24 listopad 2010
Kad i za odbiti poziv na čašicu razgovora trebaju muda, onda je očigledno da tu nešto ne štima. Kad se to događa konstantno i na širokom nivou, onda je tu nešto zbilja jako trulo.
Naravno da nije zlato sve što sija, i naravno da ovaj eksperiment s alternativnom valutom kao pokušaj čija je svrha izbjegavanje katastrofalnih posljedica kriminalnog monetarno-financijskog sustava kojim se služimo nije nikome nametnut već se radi o dobroj volji i slobodnom izboru.
Međutim, isto tako, naravno i da se taktika "praviti se blesav" poznatijih ljudi i organizacija - neodgovaranjem na mnogobrojne pozive za ostvarenje komunikacije od sada tumači kao "Ne".
Tražiti podršku je jedna stvar, a probati ostvariti sasvim običnu neobaveznu komunikaciju nešto skroz drugačije.
"Da" ostvarenju komunikacije znači samo "Da", i može se provjeriti ovdje:
Diskurz Bend, Alergija, Postolar Tripper, Zbogom Brus Li, Stranci, Ofsajd, Under Pressure, Sale Veruda, AntiTodor, Gužva U Bajt, NadimaC, No More Idols, Autogeni Trening, Prometheus, Atomic Sunset, Savez Jugoslavena, Milivoj Anđelković.
S obzirom da "Ne" ostvarenju komunikacije znači samo jedno, "Ne", onda zašto da ne? Monteparadiso, Miro - Messerschmitt, Gustafi, Budimir Žižović, Alex - Devastation, Frontalni Udar, Tito's Bojs, Tamara Obrovac, Nola, Dogma, Anti-Fa Festival i Novo Istarsko Podzemlje.
24 listopada 2010 smo imali dogovoreni susret, neodređeno sam posredstvom najavljen bez imena i prezimena kao čovjek u tom điru koji bi rado porazgovarao s onima, za koje sam i ja znao samo to da predstavljaju jednu lokalnu zajednicu u jednom istarskom eko-selu.
Do susreta je došlo, do komunikacije nije, ono o čemu sam htio razgovarati, trajalo je 10-15 sekundi, ono o čemu nisam htjeo razgovarati je trajalo 2-3 minute.
Prvo smo sami razgledali ono što se ima za pogledati u tom eko-selu koje je kako se čini u završnoj fazi izgradnje. Prije klikanja po aparatu, pitao sam dozvolu za fotografiranje i dobio je ako nije u komercijalne svrhe.
Kad smo to obavili, sreli smo se za stolom za kojim je društvo upravo objedovalo, pa smo razgovor malo odložili.
U međuvremenu sam čovjeka s kojim sam trebao porazgovarati i prepoznao. Duga kosa i brada, ali to je bio on - Miroslav Cerovac, poznanik iz davnih dana.
I on se mene sjetio.
Dakle, otvorio sam usta i počeo: "Ideja je više-manje promijeniti svijet, jeste li ikada čuli za alternativne valute"?
Na to je Miro veoma oštrim, povišenim, gotovo prijetećim tonom neočekivano reagirao kako tu gdje je nije došao zbog toga da mijenja svijet, da ga čitav ostali svijet uopće ne zanima, da ga za svijet čisto boli kurac i da se odvojio od gradske sredine da bi mijenjao sebe i ništa drugo, da ovdje nisam trebao doći nekome nametati svoja mišljenja...
Iako je ovo bilo potpuno neočekivana, ničim izazvana žestoka reakcija, ništa me više ne može iznenaditi, pustio sam ga da se ispuše...
Pored vrata blizu kojih smo sjedili, bio je obješen plakat.
Ustao sam se, približio plakatu, a plakat "Urbani Vrt Rojc".
"Nije mi jasna ova tvoja reakcija, jer skoro da usta nisam niti otvorio, ali reci mi Miro sada, zagolicalo me, ako stvari tako stoje, ako te za sav ostali svijet baš boli briga i želiš mijenjati samo sebe kako si mi upravo objasnio, zašto te onda suprotno toj tvojoj izjavi drugi ipak puno zanimaju i zašto ih kroz radionice u Rojcu nastojiš promijeniti"?
"Reci mi Miroslav Cerovac, što znači ovo što stoji na plakatu da se inicijativa "Urbani Vrt Rojc" provodi zahvaljujući financijskoj potpori "Zaklade Za Poticanje Partnerstva I Razvoja Civilnog Društva" iz Pule u sklopu decentraliziranog modela financiranja Nacionalne Zaklade Za Razvoj Civilnog Društva, reci mi Miro što to znači taj decentralizirani model financiranja"?
Inače, osnivač Zaklade Za Poticanje Partnerstva I Razvoja Civilnog Društva je Istarska Županija. Nedavno su Dogradonačelnik Pule Fabrizio Radin i Igor Macan - Predsjednik Zaklade, dali do znanja da je jedini način da jedna organizacija multiplicira izvore financiranja stvaranje partnerstva i pronalaženje novih izvora financiranja kroz EU fondove jer je bez novaca nemoguće raditi - alternativu treba tražiti u financiranju iz EU fondova. Gradonačelnik Pule - Boris Miletić, nije odgovorio na
pismo kojim se iz Udruge Crom Alternativna Razmjena pokušalo stupiti u kontakt s ovom ekipom u cilju predstavljanja alternativnih valuta. Decentralizirani model financiranja? Što neko reče, centralizirana moć i centralizirani novac su simbiozni par... EU? Auuuu
"Nemam pojma..." odgovorio mi je Miro, "ja ne samo da u grad moram ići, ja grad i volim, i trebaju mi prljave kune, prljavi euri i prljavi dolari".
Kako je ova situacija, Bog te pito zbog čega, doista imala sve karakteristike napetog kojem fali samo iskra da plane u požar, ovaj susret sam završio sa "Vidiš Miro, prljavim kunama, prljavim eurima i prljavim dolarima postoji alternativa, ali to je neka druga priča koja te očigledno ne zanima, pozdrav".
Miroslava sam ostavio u njegovom čvrstom uvjerenju da na svoj način u partnerstvu samo s onima koji se financiraju iz EU fondova gradi "bolje sutra" štiteći ono što je dobro:
I tako se završio taj susret, komunikacija između ljudi navodno sličnih razmišljanja i ideja nije ostvarena, druga strana ju je odbila i to na dosta grubi način - ono o čemu sam došao razgovarati je trajalo 10-15 sekundi, ono o čemu nisam htio razgovarati i pogotovo ne na takav - način nedostojan onoga tko druge uči nauci življenja, trajalo je 2-3 minute, i to bi bilo to - čiča, miča, gotova je priča.
Miro je rekao da sve slike koje sam napravio fotoaparatom ne objavljujem, iz istog razloga ono što sam u ovom eko-selu i u ovoj lokalnoj zajednici, kako se to pokazalo veoma zatvorenog tipa; vidio i doživio - ne objavljujem.
Zanimljiva je činjenica da čovjek kojeg zanima samo on sam, kojem se živo fućka za sav ostali svijet, pa se od njega u doslovnom smislu i odvojio s par kilometara šumskog puteljka do divlje prirode; ne samo da nije nepoznati nitko i ništa nego je čak organizator inicijativa za duboke promjene ostalih živih bića oko sebe i načina na koji ona žive. Miroslav Cerovac je inače prisutan u medijima, na raznim je seminarima širom zemlje - minimalnim surfanjem je lako ustanoviti da mu je moguće ostvariti fizički kontakt s političarima, sve u svemu ima ga pomalo posvuda iako se kako mi je to rekao - trudi biti nigdje. Sve to košta, košta prljave kune, košta prljave dolare i prljave eure koje nije lako priskrbiti ni kad netko radi prekovremeno 24 sata na dan, a kamoli kad uz troškove opstanka sebe i obitelji još gradi i eko selo s modernim elementima...
Zaključak:
Sedam milijardi ljudi treba napokon shvatiti da potrošiti cijeli život na bjesomučnu proizvodnju stvari koje uglavnom nikome zapravo nisu potrebne, a sve zbog zarađivanja novca za vlasnike svog novca u opticaju: ne samo da nije ni malo zabavno - to je jebano glupo.
Vodi nas ideja da na našu nekad prekrasnu, nekad slobodnu Majku Zemlju povratimo stanje održive ravnoteže; potičemo kreativnost, raznolikost i bratstvo od istoka do zapada, od sjevera do juga?
Da bi živio u raznolikosti, prvo moraš naučiti njen jezik!