Nakon tisuća godina ovog sistema zasnovanog na pljački mi smo u prilici stvoriti novi sistem, novi sustav vjerovanja. Kako ćemo ga stvoriti ako smo programirani po starom sistemu? Nije jednostavno, iziskuje vrijeme i jaku volju, i prije svega iziskuje zamisao, ideju kako želimo živjeti. Naš prvi nagon je preživljavanje, to ćemo učiniti na najlakši mogući način odnosno ići ćemo već utabanim stazama držeći se većine koja će nas zaštititi makar nas to koštalo. I košta nas slobode jer drugima prepuštamo da odlučuju umjesto nas. Pa, to je u redu za onoga tko je svjestan da je pristao na ograničenja i smatra da je šteta od gubitka slobode manja od koristi života bez inventivnosti. Mi ostali koji znamo da može i mora postojati nešto bolje i drugačije spremni smo na deprogramiranje i učitavanje novog programa i zato ne smijemo tražiti primjere u starom, utabanom sustavu već moramo uvesti novi sustav .Moramo utvrditi stvarnu vrijednost rada i proizvoda. Te vrijednosti su poremećene raznim sadržajima ugrađenim u cijenu proizvoda (kamate), prihvaćanjem posla i plaće koja se nudi a ne stvarne vrijednosti rada, te monopolizacijom, licencama i patentima odnosno umjetnim stvaranjem ponude i potražnje. Nekada, ne tako davno (naročito na selu) znao se odnos vrijednosti kokoši i jajeta, koze i mlijeka, nadnice i svinje, stolice i kruha.
Nova paradigma koju gradimo zahtijeva moral („Moral (ćudoređe, ćudorednost) u najširem je smislu oblik društvene svijesti, skup nepisanih pravila, običaja, navika i normi koji su prihvaćeni u životu neke zajednice. Moral određuje kako ljudsko djelovanje treba biti, a pripadnici zajednice prihvaćaju te principe kao dolične i podvrgavaju im se, na taj način regulirajući međuljudske odnose“Wikipedija).
Malo sam razvukla u uvodu no novac nema vrijednosti već je novac ekvivalent utrošene energije, ako smatramo da je novac manji od utrošene energije koju ulažemo u svoj rad tada opet nismo zadovoljni i nismo napravili ništa od svojh života.
Sad ću napisati o tome kako ja sebe (i ostale) vidim u sustavu alternativne valute Crom i kako zamišljam organizaciju (ne sviđa mi se riječ organizacija, slobodu ne možemo organizirati) odnosno zajedničko djelovanje.
Rad je stvorio čovjeka

. Bez rada nema proizvoda i usluga. Ako nismo uložili energiju ne možemo tu nulu mijenjati za nešto. Ako uložimo nulu i dobijemo proizvod ili uslugu, oštetili smo nekoga jer on nije dobio ništa za svoju energiju. Nema 730 croma mjesečno. Ima inicijalnih 200 (ili bilo koja duga cifra) croma pri ulasku u sustav. Na taj način ćemo izbjeći vječne prevarante i naivce (Dawkins). Znam da zvuči grubo no ne možemo si pruštiti socijalu, ne možemo obećati besplatno stanovanje u kući koju tek planiramo i ne znamo koliko će nam energije biti potrebno za izgraditi ju, odnosno hoćemo li imati dovoljno prostora i za sebe.Svak tko dođe na našu stranicu, vidi tržnicu i malo iskalkulira vidi da se ne isplati ništa prodavati, samo kupovati. Onaj tko prodaje osuđen je raditi na dva kolosjeka (u postojećem sistemu nabavlja materijal, u alternativnom prodaje?!) i vrlo brzo će izgubiti volju.
Mijenjanje croma za oficijelne valute? Možda, kroz neko vrijeme kada utvrdimo pravu vrijednost proizvoda. Osobno sam protiv toga jer nećemo vidjeti čistu sliku učinka rada u cromu a izgubit ćemo energiju vozeći na dva kolosijeka (osobno iskustvo). U onom trenutku kada ću ja za crome moći sve kupiti na tržnici i finalni proizvod proizvod ili uslugu prodati i naplatiti u cromima više mi neće biti potrebni euri ni dolari.
Prije nekog vremena sam sugerirala osnivanje skupine za podršku koja bi se sastojala od ljudi koji su spremni pomoći članovima u slučaju susreta sa zakonima i sudovima. Ovo nije direktno vezano uz alternativni novac no ukoliko se razvijemo i sa kritiziranja negativnosti u društvu prebacimo na afirmaciju drugačijeg modela možemo lako postati prijetnja, i samim tim meta progona. I ne samo zbog eventualnih progona, nego zato jer smatram da su svi segmenti života povezani, ne možemo odvojiti jedan od drugog. Da bismo uspjeli u svemu što radimo naročito u nečem novom moramo imati osjećaj da je to što radimo ispravno za nas i za ostale ljude, otvoriti se novome bez straha i žala za poznatim utabanim putevima.
Evo, to bi ukratko bilo moje mišljenje

o temi.