Alternative currency and balanced living system. Alternativna valuta i uravnoteženi životni sistem. Moneta alternativa e sistema di vita equilibrato.

Linija

Search

Home Forum
Welcome, Guest
Username Password: Remember me

Inovativni biznis: čavli - od proizvodnje do prodaje
(1 viewing) (1) Guest
  • Page:
  • 1

TOPIC: Inovativni biznis: čavli - od proizvodnje do prodaje

Inovativni biznis: čavli - od proizvodnje do prodaje 8 years, 3 months ago #1110

  • dabro
  • OFFLINE
  • Fresh Boarder
  • Posts: 4
  • Karma: 0
Recimo da sam ja poduzetnik koji proizvodi čavle. Naravno, čavle ne proizvodim ja, eksere za mene proizvodi radnik u tvornici čiji sam ja vlasnik.

Radnik malo lupne čekićem tamo, malo udari vamo, i na kraju radnog dana mi donese čavao kojeg ja moram prodati i na njemu ostvariti profit od 1 lipe.

Kako sam ozbiljni poduzetnik i kako se s ovom industrijom ne šalim, recimo da imam 100 radnika koji mi svakog dana proizvedu 100 eksera koje ja onda moram prodati i zaraditi 100 lipa.
Država je time zadovoljna, uredno plaćam poreze i istovremeno zapošljavam 100 njenih građana.
No ja time nisam sretan, želim povećati proizvodnju, ali ne zbog toga da napravim više eksera, nego iz jednostavnog razloga što prodajući više čavala ostvarujem veći prihod.

Recimo da sam zaposlio još 900 radnika, sad mi njih 1.000 svakog dana naprave tisuću eksera od čije prodaje na tržištu dignem 1000 lipa.
Za državu je i to ok, ali ja sam i dalje nezadovoljan.
Želim proizvoditi još više, ne zbog veće proizvodnje nego zbog veće zarade.

Padne meni tako na pamet prvo cifra od 10.000 eksera, pa onda 100.000, pa milijun, zatim milijarda i napokon se nasmiješim na pomisao od sto milijardi eksera. No onda se sjetih da toliko puno ne mogu proizvoditi jer na planeti za to nema dovoljno radne snage.
Rješenje mi se u glavi pojavilo samo od sebe, hajde, ako zaposlim starce i klince, imam 5 milijardi radnika. 5 milijardi radnika za mene dnevno proizvede 5 milijardi eksera; to je daleko manje od sto milijardi čavala, ali 5 milijardi lipa dnevno je puno više od samo tisuću.

Kako u meni živi poduzetnički duh, nakon kratkog vremena mi to više nije bilo dosta.
Zamolio sam radnike da rade brže i umjesto jednog, dnevno naprave dva čavla, ali ne zbog mene, zbog zakona velikih brojeva.
5 milijardi ljudi koji dnevno naprave 2 umjesto samo jednog čavla, proizvode svakog dana 10 milijardi eksera.
Nije to toliko zbog broja eksera koliko zbog činjenice da 10 milijardi eksera znači 10 milijardi lipa.

Uz mene su tehnologija i inovacija, svima dam malo lakši čekić i smanjim distance svakog proizvodnog poteza; uz malo radnikove dobre volje, tamo gdje se s jednog prešlo na dva, bez problema se može stići i do 10 eksera dnevno.
Do ovog povećanja produktivnosti nije ni slučajno došlo zato što mi je stalo do toga da iskorištavam radnike, jednostavno, u pitanju je zakon velikih brojeva. Kao rođeni poduzetnik znam da smo sad kad 5 milijardi radnika od kojih svaki pojedinačno napravi 10 eksera dnevno, stigli do 50 milijardi eksera. 50 milijardi čavala nije ništa u odnosu na sto milijardi čavala, ali evo nas na pola. Prodajom 50 milijardi eksera se ipak svakodnevno ostvaruje 50 milijardi lipa.

I sad, da bih uspio postići ono na što me nedavna pomisao skoro dovela do orgazma, dogovorim se ja s državom koja je do sada bila zadovoljna i zato što sam joj plaćao porez i zato što su zaposleni radnici ujedno i njeni građani, naravno sve zbog ekonomskog progresa i razvoja poduzetništva, o tome da neke zakone ukinemo a neke promijenimo.
Zašto radnik ne bi mogao raditi više od 8 ili samo 10 sati? Ako dan ima 24 sata, evo neka radi 14, preostaje mu 10 sati da s njima slobodno čini što god ga je volja. Zašto subotom mora biti kod kuće? Kući ionako samo hrđa, neka radi i subotom, bolje nego da se opija ili tuče suprugu; još bolje, zaposlimo i nju, svi na posao subotom! I nedjeljom, barem pola dana, svi u tvornicu. Zašto trudnice moraju dobiti porodiljski dopust? I kad je netko bolestan, zašto mora biti kod kuće? Bolesni se u kući još više deprimiraju, za njihovo zdravlje je puno bolje da idu tvornicu raditi.
Uz malu pomoć države, radnik bez poteškoća može početi raditi 20 eksera dnevno, za njega ionako ne predstavlja nikakvu razliku proizvodi li ih deset ili dvadeset. Međutim, time smo se zbog zakona o velikim brojevima, s 5 milijardi radnika od kojih svaki pojedinačno napravi 20 eksera, popeli do one fantastične, naizgled nedostižne brojke od od sto milijardi čavala dnevno. Naravno, ne toliko zbog samih sto milijardi eksera koliko zbog toga što sto milijardi čavala dnevno treba donositi sto milijardi lipa.

Tu je netko primjetio: "Sad imaš sto milijardi eksera, ali još uvijek nemaš sto milijardi lipa. Da bi zaradio sto milijardi lipa, čavle prvo trebaš prodati".

Nisam se dao zbuniti: "Izvini, ali ako ja imam 5 milijardi radnika, nisu li ti radnici ujedno i potrošači? Ako jedan radnik može proizvesti 20 eksera, onda zašto taj isti radnik ne bi mogao svaki dan i kupiti tih istih 20 čavala?

Ekonomsko-politička poanta: Ako je svrha svega ta da 5 milijardi osoba proizvodi 100 milijardi eksera i onda tih istih 5 milijardi ljudi kupuje tih istih 100 milijardi čavala, pitanje je za koji klinac nam uopće treba 100 milijardi eksera, što ćemo s njima?
Kad stigneš do kraja svjetlosti koju poznaješ, suočit ćeš se s tamom nepoznatog. Ako ne naučiš čvrsto stajati ili letjeti, sigurno ćeš pasti!
  • Page:
  • 1
Time to create page: 0.14 seconds