hm i ja sam se pitala istu stvar, kako je kod nas, primjenjuje li se uopće običajno pravo, no na internetu nisam našla ništa. mislim da možemo pronaći odgovor u ovome:

Na ljude (suvereni, slobodni ljudi i stvarna ljudska bića od krvi i mesa) se odnosi common law - običajno pravo, oni mogu činiti što god ih je volja sve dok ne naruše mir običajnog prava:
- ne ozlijediti drugog čovjeka,
- ne krasti tuđu imovinu,
- ne osramotiti svoje ugovorne obveze, zakletve i dužnosti.

kao i u čl.3 ustava.

"- ne ozlijediti drugog čovjeka,
- ne krasti tuđu imovinu,
- ne osramotiti svoje ugovorne obveze, zakletve i dužnosti."


Dakle ako netko nama to učini ,mi se možemo poslužiti ovim pravima?S time da trebamo pripaziti da nas ne uvuku u njihov sistem,jer čim se poistovjetimo s njihovim sistemom mi smo zapravo osoba,a ne čovjek?
I još jedno pitanje,što bi zapravo značilo ovo "- ne osramotiti svoje ugovorne obveze, zakletve i dužnosti."?Jer praktički ja kao čovjek još nigdje nisam pristao na neki pisani ugovor,dakle opet prema tome svi pisani ugovori zapravo ne dotiču mene.Dakle prema tome,ako imam kredit od npr.100 tisuća eura,ja se jednostavno mogu pozvati na ta prava i nitko mi ništa nemože???

tako je, no pročitaj sve romanove postove o ovome, ima se dosta za pročitati. ja sam iskoristila jedan savjet, sada čekam kako će mi odgovoriti...naime 2002. god. firma u kojoj sam radila otvorila mi je tekući kod zbz, nakon toga sam i ja otvorila devizni račun na nekoliko desetaka eur no umjesto usluge, mjesečno su mi obračunavali naknadu u eur tako da sam im uskoro postala dužna umjesto, novac se istopio )). pošto više nisam imala novca na deviznom računu, a kunski tekući nisam više koristila jer sam otišla iz firme, htjela sam zatvoriti oba računa. devizni su mi zatvorili uz povrat kartice no kunski nisu jer sam zagubila karticu. više se nisam javljala u banku, no izvodi sa terećenjem za održavanje računa 10 kn svaki mjesec uredno stižu, u jednom trenutku je dug bio velik, ne sjećam se koliko no s obzirom da je potraživanje otišlo u zastaru ostavili su samo dug od zadnje tri godine i poslali mi opomenu pred tužbu za minus na tekućem preko 300 kn koji se sastoji samo od terećenja za održavanje računa. i ja sam im odgovorila da pristajem platiti bilo koji iznos ako mi pošalju validaciju duga, verifikaciju njihove tvrdnje i primjerak ugovora )).

- Da li je takozvani "novac" postojao i prije nego što si stavio potpis na ugovor, ili si taj novac naknadno stvorio upravo ti svojim potpisom?

- Niti jedan komercijalni ugovor nije važeći ako dvije strane nisu međusobno razmijenile nešto od iste vrijednosti.
Ti si ponudio vrijednost od 30 godina rada, a oni komad papira (novčanicu) bez ikakve vrijednosti

Ovdje je zgodno primjetiti i da oni ne prihvaćaju isplatu duga u ničem drugom osim u tim njihovim novčanicama.
Zašto?
Zato jer im oni , a ne ti određuju "vrijednost".

Pretpostavimo da si u mjesec dana proizveo 10 kila jabuka.
Oni neće prihvatiti da im jabukama platiš mjesečnu ratu.
Morat ćeš ih na tržnici prodat, za njih ćeš dobiti 0,0000000000000000000001 dio ukupne vrijednosti kredita
Da si inzistirao u banci platiti u jabukama, ispostavilo bi se međutim da ne mjesečna rata već cijeli kredit ne predstavlja ni 0,0000000000000000000001 vrijednosti tvojih 10 kila jabuka

Na web sajtu vlade Novog Zelanda stoji jedan odličan primjer u vezi tvog pitanja:

The law is the framework within which citizens consent to be governed. Democratic theory is that having elected their lawmakers (legislators), citizens recognise the legitimacy of the laws made on their behalf by the lawmakers and consent to abide by those laws...

Zakon je okvir unutar kojeg državljani (građani) pristaju biti vođeni, upravljani, regulirani, kontrolirani. Teorija je da je demokracija to što imajući svoje izabrane zakonodavce, državljani (građani) prihvaćaju legitimnost tih zakona i prihvaćaju ih se pridržavati...

Sigurno je prvo što upada u oči to da je demokracija samo obična teorija.
Dakle državljani (građani) dobrovoljno pristaju biti upravljani i zato su neku ljudi "Ljudi" - članovi ljudi a ne državljana (građana).
To je glavna razlika između njih.

Ta je razlika ista kao i razlika između "Suveren (Čovjek - Vlasnik)" i "Podređen (Rob - Državljanin - Radnik)".

Glavni problem u vezi ovoga je to što nikome nije ponuđen izbor: Želiš li ili ne želiš biti državljanin (građanin)?
Tko zna koliko njih bi dalo negativan odgovor na ovo pitanje?

U svakom slučaju, to što nikome nije ponuđen taj sudbonosni izbor znači samo jedno: Oni nezakonito vladaju po svojim vlastitim standardima.

Ljude su do sada toliko dobro indoktrinirali da im daju svoj pristanak uopće ne shvaćajući o čemu se zapravo radi.
U demokratskoj teoriji zvanoj "Legitimno Vladanje Građanima", građani nemaju prava već samo opozive povlastice.

Budući da se dakle radi o doborvoljnom pristanku, potpuno je jasno zbog čega pranje mozga ima presudnu ulogu.

Shvaćam,prema tome bi se trebali fokusirati samo na jednu stvar,kod dokazivanja naše nepovezanosti s viritualnom osobom i njezinim ugovorima,recimo u ovom slučaju na to da mi nismo pristali biti državljanin neke države(nije nam pružen izbor niti kasnije).Sad mene opet zanima kako bi to prošlo na našim hr. sudovima