Alternative currency and balanced living system. Alternativna valuta i uravnoteženi životni sistem. Moneta alternativa e sistema di vita equilibrato.

Linija

Search

Home Forum
Welcome, Guest
Username Password: Remember me
  • Page:
  • 1

TOPIC: Zašto Nas Čeka Eskalacija Nasilja?

Zašto Nas Čeka Eskalacija Nasilja? 8 years, 10 months ago #2191

Zašto Nas Čeka Eskalacija Nasilja?

Napisao: Zlatko Miliša

Suvremeni svijet potresaju dirigirani nemiri. Onaj tko smatra to slučajnošću, živi u velikoj zabludi. Glavni protagonisti nereda su anarhisti i korporatisti. Iako su međusobno, gotovo u svemu suprotstavljeni, ipak među njima postoji poveznica? Koja?

Hrvatska je od osamostaljenja imala prve snažnije prosvjede studenata od svibnja 2009., a veći izlazak građana na ulice početkom 2011. godine. Kaotične revolucije započete u sjevernoj Africi vremenski se podudaraju s intenziviranjem prosvjeda u Hrvatskoj. Osim vremenske podudarnosti, poveznica su i korištenje interneta kod organizacije prosvjeda. Nakon Domovinskog rata, Hrvatska je početkom 2011. „proključala“, a pravi kaos će nastati nakon “otrežnjenja” građana, kod ulaska Hrvatske u EU. Tada ćemo, po sceriju Grčke izgubiti vode, šume, otoke… Glavno obilježje ovogodišnjih masovnih prosvjeda je „facebook revolucija” i „dani bijesa” (od Afrike i Azije do većine zemalja članica EU).

Imam moralno pravo pisati o ovoj temi, jer sam još prije nekoliko godina upozoravao što nas čeka. Tada su mi govorili da širim moralnu paniku i/ili da pretjerujem… Uredništvo Jutarnjeg lista je 7. ožujka 2008. godine organiziralo okrugli stol i pozvalo deset stručnjaka s pitanjem kako zaustaviti autodestrukciju i destrukciju kod mladih? Na tom skupu eminentnih stručnjaka izjavio sam i ovo: „Čudim se što mlada generacija nije već izazvala nemire i prosvjede. Pri tom ne mislim samo na autodestrukciju, već mislim na izlazak na ulicu“. U razgovoru s novinarom Mladenom Barbarićem za Novi list, 14. veljače 2009., izjavio sam: „Mladi ne osjećaju da su subjekt u društvu, jer su godinama instrumentalizirani i oni danas traže svoj prostor. Frustrirani i zanemareni, ovaj put će to raditi kroz nasilje“.U mojoj knjizi “Raskrižja struke i politike” 2005. godine sam napisao: „Većina katastrofa proizlazi iz društvene nebrige za idealne slike mladog čovjeka, a to je ono što razara svako zdravo tkivo, jer se svakodnevno ponižavanje izražava u nemirima“. Gnjevna masa, po definiciji, emotivno reagira na izvanjske okolnosti, a njezini članovi pokazuju lakovjernost, sklonost nasilju, netolerantnosti i nekontroliranim emocijama. Pretpostavku da nam slijedi eskalacija prosvjeda sam iznio 20. lipnja 2008. godine, (u organizaciji  «International Center for Education of Journalists», u Novinarskom domu u Zagrebu 20. lipnja 2008.).

Mladi su prognanici života i /ili izigrana generacija…

Mladi ne osjećaju da su subjekt u društvu jer su godinama instrumentalizirani i oni danas traže svoj prostor na ulici. Desetljećima akumulirani skepticizam kod mlaidh je stvorio izigranu – „bumerang generaciju”. Skepticizam se među mladima pokazao kao snažan indikator socijalnih previranja i/ili prosvjeda. On ima svoj „volumen” i puca kada postaje matrica ponašanja većine. Skepticizam se prepoznaje u bijegu u privatnost, apatijom, (općom) šutnjom, težnji ka materijalnoj i socijalnoj sigurnosti, usmjerenosti na konkretno, gledanje na svijet bez ideala, razdvajanja onoga što spada u javni život od onoga što pripada oblasti privatnog života, (uz isključivu usmjerenost samo na privatno) i gubitak interesa za politiku.
Današnja „bumerang generacija“ mladih (ne)izravno preuzima anarhističku paradigmu društva bez hijerarhije, normi, pravila i respekta pred autoritetima. Mi, stariji smo odbacili djecu (kao jedini nacionalni i obiteljski „kapital“) od sebe i sada nam vračaju udarac. „Bumerang generacija“ (nam) poručuje: „Izigrali ste nas. Ne vjerujemo više nikome!“

Češki književnik Milan Kundera je u svom romanu „Šala“ opisao karakteristike mladih, koje su danas iznimno aktualne: „Mladost je užasna (...), to je pozornica po kojoj u najrazličitijim kostimima hodaju i izgovaraju naučene riječi koje tek napola razumiju, ali kojima su fanatično odani...“ To je „igralište fantazirane mase djece kod kojih se imitirane strasti i postavljene uloge pretvaraju u katastrofično stvarnu stvarnost“ . Jedanako tako, mladi ruski književnik, Ljermontov je svojevremeno u svom romanu “Junak našeg doba” kroz portretiranje Pečorina (lika iz svog romana) portretirao probleme cijelog današnjeg mladog naraštaja... Pečorin je bio neobičan i nadaren mladić koji je zbog teških društvenih okolnosti postao odbačen. Bio je neshvaćen, koji je postao drugačiji, zato što ga je mučio dvostruki moral u svijetu. Problem današnje mladeži leži upravo u riječima kojima Pečorin opisuje samoga sebe: ''Svi su na mom licu vidjeli znake ružnih osobina, kojih nije bilo u mene, ali su pretpostavljali da ih imam, pa su se pojavile. Bio sam skroman – pretvorili su me da sam lukav, pa sam se povukao u sebe. Snažno sam osjećao dobro i zlo; nitko me nije mazio, svi su me vrijeđali, pa sam postao zlopamtilo... Bio sam spreman zavoljeti cijeli svijet, ali me nitko nije shvatio, pa sam naučio mrziti.'' (Ljermontov Mihail Jurjević, u Junak našeg doba)

Uloga MMF-a u organizaciji revolucija

Josip Eugen Stiglitz, bivši savjetnik Billa Clintona i dobitnik Nobelove nagrade iz ekonomije godine je prije deset godina ustvrdio kako Međunarodni monetarni fond u svojim tajnim dokumentima planira socijalne nemire, osobito u siromašnim i tranzicijskim zemljama. Navodi tajne planove „prokletstva”, za „male” narode Indonezije, Ekvadora, Tunisa i Jugoistočne Evrope. Nakon insceniranog bijega kapitala MMF traži od vlade zemlje-žrtve da drastično poveća kamatne stope kako bi velike svjetske špekulante privukla na povrat isisanog državnog kapitala. Uzima za primjer Indoneziju, Boliviju i Ekvadoru koje su (tih godina) “eksplodirale u nemirima”. Zadnji MMF-ov korark ka kolapsu „malih” je poticanje radikalnih prosvjeda (s) kojima se zemlja-žrtva doslovce baca "na koljena". U tim dramatičnim okolnostima MMF podiže socijalnu tenzije do nasilnih prosvjeda, (primjer Tunisa, Egipta i Albanije s početka 2011. godine). Sve po scenariju korporatsista: Izazovi problem – ponudi rješenje. Podsjetimo se da su početom 2011. godine nastali (gotovo istovremeni) krvavi sukobi s prosvjednicima u Tusisu, Albaniji, Libiji, Jemenu, Egiptu, Grčoj, Španjolskoj.., ali i drugim razvijenijim državama, (sve) do Hrvatske, koju tek čeka isti scenarij ulaskom u EU!

Anarhistička strategija nereda

Kniga- anarhistički manifest- 'Nadolazeća pobuna' je prvi puta objavljena u Francuskoj 2007. godine. Autori se predstavljaju kao „Nevidljivi komitet“. Prevedena je na engeski jezik i dostupna na internetu. U poglavlju „Sedmi krugu” otkrivaju ciljeve: „Mi ne želimo zauzimati teritorij, želimo biti teritorij... Katastrofa ne dolazi, ona je ovdje. Mi se već nalazimo u kolaps civilizaciji.” Predlažu širenje svojih komuna u „svakoj tvornici, ulici, svakom gradu, selu, školi..., a koje će „istisnuti institucije društva: obitelj, škole... Predlažu blokade sveučilišta, sabotiraja pruga, dalekovoda… i apeliraju na minimum rizika u poduzimanju akcija, a najviše štete. Uzimaju kao poticajan primjer iz lipnja 2006., gdje su u pokrajini Oaxaca u Meksiku pobunjenici zauzeli važnije vladine institucije i javne zgrade, a negdje su i protjerani i gradonačelnici. Cilj su masovme blockade. Navode „dobre primjere“ pljačkanje trgovina i banaka gdje je god moguće. Cilj (im) je osloboditi teritorij od okupacije policije, svrgnuti vlast na lokalnoj razini…

U Danskoj su još devedesetih godina anarhisti intenzivirali svoje aktivnosti zauzimajući napuštene državne objekte, (prvenstveno vojne baze) za širenje svojih slobodarskih ideja. To je bio razlog zašto se 1991. god., najprije u Danskoj, započelo s projektom «Piloti kaosa» (kaos Ploterne). Isti projekt je kasnije razvijen u svim skandinavskim zemljama. Danas ga prihvaćaju i SAD i Japan, s ciljem da se spriječi daljnje beznađe mladih i njihova dezorijentiranost, kao posljedica društvene dezorganiziranosti za stvarne potrebe mladih. A kod nas? Revolucionarni porivi i pozivi kod nas se „nojevski“ (od strane vladajućih) prešućuju, a sve okolnosti svakodnevnih prosvjeda izbjegavaju se nazvati pravim imenom – dani kaosa.

Mladi u internetskoj (internacionalnoj) „zajednici“ od 2010. prizivaju dane kaosa. Snimljen je dokumentarni film „Dani kaosa“ koji su predstavili punkeri i anarhisti u Njemačkoj. U kratkom filmu se najavljuju napadi na represivni aparat diljem Europe. Opasnosti proizlaze iz danas „rehabilitirajućih“ promišljanja predstavnika anarhističkog učenja Mihaila Bakunjina i njegova dominantnog životnog pravila: „Strast za razaranjem također je kreativna strast“, P. Josepha Proudona. "Naše načelo jest: Ateizam u religiji. Anarhija u politici." Dostojevski (to) stanje opisuje u rečenici: “Ako Boga nema, sve je dozvoljeno”. S duge starne, svjetske korporacije vladaju po modelu: stvori problem, (represivno) reagiraj i ponudi riješenje.

U Grčkoj je bila okupacija škola, fakulteta, sindikalnih središnjica, pa čak i gradskih vijećnica. Nakon stalnih akcija u Ateni tijekom 2009. usljedile su akcije u drugim gradovima Grčke, pa je u Solunu u travnju o.g. izvješen transparent s natpsom "Država je jedini terorist”. Veća skupina mladih prosvjednika početkom svibnja 2010. godine su organizirali opći štrajk pod vostvom anarhista i Komunističke partije Grčke. Isti su 5. svibnja u kompleksu Akropole, raširili transparent: "Narodi Europe, ustajte". Kao znak podrške grčkim prosvjedima, neredi su izbili u desetak gradova Europe gdje su napadnuti grčki konzulati. Sukobi s policijom zabilježeni su 5. svibnja 2010. godine u Madridu, Parizu, Barceloni, Berlinu, Rimu, Instanbulu, Bologni i Kopenhagenu, u gradovima iz zemljama s anarhistčkom tradiciomom. Od ekstremnih anarhista u srpnju 2010. godine se izdvojila gerilska skupina „Sekta revolucionara“. Zaprijetili su da će Grčku pretvoriti u "ratnu zonu", (piše britanski The Observer od 28 srpnja 2010.)

U njemačkoj novini Süddeutsche Zeitung, (od 11. kolovoza 2011.) u razgovoru s Wilhelmom Heitmeyerom ravnateljem Zavoda za interdisciplinarno istraživanje sukoba i nasilja na Sveučilištu Bielefeld, pronašao sam suvisle analize uzroka nasilja koji fermentiraju u povijesnom konteksu društvene nebrige za mlade, koji sada eskaliraju (i) u Europi. On smatra da niti jedna zemlja u Europi više nije izuzeta (i) od znatno brutalnijih nereda. Ispravno konstatira da mladi još jedino vjeruju vršnajcima, s kojima se homogeniziraju i kod ovih posljednjih nereda, samo da bi pokazali solidarnost (pa i u nasilju). Kako kaže, mladi su od odraslih vidjeli kako državne zakone pretvoriše u “zakone đungle”. Navodi primjere kada državne institucije umjestio da rješavaju socijalne probleme, iste ih samo potiču. Heitmeyer prognozira “masovno nasilje”, pa i u Njemačkoj. Eto, to su dodatni dokazi kako nisam pretjerivao (prije nekoliko godina) s procjenama da nas čeka eskalacija nasilja u europskim okvirima.

Da ne bude zabune, osobno podržavam prosvjede mlade generacije, ali u jednom drukčijem obliku i s bolje definiranim ciljevima i metodama, koji više ne bi išli na ruku stvaranju kaosa, nego životne perspektive mladih ljudi. Osobno sam podržao i podržavam studentske prosvjednike u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj koji su tražili ukidanje Bologne na sveučilištima i koji nisu stavljali svoje profesore u “talačku poziciju” s blokadama nastave.
  • Page:
  • 1
Time to create page: 0.26 seconds