Odmah sam shvatio da je tu uloženo mnogo truda, ali i meni se tek nedavno upalila lampica pa treba malo vremena dok poslažem sve na svoje mjesto. Nisam još stigao pročitati sve što piše na stranici ali mislim da bi trebalo malo bolje razjasniti prednosti i način funkcioniranja. Treba uzeti u obzir da ljudi ne shvataju nedostatke postojećeg sistema. Prihvataju kao normalo. To bi trebalo razjasniti i na primjerima prikazati (sheme, grafikoni). I svakako, treba pokretati rasprave na raznim mjestima. Biti uporan. Ljudi moraju više puta naići na istu stvar da bi primjetili.

Nakon tisuća godina ovog sistema zasnovanog na pljački mi smo u prilici stvoriti novi sistem, novi sustav vjerovanja. Kako ćemo ga stvoriti ako smo programirani po starom sistemu? Nije jednostavno, iziskuje vrijeme i jaku volju, i prije svega iziskuje zamisao, ideju kako želimo živjeti. Naš prvi nagon je preživljavanje, to ćemo učiniti na najlakši mogući način odnosno ići ćemo već utabanim stazama držeći se većine koja će nas zaštititi makar nas to koštalo. I košta nas slobode jer drugima prepuštamo da odlučuju umjesto nas. Pa, to je u redu za onoga tko je svjestan da je pristao na ograničenja i smatra da je šteta od gubitka slobode manja od koristi života bez inventivnosti. Mi ostali koji znamo da može i mora postojati nešto bolje i drugačije spremni smo na deprogramiranje i učitavanje novog programa i zato ne smijemo tražiti primjere u starom, utabanom sustavu već moramo uvesti novi sustav .Moramo utvrditi stvarnu vrijednost rada i proizvoda. Te vrijednosti su poremećene raznim sadržajima ugrađenim u cijenu proizvoda (kamate), prihvaćanjem posla i plaće koja se nudi a ne stvarne vrijednosti rada, te monopolizacijom, licencama i patentima odnosno umjetnim stvaranjem ponude i potražnje. Nekada, ne tako davno (naročito na selu) znao se odnos vrijednosti kokoši i jajeta, koze i mlijeka, nadnice i svinje, stolice i kruha.

Nova paradigma koju gradimo zahtijeva moral („Moral (ćudoređe, ćudorednost) u najširem je smislu oblik društvene svijesti, skup nepisanih pravila, običaja, navika i normi koji su prihvaćeni u životu neke zajednice. Moral određuje kako ljudsko djelovanje treba biti, a pripadnici zajednice prihvaćaju te principe kao dolične i podvrgavaju im se, na taj način regulirajući međuljudske odnose“Wikipedija).

Malo sam razvukla u uvodu no novac nema vrijednosti već je novac ekvivalent utrošene energije, ako smatramo da je novac manji od utrošene energije koju ulažemo u svoj rad tada opet nismo zadovoljni i nismo napravili ništa od svojh života.
Sad ću napisati o tome kako ja sebe (i ostale) vidim u sustavu alternativne valute Crom i kako zamišljam organizaciju (ne sviđa mi se riječ organizacija, slobodu ne možemo organizirati) odnosno zajedničko djelovanje.

Rad je stvorio čovjeka . Bez rada nema proizvoda i usluga. Ako nismo uložili energiju ne možemo tu nulu mijenjati za nešto. Ako uložimo nulu i dobijemo proizvod ili uslugu, oštetili smo nekoga jer on nije dobio ništa za svoju energiju. Nema 730 croma mjesečno. Ima inicijalnih 200 (ili bilo koja duga cifra) croma pri ulasku u sustav. Na taj način ćemo izbjeći vječne prevarante i naivce (Dawkins). Znam da zvuči grubo no ne možemo si pruštiti socijalu, ne možemo obećati besplatno stanovanje u kući koju tek planiramo i ne znamo koliko će nam energije biti potrebno za izgraditi ju, odnosno hoćemo li imati dovoljno prostora i za sebe.Svak tko dođe na našu stranicu, vidi tržnicu i malo iskalkulira vidi da se ne isplati ništa prodavati, samo kupovati. Onaj tko prodaje osuđen je raditi na dva kolosjeka (u postojećem sistemu nabavlja materijal, u alternativnom prodaje?!) i vrlo brzo će izgubiti volju.

Mijenjanje croma za oficijelne valute? Možda, kroz neko vrijeme kada utvrdimo pravu vrijednost proizvoda. Osobno sam protiv toga jer nećemo vidjeti čistu sliku učinka rada u cromu a izgubit ćemo energiju vozeći na dva kolosijeka (osobno iskustvo). U onom trenutku kada ću ja za crome moći sve kupiti na tržnici i finalni proizvod proizvod ili uslugu prodati i naplatiti u cromima više mi neće biti potrebni euri ni dolari.

Prije nekog vremena sam sugerirala osnivanje skupine za podršku koja bi se sastojala od ljudi koji su spremni pomoći članovima u slučaju susreta sa zakonima i sudovima. Ovo nije direktno vezano uz alternativni novac no ukoliko se razvijemo i sa kritiziranja negativnosti u društvu prebacimo na afirmaciju drugačijeg modela možemo lako postati prijetnja, i samim tim meta progona. I ne samo zbog eventualnih progona, nego zato jer smatram da su svi segmenti života povezani, ne možemo odvojiti jedan od drugog. Da bismo uspjeli u svemu što radimo naročito u nečem novom moramo imati osjećaj da je to što radimo ispravno za nas i za ostale ljude, otvoriti se novome bez straha i žala za poznatim utabanim putevima.

Evo, to bi ukratko bilo moje mišljenje o temi.

Pozdrav teuta,
hvala na javljanju.
Hajmo prvo malo o teoriji, da riješimo tih 730 svakog prvog u mjesecu... ono drugo ćemo poslije lako...

Uzmimo njih 90 i više % populacije.
Od jutra do mraka rade po tvornicama.
Nemaju vremena za ništa, ili im ostaje jako malo vremena.

1) Prvobitna namjera je bila da je crom nadoknada, recimo razlika između onih 300-400 eura što ih primaju u fabrici i onih 2000-3000 što bi ih trebali primati + za sve ono što je tim ljudima do sada oduzeto.
Osim toga, budući da tih 730 primaju samo ljudi, isključena je mogućnost da postanu potpuno ovisni o korporacijama.

2) Ako u cromu ne bude više dobijao ništa, zašto očekivati od tog mrtvog umornog šljakera da bi imao razloga doći i praviti nam društvo?

3) Izjednačavanje. Kako izjednačiti siromašni svijet s ovim - nazovimo ga bogatijim. Nekako nije u redu da Amerikanac krene s nule sa svim onim što već ima, a Afrikanac krene sa tisuću ispod nule.

4) Radno mjesto. Zašto sutra morati ići raditi kad su tu roboti sposobni da sve obavljaju umjesto nas?

-------------

Dakle ovo gore bi bio sustav konstruiran kao neka zlatna sredina za zamršenu situaciju u kojoj smo se našli.

Sustav možemo i drugačije postaviti. Da se jednostavno ne obaziremo na sve što se desilo, nego krenemo od nule. To nije nikakav problem, jednostavno je i da se srediti u par dana. U tom slučaju, prvo što mi pada na pamet je jedino da li crom ostaviti vezan za vrijeme kao 1 sat, ili ga vezati za nešto drugo...
Iskreno rečeno, sve više sumnjam da smo u ovom trenutku mentalno spremni za prvo rješenje i sve više mislim da nam treba neki među-korak, ovo drugo rješenje.

Ajde ljudi da prvo to odlučimo, pa onda brijemo dalje...

Iz ovih ili onih razloga, nismo uspjeli omasoviti pokret.
Ja sam za promjene.

Evo u nekoliko redaka mog skromnog mišljenja na temu omasovljenje.
Svima nam prije svega treba pošten i funkcionalni sustav. U isto vrijeme, svako u njemu mora vidjeti ozbiljni posao i priliku.

Zašto će se Mirjana registrirati u Crom?
Zato što želi probati novo, jer je besplatno i zato što odmah na računu nalazi 20 croma.

Zašto će Mirjana poslovati unutar Croma?
Zato što za to postoje jako dobri motivi i razlozi:
- svojim eurima kroz mjenjačnicu udvostručuje kupovnu moć,
- nikom ne plaća nikakvi porez,
- može dignuti beskamatni kredit u cromima,
- sa suprotnom stranom posluje direktno bez posrednika,
- sve je jednostavno i u real time vremenu, nema birokratskih prepreka,
- svjesna je da time izbjegava sve političke i ekonomske nedostatke upotrebe novca-duga,
- zna da cijela zajednica može bez problema financirati svoje potrebe

Zašto ne samo da Mirjana neće nikad više odustati od Croma nego će joj se pridružiti rođaci, prijatelji i kolege?
Zato što je Crom razvio marketing i poslovne odnose na širokom nivou, vijesti i forum su osvježavani svakih nekoliko minuta - tržnica vrvi od oglasa.

I osim svega toga, što reče kekec, u međuvremenu su počeli prvi radovi na izgradnji eko naselja i nitko više ne izražava ni najmanju sumnju da se tu radi o nekoj zajebanciji.

Omasovljenje
Mislim da ne trebamo biti razočarani sa rezultatima, ne možemo odmah stvoriti novi sistem. Polako treba popravljati i prilagođavati. Ne treba zaboraviti da postoji prijetnja onih kojima ne odgovara ovaj sistem. Sa sporijim uvođenjem će lakše progutati (isto kao što smo i mi njihovo što je daleko neprihvatljivije).

Vrijednost
Teuta je vrlo lijepo objasnila kako bi rad drugačije trebali vrijednovati. Ja mislim da je ovo vrlo bitno i temeljna stvar. Još ne znam kako ali trebalo bi raspravljati o tome.

Marketing i reklame
Definitivno ne. Proizvođači i pružatelji usluga ulaze u bazu podataka koji se može pretraživati. Bit svega je da se zaobiđu suvišni troškovi kao što je reklama, poslovni prostor itd. Postoji samo proizvodnja i potrošnja. Trgovina NE.

Porez
Bez poreza ne vjerujem da bi prošli (ne znam), uostalom uvijek mora postojati neka vrsta zajedničke pričuve za zdravstveno osiguranje, školstvo i ostalo. Neku vrstu socijalne sigurnosti moraš pružiti.

He he Aljoša i meni se to događa, neki posao odradim u glavi i onda mi je tlaka sve to još jednom provesti u praksi. Ti govoriš o nečemu kako bi to izgledalo u konačnici no za sve je potreban prvi korak. Meni je savršeno jasno da bi stvari mogle tako funkcionirati no ljudi nemaju prekidač kojim ih iz jednog stanja svijesti prebaciš u drugo. Ljudi puni strahova i bez samopoštovanja teško se mogu obuzdati da ne gomilaju stvari, u prvom redu novac. U današnjem svijetu novac je karta za ulazak u raj, ni običnim ljudima ne znači ništa način na koji si stekao novac, bitno je da ga ima što više.

Pokušat ću točku po točku odgovoriti:

1. Zašto bi čovjek od jutra do mraka trebao uopće raditi u tvornici? Može jedno vrijeme šljakati u tvornici i doma se okušati u nečemu što mu ispunjava dušu, recimo glačanje (može i izrada space shutlea). Nabavi na crom tržnici glačalo i ostali materijal, da oglas da glača doma ili po kućama. Cijena glačanja po satu ili po odjevnom predmetu za neko određeno radno vrijeme podmiri sve njegove životne potrebe i još mu ostane slobodnog vremena na pretek. Što će šljaker napraviti, šljakati i dalje u tvornici ili se potpuno prebaciti na crom?

2. Ovu točku preskačem jer šljaker više nije mrtav umoran.

3. Zašto bismo svi bili jednaki, zašto ne bismo svi bili zadovoljni?

4. Mogućnost izbora je ono što nas motivira, možemo raditi manje ili više no ako je ono što radimo i koliko radimo naš izbor umjesto šljakanja kako bismo preživjeli od prvog do prvog. Naravno da može i u idealnom društvu biti „šljakera u tvornici“ ako je to nečiji izbor i ako ga motivira naknada za taj posao no neće se dogoditi da netko tko želi snimati filmove mora prihvatiti posao šljakera u tvornici jer nema drugog izbora za preživljavanje.

Alternativna valuta crom je mogućnost svođenja novca u realne okvire,pošteno vrednovanje rada, izbjegavanje plaćanja poreza i nameta, izbjegavanje odlaska na posao ako tako želimo, prestanak straha od gubitka posla, nestanak sindikata i drugih posrednika, izbjegavanje straha od nedostatka novca – sami kreiramo koliko i kako želimo zaraditi. Ovako bi trebao izgledati prelazni period, ovim bi se urušio postojeći nakaradni sustav jer masu toga na što smo naviknuti bi postalo nepotrebno, dovelo bi čak do izumiranja političkih stranaka i države u ovom obliku. Kako ćemo poslije uređivati zajednicu biti će stvar naše odluke, znam da se većina pita što će biti sa starima i bolesnima koji ne mogu raditi i zarađivati no sigurna sam da će preživjeti dok ne postanemo svjesni naše prave vrijednosti kao ljudskih bića. Mislim da 730 croma svaki mjesec nije dobro rješenje, svaki novac pa i alternativni je samo ekvivalent energije koju smo uložili u svoj rad, energija ne može nastati iz ničega i s tim se stvara neravnoteža. E sad, a zašto smo zaglibili sa tržnicom? Zato jer nismo slobodni, zato jer imamo još puno za izgubiti, u prvom redu izgubit ćemo krivce za stanje u kojem se čovječanstvo nalazi, i spasioce tražimo izvan sebe umjesto u sebi.