24 listopad 2010

Kad i za odbiti poziv na čašicu razgovora trebaju muda, onda je očigledno da tu nešto ne štima. Kad se to događa konstantno i na širokom nivou, onda je tu nešto zbilja jako trulo.
Naravno da nije zlato sve što sija, i naravno da ovaj eksperiment s alternativnom valutom kao pokušaj čija je svrha izbjegavanje katastrofalnih posljedica kriminalnog monetarno-financijskog sustava kojim se služimo nije nikome nametnut već se radi o dobroj volji i slobodnom izboru.
Međutim, isto tako, naravno i da se taktika "praviti se blesav" poznatijih ljudi i organizacija - neodgovaranjem na mnogobrojne pozive za ostvarenje komunikacije od sada tumači kao "Ne".
Tražiti podršku je jedna stvar, a probati ostvariti sasvim običnu neobaveznu komunikaciju nešto skroz drugačije.

"Da" ostvarenju komunikacije znači samo "Da", i može se provjeriti ovdje: Diskurz Bend, Alergija, Postolar Tripper, Zbogom Brus Li, Stranci, Ofsajd, Under Pressure, Sale Veruda, AntiTodor, Gužva U Bajt, NadimaC, No More Idols, Autogeni Trening, Prometheus, Atomic Sunset, Savez Jugoslavena, Milivoj Anđelković.

S obzirom da "Ne" ostvarenju komunikacije znači samo jedno, "Ne", onda zašto da ne? Monteparadiso, Miro - Messerschmitt, Gustafi, Budimir Žižović, Alex - Devastation, Frontalni Udar, Tito's Bojs, Tamara Obrovac, Nola, Dogma, Anti-Fa Festival i Novo Istarsko Podzemlje.


24 listopada 2010 smo imali dogovoreni susret, neodređeno sam posredstvom najavljen bez imena i prezimena kao čovjek u tom điru koji bi rado porazgovarao s onima, za koje sam i ja znao samo to da predstavljaju jednu lokalnu zajednicu u jednom istarskom eko-selu.
Do susreta je došlo, do komunikacije nije, ono o čemu sam htio razgovarati, trajalo je 10-15 sekundi, ono o čemu nisam htjeo razgovarati je trajalo 2-3 minute.

Prvo smo sami razgledali ono što se ima za pogledati u tom eko-selu koje je kako se čini u završnoj fazi izgradnje. Prije klikanja po aparatu, pitao sam dozvolu za fotografiranje i dobio je ako nije u komercijalne svrhe.
Kad smo to obavili, sreli smo se za stolom za kojim je društvo upravo objedovalo, pa smo razgovor malo odložili.
U međuvremenu sam čovjeka s kojim sam trebao porazgovarati i prepoznao. Duga kosa i brada, ali to je bio on - Miroslav Cerovac, poznanik iz davnih dana.
I on se mene sjetio.

Dakle, otvorio sam usta i počeo: "Ideja je više-manje promijeniti svijet, jeste li ikada čuli za alternativne valute"?
Na to je Miro veoma oštrim, povišenim, gotovo prijetećim tonom neočekivano reagirao kako tu gdje je nije došao zbog toga da mijenja svijet, da ga čitav ostali svijet uopće ne zanima, da ga za svijet čisto boli kurac i da se odvojio od gradske sredine da bi mijenjao sebe i ništa drugo, da ovdje nisam trebao doći nekome nametati svoja mišljenja...

Iako je ovo bilo potpuno neočekivana, ničim izazvana žestoka reakcija, ništa me više ne može iznenaditi, pustio sam ga da se ispuše...
Pored vrata blizu kojih smo sjedili, bio je obješen plakat.
Ustao sam se, približio plakatu, a plakat "Urbani Vrt Rojc".

"Nije mi jasna ova tvoja reakcija, jer skoro da usta nisam niti otvorio, ali reci mi Miro sada, zagolicalo me, ako stvari tako stoje, ako te za sav ostali svijet baš boli briga i želiš mijenjati samo sebe kako si mi upravo objasnio, zašto te onda suprotno toj tvojoj izjavi drugi ipak puno zanimaju i zašto ih kroz radionice u Rojcu nastojiš promijeniti"?

"Reci mi Miroslav Cerovac, što znači ovo što stoji na plakatu da se inicijativa "Urbani Vrt Rojc" provodi zahvaljujući financijskoj potpori "Zaklade Za Poticanje Partnerstva I Razvoja Civilnog Društva" iz Pule u sklopu decentraliziranog modela financiranja Nacionalne Zaklade Za Razvoj Civilnog Društva, reci mi Miro što to znači taj decentralizirani model financiranja"?


"Nemam pojma..." odgovorio mi je Miro, "ja ne samo da u grad moram ići, ja grad i volim, i trebaju mi prljave kune, prljavi euri i prljavi dolari".

Kako je ova situacija, Bog te pito zbog čega, doista imala sve karakteristike napetog kojem fali samo iskra da plane u požar, ovaj susret sam završio sa "Vidiš Miro, prljavim kunama, prljavim eurima i prljavim dolarima postoji alternativa, ali to je neka druga priča koja te očigledno ne zanima, pozdrav".

Miroslava sam ostavio u njegovom čvrstom uvjerenju da na svoj način u partnerstvu samo s onima koji se financiraju iz EU fondova gradi "bolje sutra" štiteći ono što je dobro:





I tako se završio taj susret, komunikacija između ljudi navodno sličnih razmišljanja i ideja nije ostvarena, druga strana ju je odbila i to na dosta grubi način - ono o čemu sam došao razgovarati je trajalo 10-15 sekundi, ono o čemu nisam htio razgovarati i pogotovo ne na takav - način nedostojan onoga tko druge uči nauci življenja, trajalo je 2-3 minute, i to bi bilo to - čiča, miča, gotova je priča.

Miro je rekao da sve slike koje sam napravio fotoaparatom ne objavljujem, iz istog razloga ono što sam u ovom eko-selu i u ovoj lokalnoj zajednici, kako se to pokazalo veoma zatvorenog tipa; vidio i doživio - ne objavljujem.

Zanimljiva je činjenica da čovjek kojeg zanima samo on sam, kojem se živo fućka za sav ostali svijet, pa se od njega u doslovnom smislu i odvojio s par kilometara šumskog puteljka do divlje prirode; ne samo da nije nepoznati nitko i ništa nego je čak organizator inicijativa za duboke promjene ostalih živih bića oko sebe i načina na koji ona žive. Miroslav Cerovac je inače prisutan u medijima, na raznim je seminarima širom zemlje - minimalnim surfanjem je lako ustanoviti da mu je moguće ostvariti fizički kontakt s političarima, sve u svemu ima ga pomalo posvuda iako se kako mi je to rekao - trudi biti nigdje. Sve to košta, košta prljave kune, košta prljave dolare i prljave eure koje nije lako priskrbiti ni kad netko radi prekovremeno 24 sata na dan, a kamoli kad uz troškove opstanka sebe i obitelji još gradi i eko selo s modernim elementima...

Zaključak:

Sedam milijardi ljudi treba napokon shvatiti da potrošiti cijeli život na bjesomučnu proizvodnju stvari koje uglavnom nikome zapravo nisu potrebne, a sve zbog zarađivanja novca za vlasnike svog novca u opticaju: ne samo da nije ni malo zabavno - to je jebano glupo.

Vodi nas ideja da na našu nekad prekrasnu, nekad slobodnu Majku Zemlju povratimo stanje održive ravnoteže; potičemo kreativnost, raznolikost i bratstvo od istoka do zapada, od sjevera do juga?

Da bi živio u raznolikosti, prvo moraš naučiti njen jezik!

25 listopad 2010

Oko podneva sam se zaputio u ulicu Gajeva 3, točnije Kulturni Centar Pula, nekad kasarna Karlo Rojc. Odredište - sjedište udruge Zelena Istra.
U uredu par ženskih osoba koje su me ljubazno primile, predstavili smo se jedni drugima i upoznali.
Razgovarao sam sa osobom po imenu Irena Burba u ime udruge Zelena Istra.

Ukratko sam je upoznao s činjenicom da u Puli postoji Udruga Crom Alternativna Razmjena, organizacija koja u svrhu promjene suludog monetarno-financijskog sustava čijim smo korišćenjem svakog dana sve bliži samouništenju - vrši eksperiment s alternativnom valutom. Rekao sam joj da sam došao zbog toga jer mislim da postoji veliki prostor za suradnju u kojemu se možemo naći, ako za to imaju malo volje.

I Irena Burba iz Zelene Istre i njezine kolegice u uredu, primile su u ruke nekoliko naših info-letaka.
Razgovor je protekao mirno i ugodno.

Često uputim po koje pitanje onome s kim razgovaram, ni ovo nije bila iznimka.
Što je USAID (jedan od alata kojim se globalna financijska elita pod krinkom pomoći u razvoju zajednicama i nacijama služi u kolonijalne i imperijalističke svrhe)? Irena Burba nikad nije čula za USAID.
Koji su odnosi na relaciji Nacionalna Zaklada Za Razvoj Civilnoga Društva, Istarska Županija, Grad Pula, Gradonačelnik Boris Miletić, Istarska Razvojna Agencija i USAID, Irena Burba također ne zna.

Kao jedna od mogućnosti u kojem bi se Zelena Istra mogla naći u eksperimentiranju u Sustavu Alternativne Valute Crom, naveo sam ovaj primjer.
Zelena Istra kao i većina ostalih udruga vjerovatno ima probleme sa samofinanciranjem i vjerojatno svako toliko za obavljanje nekih poslova traži usluge volontera. Recimo da udruga Zelena Istra organizira jedne nedjelje čišćenje obale uz pulski Lungo Mare. Probajmo zamisliti da na pozivu za ovu opće korisnu društvenu akciju ne piše da se traže dobrovoljci volonteri, već da će udruga Zelena Istra svakoga tko bude sudjelovao isplatiti novčanom naknadom u alternativnoj valuti Crom.

Irena Burba iz udruge Zelena Istra mi je na to postavila pitanje što se alternativnom valutom može kupiti, a ja sam joj odgovorio "sigurno više nego onoga što se može kupiti sa ništa dobivenim kroz volontiranje".

Da se razumijemo, sve je ovo bilo u jednom pristojnom tonu, kroz osmijeh i ležernu atmosferu u potpuno otvorenom razgovoru.
Na kraju ovog susreta Zelena Istra - Udruga Crom Alternativna Razmjena, dogovorili smo se da ću im za otprilike desetak dana poslati jedan e-mail, na kojeg će se oni potruditi odgovoriti kroz njihovo mišljenje o našem sustavu alternativne valute, mogućnostima koje se pružaju i prilikama za zajedničku suradnju.





Zadnjih dana sam nekoliko puta preko Facebooka kontaktirao poznatog pulskog likovnog umjetnika Bojana Šumonju.
Bojan Šumonja je ovih dana u Americi, sprema izložbu slika "Što Je Nama Naša Borba Dala" u New Yorku.
Naziv izložbe govori dovoljno sam za sebe, što smo i individualno i kolektivno postali kroz proces globalizacije.

What has our fight given us? Ima na tim slikama ovaca koliko hoćeš...





Na samoj pozivnici za otvorenje izložbe, Bojan Šumonja stoji između ovaca s crnom debelom crtom preko ustiju.

Bojan Šumonja mi je rekao da je trenutno jako zauzet, razumljivo; no izrazio je zanimanje za ovo što radimo u Udruzi Crom Alternativna Razmjena eksperimentiranjem s alternativnom valutom kroz alternativni monetarno-financijski sustav.
Rekao je da kad se izvuče iz gužve u kojoj je sada, pristaje na prijateljsku čašu razgovora u kojem bi ga mogao bolje upoznati sa svime...

26 listopad 2010

Negdje oko 11,00h ujutro, ušao sam u veliku "Roza Zgradu" u Mletačkoj ulici.
Tamo ima sjedište IDA - Istarska Razvojna Agencija.

Prošao sam dugim hodnikom Istarske Agencije Za Razvoj, i u dvije tri kancelarije potraživši nekoga s kim mogu popričati - na kraju završio tamo gdje sam i htjeo. Ured, a u uredu sjedi Emil Rojnić.





Emil Rojnić me ljubazno dočekao i nekih pola sata slušao ono što sam imao za reći.
Bio je to sasvim neobavezan razgovor koji je protekao baš onako kako sam se i nadao: s obzirom na kritičnu, ne samo gospodarsku - situaciju u kojoj se nalazimo, postoje ljudi i mjesta gdje hoće li te saslušati nije samo pitanje volje nego je to i dužnost.
U tom smislu, ovaj razgovor je protekao da bolje ne može biti, kulturno i na nivou.

Opisao sam Emilu Rojniću tko smo i što smo mi Udruga Crom Alternativna Razmjena, da obavljamo esperiment s izdavanjem alternativne valute, i da bi se tu mogli naći prostori, pogotovo u vrijeme najveće svjetske krize u povijesti - za koju sam mu naglasio da predstavlja najveću pljačku u povijesti; na kojima bi se za zajedničku dobrobit mogli sresti. Naveo sam mu i neke konkretne primjere u kojima bi alternativna valuta mogla dobro poslužiti. Sve u svemu, kroz ovih pola sata razgovora sam uspio naš projekt alternativne valute onako općenito dobro objasniti Emilu.

Nekoliko pitanja kao i većini onih s kojima kontaktiram, u istraživačke svrhe.
Emil Rojnić iz Istarske Razvojne Agencije zna od prije da postoje alternativne valute.
Emil Rojnić iz Istarske Razvojne Agencije mi je klimanjem glave potvrdio i da zna da novac nema nikakvu materijalnu podlogu.





Na to smo se nasmijali, jer su upravo iza mojih leđa bila vrata na kojima su stajale oznake mislim Banke Za Obnovu I Razvitak, pa sam dobacio onako usput zašto bih kao vlasnik novca trebao ići u banku posuđivati taj isti svoj novac u obliku bezvrijednih papirića...

Na kraju razgovora, Emil Rojnić iz Istarske Razvojne Agencije je uzeo naš info-letak kojeg je obećao proslijediti direktoru IDA-e, a Direktor Istarske Razvojne Agencije je Darko Lorencin.

Ja sam mu najavio da ću se na isti način kao i s drugim organizacijama, i njima javiti e-mailom za nekih 10-15 dana, u kojem ću ih priupitati za mišljenje o ovome što radimo s alternativnom valutom i ima li mjesta za nekakvu suradnju u kojoj bi ključna riječ bila eksperimantiranje.


Na nekoliko metara od zgrade u kojoj ima sjedište Istarska Razvojna Agencija, nalazi se "Žuta Škola" - nekoliko srednjih škola u jednoj.
Onu po nazivu "Branko Semelić" sam i ja davno pohađao.

Ispred "Žute Škole" je bilo dosta učenika - nitko od njih nikada nije čuo za alternativne valute, i ne znaju ništa o tome na koji prljavi način u pozadini stvarno funkcionira globalni monetarni sustav, svi su uvjereni da ispod novca stoji materijalna podloga.

Iskoristio sam priliku za kratke razgovore, i svima podijelio informativne letke s naznakom da probaju pitati svoje profesore zbog čega o ovim ključnim stvarima u svijetu u kojemu je najvažnija stvar upravo novac - o novcu pojma nemaju, zbog čega ih o ovim stvarima ništa ne uče u školama.
Mladima je počinjala nastava, trkom su morali u školu, pa se nismo uspjeli slikati iako je to bila namjera...

26 listopad 2010

Ne treba spominjati da je Hrvatska - visoko zadužena zemlja, kao uostalom i sve druge, država u bankrotu.
Istarski Župan Ivan Jakovčić je u svom nedavnom izlaganju u Bordeaux-u kao član izaslanstva Hrvatske Zajednice Županija u Asocijaciji Vijeća Europskih Općina I Regija, stavio naglasak na decentralizaciju i probleme koji se javljaju u proračunima jedinica lokalne i regionalne samouprave, odnosno na nedostatak vlastitih sredstava.
Pula je također visoko zadužen grad, a Puljani su dužnici ne samo kao Puležani nego i kao Hrvati; sve u svemu ljudi koji se i ne znajući za to zadužuju za svoj vlastiti novac. Kako drugdje, tako i Puli, kroz lihvarski sustav se dobivši ništa za uzvrat zadužuje za jedan, a otplaćuje tri, pet ili sedam.

Kratka šetnja i evo me na Forumu, cilj Grad Pula, odnosno najviši oblik upravljanja Pulom po volji i želji Puležana, ili bi to tako barem trebalo biti u zajednici čiji su pripadnici gotovo u potpunosti neinformirani o onome što bi svako od njih prvo trebao saznati prilikom "neadekvatnog" načina pristupanja u kolektiv. Ne čini li ti se na primjer normalnim da bi u uredu u kojem se djeca registriraju u Matičnu Knjigu Rođenih, roditelji trebali biti upozoreni da tim "dobrovoljnim" činom dijete automatski prestaje biti "Čovjek" i postaje "OSOBA" podložna velikom broju zakona, ni kriva ni dužna natovarena planinom imaginarnih dugova koje treba otplaćivati stvarnim radom i odricanjima?

Zajednica o kojoj je ovdje riječ, nastala je tek nedavno, na razaranju i međusobnom ubijanju slabo informiranih na tu temu - služenje ciljevima globalne financijske elite na opću društvenu štetu.
Sve ono što se danas događa u ovoj zemlji veoma kratke povijesti a već na rubu propasti, najbolje je objediniti u naljepnicu na automobilu dragovoljca Domovinskog Rata, ranjenika i logoraša po imenu Boris Žuvela: "Opljačkali ste i rasprodali moju domovinu, bando lopovska"!





Otvorio sam vrata i čuvara upitao informacije kako se sresti sa Pulskim Gradonačelnikom Borisom Miletićem, kako dogovoriti susret sa Pulskim Dogradonačelnikom Fabriziom Radinom i kako se može popričati s nekim iz Grada.
Stražar komunicira s tajnicom, i onda se s njom preko telefona ugovori sastanak.
Tajnica me onako mehanički već naviknuto, upitala za podatke no ja sam je prekinuo i rekao da bih se volio sresti s njom oči u oči, da joj neću ukrasti više od par minuta; jer budući da su tamo da rade za nas, da mi je malo čudno da s nikim ne mogu popričati licem u lice.

Bez problema, primljen sam stepenicama ravno gore, u Ured Gradonačelnika gdje me ljubazno dočekala tajnica Martina Duras Pavletić.

Objasnio sam joj da u sklopu inicijative "Sjeme Budućnosti: Promijenimo Svijet? Da - Danas, A Ne Malo Sutra" obilazim ljude i organizacije u namjeri da s obzirom na aktualnu ekonomsku krizu koja predstavlja najveću pljačku u povijesti čovječanstva pokušam predstaviti alternativne valute kao jedno od mogućih rješenja u tom smislu, i da će svi ti susreti na kraju biti javno objavljeni.

Tajnica Pulskog Gradonačelnika Borisa Miletića, Martina Duras Pavletić me upitala gdje će to biti objavljeno, a ja sam joj odgovorio na našem neovisnom alternativnom mediju naziva Crom Alternativne Vijesti ili na oglasnoj ploči u sklopu foruma, da između ostalog imamo i to.

Naravno, rekao sam joj da me isto tako zanima zbog čega mi Pulski Gradonačelnik Boris Miletić nije odgovorio na e-mail kojeg sam mu uputio.
"Svi smo mi ljudi, možda se negdje izgubilo...", rekla je Martina Duras Pavletić, pa smo se dobro nasmijali kad sam joj odgovorio da u Hrvatskoj ljudi ne postoje, da postoje samo OSOBE.
Nakon toga me upitala kad je to bilo, i da li ga imam pri sebi, a ja sam je onda uputio na Oglasnu Ploču Udruge Crom Alternativna Razmjena na kojoj je e-mail javno objavljen s naslovom "Pismo Gradonačelniku Pule, Borisu Miletiću" - ona je malo zasurfala internetom i to odštampala.

Sve u svemu, i ovo je bio kratki razgovor na kulturnom nivou.
U taj trenutak, na vratima se pojavio Gradonačelnik Pule Boris Miletić. Predstavili smo se jedan drugome, on je rekao da je pismo pročitao. Ja sam u dvije minute objasnio zašto sam tu, a tajnica mu je dala u ruke malo prije odštampani e-mail i naš info-letak.
Za nešto više od ovoga nije bilo vremena, ali i to je za sada u sklopu ove inicijative sasvim dovoljno.

Na kraju sam kao i ostalima s kojima sam uspio kontaktirati licem u lice, i tajnici Pulskog Gradonačelnika Borisa Miletića, Martini Duras Pavletić najavio da ću se za 10-15 dana javiti e-mailom i upitati ih za njihovo mišljenje o ovome što radimo i postoji li nešto u čemu se u ovom pogledu, a s obzirom na tko zna koju po redu - aktualnu svjetsku ekonomsku krizu i posljedice koje trpimo već stoljećima - možemo naći i ostvariti nekakav vid suradnje na zajedničku korist cijelog kolektiva.

Ljubazno smo se pozdravili, i to bi bilo to - Grad Pula, Ured Gradonačelnika Borisa Miletića.

26 listopad 2010

Te se večeri u Puli, u bivšem Domu Mladosti, današnji Dom Sportova Mate Parlov, održavao "Humanitarni koncert: Život Pun Nade – Izgradimo Kuću Svjetla Cukrići".
Ovaj humanitarni koncert su organizirali Savez Udruga Osoba S Invaliditetom Istarske Županije i Udruga Slijepih Istarske Županije u cilju prikupljanja sredstava za što bržu realizaciju centra "Kuća Svjetla Cukrići".

Dosta se izvođača priključilo ovoj akciji, a među njima su i Zdenka Kovačićek, Lidija Percan, Anelidi i Vesna Nežić Ružič i Klapa Teranke, Lea Dekleva i Mor Roll, Bojan Jambrošić, Carla Belovari, Manuela Svorcan, Kim Verson, Dado Topić, Putokazi, Gustafi, Marko Tolja, The Bastardz, Neno Belan i Fiumensi, Šajeta (Dražen Turina), Bane – Željko Banić (Songkillers), Franko Krajcar i Indivija, Dogma, Nola, Bruno Krajcae, Jelena Radan i Meritas, Atomsko Sklonište, Alen Vitasović, Tedi Spalato, Aki, Hus i Brk (Parni Valjak).

Nisam uspio stići na početak koncerta, a auto krcat info-letcima o prljavom načinu na koji funkcionira svjetski monetarni sustav i sadržaju o alternativim valutama kao mogućnosti koja se pruža za izbjegavanje te klopke.

Šta sad? Ništa, vidim puno automobila i gledam te letke - na brzaka sam se prošetao i na svaki automobil parkiran u okolici Doma Sportova Mate Parlov sam ispod brisača ostavio po jedan. Bilo je tu i par auta s oznakama nekih medijskih kuća, na jednom od njih je pisalo "Regional Express Pula", a nisam zaobišao ni kombi "Gustafi".

Susreo sam se i s policajcem, ljubazno pozdravio.
On me upitao što radim, a ja sam odgovorio da bi to bila Ustavom garantirana sloboda informiranja.
Njegov kolega je onako dobacio "anti-globalizam" i te fore... Ja sam na to dodao da neki aktualnu situaciju nazivaju svjetska ekonomska kriza, a neki poput mene najveća pljačka u povijesti, i da sam zbog toga na adrese desetak svjetskih policija doznačio Krivičnu prijavu protiv globalne elite zbog zločina protiv čovječanstva.
Ovo je sve skupa trajalo par minuta, odnos policajca prema meni profesionalan - takav da bolji ne može biti.

Nije mi Vrag dao mira, morao sam mu postaviti jedno pitanje, najavio sam ga kao nešto što mu se najvjerovatnije nikad u karijeri nije dogodilo - on je pristao. "Pretpostavimo da me sada želite legitimirati, i zatražite od mene osobne isprave, a ja vam odgovorim da njih možete zatražiti samo od OSOBA, ja nisam OSOBA - pravna fikcija nego živi čovjek od krvi i mesa koji tražene dokumente nema iz jednostavnog razloga što mu ne trebaju".

Da se razumijemo, ovo je pitanje problem za naučnike, a ne za jednog policajca na dužnosti i to postavljeno ovako na brzinu; no u načelu, policajac mi je mogao pružiti samo jedan odgovor, onaj koji mi izvlači osmijeh na usne, tj. upravo onaj zbog kojeg sam pitanje i postavio...

27 listopad 2010

Nakon ovog koraka inicijative "Sjeme Budućnosti: Promijenimo Svijet? Da - Danas, A Ne Malo Sutra", ponovo se prijavljujemo u Hrvatsku Wikipediju u kojoj smo do sada bili cenzurirani.

Jutro je, cilj - Pulska Tržnica.
Mjesto na kojem se uglavnom prodaje voće i povrće, ali nađe se tu svega i svačega.
Pulska Zelena Tržnica je smještena u središtu Pule, kao takva, još od daleke 1903 godine predstavlja mjesto na kojem se susreću selo i grad.
Pula i Puljani, Puljani i Pulska Tržnica, Pulska Tržnica i banane, jabuke, grožđe, zelena salata, karfiol, krumpiri, mrkva, peršin, paradajzi i cijene, a cijene samo u kunama... ili?





Na Pulskoj Zelenoj Tržnici, svako toliko se može sresti i Sanja Vermezović.
Baš je tako bilo i ovog sunčanog jutra kojeg je dobro rashladila bura.
Za one koji ne znaju ili se više ne sjećaju, Sanja Vermezović je vrhunska pulska sportašica.

1987 Godina, Zagreb, 14 Ljetna Univerzijada, Disciplina - Veslanje: Sanja Vermezović - Srebrna Medalja.
Iako sada već u nekim godinama, 2007 godine se Sanja Vermezović nakon četrnaest godina vratila veslanju - Prvenstvo Hrvatske U Veslanju, Sanja Vermezović iz Pule osvaja dvostruki naslov, u skifu i dvojcu.
Osim toga, Sanja Vermezović ima stručnu kvalifikaciju i za trenera odbojke.
I na koncu, Sanja Vermezović je u eksperimentalnu svrhu također i član Sustava Alternativne Valute Crom.

Evo nas dakle na Pulskoj Tržnici u šumi povrća, voća i kuna.
Baš kao što su se Daniel Balaban iz organizacije Transition Town Pula - Tranzicijska Pula, te glazbenici Zoran Ðorđević - Đole Macola, Sale Veruda i Denis Vitasović svojim očima u Pulskom Rock Caffeu uvjerili da sredstvo za razmjenu proizvoda i usluga ne moraju biti samo ono jedino što na žalost većina nas poznaje kao novac - euri, dolari i kune; i tebi je ovom slikom sa Pulske Tržnice dokazano isto - kao sredstvo razmjene se može upotrijebiti i alternativna valuta, u ovom slučaju Crom - valuta čije je postojanje izgrađeno na percepciji stvarnosti kojoj svi težimo, a od koje smo svakog dana svakim pokretom sve udaljeniji i udaljeniji.





Iz ruke u ruku, Sanja Vermezović - Đurić Aljoša: komad povrća.
Cijena: 5 croma.
Način plaćanja: novčana transakcija mobitelom na licu mjesta.
Bez ikakvih problema, u istom vremenskom trajanju kao i kad se kunama plaća bankomatom ili kreditnom karticom; iznos alternativne valute od 5 croma je mobitelom na Pulskoj Tržnici prebačen s jednog na drugi račun.

Zovite je poslom, kupnjom, prodajom, kupoprodajom, trgovinom, trgovanjem ili kako god hoćete; ovdje se radi o razmjeni usluga i proizvoda kroz bilo koje sredstvo razmjene kojeg dva slobodna čovjeka odluče prihvatiti; odnosno o njihovom prirodnom pravu kojeg im nitko i ništa na ovom svijetu ne može i ne smije uskratiti.


Poslije podne sam kontaktirao preko Facebooka Centar Za Mlade Pula.
Projekt Centar Za Mlade je realiziran u suradnji s Ministarstvom Obitelji, Branitelja I Međugeneracijske Solidarnosti i Istarskom Županijom te uz potporu Grada Pule i Nacionalne Zaklade Za Razvoj Civilnog Društva.
Ciljevi ovog projekta su unaprijediti institucionalni okvir za bolji položaj mladih u društvu, promicati ideju cjeloživotnog učenja i usavršavanja, poticati aktivno sudjelovanje mladih u svim sferama društvenog života, i podići razinu informiranosti mladih.
Misija Centra Za Mlade Pula je unaprijediti društveni položaj mladih na području Istarske županije kroz edukaciju, informiranje i savjetovanje.

Povodom inicijative "Sjeme Budućnosti: Promijenimo Svijet? Da - Danas, A Ne Malo Sutra", htio sam s njima dogovoriti prijateljsko ispijanje čašice razgovora, onako s nogu na brzinu, neobavezno - a sve u skladu s njihovim ciljevima i misijama.

Iskreno, za ovo nemam ni najmanju volju: "Službeni dopis na adresu organizacije pošaljete. Upravni odbor donosi odluku ili s vama razgovara o svemu. U dopisu trebate navesti tko ste, što radite i što zapravo želite".
Lakše je ući u Pentagon.
Mišljenja sam, ili bolje reći - siguran sam da je ovo u potpunosti pogrešan pristup te organizacije vlastitim ciljevima i misijama koje je jednom riječju najbolje nazvati "Bolje Sutra" - bolje sutra se stvara danas, odmah, sad - ni trenutak kasnije.