Alternative currency and balanced living system. Alternativna valuta i uravnoteženi životni sistem. Moneta alternativa e sistema di vita equilibrato.

Linija

Search

Home Forum
Welcome, Guest
Username Password: Remember me
  • Page:
  • 1

TOPIC: Zašto je Bologna povratak u srednju školu?

Zašto je Bologna povratak u srednju školu? 8 years, 7 months ago #2272

Preispitati i/ili ukinuti Bolognu

Zašto je Bologna povratak u srednju školu?

Napisao: Zlatko Miliša

Spadam u skupinu rijetkih profesora koji se javno izjašnjava protiv Bolonjskog procesa.
Od kada je potpisana, 19. lipnja 1999. Bolonjska deklaracija postavila je velika obećanja, od veće mobilnosti studenata i nastavnika, bolje zapošljivosti, veće razmjene znanja među europskim sveučilištima... Gotovo ništa od tih zahtjevnih ciljeva se nije ostvari(l)o u praksi. U mjerama restikcije na brojnim sveučilištima u Hrvatskoj je ukidana vanjska suradnja i tako se pokazala njena apsurnost, odnosno nemogućnost (praktične) implementacije (mobilnosti nastavnika). Ništa od najavljivane snažnije prohodnosti studenata i nastavnika ni na međunarodnom planu. Mentorski rad je bio kvalitetniji i izraženiji prije nego je danas. Prvostupnici završavaju jedan ciklus obrazovanja bez diplome i mogućnosti zapošljavanja. Uvjerenje o završenom trogodišnjem obrazovanju prvostupnika nije ekvivalent višoj stručnoj spremi, za koju su u ranijem sustavu izobrazbe studenti dobivali valjanu diplomu i/ili (realniju) mogućnost dobivanja (prvog) posla.

Nametnuta reforma bez prosvjeda

Premda je Bolonjska reforma donešena bez prethodne akademske rasprave, nije bila povodom studentskih prosvjeda od 2009. do danas u Hrvatskoj. Nedopustivo je provoditi tako radikalne reformske zahvate, a da prethodno, nije provedena javna rasprava. Kako je moguće prihvatiti takvu nametnutu reformu da se ne pitaju studenti, sveučilišni profesori i gospodarstvenici? Mislim da je takva reforma najpogubnija na društveno-humanističkim fakultetima. Studentski prosvjedi su tek sporedno (kod nas) dotaknuli probleme implementacije Bolonjskog procesa s preopterećivanjem profesora i studenata, nepotrebnim administrativnim poslovima, nemogućnošću zapošljavanja prvostupnika, segmentiranje studija s nekritičkim otvaranjem (vele)učilišta... U ovom desetljeću u Hrvatskoj je ostvoreno četrdesetak visokih učilišta i tri nova sveučilišta, dok je samo splitsko naraslo četverostruko. Ekspanzija (obrazovanja) je išla na štetu kvalitete. Svi ti (novi) studiji nemaju strategiju razvoja okrenutu potrebama gospodarsta, što je najvaljivano u jednom od ciljeva Bologne. Ipak, studenti nisu prosvjedovali radi takve nametnute reforme i ekspanzije obrazovanja na štetu (njene) kvalitete? Isto je bilo i u vrijeme Račanove Vlade kada se nije demonstralo zbog demagoške sociodemokratske parole «S faksa na posao».

Najsnažniji pokret otpora prema Bolonjskoj reformi zabilježen je u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Italiji i Francuskoj. Intelektualno uvjerljiv protest protiv njezine doktrine i prakse napisao je bečki filozof i sveučilišni profesor Konrad Paul Liessmann u knjizi „Teorija neobrazovanosti“. Liessmann kaže: «Dok se s jedne strane znanje prodaje kao resurs budućnosti, o čemu svjedoči metafora o eksploziji znanja, dotle s druge strane opće znanje opada«. Smatra da se Bologna može nazvati «bijedom europskih škola» i pita: “Zar se putem iscjepkanih kolegija potiče studiranje i kritičko mišljenje“!? U časopisu „Current Contents“, u broju 22 iz 2009. godine, izašao je tekst dr. Alfreda Burgera (iz Züricha). Naslov članka je '10 Years of US-oriented Bologna- Reform', ('Deset godina američki orijentirane bolonjske reforme'). On, kao i Paul Liessmann, oštro kritizira Bolognu: „Bolonjska deklaracija je postavila velika obećanja. Navodni cilj bila je veća protočnost sveučilišnih predavanja, povećanje studentske mobilnosti i veća razmjena znanja među europskim sveučilištima. Ta je reforma korjenito izmijenila povijesno uvjetovane europske obrazovne sustave, te ih standardizirala i prilagodila američkom sustavu“. Volio bih da smo dobili fahidiote kao amerikanci, ali koji se imaju gdje zaposliti, a ne mnoštvo diplomiranih koji imaju, eventualno, opća znanja, ali gotovo nikakve šanse za posao.

Ekspanzija obrazovanja urušila kvalitetu

Oni koji su za Bolognski sustav će reći, kao na pr. bivši ministar znosti Primorac da smo (ranije) imali 7,2 % a sada imamo više od 9% visokoobrazovanih. I novi ministar Jovanović najavljuje (u svom programu) povećanje tog postotka visokoobrazovanih. Međutim, neselektivna ekspanzija obrazovanja stvara „armiju“ nezaposlenih i upropaštava kvalitetu studiranja. Novi (privatni) fakulteti, veleučilišta i sveučilišta se gomilaju kao gljive poslije kiše, dok selekcija, kvaliteta i mogućnost zapošljavanja drastično opadaju. Mogu otvoreno reći da je to u određenim sredinama na granici skandala, sa „štancanjem“ diploma. Povećanje upisne kvote studenata iz godine u godinu na pojedinim studijima je progresivno rastao. Nastava s velikim brojem studenata proturječi radu po Bolonjskom sustavu koji preferira manje skupine te aktivnog i mentorskog stjecanja znanja. Masovni studiji onenemogućavaju kvalitetno studiranje i izvođenje nastave.

Mogućnost zapošljavanja u odnosu na stručnu spremu je nekada bila znantno veća nego što je danas. Disproporcije između radnog mjesta i diplome nikad nisu bile veće nego danas. Ne znam što je u glavama mojih kolega koji kažu da smo mi problem, jer nedovoljno implementiramo ciljeve Bologne, ako su ti isti ciljevi demagoški nametnuti i u praksi se pokazali neučinkovitima.

Nepotrebne studentske ankete

Jedan od pozitivnih efekata, koji ističu zagovornici Bologne, je evaluacija rada nastavnika od strane studenata. Međutim, dvije kolegice sa zadarskog sveučilišta su nedavno objavile knjigu i prezentirale podatak iz istraživanja da je 11 % studenata (makinalno) davalo najviše ocjene svojim nastavnicima. Priznaju, to su neupotrebljivi podatci. Studenti i nastavnici se maltretiraju s istim anketama u zimskom i ljetnom semestru (iz godine u godinu). U četiri, od pet sveučilišta u Hrvatskoj nastavnici imaju prosječnu ocjenu 4,0. Tko može povjerovati tome? Isto istraživanje na Zadarskom sveučilištu je pokazalo da najbolje prolaze asistenti bez znanstveno - nastavnih znanja u usporedbi s nastavnicima u višim zananstveno nastavnim zvanjima. Iz toga se može iščitati po(r)uka da se jedan dio tih mladih ljudi dodvoravaju studentima, jer će im te evaluacije trebati za napredovanja. No, što s onima koji dobiju negativnu ocjenu? Na ovo nitko nema odgovor, možda i zato jer takvih nema?! To je činjenica. Takve evaluacije su pretvoriše u anketomaniju, izmaltretiravši studente, djelatnike ureda za promicanje kvalitete, administrativno osoblje i nastavnike. Takve ankete su izgubile svrhu.

Druge anomalije

Bologna je upropastila sustav studiranja, osobito na društveno humanističkim studijima. Donijela je niz rascjepkanih predmeta. Na dvopredmetnim studijima nastavničkih usmjerenja njeni kreatori se ponašaju kao da su na jednopredmetnim studijskim programima. Studenti, kakvog li apsurda, moraju (na nekim takvim usmjerenjima) polagati prijemni ispit za upis na prvu godinu diplomskog studija, a potom pisati i braniti dva diplomska rada?! Za to se zalažu iste moje kolege nastavnici, koji su završili dvopredmetni studij, obranivši jedan diplomski rad. Kakva je razlika ako apsolvent, recimo anglistike i francuskog jezika i književnosti uzme jednog književnika, obrađujući u diplomskom radu njegovo književni opus, a mora braniti sličnu temu i na drugoj studijskoj grupi? Nije li to maltretiranje studenata? Oni koji to zahtjevaju ponašaju se kao zasebne jedinice, na intergralnim dvopredmetnim studijima, a trebali bi biti jedinstveni programi.

Zaključno...

U kontekstu svega rečenoga, bio sam i ostao protiv prosvjeda kod traženja (samo) besplatnog školovanja, jer se zaboravljaju krucijalni problemi s nametnutom reformom, nezaustavljivom ekspanzijom obrazovanja, kvalitete studiranja, stručnih kompetencija i mogućnosti zapošljavanja. Prosvjednici kažu da znanje nije roba. Upravo obratno, znanje mora biti roba. Kad studenti izađu iz sustava studiranja, njihova diploma mora biti kurentna i konkurentna roba na tržištu znanja, a nije! Ja želim da je znanje roba, upravo obratno od studentskih zahtjeva. Oni koji su kod nas bili protiv posljednjih predloženih triju zakona iz oblasti viskog obrazovanja, jer je izostaka javna rasprava, nisu do danas našli povod za prosvjede protiv (nametnute) Bologne.

Trebamo evaluirati Bolognu, pitati studente i svuečilišne nastavnike. Ako se njeni ciljevi ne mogu realizirati, onda isti postaju upini. Bologna je povratak u srednju školu i kao takva je obezvređivanje zdrave pameti. Zato mislim da su u pravu njemački, francuski, austrijski i švicarski studenti koji su tražili dokidanje bologne. Mislim da je vrijeme konstatirati da je to poguban eksperiment, koji se ni u jednom cilju nije realizirao, pokazao operativnim, niti poticajnim.
  • Page:
  • 1
Time to create page: 0.14 seconds