Alternative currency and balanced living system. Alternativna valuta i uravnoteženi životni sistem. Moneta alternativa e sistema di vita equilibrato.

Linija

Search

Home Forum
Welcome, Guest
Username Password: Remember me
  • Page:
  • 1

TOPIC: Primjeri I Posljedice Tabloidizacije Medija

Primjeri I Posljedice Tabloidizacije Medija 8 years, 6 months ago #2190

PRIMJERI I POSLJEDICE TABLOIDIZACIJE MEDIJA

Napisao: Zlatko Miliša

Analizom svjetskih bestsellera, drama, reklama, (animiranih) filmova, serija, reality show programa, kao i listova za tinejdžere, sa suradnicima u moje tri posljednje znanstvene monografije, ukazujem(o) na njihovu istu tematsku "opsjednutost" životom „slavnih“, seksualnošću, voajerstvom, dokoličarenjem i nasiljem. Ovdje ću naglasiti tek neke aspekte, a koje se odnose na posljedice tabloidizacije medija na djecu i mlade.

Tiskani mediji

Kod nas se nastavlja trend „uvoza“ kulturnog smeća i taboidizacije tiskanih medija. Vlasnici medija polažu monopol nad istinom. U našim tiskovinama se ne poštuju temeljna dječja prava. U dnevnim novinama više prostora zauzimaju reklame i (prikrivena) oglašavanja, nego li zajedno područja znanosti, obrazovanja i kulture. U našim najčitanijim novinama dnevno ima između 15 do trideset reklama. Prednjaći dnevna novina 24 sata. Slično je i u inozemstvu. Britanski list The Sun redovito broji između 25 i 30 reklama. The Sun je „najžući“ od svih britanskih dnevnih listova, a hrvatski list 24 sata ga slijedi po primjeru tabloidizacije novina. Prednjače teme showbiznisa, lifestyla, skandala i slično. Uredništvo lista The Sun se obrača mladim čitateljima: „Ako imaš priču o slavnoj osobi, skandalu i slično, nazovi nas. Čeka te veliki novac“.

Časopisi za tinedžere šalju poruku mladima da sve ima cijenu, ništa vrijednost. U njemačkom časopisu Bravo postoji rubrika „Kojemu tipu mobitela pripadaš”. Zlatno pravilo marketinških stručnjaka glasi: „svoju robnu marku utisni djetetu u glavu do desete godine starosti“.

Djeca su kolateralne žrtve medijskih natpisa. Ona su u medijima često tretirana kao žrtve nasilja ili počinitelji (auto)destrukcije. Novinar Jutarnjeg lista u lipnju 2009. godine navodi da „postoji organizirani lanac maloljetničke prostitucije” u Domu za odgoj u Osijeku. To naravno nikada nije dokazano. Tjednik Arena koncem lipnja 2009. je izvršio brutalno silovanje činjenica insinuacijom da je štićenica iz tog Doma davala usluge policajcu, uz skinute fotografije s mađarske internetske porno stranice Ashley Jordan. Novinar iz fotografije zključuje da se radi o (eksplicitnom) seksualnom činu štičenice i osiječkog policajca. To su tek neki primjeri kada djeca postaju kolaterlne žrtve medijskih natpisa.

Televizija i internet

Televizija, mobitel i internet su postali kradljivci vremena, s posebno razornim posljedicama za mladu generaciju. Istraživanja u zemljama EU i SAD-a pokazuju da djeca provode više vremena ispred triju ekrana nego u školi. Djeca u SAD-u, (časopis Pediatrics, br. 4., 2010.) provedu prosječno sedam sati dnevno uz elektroničke medije.

U kulturi eksponiranosti, mediji mladima šalju poruku: Ako nisi prisutan u medijima znači da ne postojiš. Reality show programi su arena moralnih gladijatora. S njima se “siluje privatnost” (Živko Kustić). Reality show programi vode psihološkom kanibalizmu i ponoru moralne izopačenosti. Umjesto da postanu poznati jer su nešto učinili, sudionici postaju poznati samo zato jer su pristali na prostituiranje svoje osobnosti. Ti programi su žderači ljudskih sudbina. Iz ugovora između RTL televizije i sudionika Big brother projekta se vidi da su sudionici emisije dopustili producentima da praktički postanu vlasnici njihovih života sve do smrti.

Medijsko teroriziranje se nastavlja u drugim medijima, iznošenjem pikanterija iz privatnog života „sporednih likova“. Na primjer, Marijana i Nemeš, Simona i Ante...

Mladi u svojim snimkama objavljenima na Internetu sve češće (kao vid zabave) prikazuju brutalna iživljavanja nad slabijima, nemoćnima, starijima, invalidima i životinjama. Takve snimke postaju žalosni trendovi. Na jednom našem internetskom portalu je u listopadu 2010. prikazan prvi slučaj „online“ vješanja studenta u Švedskoj. Komentari su bili morbidni.

Popularnost na Internetu se najlakše stječe provokacijama. Facebook i blogovi postaju arene za napade, nasilje, difamiranja „protivnika". Na internetskim stranicama se objavljuju uvrede i klevete, širi govor mržnje, rasistički i seksistički komentari nebrojenih anonimusa, što se naziva "slobodom medija“. U svojim komentarima na različitim internetskim portalima, internet postaje javni WC.

Američki predsjednik Barack Obama se svojevremeno obratio roditeljima apelom o opasnostima koje krije facebook. Ustvrdio je da čak 42 posto poslodavaca u SAD-u na temelju privatnih podataka (nekada djece i mladih) objavljenih na facebooku, koriste kod zapošljavanja istih. Tu su velike mogućnosti ucjena, raznih „ponuda”, osobito ako su potencijalni zaposlenici na „fejsu”, kad su bili djeca ili adolescenti, ostavljali svoje seksualne sklosti ili golišave „fotke”
Poznata je činjenica da u Zakonu o elektroničkim medijima postoje odredbe zašite dječijih prava, koje su i Konvencijom o dječjim pravima propisana i obvezna. Međutim, čini se da se je zakonima samo zadovoljila forma, a da se ništa konkretno ne radi na njihovoj provedbi.

Sve su to razlozi zašto se sa stučnjacima zalažem da djeca dobiju izborni predmet Odgoj za medije. Cilj je stjecanje medijskih kompetencija za djecu i roditelje.
  • Page:
  • 1
Time to create page: 0.16 seconds