbilja prekrasna slika.
Drvene štale i još ponešto životinja unutra.
Sve u svemu, Barba Tone, svaka ti čast!

I na kraju, stigao je i taj trenutak, jahanje konja.
Čudan je to osjećaj, imaš prijatelja, duplo većeg od tebe, zajašeš mu na leđa i dana si iz Pule u Trstu, sutra u Rijeci, ne pije benzin nego jede travu, ne juri cestama nego šumama i gorama. Konj, kako to gordo zvuči.
Bik Koji Sjedi, Geronimo, indijanci, sloboda, takav mi se neki film vrtio u mislima.
Onako kako sam to vidio na filmovima, uzjahao sam konja na način da bi se i Billy the Kid mogao posramiti.
Klinca sam stavio ispred sebe u sedlo, navalio mu kacigu na glavu, i njihihihihiiiiiii, galopom prema Dubrovniku.





Zezam se, djevojke koje su nas trebale pratiti pješke, uzele su uzde u ruke, krenuli smo puževim korakom izjahati kratki đir, 15-20 minuta.
No to je bila prava avantura, uskom stazicom kroz malu šumicu do livade, držiš ravnotežu i moliš Boga da konja ne ubode neki podmukli obad baš sada.





Moj sin se otkačio, jednostavno nije mogao vjerovati da smo na leđima konja, te ogromne životinje, jašemo po šumama i livadama i nitko nam ništa ne može jer smo najjači na svijetu.





Povratak u divljinu i kontakt s prirodom je definitivno prošao mnogo bolje od svih očekivanja.
Kako za klince, tako i za nas odrasle, oni u našem i mi u njihovom društvu.





Ako vas život povede ovim krajevima, mislim da sigurno nećete požaliti ako posjetite Ranč Barba Tone.
Hranu koju nude nismo probali, navečer samo se ubili pedoćima koje smo sami spremili, pivom i vinom.
Što je je, lizali smo prste, skoro kilu kruha sam smazao umačući ga u toč, pet kila pedoća je nestalo dok si rekao keks.






Re:Ranč Barba Tone - Manjadvorci: Zov Prirode 4 years, 4 months ago #596

Na ranču je oko dvadeset konja koje je od 2001, od osnivanja ranča "Barba Tone" jahao veliki broj turista, i iskusnih jahača i onih koji konja nikad prije nisu vidjeli.
Na ranču organiziraju jedinstvene kampove za djecu s ponudom cijelog niza zabavnih sadržaja i druženja s konjima i vršnjacima iz zemlje i inozemstva.

barba_tone_istra.jpg
  • Page:
  • 1
Time to create page: 0.17 seconds