Alternative currency and balanced living system. Alternativna valuta i uravnoteženi životni sistem. Moneta alternativa e sistema di vita equilibrato.

Linija

Search

Home Forum
Welcome, Guest
Username Password: Remember me
  • Page:
  • 1

TOPIC: Naše Brige Za Druge Umiru S Internetom

Naše Brige Za Druge Umiru S Internetom 8 years, 5 months ago #1114

Kroz službeni zahtjev Udruge Crom Alternativna Razmjena za odgovorom na specifična-ključna pitanja koja se tiču bilo kojeg oblika društvene zajednice, pod naslovom "Novac I Mentalna Higijena" upućenom svima onima koji imaju utjecaj na oblikovanje javne svijesti, kontaktiran je i Zlatko Miliša (Filozofski fakultet u Rijeci).

Od Zlatka smo primili materijal kojeg ovdje objavljujemo.

Naše Brige Za Druge Umiru S Internetom

Sofisticirani medijski zahtjevi koji se stavljaju pred (mladu) osobu su društveni rizici, strah od života i pred životom, stvaraju pretpostavke za bijeg iz ovoga svijeta u svijet virtualnih zajednica. Manipulatori u potrazi za tom tehnološki posredovanom virtualnom stvarnošću uzimaju anarhističku paradigmu društva bez hijerarhije, pravila, ograničenja, respekta pred autoritetima, što u konačnici dovodi do raspada smisla i dominacije „kulture smrti“.


Manipulacija potrebama mladih

Paradoks suvremene civilizacije je da imamo sve izraženiju krizu odgoja, tzv. inverziju vrednota osobnosti i međuljudskih odnosa. Suvremena društva stvaraju „gomile usamljenika" (D. Riesman). Živimo u društvu infatilne zajednice za potrebe i probleme mladih, a njima predbacujemo da su servilni ili infatilni. Nazivamo ih izgubljena, a oni su izigrana generacija. Autor knjige-bestsellera „Smrt Zapada” Patrik J. Buchannan smatra da su važan čimbenik sumraka Zapada vrijednosti koje su postale dominantne: konzumerizam, hedonizam, slava, novac (bez rada). Drugi paradoks i karakteristika suvremenog društva je gubljenje privatnosti i relativizacija svih vrednota. Manipulatori ili arhitekti kulture smrti nude dokoličarenje, seks, slavu, novac, moć i uspjeh. Mladima nude formulu da je važan uspjeh po sebi, pa se zato tek manji broj njih odlučuje između karijere i djece, za ovo drugo. Manipulatori potiču egocentrizam, osobito mladih sa zahtjevom: „Hoću sada i odmah!“ ili “Ne znam što hoću, ali želim to odmah“! U tom smislu, ovdje bi najbolje odgovarala parafraza poznate latinske izreke: Sex populi, vox diaboli! Sve to je prepoznatljivo (i) kod promotora trenda dokoličarenja, gdje se a priori odbacuje protestantska etika rada, kao duhovno izvorište kapitalizma - M. Weber. Zato su ribari ljudskih duša narodnu izreku „tko radi, taj i griješi“ okrenuli u po(r)uku: „Nikada me nećeš toliko malo platiti, koliko mogu malo raditi”. Ili drugu: „Tko ne radi – ne griješi, tj. rad je grijeh“!

Zdrav odgoj ima smisla, a posrnuo pojedinac ne vidi smisla. Zato čovjeku, a osobito mladima treba graditi smisao života i ljudskog dostojanstva. Upravo manipulatori urušavaju ideale, kritičnost, kreativnost, privatnost, dostojanstvo osobe i/ili pitanje smisla. „Ljudi odlaze liječniku zbog depresije, umora, anoreksije, stresa i ovisnosti, a to su bolesti smisla… odijeljenosti od smisla, od vrednota…” (Ivančić, T., Hagioterapija, 2008, str. 82.) Takav pojedinac je okrenut trenutačnoj ugodi koja je ista kao i svaka ovisnost: kratkotrajna ugoda i dugoročno mučenje. „Podivlja li sloboda otkinuta od savjesti, ona počinje razarati čovjeka…” (Ivančić, 2008, str. 72). Mladi žive u društvu krize, koje oni nisu proizveli, društvu rizika, kojeg oni nisu proizveli, već upravo oni postaju žrtve društva krize i društva rizika kojega je proizveo svijet odraslih. Oni postaju rizična populacija, a sve veći broj se počinje ponašati rizično. Brojna istraživanja ukazuju na to da je kod mladih zapažen sindrom poremećaja u ponašanju koji je čvrsto povezan s karakteristikama modernog društva: narušeni obiteljski odnosi, odnosi s vršnjacima, osamljivanje, maltretiranje, zlostavljanje, agresija, delinkventno ponašanje, (auto)destrukcija i dr.

Ideologija (radikalnog) moralnog relativizma je osobito ekspanzirala posredstvom medijskih manipulacija. Vidljiva je na svim područjima života, a prepoznatljiva u izjednačavanju grijeha i vrline, nemorala i čednosti, ljepote i ružnoće, agresora i žrtve... itd. Manipulator nebitna pitanja tretira kao bitna, gdje se nenormalno tretira kao normalno... Ljudima se manipulira sa sadržajima iza kojih se krije potrošnja, pozajmljivanje, lažne nade, gdje je najvažnije „imati“ a ne „biti“. Poznati psihoterapeut Jorge Bacay kritizirajuću paradigmu potrošačkog društva kaže da je (Frommovo) „imati“ (a ne biti) postalo ulaznica za društveni status, a kada se konzumerizam uklopi u naš sustav vjerovanja onda su „otvorena vrata“ za manipulacije ponašanjima (poglavito) djece i mladih. Potrošaći, a najviše djeca i mladi počinju se ponašati da čim dobije(mo) ono što želi(mo) ubrzo se (medijskim reklamama i indoktrinacijom) nudi nešto novo- drugu (s)tvar. Manipulator stavlja karijeru, bogatstvo i uspjeh iznad svih (drugih) vrijednosti. Ove vrijednosti su kod nas, nažalost, na vrhu hijerarhije svih vrednota, a vrijednosti empatičnosti, altruizma i (samo)obrazovanja na samom dnu- neobjavljeno istraživanje u sklopu projekta "Siromaštvo u Hrvatskoj" iz 2004. godine; autori: Marina Vlahović, voditelj terenskog istraživanja i prof. dr. Ivan Rimac – voditelj projekta. Manipulator smatra da država, a ne roditelji trebaju skrbiti o djeci. Mediji postaju supstitut roditeljskom odgoju. Medijska manipulacije počinje kada prestaje (kućni) odgoj. Manipulatoru je cilj dokidanje komunikacije „oči u oči“. Forsiraju se negativne i nebitne vijesti, događaji... kako bi ljudi postajali turobnijeg i depresivnijeg raspoloženja. Tada se njima lako manipulira. Cilj je da se ljudi s posla vraćaju umorni i bezvoljni, spremni da vikend provode u ispraznom konzumiranju „lakih“ medijskih sadržaja. Kada su na odmoru onda im drugi trebaju režirati sadržaje „rekreativnog“ programa. Manipulator ima moć tek kada su pokidane komunikacije u obitelji i među ljudima.

Ljudi ulaze u naše živote s razlogom - na kratko ili za cijeli život. Nikad slučajno, jer slučajnost je izmišljena riječ kojom se želi prikriti značajnost poveznica između ljudi i/ili događaja. Kad netko uđe u tvoj-naš život s razlogom, obično je to stoga da se „konkretizira" poznanstvo ili prijateljstvo. Dolazi (se) pomoći kroz životne teškoće, pružiti ruku i biti konkretnom podrškom. Neposredna pomoć je prvenstveno tjelesna (neposredna) i emocionalna. Prijatelj je uz tebe jer trebamo blizinu. Ako je ljubav „mogućnost razgovora" (F. Niche) onda je ona virtualna (ljubav i/ili razgovor) samo fikcija. Medijska, a posebno internetska „ruka pomoći„ je fikcija! Zašto? U grupama koje se formiraju na internetu, a koje se pozivaju na solidarnost zna biti na stotine tisuća ljudi kada su u pitanju agresorski ratovi, prirodne katastrofe..., a u stvarnom životu (ogromna većina istih) okreće glavu kod unesrećenog.

Danas kada sami novinari priznaju da je sve više istražnog, a sve manje istraživačkog novinarstva, kada se na jednoj komercijalnoj televiziji umjesto ranije domoljubne pjesme „Moja domovina” (ista) prepjevala Moja satelitska televizija, (kao reklamni primjer izrugivanja nacionalnim simbolima ili svetinjama), danas kada su stihovi domoljubne pjesme U boj, u boj za Dom svoj transformirani u „U boj- za novac svoj”, danas kada su zabavni mediji kod nas preuzeli sve programe iz inozemskog smeća, čija je posljedica medijski kulturni imperijalizam; kada je nasilje postalo zabava i stil života, danas, kada je zavladala kultura relativizma s prepoznatljivom anarhističkom paradigmom- „Tamo gdje umire, autoritet rađa se sloboda”, danas kada sve ima cijenu, a ništa vrijednost, kada je nenormalno postalo normalno, a što je gore to bolje, kada su inovatore zamijenili imitatori, pitamo se za smisao i gdje je kraj tiraniji (nad)nacionalne i pojedinačne (auto)destrukcije? Na sceni i cijeni su kritičari svega postojećega. Oni su omiljeni u medijima, osobito na interntetu, s kojim umiru brige za druge. Na cijeni su oni koji pljuju po vlastitoj zemlji s jednakom strašću kao i bilo kojemu autoritetu. Kritiziraju tuđe ideje, projekte, tekstove..., a da od rečenoga nikad (ništa) nisu imali ili (svoga) ponudili. Medijski idoli su njihovi ideali, jer „za ideale ginu budale”. Vrijeme (digitalnog) narcizma opjevano je u pjesmi „Idem tamo gdje je sve po mom”. Za kritičare svega postojećega svi su u vlasti(ma) isti. Zato treba srušiti Crkvu, sveučilišta, Državu... Za njih je domoljublje izvorište nacionalizma. Kritiziraju obrazovni sustav, a ne odvajaju za vlastito obrazovanje, stručno usavršavanje i/ili školovanje vlastite djece. Protive se komercijalizaciji sveučilišta, a ne vide opću komercijalizaciju društ(a)va, gdje se ljudi depersonaliziraju, a stvarima se daje ljudski smisao. Kada kritiziraju konzumerizam imaju nekoliko mobitela, računala, „brendirane” marke nepotrebnih fetiš-stvarčica...


Što je manipulacija

U pravom smislu te riječi manipulacija znači rukovođenje ili baratanje određenim predmetima s pomoću pomagala. Ali u prenesenom smislu, manipulacija znači vješto varanje, spletkarenje, pri čemu se ideje, ljudi ili događaji instrumentaliziraju, koriste kao sredstva za određene skrivene, uglavnom nečasne, nepoštene i nemoralne ciljeve i svrhe.

- Manipulacija je moć nad mišljenjem. Manipulator zna što hoće ali to ne zna manipulirani. Manipulator zna poluistinu prikazati kao istinu. Prikrivene riječi redovito služe nekoj ideologiji. (Šušnjić,1976)

- Odgoj je aktivno slušanje, promatranje i komunikacija dok je manipulacija pasivno slušanje i pokoravanje

- Slabljenjem odgoja u obitelji i školi manipulacija postaje dominantna u medijima.

- Umjesto obiteljskih vrijednosti i braka - brak se interpretira kao mrak, učionica kao mučionica, umjesto raditi bitno je kako zaraditi

- Manipulator nudi mladima da im samo on kreira slobodno vrijeme dok odgajatelj mladima daje prostora da ga sam kreiraju

- Umjesto oslobađanja rada veliča se oslobađanje od rada

- Manipulator nudi ideju komercijalizacije života kao i svih vrijednosti, dok odgajatelj poziva na moral i dosljednost između izgovorene riječi i ponašanja

- Manipulatoru je cilj stvoriti izoliranost pojedinca, dok odgajatelj nudi kritičku svijest i progresivnog pojedinca

- Manipulacija je zavodljiva prijevara, njom se daju savjeti kako pobjeći u svijet privatnosti, apolitičnosti, skepticizma

- Manipulator gradi svoju mrežu s poklonicima hedonizma dok odgajatelj nudi vrijednosti etike rada (upornost, štedljivost, materijalna neovisnost....)

- Kod manipulatora sve ima cijenu ništa vrijednost

- Središnja ideja manipulatora je rušenje svakog oblika razumnosti u ime neposrednosti, spontanosti, ugode…

- Manipulator uvijek prenosi krivnju na druge a nikad na sebe

- Odgoj nasuprot indoktrinaciji

- Nakana svakog manipulatora je da se ljudi bave dugima a ne sobom

- Odgajatelj daje mladima uvjete za samostalno kreiranje slobodnovremenskih aktivnosti a manipulator slobodno vrijeme nudi kroz zabavu s fomulom: Meni prepusti SVE!

- Inovacija naspram imitaciji

- Nasilje, stereotipi - spolni rasni naspram snošljivosti ili toleranciji

- U manipulaciji je grupa kao subjekt obrazovanja dok u odgoju neponovljivi pojedinac

- Introspekcija naspram pokoravanju i /ili prilagodbi

- Izmanipulirani revolucionari će kazati: „Mi ne znamo što hoćemo ali znamo što nećemo“!

- Manipulator je vrstan «krojač» duhovnih «odijela» ili lažnih potreba. On je zadužen da oblikuje potrebe. Umjesto kozmičkih visina mladima nudi nepregledne dubine kaosa.

- Sofisticirani medijski zahtjevi koji se stavljaju pred (mladu) osobu su društveni rizici, strah od života i pred životom, stvaraju pretpostavke za bijeg iz ovoga svijeta u svijet virtualnih zajednica. Manipulatori u potrazi za tom tehnološki posredovanim virtualnom stvarnošću uzimaju anarhističku paradigmu društva bez hijerarhije, pravila, ograničenja, respekta pred autoritetima, što u konačnici dovodi do raspada smisla i dominacije „kulture smrti“.

- Manipulatori su okrenuti širenju pedocentrične doktrine u odgoju.


Manipulacije medijskim informacijama i činjenicama: Ako čitate redovno dnevni i tjedni tisak, pratite glavne informativne emisije na javnoj i komercijalnim televizijama, medijskiprosječni medijski konzument postaje siguran da je (i) informiran. Donekle ima(ju) pravo, jer je sigurno natprosječno "nahranjen" informacijama. Međutim, možda je izgubio iz vida samo malu razliku između medijskih informacija i činjenica. Naime, činjenice moraju biti informacije, ali medijske infor-macije ne moraju biti činjenice. Danas mediji visokih profesionalnih standarda poput BBC-a i New York Times –a znaju objaviti neprovjerene informacije, što li je tek s privatnim televizijama i tabloidima?!(Malović, 2005). Da bi nam pojednostavnili situaciju, mediji često stavljaju dvije iste ili slične vijesti zajedno, ali je njihova interpretacija ili namjera često suprotstavljena činjenicama. Nedavno smo na Teletekstu mogli pročitati kako farmaceutski div
Glaxosmithkline planira obustaviti istraživanje i razvoj analgetika i antidepresiva, pa
će smanjiti broj zaposlenih i zatvoriti laboratorije na šest lokacija u EU i Kanadi,
uključujući i Hrvatsku. Ništa neobično, reklo bi se. Uostalom, već se polako osipaju
pobornici svjetske pandemije svinjske gripe, medijsko-multinacionalno-korporaci-jskog projekta koji je pokupio milijarde dolara. Jesu li krive ptice, svinje, miševi ili
ljudi za ovaj izostanak profita, temeljen na velikoj medijskoj pažnji i mogućem
izmišljanju problema? Medijski manipulatori računaju na brigu ljudi za zdravljem pa
stvaraju paniku i kaos, kao na primjer povodom epidemije širenja
depresivnosti, ptičje, svinjske gripe…. S druge strane, da li je u ovakvoj medijskoj
igri s lijekovima prepoznto što su informacije, a što činjenice? Ili su čitatelji zapamtili samo to da neće biti problema s antidepresivima i analgeticima, a da će ljudi ostati
bez posla? Problemi prijetnjama otkazima su tek "prašina u oči", a potrošnja anti-
depresiva mora porasti u suvremenom društvu "gomile usamljenika" (D. Rismann)
Sljedeća vijest govori kako je prodaja Tamiflua, "virusnog lijeka protiv gripe" (je li to uopće točno?) U Hrvatskoj 2009 godine povećana za 435 posto zahvaljujući pandemiji svinjske gripe ,a od 32 posto budžeta koliko ministarstvo zdravstva odvaja za ljekove, zbog vremenskog roka se bacila jeda trećina istih. U svakom slučaju, farmaceutski sektor će biti pošteđen recesijskih problema,a medijsko farmaceutske kampanje igraju na sigurni strah od bolesti.

Svoj vrhunac manipulacija doseže pojavom Interneta. S internetom počinju umirati brige za druge. Manipulacija dotiče sva područja ljudskog djelovanja danas i to najviše putem medija.
Nekada su to bile neke karizmatične vođe,a bilo je onih vođa koji su se u novije vrijeme služili tiskom i medijima kako bi još više manipulirali i postizali svoje ciljeve.

Jedna stara legenda kaže kako su đavoli imali sastanak i tražili su rješenje kako zavarati čovjeka dvadesetog stoljeća. Jedan je predložio da varaju ljude i sprječavaju ih da vjeruju u Boga i mole mu se. Starješina je na to rekao:“ Ne! Neka vjeruju i neka Mu se klanjaju, dat ćemo čovjeku sve - ali ćemo mu oduzeti vrijeme!“ Medijsko manipuliranje postaje uspješno kada smo izgubili vrijeme i usredotočenost na esencijalne stvari.
Propaganda je sredstvo manipulacije, a predstavlja plansko i sustavno širenje vjerskih, društvenih, kulturnih, političkih i drugih ideja i ideologija sa svrhom pridobivanja ljudi. Politička propaganda je postojala još u vrijeme sofista. Korištena je kao oruđe kontrole mišljenja običnog naroda. U novijem medijskom društvu čini se da i ne postoji razlika između propagande i informacije. Propaganda u sebi obrađuje temeljno pitanje: “Što da učinim da drugi misle onako kako ja želim?“

Manipulatoru je cilj pretvoriti u ljude prilagodljivu masu. Na način da se dominantni ciljevi čovjeka dobro prouče, a zatim se u tim istim stavovima nastoje pronaći nedosljednosti i praznine. Mediji s lakoćom popunjavaju te praznine stavovima koji doprinose nekom cilju prema kojem se nastoji usmjeriti čovjeka. Samim tim, maskiranje stavova treba biti tako smišljeno i učinjeno kako bi čovjek pomislio da je do tih stavova došao sam i spontano - bez tuđih utjecaja. Kako bi političari i ostali moćnici otkrili kakvi stavovi se ističu među skupinom koriste metodu fokus grupe. Recimo – neka skupina od desetak ljudi raspravlja o nekom problemu dok kamere prate ponašanje ispitanika. Slijedi analiza ponašanja i reakcija kako bi otkrili moguće nedosljednosti u stavovima.
Ako želimo neki stav podmetnuti javnosti dovoljno ga je uljepšati jednostavnim sloganom koji ne govori ništa konkretno kao na primjer: „Od nas zavisi“, „Samo jedan život imamo“... Uglavnom, određenu poruku treba umotati u neku sugestivnu frazu ili priču koja se temelji na istraživanjima stavova ciljane grupe. Jedno od sredstava manipulacije su i medijske ankete. Medijske ankete su sve manji oblik realnog iznošenja volje javnosti, a više sredstvo stvaranja prikladnih stavova. Ljudi su skloni da prihvate stavove i mišljenja većine. Njima je u interesu da prikupljaju one podatke koji govore u korist naručitelja ankete. Uostalom, dovoljno je samo malo preformulirati sugestibilna pitanja radi dobivanja željenog odgovora. Smisao se traži i nalazi u onome što daju drugi, a pojedinac postaje objekt.


Zašto je internet nasofisticiraniji način manupuliranja mladima?

Nakon televizora, internet je ljude definitivno maknuo iz stvarnog života, stavio ih u snove i/ili virtualni svijet, gdje fikcija postaje stvarnost. U svojim sobama (internetski ovisnici) postaju socijalno izolirana bića. Moćnicima ili vladarima kaosa odgovara (takva) pozicija koja dovodi do otuđenja, anomije, depresivnosti, a medijskim ovisnicima je isto tako dobro jer im isti „hrani ego". Reality show programi nude intimu na prodaju, voajerstvo postaje stil života, a sve vodi „psihološkom kanibalizmu” (dr. G. Dodig).

Internet pa ni Facebook po sebi nisu nikakva opasnost, ali su (u praksi) najsofisticiraniji način manipuliranja s djecom. Zašto? Internet je sve samo ne igra i bezopasna stvar za djecu i mlade. Djeca misle da se svijet mijenja jednim klikom, a izoliranjem djeteta iz grupe smatraju tek običnom igrom. Sa sofisticiranom internetskom revolucijom propocionalno raste internetsko nasilje! Facebook i blogovi posatju arene za napade, nasilje, difamiranja „protivnika". Stariji na „fejsu” samo nastavljaju produbljivati svoju narcisoidnost, voajerstvo..., a kod djece se to potiče! Popularnost na internetu najlakše se stječe provokacijama (Getty Images). zatvoriZnači, ako želite da vam se prijatelji na Facebooku ili 'sljedbenici' na Twitteru aktiviraju i počnu komentirati sve ono što radite, prestanite se zezati i počnite ih živcirati, provocirati i ljutiti. Istraživačka grupa Statistical Cybermetrics u svojim je istraživanjima došla do zaključka da korisnike interneta u komentarima privlači sve ono što je negativno. Kako bi dokazali istinitost te tvrdnje, cybermetričari su se poslužili algoritmom simbolična naziva „analiza osjećaja". Uz pomoć tog algoritma istraživači su nastojali odrediti emocionalni sadržaj u komentarima objavljenim na internetskom forumu BBC-a i stranici digg.com, piše New Scientist. Daju se i upute kako biti primjećen na internetu: Ako želite dugo chatanje i komentiranje, ne započinjite komentar s riječima poput 'volim', 'sviđa mi se' i tako dalje, kaže jedan od voditelja istraživanja Mike Thelwall. Njajjednostavnije: Objavite samo jedan provokativan komentar i sigurno će dobiti puno komentara.

U Hrvatskoj se procjenjuje da je više od 1,1 milijuna aktivnih korisnika interneta od kojih je jedna trećina djece i/ili adolescenata, a za njih su najpopularniji pojmovi seks, nasilje- (auto)destrukcija i alkohol. Često njihove izazovne fotografije izazivaju lascivne komentare ne samo od vršnjaka. Djeca su kolateralne žrtve internetske „revolucije". Ovdje ne navodim manipulativne poruke iz reklama, oglašivača, listova za tinejdžere, bestsellera... jer sam to detaljno analizirao u svojim knjigama. Teolog i komunikolog dr. Danijel Labaš u svojim istraživanjima, konstatira da suvremeni mediji „dominiraju slobodnim vremenom, oblikuju stavove, društveno ponašanje i formiraju identitet." (Glas koncila, 24. travanj 2010.) Internet i televizija su postali glavni izvor informacija, na drugom mjestu je tisak pa prijatelji, a škola je pri dnu ljestvice. Suvremeni mediji postaju glavni agens socijalizacije djece i mladih. Dr. Labaš i ja se (neovisno) zalažemo za uvođenje predmeta odgoj za medije u škole. Sa suradnicima sam u posljednje tri godine napisao tri knjige u kojima analiziram sve aspekte medijskih manipulacija, a posljednja je i priručnik za roditelje, nastavnike i mlade: Miliša Z., Tolić, M., Vertovšek, N.; „Mladi - odgoj za medije - Priručnik za stjecanje medijskih kompetencija", M.E.P. d.o.o. Zagreb, 2010.) U toj knjizi imamo konkretan projekt iz Zadra Deset dana apstinencije (djece i roditelja ) od triju ekrana i 16 radionica u cilju prevencije od medijskih manipulacija! Mladima se život treba učiniti nezamislivim bez televizora, mobitela i računala. Medijski manipulatori znadu da se osobito s virtualnom umreženošću gubi privatnost i/ili intima. Pokidanost ljudskih zajednica potenciraju internetske mreže u kojima su sadržaji krajnje neprimjereni za djecu i mlade. Visoki zahtjevi koji se stavljaju pred osobu, društveni rizici, strah od života i pred životom, stvaraju pretpostavke za bijeg iz realiteta u svijet virtualnih zajednica. To je nametnuti bijeg u virtualnu stvarnost, gdje se, navodno, može imati na stotine prijatelja, a u stvarnom životu- nikoga. Manipulatori se okreću najmlađima koje tjeraju da prihvate imperativ: Sve mora biti sad i odmah. Tako se stvaraju armije neurotične (egocentrične) djece. Medijska relativizacija univerzalnih vrednota destruira obiteljske i tradicionalne odnose i vrednote. U tom medijskom miljeu sve je dopušteno. Nema se zabrana. Manipulatori u potrazi za tehnološki posredovanom virtualnom stvarnošću uzimaju anarhističku paradigmu društva bez hijerarhije, autoriteta, pravila, ograničenja... Taj bijeg iz realnog društva u virtualno društvo je kapitulacija pred kulturom života. Virtualni svijet čovjeku pruža privid uključenosti u život, dok je on zapravo otuđen ili isključen.

Jesmo li, kada smo otvorili Facebook profil, potpisali faustovski ugovor s „digitalnim vragom“? Ovo pitanje dovodi do kulture „digitalnog narcizma“, tvrdi web kritičar Andrew Keen u knjizi „Kult amaterizma“. Mlade žene postaju prave ovisnice o internetu, pokazalo je istraživanje provedeno na 1600 ispitanica u dobi od 18-34 godine. (Ivor: Lisa, 4. listopada, br. 40., 2010.) Trećina njih ujutro prvo provjerava svoj status na facebooku, a tek nakon toga obavlja sve druge poslove. Nadalje, 57% njih tvrdi da s prijateljima radije komunicira putem Facebooka, a čak 21 posto ustaje noću i pregledava(ju) internetsku „poštu“.

Internetom se gubi privatnost ali i iskrenost. Većina postaju zaljubljenici vlastitog profila, stavljajući tako svoje primamljive fotke, lažne statuse, glazbu koja je u trendu, sve kako bi bili dopadljivi svojim virtualnim prijateljima. S vremenom počinju vjerovati kako su (oni) takvi kakvim se prikazuju u virtualnom svijetu! Privatnost na internetu se može tretirati kao trgovanje osobnim podacima. Facebook je, prije svega, sredstvo za razmjenu podataka, pa je rasprava o privatnom životu ili o zaštiti podataka iluzorna i gotovo anakrona. Poznata je činjenica u razotkrivanju prvih medijskih manipulacija s dirigiranim nadzorom (onoga koji nadgleda), ali zahvaljujući novim medijima, moć se prebacuje od nadziranja ka »biti primijećen«. Iz toga slijedi radikalna promjena: svi izmjenjuju sve sa svima, kroz blogove, e-poštu... Svi su spremni prihvatiti tuđi pogled, a taj se pogled ne promatra više kao negativna intervencija u intimu i/ili privatnost. Manipulator od javnih osoba traži da postaju "javno dobro", kao u svakom reality showu. Svaka reklama u medijima osim što nastoji potencijalnog kupca nagovoriti da kupi nešto što mu (u pravilu) nije potrebno, nosi dodatnu (idejnu, moralnu) poruku. Toga je promatrač (konzument) najmanje svjestan. Zato mu je lako štošta podvaliti. Tvorci reklamnih parola, tzv. copy-writeri, su izvrsno upućeni u psihologiju masa, a zapravo se bave podvalama.

Psihijatri i pedijatri u SAD-u ukazuju da dugotrajno gledanje televizije kod trogodišnje djece stvara agresivnost ili povećava toleranciju na nasilje. Roditelji bi trebali biti oprezni u korištenju televizije, izjavila je za Reuters Jennifer Manganello sa sveučilišta Albany u New Yorku. Studija je obuhvatila 3.128 žena iz 20 američkih gradova. Roditelji su izjavili kako njihova djeca od četiri do sedam godina starosti gledaju više od dva sata dnevno televiziju, a još pet sati televizor radi a da ne postoji aktivno glednje.


Ovisnost o internetu – iskustva iz inozemstva

Karakteristike internetske ovisnosti su: zanemarivanje neposrednih socijalnih kontakata i mentalno iskrivljene percepcije. Korisnik osjeća uzbuđenje kad koristi računalo ili – opuštanje. Dodatne posljedice su: netolerancija, gubitak kontrole, zanemarivanje obveza, ranijih hobija, problemi u ishrani (pad tjelesne težine, gubitak volje za hranom ili pretilost). Primjer iz Njemačke ...Istraživanje u organizaciji Sveučilišta Humboldt-Berlin (autori: Andre Hanh i prof. dr. Matthias Jerusalem, 2006) na uzorku N= 8. 266 (izvor istraživanja- vidjeti u www.onlinesucht.de/internetsucht_preprint.pdf); dob ispitanika je od 15 do 29 godine. Podaci govore da se 34,00 % ispitanika mogu nazvati ovisnicima, jer provode više od 48 sati tjedno uz Internet, a najugroženije je 6.6 % onih koji provode više od 10 sati u danu na Internetu (Farke, 2006:157). Drugo istraživanje u Njemačkoj sa Sveučilšta Humboldt- Berlin istih autora na uzorku od 565 ispitanika, dobi od 15 do 29 godina pokazalo je da je gotovo 6% onih koji provedu više od deset sati dnevno uz Internet (Farke, 2006:159). Treći primjer iz SAD-a: adolescenti koji su previše vezani za Internet izlažu se dva puta većem riziku da naštete sebi samima. Studija je objavljena u časopisu Injury Prevention. Istraživanje provedeno na uzorku od 1.500 mladih otkriva da je jedno od deset mladih umjereno ovisno o internetu, dok je nešto više od pet posto „teških ovisnika“ koji trebaju bolnički tretman (Farke, 2006:211). Patološka ovisnost nije proporcionalna vremenu koje se provede na Internetu, no povezana je s činjenicom da se slobodno vrijeme opsesivno troši online, uz odbojnost prema stvarnom svijetu i životu. Istovremeno, ovisnik pokazuje veliku nezainteresiranost za ostale aktivnosti (Farke, 2006:159).

Početkom ove godine je zabilježen slučaj samoubojstva djevojčice u Londonu, koja nije mogla trpjeti svakodnevno omalovažavanje i verbalno zlostavljanje svojih "prijateljica" na facebooku. Nakon tragičnog događaja njezini su roditelji rezignirano izjavili kako njihova kći nije mogla izdržati pritisak koji sa sobom nosi virtualno druženje. Mladi u svojim snimkama objavljenima na internetu sve češće (kao vid zabave) prikazuju brutalna iživljavanja nad slabijima, nemoćnima, starijima, invalidima i životinjama. Takve snimke postaju žalosni trendovi. Posljednja je iz Bugojna gdje djevojčica baca u nabujalu rijeku psiće.Ovih dana je (13. listopada 2010.) prenesena informacija na internetskom portalu www.monitor.hr o prvom „online“ vješanju u Švedskoj dvadesetjednogodišnjeg studenta. On je počinio samoubojstvo vješanjem u prijenosu uživo preko interneta. Nekoliko ljudi znalo je za njegovu namjeru, no nije ništa učinilo kako bi spriječilo tragediju. Policija je zatvorila web stranicu nakon što su se pojavili morbidni komentari povodom tog čina. Ono što je krajnje zabrinjavajuće je što su sve slike mogla gledati naša djeca i mladi, jer se dala „adresa“ na kojoj se moglo sve vidjeti. Komentari su užasavajući, usprkos apelu majke da se prekine s emitiranjem snimke i zluradih komentara. To je najmorbidniji primjer u kojem se suicid doživljava (u komentarima) kao zabava!

Nakon što su Kinezi 2005. godine prvi u svijetu otpočeli s otvaranjem klinika za odvikavanje od interneta, nakon njih su klinike otvorili Nizozemci u Amsterdamu, a kako bi ostali vječito „trendy” i Amerikanci su morali učiniti isto te su tako otvorili sličnu kliniku za odvikavanje tek kojih 20-ak kilometara od Microsoftovog glavnog stožera u Redmondu. Računa se da danas svaki osmi korisnik u SAD-u postaje ovisnik o internetu. Rezultati istraživanja medicinskog fakulteta kalifornijskog sveučilišta Stanford pokazali su kako gotovo 14 posto američkih korisnika interneta ima barem jedan simptom “cyberovisnosti”. Epidemiološko istraživanje nad 2. 513 osoba iz 50 američkih saveznih država, prvo je takve vrste kojim se istraživalo pretjerano korištenje interneta i probleme koji iz toga proizlaze. Među ispitanicima, od kojih 70 posto redovito koristi internet, “šest posto smatra kako im pretjerano korištenje interneta šteti odnosima s okolinom, devet posto pokušava zatajiti višak vremena proveden na internetu, 14 posto se vrlo teško uspijeva suzdržati od interneta nekoliko dana uzastopno, 8 posto ih internet smatra utočištem od problema ili nelagode, a samo 12 posto ih je pokušalo smanjiti korištenje interneta”(Farke, 2006, 159).

Primjer iz Kine...Tinejdžer iz južne Kine, teški ovisnik o Internetu, ubio je majku i teško ozlijedio oca. Kao razlog za ovaj teški zločin naveo je odbijanje majke da mu da novac za odlazak u internet klub. Posljednjih godina u Kini je prava epidemija internetskih ovisnika. Kina je zabranila otvaranje novih internet klubova i izdala naređenje da se smanji vrijeme provedeno igrajući online igre. Službena agencija Nova Kina tvrdi da je 33,5 posto mladenačke delinkvencije u Pekingu povezano s pretjeranim igranjem agresivnih računalnih igrica (stina.blogger.ba/arhiva/?start=9) Ipak, „internetomanija” u psihijatriji nije opisana kao duševno odnosno psihičko oboljenje. Neka od obilježja osoba ovisnih o Internetu su: internet ima središnje mjesto u njihovom životu (i kad nisu spojeni na internet, razgovaraju i razmišljaju o njemu), internet postaje važniji od prijatelja ili obitelji, potrebno je sve više i više vremena provoditi uz internet da bi postigli jednako zadovoljstvo, ostaju spojeni na internet duže nego što su planirali.... Zbog interneta je smanjena učinkovitost na poslu, obitelji, školi/fakultetu, više puta su bezuspješno pokušavali kontrolirati pristup internetu, (pokušaj smanjenja ili potpunog prekida korištenja interneta); osjećaju se nemirno, zlovoljno, potišteno ili razdražljivo ako im je onemogućen pristup internetu, često im je internet način bijega od problema i sl. Neka istraživanja su pokazala da vrsta aktivnosti na internetu pridonosi bržem ili sporijem javljanju ovisnosti. Tako će prije ovisnici postati one osobe koje na internetu najviše koriste »chat«. Procjenjuje se da u ukupnoj populaciji korisnika Interneta ima 5-10% onih koje možemo nazvati ovisnicima o Internetu.

Sve što je jednom uneseno u internetski sustav je (negdje) pohranjeno. Tako, facebook zadržava ne samo podatke već i vlasnička prava nad njima. Američki predsjednik Barack Obama se početkom rujna 2009. obratio naciji i napomenuo da pripaze na opasnosti facebooka, jer čak 42 posto poslodavaca u SAD-u na temelju privatnih podataka (ranije) objavljenih na facebooku provjeravaju potencijalne zaposlenike.

Sve učestalije se na facebooku pojavljuju videosnimke premlaćivanja vršnjaka ("skinutih" s mobitela ili You Tubea). Cyberbullying- zlostavljanje preko interneta, fenomen je koji postaje sve češći kod tinejdžera i dovodi brojne mlade do očaja. Djeca-mrzitelji se kriju iza internetske anonimnosti, šireći grupu koja maltretira nemoćne roditelje i njihovu djecu. Na "meti" su sve češće i nastavnici (u medijima je 21. prosinca 2010. izašla vijest o facebook grupi „Tko je za da ubijemo učiteljicu?” koju su pokrenuli učenici 5. i 6. razreda jedne bjelovarske škole protiv nastavnice iz matematike). Internetsko nasilje je postalo epidemija, a posljedica je sve veća socijalna izoliranost žrtava takva zlostavljanja. Djeca zlostavljači misle da je to tek igra, kao i svaka druga. Nasilje koje se snima i potom objavi na internetu izaziva najozbiljnije traume djece. Zbog internetskog nasilja djeca su izgubila sigurnost doma, jer nemaju više mogućnost sakrivanja (od nasilnika) u obitelji (kao nekada). Istraživanje Poliklinike za zaštitu djece od medijskog nasilja u Zagrebu (koje vodi. Dr. Gordana Flander Buljan) o razmjerima korištenja interneta među mladom generacijom (iz svibnja 2008.) pokazuje da 73 posto djece u Hrvatskoj u dobi od 10 do 14 godina ima iskustvo u korištenju interneta, 58 posto djece se njime svakodnevno koristi, a 26 posto djece koristi ga jedanput tjedno. Međutim, 18 posto djece bilo je žrtva nekog od oblika nasilja posredstvom interneta, a čak 11 posto njih je za sebe navelo da su "internetski nasilnici"... To je jedan od razloga zašto valja pratiti djecu već od ranog djetinjstva kad se koriste internetom. Rezultati istraživanja u Španjolskoj (koje donosi FECYT – Spanish Foundation for Science and Technology) potvrđuju da je cyber-bullying fenomen koji je sve češći među tinejdžerima i da je vrlo važno podizati svijest kod djece i mladih o tim problemima i poučavati ih odgovornom korištenju tehnologije. Prema rezultatima istraživanja Sveučilišta u Valenciji, između 25 i 29 posto svih tinejdžera bilo je zlostavljano putem svojih mobilnih telefona ili Interneta tijekom jedne godine. Točnije, 24,6 posto tinejdžera je doživjelo nasilničko ponašanje putem mobilnog telefona, a 29 posto putem Interneta, kako navodi Sofija Buelga, suautorica studije. Drugo istraživanje, provedeno u Valenciji 2009. godine u 11 srednjih škola, na uzorku od 2 101 tinejdžera u dobi od 11 do 17 godina, pokazuje da je 17,4 posto ispitanika bilo zlostavljano putem svog mobilnog telefona, a 22,5 posto putem Interneta. Iako, prema riječima stručnjaka, cyber bullying za većinu tinejdžera traje manje od mjesec dana, postoji mali ali značajan postotak (3 do 4%) onih kod kojih zlostavljanje traje nekoliko mjeseci pa i više od godinu dana, (a najčešće korišteno sredstvo u tim slučajevima je mobitel, što se objašnjava njegovom dostupnosti i središnjom važnosti u životima mladih). Studija također pokazuje da u većini slučajeva djevojčice trpe više nasilja od dječaka (osobito verbalnog zlostavljanja, širenja glasina i socijalne isključenosti) te da je takav oblik nasilja češći u ranijim godinama boravka u školi nego u kasnijim (www.znanost.com/clanak/vise-od-25-posto-...llying#ixzz18TcQYogA).

Video-igre i prekomjerno surfanje internetom, prema nekim istraživanjima (primjerice Marca Valeura u časopisu Mondne de l 'Education, 2005.) pokazuju da su ti tinejdžeri introvertirani, inteligentni, češće s fobijama, koje im dodatno stvaraju roditelji, kupujući im igrice koje pružaju prividnu sigurnost i zabavu, a zapravo im otvaraju put u odlazak iz obiteljskog miljea u virtualnu stvarnost. Tako se u Pariškoj bolnici za rehabilitaciju ovisnika o računalskim igricama lakomislenim roditeljima pokazuje kako i "dobronamjerne" kompjutorske igrice mogu potaknuti teže psihičke poremećaje. Ta bolnica godišnje hospitalizira četrdesetak pravih ovisnika o tim "igricama". Istraživači upućuju na opasnosti Blizzardove igrice World of Warcraft, koja je "preplavila svijet", a igra se isključivo putem interneta. Sudionici su grupe igrača koji izvršavaju zadatke, pri ćemu se stvara timski pristup igri. Opasnost te igre je i u tome što se igra gotovo bez stanke, jer se izlaskom iz sustava uništava sve što je grupa ranije stvorila. Stvara se privid da lik s kojim se igrač identificira dobiva na snazi što je vremenski dulje s njim, pa mladi bježe s nastave, izbjegavaju razgovore u obitelji.... Na takve trendove ovisnosti i u nas upućuje i dr. N. Jakušić iz Psihotraumatskog centra Dječje bolnice u Zagrebu.

Na internetskim stranicama se svakodnevno o stotinama javnih osoba objavljuju uvrede i klevete, širi govor mržnje, rasistički komentari, seksističke uvrede nebrojenih anonimusa, što se naziva "slobodom medija". Mladima treba objasniti da takav "polemički stil" nije nikakva sloboda (internetskog) izražavanja, već je to najsofsticiraniji oblik nasilja i medijskog manipuliranja. Roditelji i mladi trebaju biti upoznati o lošim stranama interneta... Treba uspostaviti pravila ponašanja i time omogućiti sigurnost i zaštitu privatnosti, jer nepostojanje djelotvornog načina kontrole omogućuje zlouporabu interneta. Jedna od najtežih zlouporaba je pribavljanje, proizvodnja i distribucija dječje pornografije. Pretpostavlja se da u svijetu postoji oko 100.000 internetskih stranica s vizualnim sadržajima koji prikazuju seksualno zlostavljanje djece, da je jedno od petoro djece koja koriste internet bilo izloženo seksualnim ponudama, da su djevojčice pet puta češće žrtve od dječaka, da su zlostavljači uglavnom muškarci (i to, najčešće, djeci poznate osobe). Pretpostavlja se da je posredstvom interneta između 25 i 35 posto djece bilo izloženo seksualnim sadržajima. Internetsko seksualno zlostavljanje se odnosi na zahtjev da se nepoznatoj osobi pošalju vlastite fotografije, video-isječci koji prikazuju golo dječje tijelo, kao i prijedlog da se dijete nađe s odraslom osobom radi seksualnog kontakta. Ponude ili zahtjeve seksualne naravi djeca najčešće dobivaju prigodom dobivanja aplikacija za izravnu razmjenu elektronske pošte, popularnih instant messengera, elektroničke pošte ili prigodom igranja igrica on-line. Počinitelji seksualnog zlostavljanja otkrivaju djetetove osobne podatke u njihovim korisničkim profilima na najrazličitijim aplikacijama za razmjenjivanje poruka. Oni često traže od djece (koju upoznaju na društvenim internetskim stranicama ili stranicama s on-line igrama) da ih dodaju na svoju listu prijatelja. Nakon upoznavanja djece na javno dostupnim internetskim servisima, počinitelji potiču djecu da druženje nastave slanjem SMS ili MMS poruka i izravnom razmjenom elektronske pošte.


Sigurnost djece i mladih na internetu

Iz svih gore opisanih razloga važno je naglasiti neke važne savjete roditeljima:

1. Roditelji trebaju znati da djeca vole eksperimentirati i istraživati i da im je (i) ovaj medij stoga izrazito zanimljiv. Igrice na internetu im, primjerice, služe kao vid samopotvrđivanja: "Ja sam mogu riješiti probleme, mogu se obogatiti, pobijediti u bitkama..." Npr. mrežnu internetsku igru (World of Warcraft) igra više sudionika, a dodatni im je poticaj "potvrda" koju će dobiti od drugih igrača da su pobijedili, da su najbolji…itd.

2. Juergen Fritz je u Spiegelu od 17. listopada 2009. analizirao slučaj učenika koji je pobio svoje vršnjake jer je bio zaluđen nasilnim igrama. On je zaključio: što su video-igrice nasilnije to će i djeca biti agresivnija i/ili potpuno neosjetljiva na agresivne scene ili video igrice. Riječ je uglavnom o dječacima "ukorijenjenima" u virtualni svijet, koji u takvim igrama provode više od pet sati dnevno. Dok u Njemačkoj, Kini, SAD-u... stručnjaci tu novu problematiku tretiraju kao prijeteću bolest ovisnosti djece i mladih, u Hrvatskoj se još nije osvijestila ova problematika, pa nema ni preventivnih programa niti odgovarajuće literature.


Slijedom gore navedenih primjera i argumenata predlažem pet mjera kako doskočiti medijskim manipulatorima...

1. O svim aspektima medijskih manipulacija otvorimo razgovore u obitelji, Crkvi, školama i izvanškolskim aktivnostima.

2. U osnovnim školama treba uvesti izborni kolegij Odgoj za medije

3. Predlažem da se 3. svibnja na Međunarodni dan slobode medija ili 14. svibnja povodom Svjetskog dana sredstava društvenih komunikacija u svim jedinicama lokalne samouprave organizira Tjedan dana apstinencije (roditelja i djece) od ekrana (televizora, računala i mobitela).

4. Na Međunarodni dan obitelji- 15.og svibnja- organizirati tjedan dana radionica Razgovorom do povjerenja ili Odgovornog roditeljstva. Podsjećam da su Međunarodni dan obitelji proglasili Ujedinjeni narodi 1989. godine, a u svijetu je prvi put obilježen 15. svibnja. 1994. godine pod sloganom "Da obiteljski dan ne čine stvari, nego srdačni odnosi roditelja i djece".

5. Na Svjetski dan ljubaznosti- 13.studenoga i 20. studenoga- Svjetskog dana solidarnosti - svaka škola treba promovirati najprijatelja učenika u školi. »Najučenik« bi bilo dijete prepoznatljivo od svojih vršnajka u promicanju altruizma i/ili empatičnosti (vrijednosti koje su na dnu ljestvice vrednota u Hrvatskoj- u ranije spomenutom istraživanju dr. I. Rimca)



Izvori

-Buchannan, P (2003): Smrt Zapada, Zagreb

- Farke, G. (2006): OnlineSucht- Wenn Mailen und Chatten zum Zwang werde, Kreuz Verlag GmbH und Co. KG Sttutgart

- Farman, J (1996): Oprez, opasno po roditelje!, Mozaik knjiga, Zagreb

-Ivančić, T. (2008): Hagioterapija, Zagreb

- Miliša, Z., Tolić,M., Vertovšek, N. (2009): Mediji i mladi, Sveučilišna knjižara; Zagreb

- Malović, S. (2005): Osnove novinarstva, Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga

- Leburić, A., Radnić, Z., Brabir, A ( 2003): Ovisnički identiteti, Zagreb, Alinea

- Ružić, N. (2008): Zakonska ograničenja ili sloboda izražavanja na Internetu?, časopis MediAnali, br. 4, str.101, Dubrovnik

- Rimac, I., Vlahović, M. (2004): „Siromaštvo u Hrvatskoj“- Tablični izvještaj anketnog istraživanja- Provedba terenskog prikupljanja podataka:18. ožujaka – 1. travnja 2004, Institut za društvena istraživanja I. Pilar, Zagreb

- Zuckerman-Itković, Z. I (2994): Istraživanje ovisnosti bez droga kod studentske populacije, Pedagogijska istraživanja, br. 1. 2004., str. 236

- www.jugendschutzvereint.de

- www.gesundheitswerkstatt.de/node/1911

- e.foi.hr/wiki/blog/Igor_p/tag/istrazivan...ternetu-u-hrvatskoj/

- kiberdzezva.blogspot.com/2008/04/ovisnost-o-internetu.html

- www.miljenko.info/osobno/read/541

- www.svevijesti.ba/index.php?option=com_c...=50019&Itemid=25

- stina.blogger.ba/arhiva/?start=9
  • Page:
  • 1
Time to create page: 0.40 seconds