Alternative currency and balanced living system. Alternativna valuta i uravnoteženi životni sistem. Moneta alternativa e sistema di vita equilibrato.

Linija

Search

Home Forum
Welcome, Guest
Username Password: Remember me

TOPIC: AgroTurizam Farma Vivian - Održiva Zajednica Dobrih Ljudi

Re: AgroTurizam Farma Vivian - Održiva Zajednica Dobrih Ljudi 4 years, 8 months ago #2644

AgroTurizam Farma Vivian - Održiva Zajednica Dobrih Ljudi

Raskršća Sljepila

Koliko je priroda fascinantna... Stojimo nas nekoliko poznanika na Korzu; unatoč tome što nam svima kroz oči u mozak ulazi jedna te ista Mirjana, prosto je zapanjujuće kako meni iz mozga na usta izlazi izvrsna kuharica, Igoru glupača, Robiju dobra riba, Marku mali Hitler, Nevenu nešto sasvim deseto. Isti slučaj vrijedi zagledamo li se ekipa u novčanicu od 100 kuna, ljubičicu ili recimo pištolj.

Iz Vlade su najavili radikalne poteze, pojedinosti će otkriti na konferenciji za štampu "Korjenite promjene". U Hrvatskoj se zbio najveći ikad medijski događaj političkog karaktera. Političari, bankari, advokati, poduzetnici, udruge, organizacije, novinari, sva se društvena krema u radoznalosti okupila tog predvečerja sudjelovati pisati novu stranicu hrvatske povijesti.

"Rezultati najbolje govore sami za sebe, totalno smo podbacili, ovako više ne ide. Nakon detaljne analize razvojnog plana dostavljenog nam prije pet mjeseci od strane stručnjaka iz raznih grana, za dobro Hrvatske, povlačimo se ostavljajući im potpuno slobodan manevarski prostor i odriješene ruke".

Dvorana se zaledila u muku i tišini.
Zatim su govornicu na pozornici zauzeli njih desetorica vedrih i nasmijanih lica. Kako se koji laćao mikrofona, tako se zaklinjao u punu zaposlenost, besplatno školovanje, besplatno zdravstvo, besplatno odijevanje, besplatnu prehranu, besplatnu energiju, besplatnu televiziju, besplatan prijevoz, besplatnu telefoniju, besplatno ovo i besplatno ono.

Nakon što je u tom trenutku na divovskom ekranu zablještala hrvatska zastava, dvoranom se prolomio aplauz koji nije jenjavao gotovo pola sata.
Kroz suze radosnice izredaše se pohvalni komentari, i trajalo je to tako do iza ponoći.
Baš kad su se svi već pomalo spremali razići, sa stolice iz zadnjih redova ustao se s pitanjem novinar Crom Alternativnih Vijesti: "Ne razumijem što će nam više posao ako će sve biti besplatno"?


Iako to i nije baš mali vremenski skok budući da se radi o društvenim znanostima u 4-om stoljeću prije nove ere, s obzirom na neprocjenjiv ulog itekako vrijedi vratiti se iz 21-og vijeka u Platonovo doba. Naime prošle su tisuće godina a da se s mjesta nismo pomakli.





Platon je kroz alegoriju predočio percepciju većine ljudi ovog svijeta što žive svoje živote bez pojmljenja ukupne slike odnosno onog što se doista krije iza prirode naše stvarnosti - ili je bolje reći iluzije jer iako je Platon u svom izražavanju nikad direktno ne spominje, provokativna se priča o pećini odnosi baš na iluziju koju mnogi doživljavaju kao svoju stvarnost.

Platon prirodu naše stvarnosti opisuje kroz pećinu u kojoj su zatvorenici vezani lancima čija je dužina točno tolika da im dozvoljava vidjeti samo ono što je izravno ispred spilje, i ništa više od toga. Jedino što je zatvorenicima dakle iz pećine vidljivo, sjene su na ulaznom zidu koje ne otkrivaju tajnu svoje istinske prirode.

Iza zatvorenika za koje su nevidljivi, lutkari manipulirajući vatrom projiciraju u obliku sjenki raznorazne objekte i radnje po ulazu u pećinu.

Zbog ograničenosti kretanja željeznim lancima, život zatvorenika prolazi na način da su cijeli svoj vijek primorani promatrati isključivo igru sjenki i silueta ispred pećine. Baš su te siluete i sjene iluzija na koju nas u prenesenom značenju upozorava Platon, iluzija koju kako nekad davno, tako i dan danas, većina populacije percipira kao neupitnu stvarnost.

Sjena koju zatvorenici na zidu ispred pećine jasno raspoznaju kao knjigu, izvorno uopće ne mora biti knjiga. Drugim riječima, doslovce svaka sjena koju zatvorenici nesvjesni lutkarske igre ugledaju, veoma lako može biti zabluda.
Nije rečeno da je zabava pravi razlog zbog kojeg su se lutkari sakrili od zatvorenika, moguće je da je istinski razlog projiciranja sjena također skriven.


Što ako vatru iz koje se rađaju sjenke hrani naš strah od napuštanja pećine? Ako sam u nešto siguran 100%, onda je to opklada da je Platonu upozoriti nas u prenesenom značenju palo na pamet iz vlastitog životnog iskustva, naravno onog izvan pećine. Jednostavno ne vidim drugog razloga zbog kojeg se samo svoje najbolje učenike usudio zamoliti definirati ono što bi moglo postojati izvan špilje. Svaki super heroj i svaki monstrum postoji ukoliko dovoljan broj ljudi u njih vjeruje. Naš ljudski mozak po pitanju percepcije ne funkcionira ništa drugačije od kompjutera, kako ćemo vidjeti ono što gledamo limitirano je količinom i kvalitetom informacija memoriziranih kroz životna iskustva u bazi podataka. Kraće rečeno, veće znanje - širi pogledi. Što vrijedi ako neki zatvorenik bijegom iz pećine i upozna drugu realnost, kad nakon ponovnog uhićenja nitko od ostalih u to neće povjerovati?

Naši prastari preci bili su opjednuti astronomijom. Njihova matematika savršenija je od naše. Postoji čitav niz arheoloških nalaza koji nedvojbeno dokazuju da su dobro vladali naprednim tehnologijama. Znanje o zvijezdama i planetima bilo im je na toliko visokom nivou da neke stvari o svemiru koje su njima bile u malom prstu, mi otkrivamo tek danas zahvaljujući moćnim teleskopima i super-računalima. Bog te pito kako i zašto, čovječanstvo se u tim davninama svega toga odreklo da bi spalo ne samo na to kako je Zemlja ravna, već i na to da je centar svemira u kojem se sunce oko nje okreće. Platonova pećina u ovom smislu, potrajala je vjerovali ili ne nekoliko milenijuma, sve dok Koperniku bez obzira na lomače i vješala konačno nije pukao kurac.

Naš je način shvaćanja više nego sugestibilan. Nebitno gdje se nalazili, svi smo od najranijeg djetinjstva kroz eksterni intervencionizam kondicionirani vjerovati u društvene paradigme. Dodamo li dakle predrasudama usađenim nam u glave ko klincima svakodnevne bezbrojne obveze obiteljskog, profesionalnog i sličnih karaktera što nas sprečavaju dublje razmišljati, vjerojatno smo se na dohvat ruke približili razlogu zbog kojeg a priori odbijamo alternative.
Kako se samo i usuditi pomisliti da nas je znanost mogla zavesti na krivi put kad nema gnusnijeg svetogrđa nego posumnjati u znanstvene teorije zasnovane na testiranjima, sistematici, analizama i eksperimentima?





Pa opet, nema te znanstvene ili religiozne teorije koja može pobiti besmislenu stvarnost u kojoj malo što štima i gdje je puno toga potpuno iskrivljeno - počevši od osnovnih stvari kao što je život sam po sebi.
Kako istraživanja po tradicionalnim metodama ne služe svrsi i ne ispunjavaju očekivanja nego nas sve više fosiliziraju, krajnji je trenutak da se odreknemo paradigmi i drugačiji, promijenjeni, slobodno poletimo više od svih visina.

Službena znanost kategorički odbija prihvatiti ključne zajedničke karakteristike svih vrsta nepravednih društvenih zajednica u kojima 99% civilizacijske populacije odvajkada ratuje ne samo sa siromaštvom i bijedom, već i međusobno. Izmišljene znanstvene koještarije, kako više ne drže vodu, zamjenjuju se novim izmišljenim koještarijama na koje se onda neophodno nadovezuje još više drugih izmišljenih znanstvenih koještarija. Iako je način na koji se izdaje i distribuira novac teorija kojom je lako objašnjiv cijeli nesretni tijek ljudske povijesti, znanstvenici je se nemotivirani potragom za definitivnom istinom zbog onog istog prije spomenutog eksternog intervencionizma neopisivo groze. Fokusiranjem na znanstveno nepobitnu činjenicu da ljudska vrsta postoji, do krajnih granica ignorirajući tematiku emisione dobiti i "misteriju" zašto ljudska vrsta postoji, znanstvenici obraz gnjusno pokušavaju spasiti lansiranjem konspirativnih komedija.





Isti klinac - raskršća sljepila - da se izraziti i na profinjeniji, intelektualniji način. Ispoljavanje neprirodnog fenomena uobličit ću u brdo znanja.

Iako je "zašto čovjek postoji" individiualna stvar svakog od nas, stoji činjenica da zajedno prevaljujemo istu rutu. Koja je priroda te rute? Rješavanje kompleksne problematike od davnina su na sebe preuzeli religija i znanost, pridobivši vremenom gotovo slijepo povjerenje stanovništva.
"Progres" čovječanstva usporediv je s riskantnim osvajanjem vrha brda, pri kojem ne postoji ni minimalna mogućnost povratka u rikverc. Ne želi li se upropastiti cijeli pothvat, jedini pravac vodi ravno prema gore.
Znanje funkcionira na identičan način kao i opasno planinarenje uzeto za primjer. Nauka može napredovati samo nadogradnjom, odnosno gradeći na već izgrađenom. Isto vrijedi i za proučavanje religije poznatije kao teologija. Dok se prema jednom od vrhova znanja znanstvenici pentraju južnom stranom, teolozi se prema istom vrhu uspinju sjevernom stranom.

Kako vrijeme prolazi, što moderniji postajemo čini se da religija opterećena dogmama sve više posustaje dok znanost sve brže napreduje. Uzbuđenje i nestrpljenje znanstvenika je toliko da si ne dopuštaju pauze niti vide bilo kakvu prednost osvrnuti se unatrag, a kamoli ponovo istražiti podnožje brda. Verući se uzbrdo, naiđu li religija i znanost na nekakvog Galilea koji će im pokušati svratiti pažnju na još više vrhove, ili ti još više oblike istine, živog će ga pojesti i ukazano brdo znanja brzom brzinom proglasiti fatamorganom kojoj će iz sigurnosnih razloga zabraniti svaki pristup.

Religija tvrdoglavo objašnjava da se stvari događaju jer se radi o Božjoj volji, a znanstvenici još upornije uvjeravaju da se njihove hipoteze mogu dokazati. Za treće u koje na primjer mogu spadati oni što ne priznaju Boga a vjeruju u intuiciju - nema mjesta.

Nitko ne vjeruje u mitove. Zašto? Mit se definira kao nedokazivo fiktivno živo stvorenje ili stvar. U čijim mislima nešto treba rezultirati fiktivno i nedokazivo? Istina je uvijek u mislima promatrača, a misli promatrača uvijek u cijelosti ovise o njegovim referentnim modelima, to jest paradigmama.
Ako je netko religiozno odgojen, uvjerenja religioznog tipa presudno će utjecati na njegovo odbacivanje svega što se kosi s navedenom ideologijom.
Ako je netko formiran na osnovu odgoja znanstvenog tipa i naučen tražiti racionalna objašnjenja, onda su određene stvari strane njegovim predrasudama o logičnom i dokazivom svijetu.
Koliko realnog ima u religioznom pripovijedanju Boga, anđela i demona, a koliko fiktivnog sadrži znanstvena analiza države, osoba i novca? Odgovor je uvjetovan usvojenim prekonceptima i limitacijama naobrazbe onih koji te analize pročitaju.

Po jednima ne mogu sam sobom samoupravljati zbog Boga, po drugima nisam u stanju sam sobom samoupravljati jer sam 99% majmun - svaka alternativa slijepom kolosijeku izravna je prijetnja nacionalnoj sigurnosti!

Spustismo se na Mjesec, sve smo prisutniji na Marsu, modificiramo DNK i kloniramo život, tehnologija je doslovce eksplodirala, a police biblioteka iz nekog nepoznatog razloga još su uvijek zatrpane nerješenim misterijama starim i po nekoliko hiljada godina. Ne samo što nitko to ne nalazi čudnim, nego je produbljivanje istih misterija postalo mega-industrija. Odgovora uslijed kojih bi misterije isparile poput jutarnje magla ne fali, međutim zbog pogrešnih i/ili nametnutih predrasuda aspolutno su neprihvatljivi. Dobar dio spomenutih odgovora odnosi se na eksterni intervencionizam, maksimalno diskreditiran ekspertnim indoktriniranjem puka putem knjiga, novina, radija, televizije, Interneta...

Naše percepcije uglavnom se baziraju na mišljenjima i zaključcima vrsnih znanstvenika, pri čemu zaboravljamo da su i najveći stručnjaci u osnovi samo obični mali ljudi ništa različiti od nas samih. Isto kao i mi, i oni također savjesno paze na svoje poslovne karijere, brinu o izdržavanju obitelji i slično...
Tek što je primirisao znanstvene okruge, mladi naučnik prisiljen je izabrati jednu specijalizaciju unutar okvira - što je čovjekovo znanje šire, to sve užeg i specijaliziranijeg sektora. Nakon par godina, evo nam novog eksperta u području već čvrsto armiranih temelja gdje se aktivnosti odvijaju sukladno nepremostivim predrasudama. U svim znanstvenim granama objavljene su već toliko svete publikacije da se svakim uplitanjem u status quo ništa više neda dobiti, a sve se može izgubiti. I tako progres znanosti napreduje konstruirajući na već konstruiranom. Istražiti podnožje brda znanja i shodno dobivenim rezultatima eventualno krenuti ispočetka u osvajanje vrha, skroz je nekompaktibilno s uspješnim nastavkom karijere mladog znanstvenika.

Naučnici na čije se pretpostavke oslanjamo, uobičajeno su ambiciozni mozgovi unutar tijesnih granica ionako već usko specijaliziranih grana znanosti. Nemaju dovoljno vremena za komunikaciju i razmjenu infomacija s ostalim znanstvenim sektorima, da niti ne spominjemo da je vlastiti ego problem mnogih od njih. Na koja vjerovanja se ova ekipa oslanja?
Istraživanjima tijekom zadnjih nekoliko stotina godina, u skoro svim znanstvenim granama uspostavljeni su strogi zakoni i ustoličene svakojake granitne predrasude. Spomenute predrasude od presudnog su utjecaja na brojne ključne znanstvene sektore poput ekonomije i ostalih društvenih nauka, biologije, genetike, geologije ili na primjer geologije. Znanstvenici više ne mogu bježati od toga da su neke od njihovih predrasuda, sad svima očigledno - pogrešne.
Kad naše povjerenje poklonimo ekspertu s televizijskog ekrana, predali smo se na milost i nemilost nekoliko stoljeća starim granitnim predrasudama na kojima je izrasla znanstvena infrastruktura - establishmentu zabarikadiranom iza zabluda (vidi pitanja upućena na 'Danas.hr - Krizni Stručni Tim - Gospodarstvo') neprobojnih za nove ideje. Kako se alternativni naučnici otvorenog uma što prčkaju po više različitih grana znanosti defaultno ne definiraju znanstvenicima, ne pozivaju se učestvovati u raspravama niti se rezultati njihovih napora uvažavaju kao relevantni.

Posljedično, osnovni sastojci znanja našeg svagdašnjeg - sve paradigma do paradigme, paradigme iza i paradigme ispred njih.





Iako ni jedni ni drugi blage veze nemaju niti kako smo se stvorili tu gdje jesmo, da ne govorimo o ostalom, dobro uhranjeni popovi i naučnici igraju se na raskršćima sljepila beskrajnih uzaludnih hajki teza na hipoteze kako i kamo se trebamo uputiti. Privodim kraju ovaj dio "Održive AgroTurizam Farme Vivian" zajebancijom s iskrenošću teologa i znanstvenika.
Alternativac na vrhu njihovog brda znanja obraća im se pozivajući ih: "Odavdje gdje ste nemoguće je uočiti greške, dođite sa mnom i pokazat ću vam još viši vrh odakle se sve lijepo i jasno vidi. Sa sobom možete ponijeti sve svete knjige, enciklopedije, radove i stvari u koje vjerujete".
Teolog mu odgovara: "Jebiga stari, žao mi je ali ako pođem s tobom na još viši vrh, iskompromitirat ću do temelja moju religiju. Biblija je moj radni alat, shvaćaš, budem li je nanovo morao pisati upropašten sam i totalno dekintiran".
Odgovor znanstvenika alternativcu: "Činjenica da na ovoj planeti postojimo skoro 5 milijardi godina, veoma je solidna baza kronološke aparature na kojoj temeljim svoje znanstvene teorije. Odem li s tobom do još višeg vrha od ovog, moja kronologija više ne vrijedi jedan kurac. Kako ću poslije elaborirati svoje teorije i znanstvene dokaze? Ne mogu se potužiti da loše živim, od znanosti pristižu dobre pare, prihvatim li tvoj poziv odmah mogu zatvoriti radnju. Ispričavam se kompa ali preferiram se ne micati odavdje gdje stojim".
Last Edit: 4 years, 8 months ago by administrator.

Re: AgroTurizam Farma Vivian - Održiva Zajednica Dobrih Ljudi 4 years, 8 months ago #2647

AgroTurizam Farma Vivian - Održiva Zajednica Dobrih Ljudi

Netko Drugi Već Dugo Stoji Tamo Gdje Bih Ja Trebao Biti

Iz nekih samo njoj poznatih razloga, priroda nas nije dizajnirala besmrtne i sterilne. Mi ljudi živimo tih nekih sedamdesetak godina i zatim umiremo. Stvari se od prapočetka odvijaju tako da jedni nestaju, a zamjenjuju ih drugi; naime priroda nas je učinila sposobnima razmnožavati se kako bi održali vrstu.
Ne nalaže to samo logika, neotuđivo je prirodno pravo svakog novog djeteta osigurati sebi goli opstanak.
Interesantno, za opstanak cijelog čovječanstva i nije potrebno toliko puno, nas se 7 milijardi više nego komotno možemo smjestiti u prostor veličine jedne Australije; svakoj glavi ili još bolje svakoj obitelji - vlastita kuća i vlastiti vrt.
Gandhi je pitanje opstanka definirao izjavom kako na svijetu svega ima dovoljno za svačije potrebe, ali ne i za svačiju pohlepu.
Prostor veličine jedne Australije, sasvim dostatan cijeloj ljudskoj vrsti da bi izbjegla izložiti se opasnosti od izumiranja, tek je 5% sveukupne kopnene površine ovog svemirskog tijela. Međutim, suprotno svakoj logici i prirodnom zakonu, čitav su Slobodni Planet do zadnjeg metra okupirale države. A to ne ide i kvit!





Određene problematike - među koje spadaju i one tipa 'država vs sloboda' i 'osoba vs čovjek', gotovo su neshvatljive prosječnoj publici zadojenoj tradicionalnim predrasudama uzimaju li se kao primjer konvencionalne društvene zajednice. Međutim, raspad takozvane Jugoslavije i dovođenje u "postojanje" takozvane Republike Hrvatske, idealna je prilika koju ni slučajno ne namjeravam propustiti - kucnuo je čas, barem za mene osobno, jednom za sva vremena kristalno razbistriti pozicije. Naime među sudionicima u dogođenom nema nikakvih fiktivnih Bogova, Vragova, država ili vanzemaljaca - jedna do druge sve poznate face u svojoj punoj fizičkoj stvarnosti, uključujući i mene samoga.

Ispred sebe imam otvorene 3 web stranice: Google, Yahoo i Bing. Ukucam li kao termin pretrage "Vlada Republike Hrvatske", sva me 3 različita pretraživača odmah prvim rezultatom upućuju na vlada.hr. Ako pak probam tražiti "Republika Hrvatska" i "Hrvatski Narod", stvari drugačije stoje, "Republike Hrvatske" i "Hrvatskog Naroda" nema pa nema. Ma hebeš kompjuter, Internet je pun prevara - odlučim ja tako istinu provjeriti direktno. Latim se telefona i okrećem broj: "Halo, je li to Republika Hrvatska. Koga trebate? Izvinjavam se, s kim pričam? Ovdje Marica Budan, djelatnica ministarstva. Možete li me molim vas spojiti s Republikom Hrvatskom, hitno mi je. Pa kažem vam, ja sam djelatnica ministarstva, izvolite. Još jednom vas naljubaznije molim, hitno trebam pričati u četiri oka s Republikom Hrvatskom. Ama čovječe, jeste li vi normalni"? Veza se prekida. Okrenem ja i drugi broj, Javlja se Milica Kotron. Tražim "Vladu Republike Hrvatske", ponavlja se prethodna scena. Probam na kraju uspostaviti telefonski kontak i s "Hrvatskim Narodom", no Ksenija Merkl iznervirana kao da sam pao s Marsa, također prekida vezu. Nevjerojatno, promrljam sebi u bradu i šaljem tri preporučena pisma, jedno naslovljeno na Republiku Hrvatsku, drugo na Hrvatski Narod, treće na Vladu Republike Hrvatske. Nakon par dana stižu odgovori. Sva tri službena odgovora sadrže pečate, ali umjesto potpisa Republike Hrvatske, Hrvatskog Naroda i Vlade Republike Hrvatske, potpisali se tamo neki Miki Maus, Šiljo i Pajo Patak.

Svi na ovaj svijet dolazimo voljom roditelja a ne vlastitom.
U mom osobnom slučaju tri su činjenice nepobitne.
Prva je neosporna činjenica ta da sam za vrijeme takozvane Jugoslavije postojao i to upravo na takozvanom jugoslavenskom geografskom području. Tu sam takozvanu Jugoslaviju gradio i razvijao - zahvaljujući "nečijoj" obrazovnoj i ne samo zasluzi potpuno nesvjestan zbilje da sam po pitanju "tko sam i što sam" lancima okovan u Platonovoj pećini iz prethodnog posta.
Druga je neosporna činjenica ta da je takozvana Jugoslavija kako za koga sretnim ili nesretnim slučajem poginula.
Budući je takozvana Republika Hrvatska pravna fikcija bez svoje fizičke stvarnosti, nema smisla za treću neospornu činjenicu uzimati to da sam na geografskom području na kojem bih trebao biti, a nisam jer tamo umjesto mene stoji ona - postojao prije od nje, te takozvane hrvatske države. Dakle treća je neosporna činjenica ta da su me osnivači takozvane Republike Hrvatske onomad devedesetih pokrali do gole kože. Republika Hrvatska se po pitanju "tko sam i što sam" također poslužila Platonovom pećinom iz prethodnog posta, no trik nije upalio, mene slobodnog i suverenog čovjeka nema među osnivačima nove države. Dimenzije pljačke doista su impozantne:

1946 - Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije

GLAVA II
- Član 6
U Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji sva vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu.

GLAVA IV
- Član 14
Sredstva za proizvodnju u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji jesu ili opštenarodna imovina, to jest imovina u rukama države, ili imovina narodnih zadružnih organizacija, ili imovina privatnih fizičkih i pravnih lica.
Sva rudna i druga blaga u utrobi zemlje, vode, uključujući mineralne i lekovite, izvori prirodne snage, sredstva železničkog i vazdušnog saobraćaja, pošta, telegraf, telefon i radio jesu opštenarodna imovina.

- Član 16
Opštenarodna imovina glavni je oslonac države u razvitku narodne privrede.
Opštenarodna imovina stoji pod naročitom zaštitom države.

- Član 18
Niko ne sme upotrebljavati pravo privatne svojine na štetu narodne zajednice.
Zabranjuje se postojanje privatnih monopolističkih organizacija, kao što su karteli, sindikati, trustovi i slične organizacije stvorene u cilju diktiranja cena, monopolisanja tržišta i oštećivanja interesa narodne privrede.

- Član 19
Zemlja pripada onima koji je obrađuju.
Zakon određuje može li i koliko zemlje imati ustanova i lice koje nije zemljoradnik.
Ne može biti velikih zemljišnih poseda u privatnim rukama ni po kome osnovu.

1974 - Ustav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije

Osnovna Načela
II
- Socijalističko društveno uređenje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije zasniva se na vlasti radničke klase i svih radnih ljudi i na odnosima među ljudima kao slobodnim i ravnopravnim proizvođačima i stvaraocima, čiji rad služi isključivo zadovoljavanju njihovih ličnih i zajedničkih potreba.

- U skladu s tim, neprikosnovenu osnovu položaja i uloge čovjeka čine društvena svojina sredstava za proizvodnju koja isključuje povratak bilo kog sustava eksploatacije čovjeka.

- Suprotan je društveno-ekonomskom i političkom sustavu, utvrđenom ovim ustavom, svaki oblik upravljanja proizvodnjom i drugim društvenim djelatnostima i svaki oblik raspodjele koji izopačavaju društvene odnose zasnovane na ovakvom položaju čovjeka — u vidu birokratske samovolje, tehnokratske uzurpacije i privilegija zasnovanih na monopolu upravljanja sredstvima za proizvodnju, ili u vidu prisvajanja društvenih sredstava na grupno-svojinskoj osnovi i drugih oblika privatizacije tih sredstava, ili u vidu privatno-sopstveničke ili partikularističke sebičnosti, kao i svaki drugi oblik ograničavanja radničke klase ostvarivati svoju povijesnu ulogu u društveno-ekonomskim i političkim odnosima i organizirati vlast za sebe i za sve radne ljude.

III
Polazeći od toga da nitko nema pravo svojine na društvena sredstva za proizvodnju, nitko — ni društveno-politička zajednica ni organizacija udruženog rada, ni grupa građana ni pojedinac — ne može ni po kom pravnosvojinskom osnovu prisvajati proizvod društvenog rada, ni upravljati i raspolagati društvenim sredstvima za proizvodnju i rad, niti samovoljno određivati uvjete raspodjele.

Dio Prvi
- Član 11
Nitko ne može ni neposredno ni posredno sticati materijalne i druge koristi eksploatacijom tuđeg rada.

- Član 12.
Sredstva za proizvodnju i druga sredstva udruženog rada, proizvodi udruženog rada i dohodak ostvaren udruženim radom, sredstva za zadovoljavanje zajedničkih i općih društvenih potreba, prirodna bogatstva i dobra u općoj upotrebi društvena su svojina. Nitko ne može steći pravo svojine na društvena sredstva koja su uvjet rada u osnovnim i drugim organizacijama udruženog rada ili materijalna osnova ostvarivanja funkcija samoupravnih interesnih zajednica ili drugih samoupravnih organizacija i zajednica i društveno-političkih zajednica. Društvena sredstva se ne mogu koristiti za prisvajanje tuđeg viška rada, ni za stvaranje uvjeta za takvo prisvajanje.


Prije osnivanja zajednice nema nikakve zajednice, a još manje nekakve njene imovine. Kao što već podcrtah u prethodnim postovima, isto vrijedi i za pravila zajednice - dok nema zajednice nema ni zajedničkih pravila. Zajednička pravila postaju važeća tek proglašenjem zajednice u "postojanje", i to samo za one koji se dobrovoljnim učlanjenjem u zajednicu obvezuju ubuduće ih poštivati. Ono čega također nema prije osnivanja zajednice su manjina i većina; posljedično - osnivanje takozvane Republike Hrvatske u "postojanje" nije izvela nikakva većina nastanjena na takozvanom hrvatskom geografskom području, već oni kojima je taj naum pao na pamet, a koji su nikakvoj manjini nego slobodnim suverenim ljudima od krvi i mesa odnosno meni osobno koji se nisam dobrovoljno s njima htio udružiti u takozvanu Hrvatsku Državu, pokrali između ostalog moj dio ukupne kopnene površine od 56.538 km² i moj dio ukupne površine obalnog mora od 31,067 km², moj dio raznolikog prirodnog i materijalnog bogatstva, uključujući moj dio raznih sredstava za proizvodnju i ostalih sredstava za zadovoljavanje životnih potreba.
Ja - administrator samoga sebe, u tim trenucima s takozvanom Republikom Hrvatskom nisam sklopio ugovor bilo koje vrste kojim bih administriranje vlastitom imovinom prepustio bilo njoj, bilo ikom drugom.

I dan danas, dvije decenije od spomenutih događanja, moj nekadašnji životni ambijent redovno je ukrašavan ustaškom simbolikom.
Situacija se u tom smislu ipak barem donekle, vanjskim izgledom čini se smirila. Nije naodmet naglasiti da je to jedna od veoma rijetkih stvari koje su se do sada nazovimo normalizirale, sve motivacije koje su poslužile brisanju nekadašnje takozvane Jugoslavije iz "postojanja" danas se u takozvanoj Republici Hrvatskoj ispoljavaju kao još drastičniji horror (po podacima MMF-a, 1988 godine dug cijele Jugoslavije iznosio je 13,5 milijardi dolara, po podacima iz istog izvora za 2010 godinu hrvatski dug iznosio je 69 milijardi dolara, a ukupan dug svih bivših republika 184 milijarde).
Nije teško pretpostaviti kako je devedesetih godina na hrvatskom geografskom području zvučalo "Đurić". O tome kako sam ja slobodan i suveren živi čovjek od krvi i mesa u sredini pušaka i bajoneta odjednom iz misterizonih razloga postao osoba - građanin odnosno državljanin Republike Hrvatske, te zašto sam ubrzo potom morao napustiti svoj životni ambijent iz kojeg sam i dan danas nakon dva desetljeća odsutan - detaljnije i preciznije kasnije kad se budem latio direktne službene komunikacije s osnivačima novonastale Hrvatske Države i po potrebi s još ponekim.

Početke "postojanja" takozvane Republike Hrvatske obilježila je moda moralnih odšteta basnoslovnih iznosa. Ono što mi je pokradeno daleko prevazilazi spomenuto, isto kao također i naknada štete koju sam tim kriminalnim činom osnivača takozvane Republike Hrvatske pretrpio. Ukraden život je nešto pak sasvim drugo - neprocjenjive vrijednosti, i sasvim sigurno neće izostati iz skore direktne službene komunikacije s osnivačima novonastale Hrvatske Države i po potrebi s još ponekim.

Gdje bih ja to sad trebao biti?
Decentralizacija na moj način zove se AgroTurizam Farma Vivian.

Re: AgroTurizam Farma Vivian - Održiva Zajednica Dobrih Ljudi 4 years, 7 months ago #2648

AgroTurizam Farma Vivian - Održiva Zajednica Dobrih Ljudi

Decentralizacija Na Moj Način

Isprazna besmislenost življenja sve je prisutnija u globalnoj atmosferi što je udišemo. Vibrirajući na frekvencijama decentralizacije, baš si nešto razmišljam kako je Šećerko s Facebook-om uspio do te mjere centralizirati Internet? Nije valjda vrag da je sve sponzorirala CIA? Promatram reklamu burzovno kvotirane društvene mreže "Besplatan i uvijek će biti", dok mi u drugom prozoru stoji otvoren screenshot: "S obzirom na željeni broj lajkova na vašim news feedovima, izaberite platnu opciju". Konstantno u potrazi za smislenim inspiracijama, otvorih tako jučer taj Facebook i odmah mi se smrači pred očima: "Znaj da postoji netko tko brine za tebe, tko vodi brigu o tebi i sa tobom će biti sve u redu."

Po nekim podacima, u Hrvatskoj je devedesetih uništeno skoro 3 milijuna nepoćudnih knjiga. Probajmo na trenutak misli osloboditi svih zapreka i zamislimo situaciju u kojoj je netko danas s namjerom postizanja perfektne radne efektivnosti genetski programirao modifikacije budućih ljudi tako da imaju 3 noge, 4 ruke i životni vijek od 35 godina. Već nakon maksimalno tri generacije nestao bi i zadnji čovjek u obliku u kakvom trenutno postoji. Nekoliko narednih generacija ispoljavalo bi zbunjenost i neugodu, ali deseta generacija smatrala bi za savršeno normalno te svoje 3 noge, 4 ruke i kratki životni vijek. Većina sjećanja na ljudska stvorenja sa samo dvije noge i dvije ruke koja su živjela i po stotinjak godina, već su odavno nestala, a ona rijetka preostala nitko ne uzima za ozbiljno budući se smatraju izmišljenim mitovima i fantazijama. Još ako se netko u međuvremenu potrudio stare knjige prilagoditi budućoj realnosti...

Smisao življenja nije polagano umiranje. Dok jedni usvajaju visoke znanstvene spoznaje o najkvalitetnijim načinima na koje služiti sustavu, ja sam jednom shvativši Matrix prirodu sustava krenuo sustavni problem rješiti osobnom reakcijom na taj problem - decentralizacijom.
Prije svega želim naglasiti da je AgroTurizam Farma Vivian suverena samoodrživost i samodostatnost, a ne anarhija - iako neke sličnosti postoje. Na primjer, anarhisti kažu da anarhija ne znači "bez pravila" već "bez vladara"; također podcrtavaju tko je za državu, taj je i za rješavanje problema silom umjesto mirnim putem; protiv su poreznih nameta te zahtjevaju pravo na slobodno samoodređenje.





U normalnim uvjetima aktivnosti brige o sebi kroz AgroTurizam Farmu Vivian značile bi jedno najobičnije "gledam svoja posla" i ništa više od toga. Aktualne antikne abnormalne okolnosti međutim uvjetuju da se te aktivnosti, iako se kao što definirah radi o nečem posve drugačijem, nažalost poklapaju s protestnim "fuck the system". Šta je tu je, to što biti slobodan i samoodrživ na AgroTurizam Farmi Vivian za aktualni antikni sustav predstavlja smrtonosniji potez od hica iz vatrenog oružja, to je najmanje moja krivica.

Suočeni s brojnim današnjim problemima poput recimo nezaposlenosti što je zavladala uslijed globalne ekonomske krize, mnogi će na prvi pogled u AgroTurizam Farmi Vivian vjerojatno prepoznati specifičnosti karakteristične za eko selo ili gradove u tranziciji. AgroTurizam Farma Vivian nije anarhija, nije eko selo, i nije grad u tranziciji. AgroTurizam Farma Vivian je prije svega moja kuća. Ne samo krov ispod kojeg spavam, već nešto što utjecanjem u mnogo čemu na način na koji razmišljam i radim - u velikoj mjeri determinira kvalitetu mog života.

Unutar okvira društvene mesnice jedni se humanošću trude istaknuti više od drugih, svi pričaju i navodno se zalažu pomagati invalidima, nezaposlenima, siromašnima, potiču etičko i ekološko prihvatljiv način življenja.
Unutar okvira te iste društvene mesnice vladaju kreditori, a tamo gdje vladaju kreditori podčinjeni su dužnici. Logikom stvari, kreditori financiraju ono od čega će imati koristi, dok pred onime što im nije po volji zatvaraju kreditne ventile. U aktualnoj antiknoj situaciji u kojoj njih 1% gospodari sudbinama njih 99%, koji je primarni cilj kojem njih 99% potlačenih može težiti? Jasno i prozirno, domoći se dakle financijskih sredstava znači lizanje, puno lizanja, i nakon lizanja opet lizanje. Evo stoga zagonetke na znanstvenoj bazi - u svijetu u kojem je sav novac kamatonosni dug i u kojem se sve stvari rade zbog tog istog "novca" a ne zbog samih stvari, kako netko može pomoći drugima kad ne može pomoći ni sam sebi?

AgroTurizam Farma Vivian - moja kućica, moja slobodica. Daleko od toga da farmer postajem samo zbog skidanja s ovisnosti o nafti i sličnim tradicionalnim energetskim izvorima, ne bih li tako prestao doprinositi razornoj ratnoj ekonomiji.
Izvan okvira dolarskog zelenila za kojeg su visoko specijalizirani, takozvani eksperti najobičniji su diletanti koji u poricanju neporecivog neće prezati pred ničim. Unatoč neoborivim dokazima, štetočine će do zadnjeg daha braniti zidine svojih imaginarnih reputacija utemeljenih na narodnoj nepismenosti. Nezatrovano zelenilo AgroTurizam Farme Vivian veoma se pozitivno reflektira na mentalno zdravlje i opće raspoloženje. Impakt kojeg na realnost i svjesnost te sve ostalo ima nekonzumiranje gotovo do savršenosti dovedenog globalnog propagandiranja ideološke doktrine samouništenja, ravan je ponovnom rođenju.
Naslovna definicija "Održiva Zajednica Dobrih Ljudi" signal je svakom prepoznatljiv da AgroTurizam Farma Vivian nije limitirana isključivo na moju "off the grid" stambenu nastambu.

Pozivam te, svrati i budi mi malo gost, ostaneš li umjesto zida izgradit ćemo most

Evo baš se ovog vikenda na farmi održava glazbena predstava o hrvatskim robovima koji su se prvom polovicom devedesetih godina 20 stoljeća oslobodili služenja jugokomunističkoj aždaji. Uglazbljena je to priča o revoluciji koja između ostalog dočarava i 25 lipnja 1991 kad je Sabor RH donio odluku i deklaraciju o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. Siguran sam da ne znaš da je navedeni povijesni događaj poslužio kao osnova za realizaciju i same suverene i samostalne AgroTurizam Farma Vivian.

Ispričat ću ti sad kako je Ljiljana nedavno došla živjeti na AgroTurizam Farma Vivian. Ionako tužnu i razočanu Hrvatima što nakon oslobođenja krenuvši imitirati Amerikance postadoše zaduženiji od njih samih, Ljiljanu je skroz na skroz dotukao izvještaj Banke.hr: "Živeći u nepravednom sustavu, Hrvati danas ne vjeruju u Hrvatsku, u njoj ne vide budućnost ni za sebe ni za svoju djecu. Hrvati ne vjeruju političkim liderima, ne vjeruju jedni drugima, i što je najporažavajuće - ne vjeruju ni sami sebi. Hrvati su ljudi bez samopouzdanja čija je najveća boljka patološka zavist".

Životarenje u sredini zavidnih gdje su poštenje i iskrenost rijetko ispoljavani fenomen, navelo je Ljiljanu da počne razmišljati o selu i poljoprivredi. Ponadala se da je na selu sve drukčije nego u gradu. Ali ispostavilo se da porodične zadruge, organizirana suradnja, tradicionalne vrijednosti, seoska kultura i sve ostale stvari život na selu ne čine ništa različitim od života u gradu. Model kratkoročnog razmišljanja funkcionirajući na osnovama kupi, prodaj, iskoristi, zajebi, upropastio je i na selu sve što se upropastiti dalo.

Nakon razmjene par majlova, ima tome desetak mjeseci, jednog je petka Ljiljana došla upoznati AgroTurizam Farmu Vivian. Posjeta od nekoliko dana pretvorila se u stalni boravak, Ljiljana je naime bez puno zbrajanja i oduzimanja već prve večeri odustala od povratka u civilizaciju.

Od ulaza na farmu, kombinacija kameno-drvene staze vodi do malog centralnog trga u sklopu kojeg je smješten objekt s trostrukom ulogom: Muzej, kafić i restoran. S tih pedesetak startnih metara pogled posvuda puca na prekrasan šareni prizor flore i faune s ukomponiranim skulpturama i crtežima vezanim za prirodne motive, starinske običaje i zanate. Ambijent prosto odiše ljubavlju i prijateljskim ugođajem.
Sunce se već probudilo. Ljiljana je malo poranila; privučena mirisom svježih krofni pridružila se društvu od dvadesetak njih koji su na terasi kafića započinjali dan jutarnjim razgovorom uz kavu. U prijatnoj sjeni stabala, većina se zapričala o tijeku uređenja biciklističke staze. Uz gitare, tri su mladića dogovorali zadnje note i detalje sutrašnje glazbene predstave. Dvije djevojke, voditeljice portala "Oči u oči s prirodom", rasprostrle su po stolu gomilu papira i pomažući se laptopom raspravljaju treba li treće poglavlje knjige "Ja I Permakultura" koju upravo pišu zvučati više kao kraj prošlog sistema ili kao novi početak. Uživajući u okusu domaće krofne, Ljiljana je zavirila u tjedni program AgroTurizam Farme Vivian. Za nedjelju je organizirana konferencija "Alternativni izvori energije". U velikoj zajedničkoj prostoriji za druženje nadomak centralnog trga, predstavnici u tom smjeru orijentiranih udruga i organizacija susrest će se s namjerom utvrđivanja najbolje strategije za širenje upotrebe energije iz obnovljivih izvora. Po tjednom programu, upravo danas, na otvorenom, ispred rasadnika preko puta mlina, na redoslijedu je pod nazivom "Prehrambena suverenost" emitiranje uživo web konfrontacije između prednosti filozofije održivosti i samodostatnosti u odnosu na neizmjernu opasnost što vreba iza Kodeks Alimentariusa i genetski modificirane hrane.

Prilazim Ljiljani, upoznajemo se i krećemo u obilazak AgroTurizam Farme Vivian. S nama je i osmogodišnji Marko, sin Zlatka i Branke. Branka je vrsni električar, a Zlatko mehaničar uglavnom zauzet novim instalacijama i održavanjem izuma koji ljudima na farmi u mnogočemu olakšavaju svakodnevnicu.
Prolazimo pored par kuća neuobičajenih formi izgrađenih od prirodnih materijala, te stižemo do čistine gdje su na štandovima izloženi na prodaju ili za trampu voće, povrće i razni zanatski proizvodi. Kreativnost zanatlija prosto je oduševila Ljiljanu, uz to je primjetila da je tržnica mjesto na kojem je rijetko koja od istaknutih cijena izražena u službenoj nacionalnoj valuti.

Dalje prema štali u čijoj je pozadini prostrana travnata livada na kojoj u miru pase životinjska populacija, na suprotnom dijelu farme od onog gdje su apartmani za smještaj gostiju, nailazimo na ekskurziju studenata koji zagledani u solarne kolektore, skupa s profesorima u neskrivenom zanimanju i radoznalosti upijaju svaku vodičevu informaciju o implementiranim sistemima i solucijama za postizanje samodostatnosti u održivim zajednicama. Iz informativne knjižice Ljiljana saznaje da je na farmi proizvodnja električne energije poprilično veća od njene potrošnje, te da prodana razlika pokriva dobar dio troškova Zajednice Dobrih Ljudi.

Dok su Marko i pas oko slamnate kolibe naganjali kokoške, ispripovijedao sam Ljiljani kako ju je Antun svojim rukama vrijedno gradio iz dana u dan. Zatim smo se niz potok s čije lijeve strane nas između kampera i šatora mahanjem pozdravljaju nepoznati prijatelji, uputili kod Tarzana na ručak. Vladimir je dobio nadimak Tarzan kad je izrazio želju živjeti u džungli, u koju je malu šumicu zaista i pretvorio. Probijajući se kroz lijane što vise sa stabala, doveo sam Ljiljanu do neke vrste primitivnog lifta ispred kojeg je pukla od iznenađenja. Iznad nas kuća na stablu! Stabla su međusobno povezana visećim stazama i svaka krošnja ima neku specifičnu funkciju. Tarzan je za ručak spremio ribu i krompir salatu. Uz vino je Ljiljani odgovarao na brojna postavljena pitanja, a ova je zaplakala od smijeha kad joj je pokazao životopis kojeg je kao zadnju šansu za preživljavanje prije dolaska na AgroTurizam Farmu Vivian razaslao po oglasnicima, domaćim i stranim poslodavcima:

Između batina koje sam dao i batina koje sam primio, prijatelja koje sam izgubio i prijatelja koje sam našao, naučio sam sanjati onda kad mi je ko klincu svaka isprika za igru bila dobra. U gaćama jašući balone, počeo sam tada preskakati zidove i granice, ustajati se svaki put kad padnem. Neki su uvijek spavali tamu, dok mene čvršće od dijamanta svaki novi san vodi sve dalje i više. Naučio sam sanjati još kao dijete i nikad više sanjati neću prestati. Normalni posao tražim s kojim ću živjeti na visini mojih snova. Sanjam plaćenu marendu, naknadu prijevoznih troškova i naknadu plaće za vrijeme bolovanja. Apsolutno sam nespreman za šljakanje pod opresijom, za prekovremene sate zainteresiran samo pod eventualno onda kad su jebeno dobro plaćeni. To što svoje slobodno vrijeme kroz rad razmjenjujem za osobni dohodak ni u kom slučaju ne znači da sam na radnom mjestu spreman podčiniti se nečijem izrabljivanju i dopustiti mu izdrkavati se i liječiti svoje frustracije na meni. Sanjam da si plaćom od svog rada mogu priuštiti život dostojan čovjeka. Ako mi posao ne može obezbjediti pristojan stan i pristojnu prehranu, pristojan automobil, pristojnu garderobu, ljetovanje, zimovanje, povremene vikend izlete te povremene izlaske u restorane i diskoteke, bavljenje sportom i slično, onda se pišam na suzdržavanje od industrijske špijunaže. Bude li mi plaća dostatna za samo pola mjeseca, iskreno me zabole dupe za strategijske ciljeve korporacije i prohtjeve nezasitne vlasnikove ljubavnice; naravno da ću iz tvornice, baš kao što to prakticiram u supermarketu, ispod dugačkog mantila krišom iznositi sve što stignem. Točno onako kako na poslu od mene zahtjevate strogo poštivanje pravila i izvršavanje radnih obaveza, tako i ja popizdim pri kršenju ugovora, naročito kad su u pitanju bolovanja, praznici i godišnji odmor. Živo mi se fućka za to što ste u krizi, mrzim kad plata kasni i nisam pao s Marsa pa da ne znam da frka oko profita kojeg među sobom dijelite - jedinog razloga zbog kojeg ne samo funkcionirate već uopće i postojite, veze nema s plaćom od koje ja živim. Budan sam po principu čist račun duga ljubav, nepoštenoj plati zauzvrat bijedni radni rezultati. Iako odlično poznajem bonton na svim svjetskim jezicima, službeno se međutim osim hrvatskim i srpskim služim još samo engleskim i njemačkim. Fin sam i ljubazan u finom i ljubaznom društvu, kratko tempirana bomba za papane i svirokurce. Pušim kutiju cigareta dnevno i posebice sam alergičan na multinacionalna ispiranja mozga korporativnim pizdarijama poput pranja prljavog rublja u obiteljskom krugu. Da odmah razjasnimo, poslodavac mi nije otac, potpredsjednica mi nije majka i šef mi nije stric. Braćo i sestre, čim se ukaže prilika mijenjam gnijezdo za bolje. Učim od kad sam živ, učit ću dok sam živ. Uprkos tome što u ovoj državi napredovati običnom čovjeku zalazi u područje znanstvene fantastike, još od školskih dana konstantno se bez ičije pomoći samoobrazujem i usavršavam tako da sam uvijek u koraku s vremenom. U moje znanje i sposobnosti niste investirali ni lipe, a sad ćete kroz njih izvlačiti masnu dobit. Stoga na hitnoće i izvanredne okolnosti reagiram isključivo ako su šuškavog karaktera. Davno sam naučio sanjati kako novac nije sve u životu. Puno je toga što u snovima radim besplatno iz čiste strasti, ali ne i posao kojeg vi nudite. Otporan sam na testiranja. Ono što ne znam lako savladavam, no što više znam to u šuškama više vrijedim. Naučio sam sanjati još kao dijete i nikad više sanjati neću prestati san nezaražen komercijalnim špekulacijama, nekontroliran kazaljkama štoperice i nenadgledan nadzornim kamerama.

Ostatkom AgroTurizam Farme Vivian Ljiljana je prokrstarila u konjskom sedlu, naime pridružili smo se organiziranom obilasku, tko na konju, tko na magarcu. Zapalili smo lulu mira u indijanskom šatoru, okupali se u malom prirodnom bazenu kojeg je pored pećine praljudi izdubio potok što protječe kroz farmu. Od mjesta do mjesta, priče za pričom, nismo ni primjetili da se večer približila a nismo sve stigli pogledati. Ljiljana je gost moje obitelji. Dok su iz kuhinje dopirali zanosni mirisi, spojila se laptopom na sajt AgroTurizam Farma Vivian. Broj virtualnih posjetioca ovog mjeseca već je premašio sto dvadeset tisuća, a od početka godine na farmi je boravilo dvanaest i pol tisuća gostiju. U desnom uglu zeleni kilovati iz sunca i vjetra automatski se osvježavaju svakog sata. Forum vrvi od druženja, čavrljanja, pitanja, odgovora i informacija. Na stranici "O nama" Zajednice Dobrih Ljudi nikakvih zakona, nikakvog predsjednika, direktora, načelnika - 412 linkova na 412 obitelji i individualaca što skupa funkcioniraju da je to prava milina. Svaki link po neka aktivnost, nema čega nema: Majstor karatea, tesari, veterinar, učitelj engleskog jezika, zidar, bravari, profesionalni fotograf, doktor, slastičar, prevoditelji, programer, dva web majstora...
Poslije večere, Ljiljana je davši mi jednu ruku oprati tanjure i pospremiti kuhinju otvorila temu o ponovo otkrivenoj sreći življenja. "Ideje, rad, odnosi, sve ono što sam danas ovdje doživjela, kako mogu ostati na farmi - ne vraćam se u civilizaciju ni mrtva".

Re: AgroTurizam Farma Vivian - Održiva Zajednica Dobrih Ljudi 4 years, 7 months ago #2652

AgroTurizam Farma Vivian - Održiva Zajednica Dobrih Ljudi

Vrijeme Je Nezaustavljivo

Svako tko imalo obraća pažnju na stvarnost vrlo vjerojatno će prije ili kasnije na ovaj ili na onaj način u svom životu doseći dvije ključne spoznaje.

Prvo od dva kritična buđenja je "Ha! Znao sam!" razval. Radi se o stadiju u kojem građani postaju svjesni da je nešto grozno pogrešno u vezi s načinom na koji sustav funkcionira, to jest trenutku u kojem ljudi shvate da većina njihovih uvjerenja o državnoj zajednici nije ništa drugo nego jedna velika šarena laža.

"Ha! Znao sam!" razval najčešće nastupa kao posljedica nečeg što obični smrtnik načuje ili pročita, poput recimo informacije da je vlada narodu osigurala beznadno vječno gušenje u dužničkom ropstvu, informacije da je čak i teoretski nemoguće da će obećanu penziju ikad primati, ili informacije da neki uvaženi pojedinac tiska nacionalnu valutu u degeneričnim količinama.

Ljudi koje strefi "Ha! Znao sam!" razval, općenito su sljedećih tjedana veoma zauzeti učenjem o stvarnosti. Što više čitaju, to je građa sve zanimljivija, a oni znatiželjniji i uzbuđeniji. Radnja čas skače sa slobode na centralno bankarstvo, s politike na javni dug, s multinacionalnih korporacija na masoneriju, s besplatne energije na genetski inženjering i slično...

Uskoro ti ljudi postaju toliko dobro informirani da se okruženi naivnim i ignorantnim masama počinju osjećati usamljeno i izolirano. Kako ostali još nisu doživjeli svoj "Ha! Znao sam!" razval, ne samo u obiteljskom nego i u mnogo širem krugu - većina odbija pričati o takvim idejama i gleda na njih kao da su poblesavili.

Zatim se probuđeni često zatvaraju u sebe. I baš tu nedje dolazi do druge ključne spoznaje: "Prijelomni trenutak".

"Prijelomni trenutak" je fenomen koji i nema toliko puno zajedničkog s naučenim koliko je iniciran okolnostima. Mogu ga pokrenuti na primjer tragične posljedice cijepljenja djece ili scena kako policajci na razne načine zloupotrebljavaju ovlasti. Nije rijetkost da je "Prijelomni trenutak" reakcija na otkaz na poslu, poreznu obvezu, TV pretplatu, ovrhu ili nekakvu kaznu. Isto tako, "Prijelomni trenutak" može se dogoditi i pobijedi li na izborima omraženi političar.

Prijelomni trenutak je točka u kojoj kod ljudi plane iskra koja ih potakne da konačno poduzmu neophodnu akciju.

Bezoblična jednolikost što se čovječanstvu nameće kroz globalizaciju, logična je inspiracija svakoj individualnoj decentralizaciji zakoračiti prema raznolikosti.
Dopustimo li, terminalni stadij raspadanja države uvod je u "Jednu Svjetsku Vladu". Nasupot tome, raznolikost ima itekakvog smisla. Naime stvari bi prirodno trebale stajati upravo tako i nikako drugačije. Svijet je velik, kao što globalisti u ovim vremenima vide idealnu priliku potpuno ga standardizirati i patentizirati pod svoju kontrolu, i nama se također pruža šansa diversificirati većinu životnih oblika postojanja. Raznolikost je najrazboritiji građevni materijal strukture inteligentnih i prije svega efikasnih solucija.
Jedan vid diversifikacije može predstavljati i promjena načina poslovanja, trgovine i razmjene - naime nije potrebno posebno isticati da je novac najučinkovitije oružje svjetskih gospodara.


Prvi red prethodnog posta naslovljenog "Decentralizacija Na Moj Način", konstatacija je da je isprazna besmislenost življenja sve prisutnija u globalnoj atmosferi što je svakodnevno udišemo. Sljedeći korak prema realizaciji "AgroTurizam Farme Vivian" - solucije na individualnom nivou za decentralizaciju svemoći banaka i politike, bit će suočavanje s Osnivačima Republike Hrvatske.

Nema tog čovjeka na kugli zemaljskoj koji bi na spomenuti najavljeni megdan mogao doputovati natovaren koferima punih iskustava. Nisam znanstvenik, nisam priznati ekspert, nemam fakultetsku diplomu, nemam certifikate užih specijalizacija, ali imam svoje mišljenje i nije me strah javno ga izraziti. Za one koji najavljeni presedan sagledavaju iz negativne perspektive, dobra vijest je ta da im se ne može nametnuti porez veći od 100%, za one pak koji najavljeni presedan sagledavaju iz pozitivne perspektive, dobra vijest je ta da se vrijeme ne može zaustaviti.

Ljudi po prirodi stvari najčešće izabiru najlakši način. Baš kao što se hranom opskrbljuju u supermarketu umjesto da je sami uzgajaju, ili kao što programe na televiziji odnosno stanice na radiju mijenjaju daljinskim upravljačem, najlakši načini su im kao nekom magijom uvijek pruženi na dohvat ruke i to u svemu čega se moguće dosjetiti: Na primjer u ekonomiji, politici, sudstvu ili recimo energetici. U aktualnim antiknim pretužnim uvjetima, najlakši je način bespomoćno trpjeti nepravdu pod isprikom da nam je takva sudbina. No dozvoli mi da te nešto priupitam kompa: Hodaš po ulici kad odjednom s tridesetog kata na tebe pada ogromni ormar; hoćeš li se prepustiti sudbini ili u milisekundi pred izborom naglo probuditi i skočiti u stranu?

Pruga vodi samo do jedne budućnosti. Uputiš li se automobilom, na svakom raskršću bit ćeš izborom lakšeg puta fino navođen prema istoj destinaciji; jednom će ti željeni smjer blokirati odron kamenja, drugi put će se na njemu ispriječiti srušeno stablo, treći put sudar. Uputiš li se međutim na put pješice, možeš stići do mnogih različitih budućnosti. Nailazit ćeš na brojne stvari i situacije s kojima se na ustaljenoj ruti inače nikad ne bi susreo. Suočavajući se s okolnostima na putovanju raznolikim krajolicima, implementacijom izbora svjesno ćeš mijenjati vlastitu budućnost.

Skoro deset godina na polici mi stoje knjige "Sve što znaš je pogrešno", prvi i drugi dio. Google mi daje do znanja da izdanja na našem jeziku nema. Šteta, sadržaj knjiga je dobar isto koliko i sam naslov. Navedene knjige odličan su uvod ne samo diletantima nego i profesionalnim amaterima u spoznaju da je nešto zaribalo kod percepcije po kojoj je prošlost iza nas, sadašnjost ovaj trenutak, a budućnost ispred nas. Naime vrijeme prolazi, ali se anomalno ponaša kao da stalno stoji. Nije ni čudo kad neki čitavu povijest vibriraju na najšarenijim frekvencijama ne bi li uspjeli uspostaviti kontrolu nad njegovim proticanjem.

Nada čovječanstva u konačno determiniranje pravog kursa prema miru i blagostanju, vjekovima je logično, religiozno i znanstveno opravdanje od ključne važnosti za kuhanja u ekonomsko-geopolitičkom casinu. Uprkos svim istraživanjima, poduzete misije i pokusi još uvijek nisu u stanju odgovoriti na temeljna pitanja. Kako to da i religija i znanost unatoč svemu, uključujući i resurse na raspolaganju, ni dan danas nisu u stanju na zdravorazumni način interpretirati ono što općenito definiramo kao tijek povijesti? Nemogućim i neprihvatljivim hipotezama objašnjavaju se stvari koje se tim istim teorijama nikako ne mogu objasniti.

U okviru ove teme, specijalna je pažnja poklonjena fikcijama poput države, zakona i novca. Fikcija - doslovno "nestvarno", termin izveden iz latinskog "fictio - izmisliti ili izigravati", generalno je definirana kao oblik bilo kakvih pripovijesti ili informativnih radova baziranih djelomično ili u potpunosti na imaginaciji umjesto na stvarnim činjenicama.
Probamo li se prisjetiti najtežih životnih izbora, prvo što nam se u mislima upali je vrijeme kad se spomenuto dogodilo. Računanje odnosno mjerenje vremena, ljudski je svrsishodan izum. Riječ je ipak o umjetnom ostvarenju. Prolaze sati, prolaze dani, mjeseci, godine i duži periodi. Ovisno o tome kojim se kalendarom služimo, svako toliko dodajući ili oduzimajući nešto vremena korigiramo relativne mjerne sustave. Jedan od posljednjih koncepata je takozvano ljetno i zimsko vrijeme.
Je li vrijeme, barem ova vremenska dimenzija koju mi poznajemo, dakle fikcija?

Fikcije kao što su Bog, država, zakon i novac, prva su točka dnevnog reda u ovoj temi zato što se kroz njih diktira tijek povijesti.
Oni uvjereni u to da posjeduju i totalno kontroliraju ne samo internacionalni monetarni sustav već i prirodne resurse, bjesomučno svim silama nastoje zaustaviti vrijeme kako bi beskonačno i zauvijek zadržali kontrolu nad čitavim globusom.

Živi smo svjedoci, Jugoslavije više nema, sve je drugačije. No sve je u suštini ostalo isto i ništa se nije promijenilo.

Status quo - srž svega. Dok ga je s jedne strane znanost nesposobna razjasniti pa zbog toga o njemu uglavnom izbjegava diskutirati, religijska nadnaravna stvorenja s druge strane više su nego zasmijavajuća. Zaobiđemo li malo konvencionalne instrukcije za upotrebu, dok trepneš okom dolazi do pomirenja znanosti i religije, i svi se komadi povijesne slagalice momentalno uklapaju na svoje mjesto uzmemo li da iza statusa quo zaista stoje Bogovi, ali oni od krvi i mesa. Zapanjujućeg li zaključka, zar ne?

Drugim riječima, ludo ljubomorni na svoju navodnu nepobjedivost administratori Novog Svjetskog Poretka pokušavaju stvaranjem novog ledenog doba zamrznuti nicanje prirodnog svijeta na površinu. U ljudskoj vrsti postoji ono nešto čime je sve u svemiru međusobno povezano. Ne bi li uspostavili umjetnu kontrolu nad kuglom zemaljskom, samoprozvani lideri naumili su preinačiti prirodni poredak u kozmosu, a to bez ikakve sumnje prevazilazi maštu čak i najbolesnijih fanatika. Sutradan dok idete na posao, probajte malo obratiti pažnju na okolicu: Sve što je čovjek stvorio, a što nije konstantno održavano, odmah biva obraslo prirodom. Svaka struktura prepuštena sama sebi, vraća se nazad prirodi koja ljudskom rukom izgrađeno briše iz postojanja. Princip je jednostavan, za razliku od prirode koja stalno mijenja sav svoj sadržaj, ništa što čovjek izgradi nije permanentno.

"Svi se ljudi mogu varati neko vrijeme, neki se ljudi mogu varati cijelo vrijeme, ali ne mogu se svi ljudi varati svo vrijeme".

Osim onog za kakvo ga uzimamo, postoje i mnoge druge vrste vremena. Prirodno vrijeme se ne zaustavlja kad i naši životni satovi. Zvijezde su bezvremenski sat čije su kazaljke na noćnom nebu odavno korištene za snalaženja na oceanima i u pustinjama.

Genetski modificirano sjeme sljedeće je u nizu zloćudnih programa. Genetski modificirano sjeme zamišljeno je kao skup nepromjenjivih karakteristika koji bi samim svojim postojanjem vlasniku patenta obezbjedio praktički totalnu kontrolu. No priroda se promijenila i nadvladala grijeh, uspješno je neutralizirala lažnu propagandu širenu od strane gramzivog korporativnog stroja u pohlepi za posjedovanjem sveukupne globalne opskrbe hranom.

Bezgranično arogantni, vođe Novog Svjetskog Poretka što se samoproklamiraše vlasnicima svog kopna i mora, potpuno su uvjereni i da su vlasnici svakog preživjelog koji je eventualno uspio izbjeći opću katastrofu pretvorbe u propast biblijskih proporcija. Novi Svjetski Poredak međutim nije samo neostvariv već će kao takav sa sobom na dno povući i svakog sudionika u toj kolosalno bolesnoj zamisli.

Veze što sve ljude spajaju zajedno na najosnovnijim razinama života, zamršene su i neizmjerne koliko i sama priroda. Bez dvojbe, prirodni svijet trijumfirat će nad kriminalom što nastoji uništiti sve što iole miriše na život i stvarne mogućnosti. Naši preci u nekad nepoznatim svjetovima, svjesni toga da su dio prirode, dobro su znali da ne posjeduju kopno, more i zrak. Civilizacija ih je istrijebila i prisvojila sve šte su tisućama godina održavali.
Ti su ljudi u davnoj prošlosti percipirali prirodni svijet na način da su prirodi prvo davali da bi poslije od nje mogli uzimati. Kultura kojom je civilizacija to zamjenila, od prirode zna samo besplatno uzimati kako bi stvarala poslovne prilike. Halapljivo trošenje i uništavanje prirodnih resursa ugrozilo je opstanak flore, faune, samog planeta kao živog organizma. No proces ulazi u dramatični finale. Zemlja će preživjeti, a eksperiment s ljudima rasplinut će se poput mjehura od sapunice.

Koliko ljudi na ovom svemirskom tijelu nalazi bilo kakvo zadovoljstvo u radnim mjestima na kojima moraju čamiti žele li opstati? Bez obzira na to što neko radi da bi platio račune, skinemo li satove i uklonimo li cijeli taj mehanizam umjetne strukture, čarobni štapić kleptokracije što nam nameće rasporede kojima nam ne ostavlja vrijeme za razmišljanje i uživanje u vlastitim životima - izgubit će svoju moć.
Popušili smo doktrinu putem koje smo se odrekli življenja života da bi se prepustili nadničkom radu što kroz zabranu svakog aspekta stvarnog življenja proždire ljudska bića.
Hejla frajeri i frajerice, zaposlenje je samo glupi posao, ni pod eventualno ne može biti zamjena za življenje! Posao čovjeka ne definira na niti jedan jedini realni način. Posao radnike zadužuje za sve životne potrebe, uz totalnu kontrolu 24 sata na dan, svih 365 dana u godini. Oslanjajući se samo na nadu, radni ljudi nikad neće nadoknaditi materijalno i duhovno bogatstvo kojeg svakodnevnim poslom gube.

Nezaraženo zakonskim i znanstvenim pristupom življenju, alternativno trgovanje u sebi krije svemirski potencijal.


vanda.jpg


Vanda ne poštuje statutarne zakone. Stvar je oficijalna. Prilikom nedavnog susreta s policijom, nije joj predočen dokaz da je ikad to dobrovoljno prihvatila. Iako prilikom obraćanja Vandi predstavnici zakona imaju poteškoće vezane za jezik sporazumijevanja, ovaj pas odlično komunicira sa svom ostalom stvarnom okolinom. Vanda ima nešto manje od dvije godine, i upravo otprilike taj period traje naše prijateljstvo. Vanda u svakom normalnom prolazniku vidi prijatelja. Karakter joj je toliko dobroćudan da od kad se poznajemo, novi svijet stalno vidim izrastao baš na takvim međusobnim odnosima.
Vanda je jučer ujutro u 8 sati donijela na svijet 5 mališana. Pred nama je navigacija prema decentralizaciji svemoći banaka i politike - smjer AgroTurizam Farma Vivian.
Last Edit: 4 years, 7 months ago by administrator.

Re: AgroTurizam Farma Vivian - Održiva Zajednica Dobrih Ljudi 4 years, 7 months ago #2653

AgroTurizam Farma Vivian - Održiva Zajednica Dobrih Ljudi

"Slučajnosti"

Nedavno mi se jedna osoba povjerila da je u životu najviše plaši to što bi mogla umrijeti, a da nikad ništa nije pokušala učiniti.

Osim mene - živog čovjeka od krvi i mesa, ovaj web prostor nastanjuje i par stotina duhova. Naravno da to nije slučajnost.

Nikakva slučajnost međutim nije ni to da sklopu navigacije prema decentralizaciji svemoći banaka i politike, moja individualna najava obraćanja Osnivačima Republike Hrvatske dolazi točno uoči 61-og po redu radnog sastanka članova Kluba Bilderberg: 16-18 novembar 2012.

Mario Monti - inače bankar, član organizacije Bilderberg i Trilateralne Komisije, trenutno tehnokratski premijer talijanske vlade, prilikom konferencije 2011 na slobodnom internacionalnom fakultetu društvenih znanosti LUISS-Guido Carli u Rimu - otkriva pozadinu krize u Sjedinjenim Europskim Državama:
"Želimo li nastaviti dosadašnjim putem, uopće ne treba čuditi to što su Europi potrebne krize, i to veoma okrutne krize. Napredak Europe po definiciji predstavlja predaju nacionalnih suverenosti Europskoj Uniji. Sasvim je jasno da ne samo politička moć nego i građanski osjećaj pripadnosti nacionalnim zajednicama postaju zreli za navedenu predaju tek onda kad, budući da je u tijeku kriza, politička i psihološka cijena neodricanja od suverenosti preraste cijenu pristanka. Da bi ostvarili napredak, nama su potrebne krize, G20 i ostala međunarodna tijela i forumi. Jednom kad kriza prođe - nereversibilni sedimenti ostaju, zato što su se pokrenule institucije, zakoni i slično."

organizacija-bilderberg.jpg


Na listi plutokrata u umobolnoj misiji osvajanja planete, između ostalih dobrotvora i dobročinitelja nalazi se naravno i guverner Europske središnje banke - Mario Draghi.
Nije teško pretpostaviti, o susretu Bilderbergovaca u medijima ni slova.
Još uvijek je nepoznato hoće li se banda ovog vikenda u prestižnom rimskom hotelu De Russie gostiti kavijarom i šampanjcom ili nečim još skupljim. No to i nije toliko bitno u usporedbi s upravo rješenom misterijom tko će sve to platiti
Last Edit: 4 years, 7 months ago by administrator.

Re: AgroTurizam Farma Vivian - Održiva Zajednica Dobrih Ljudi 4 years, 7 months ago #2654

AgroTurizam Farma Vivian - Održiva Zajednica Dobrih Ljudi

Opipavanje Pulsa

25 lipnja 1991 - Sabor Republike Hrvatske, Ivan Matija, Luka Bebić, Ivan Vekić: "U razdoblju nametnutoga centralističkoga i totalitarnoga sustava SFRJ, Republika Hrvatska nije mogla promicati i štititi svoje političke, gospodarske, kulturne i ine interese pa je stoga neprestano jačala težnja za razdruživanjem iz jugoslavenske državne zajednice". Baš zanimljiva usporedba s razlozima zbog kojih radim na AgroTurizam Farmi Vivian - soluciji na individualnom nivou za decentralizaciju svemoći banaka i politike.

Obraćanje Osnivačima Republike Hrvatske, prelazak je s teorije na praksu.
Kako im se obratiti, ako pojma nemam tko su?

Laički gledano, najlogičnija mi je ideja da je Osnivač Republike Hrvatske a tko drugi nego Hrvatski Narod. No potreban mi je precizan podatak. Stoga je sljedeće na što odmah pomišljam - osnivački akt, nazovimo to tako. Dokument o osnivanju Republiku Hrvatske na sebi sadrži potpise Osnivača, a potpisi su upravo to što me jedino zanima.

Dogodio se povijesni referendum, ustav, donešene su "Deklaracija o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske" te "Ustavna odluka Sabora Republike Hrvatske o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske". Desilo se još dosta toga, i postoji mnogo drugih dokumenata. Otkad surfam Internetom, najčešće nailazim na vrsne poznavaoce svega hrvatskog. Nema gdje ih nema. Zašto se upravo njima ne obratiti za pomoć? Evo dakle moje današnje objave širom Facebooka:

"Pozdravljam sve sudionike Facebooka. Strašno me muči jedna zagonetka: Tko je Republiku Hrvatsku doveo u postojanje? Hrvatski Narod? Ili ju je stvorio netko drugi? Unaprijed zahvaljujem na komentarima s linkom na dokument o proglašenju Republike Hrvatske u egzistenciju, koji naravno obavezno sadrži potpise Osnivača."
Time to create page: 0.47 seconds