Alternative currency and balanced living system. Alternativna valuta i uravnoteženi životni sistem. Moneta alternativa e sistema di vita equilibrato.

Linija

Search

Home Forum
Welcome, Guest
Username Password: Remember me
  • Page:
  • 1

TOPIC: Gdje je kraj tiraniji medijskog „zavođenja“?

Gdje je kraj tiraniji medijskog „zavođenja“? 8 years, 11 months ago #2153

Gdje je kraj tiraniji medijskog „zavođenja“?

Napisao: Zlatko Miliša

Kod velike većine ljudi ne postoji želja za spoznavanjem sebe i svijeta oko sebe. Postoji samo želja da potvrde svoje sebičnosti, upadajući u „crno bijeli svijet“ kako bi bili protiv nečega (što nisu dokučili niti samo izabrali), a sve se uklapa u koncept kulture medijskog zavođenja.

Suvremena kultura se sve više pojavljuje kao medijska kultura. Masovni mediji su postali snažan čimbenik društvenih interakcija, kada se kultura sve više transformira u medijsku kulturu zavođenja. Takvi mediji su u funkciji indoktrinacije i/ili manipulacije. Medijsko ispiranje mozga, brisanjem granica između stvarnog i zamišljenog, otvaraju prostor medijskim manipulacijama kroz ideologiju zavođenja. Descartesova krilatica, ovdje izvučena iz konteksta, Cogito ergo sum u današnjem vremenu transformira se u Emo ergo sum. Medijski manipulatori odvračaju mase od Decartove teze: „Corgite, ergo sum“ (Mislim, dakle postojim), a vode aktualiziranju glavne teze Georga Berkeleya „Esse est percipi“ (slobodan prijevod - nešto postoji samo ako je percipirano). To bi značilo da si primječen samo ako si medijski zabilježen.

Danas sve više postoji argumenata da mediji nude više zabavnog i manipulativnog negoli informativnog i obrazovnog sadržaja. Od inetrpretacije (informacija) do manipulacije je tanka crta. U Hrvatskoj je većina zabavnih emisija stranog podrijetla, čija je posljedica da smo izloženi nesmiljenom „kulturnom i medijskom imperijalizmu“. (S Malović). Vlasnici medija polažu monopol nad istinom. Većina hrvatskih medija djeluje po istom obrascu kao globalni svjetski mediji. Tržište, prihod i indoktrinacija glavni su kriteriji, da bi time opravdali interese vlasnika medija. Zato Malović novine naziva „omotom za oglase“. Marketinške kompanije, tako pomoć vlasnika medija definiraju sadržaj medijskog prostora.

Ciljevi manipulatora su sve izraženiji i sofisticiraniji, osobito za djecu i mlade:

l. Svijet je otuđen i zato je najbolje pobjeći u svijet privatnosti i postati apolitičan.

2. Manipulatoru je cilj stvoriti nesigurnog pojedinca jer u tome leži izvor nesigurnosti, depresije i nasilja.

3. Mistična stanja duha podržavaju i sve vrste ovisnosti o stvarima ili opijatima jer doprinose zaboravu 'užasa' preživljavanja.

4. Politički i društveno angažirane »zamijeniti« poklonicima hedonizma i svih onih koji su vješti bez rada doći do »blagostanja«.

5. Alternativna nasuprot etabliranoj znanosti ili religiji, meditacija umjesto aktivnog angažmana, skepticizam nasuprot svakom aktivizmu.

6. Umjesto radnog postignuća nude se modeli kako pobjeći od rada.

7. Poželjan čovjek Novog doba je „religiozni bezbožnik“.

8. Bitno je pitanje ostvarenje svoje »ja«, a ne (kako) drugome pomoći i angažirati se u prosocijalnim aktivnostima.

9. Cilj je dokidanje svih zabrana i normi. Ideal je biti pojedinac »bez granica« u kritici svega postojećega i biti nesputan, osobođen od svih autoriteta.
10. Površnost je lakša od kritičkog pristupa.

11. Bizarno privlači više pažnje od običnog ili „normalnog“.

12. Putem oglašavanja i reklama se šalje poruka o potrošnji kao primarnoj ljudskoj potrebi.

Tamo gdje prestaje odgoj počinje manipulacija, a mi smo odgoj djece povjerili trima ekranima, pa nam djeca provode više vremena ispred ekrana nego u školama. Odgajatelj mladima nudi projekciju da sami kreiraju svoj život. Manipulator nudi zadovoljenje trenutačnih potreba, a odgajatelj ideale. Odgajatelj kaže mladima da ne živimo u svijetu koji nudi uzbuđenja, nego kako (se) samo upornošću dostižemo ciljeve samo-afirmaciju. Manipulator ne dozvoljava mladima da sami kreiraju svoje slobodno vrijeme, nego ga (da) on kreira. Imitatori, a ne kritičari, postaju u projekciji manipulatora standardom poželjnog ponašanja mladih. Manipulator »uči« mlade debatnoj raspravi „za“ ili „protiv“, a ne kao odgajatelj da otvara lepezu pitanja kojima se ne daju jednoznačna tumačenja, nego analitički pristupa problemu. Odgajatelj kaže da nema slobode bez žrtvovanja za druge. Manipulator traži od mladih da budu što bolji reproduktivci, a odgajatelj da budu kritičari. Kritičari s vizijom i projektima. Manipulator se vješto poigrava s podsvjesnim, ossobito kod djece i potiče njihovu egocentričnost. Manipulator nudi mladima maksimu: »Što otkačenije to bolje!«. Umjesto pozivom za ponosom, upornošću, dosljednošću, dostojanstvom…, nude se potrošnja, seks, rastrošnost… Smisao je izgubiti nadu, vjeru, ideale. Cilj je da se sve plasira kao roba. Čak i ljudski život. Izmanipulirani pojedinac u medijskoj kulturi „zavođenja“ pokušava pronaći smisao u besmislu. Normalno i moralno su u sukobu s anarhističkim pokretom hedonista i kritičara svega postojećega , (o čemu pišem u posljednjoj knjizi „ Anarhizam- prosvjedi- odgoj“). Izmanipulirani pojedinac vjeruje istinama koje su mu drugi nametnuli. Manipilatori s „kulturom zavođenja“ nude snove, iluzije, bogatvo ,„svjetla reflektora“, a sebičnost promoviraju kao (implicitnu) vrednotu. Indoktriniran medijskim porukama kako postati bogat, moćan i slavan, (mladi) čovjek živi pod pritiskom ostvarenja nemogućeg- provodi svoj život želeći ostvariti ono što mu netko drugi određuje kao bitno, a što je za njega, u naravi, nebito. Izmanipulirani ljudi svoj razgovor započinju i završavaju u prepričavanju tračeva, afera, skandala... Izmanipulirani pojedinac promovira ravnodušnost za probleme drugih, trivijalne sadržaje, površnost, pohlepu, cinizam... Kao posljedica svega je činjenica da kod većine ljudi ne postoji želja za spoznavanjem sebe i svijeta oko sebe. Postoji samo želja da potvrde svoje sebičnosti, upadajući u „crno bijeli svijet“ kako bi bili protiv nečega (što nisu dokučili ni samo izabrali).

Onaj tko je upao u mrežu „ribara ljudskih duša“ postaje robom stvari, gdje su „stvari mjerilo čovjeka“ (Šušnjić). Odgajatelj nudi kritičnost i kreativnost, a manipulator prilagođavanje i imitaciju (medijskih idola). Odgajatelj mladima nudi projekciju da sami kreiraju svoj život, a manipulator kaže „ Sve prepusti meni“. Središnja ideja manipulatora je rušenje svakog oblika razumnosti u ime neposrednosti, spontanosti, ugode… Banalnost, trivijalnost i gubitak osobnosti uzdižu (se) na rang vrline. Manipulator nudi zadovoljenje trenutačnih potreba, a odgajatelj ideale. Odgajatelj kaže mladima da ne živimo u svijetu samo radi sebe, uzbuđenja i zabave, nego kako samo upornošću dostižemo ciljeve samoafirmacije. Ipak, za čovjeka je najveća radost u davanju a ne uzimanju. Manipulator zagovara poimanje slobode bez odgovornosti. Odgajatelj kaže da nema slobode bez žrtvovanja za druge. Manipulator kaže mladima da trebaju odbaciti sve autoritete kritikom svega postojećega. On se vješto poigrava s podsvjesnim kod djece i potiče njihovu egocentričnost nastojeći im stalno ugađati s „kulturom zavođenja“. Mladima nudi formulu: «Što otkačenije to bolje». Umjesto pozivom za ponosom, upornošću, dosljednošću, ili dostojanstvom, nude se potrošnja, servilnost i konzumerizam. Umjesto «žive riječi» manipulator djeci najmanjeg uzrasta daje u ruku računalo, mobitel… Smisao je izgubiti nadu, vjeru, ideale. Cilj je da se sve plasira kao roba. Čak i ljudski život. Normalno postaje nenormalno. Umjesto radnog identiteta nudi se ovisnički identitet o virtualnoj stvarnosti, (s)tvarima... Dosadnima se nameću koncerti «ozbiljne glazbe», (mono)drame, teatar, kolumnistički (novinarski) prilozi… Umjesto da se čuva vlastiti (kulturni) identitet on se prepušta stihiji tržišta ili sveopćoj komercijalizaciji života. Stoga se vrijedi podsjetiti Senekine izjave: „Nijedno ropstvo nije sramotnije od dobrovoljnog“! Mi živimo u tom vremenu, uz skandaloznu šutnje većine!

Re: Gdje je kraj tiraniji medijskog „zavođenja“? 2 years, 5 months ago #3296

Famozni stobrečanin Dražen Kasalo (u javnosti poznatiji kao osnivač udruge Čovjek i njezinog Arbitražnog suda pravde, autor knjige 'Kontrola uma u pravom sistemu, organizator događaja 'Prva konvencija živog čovjeka' te inicijator predstojećeg osnivanja organizacije 'Društvo živog čovjeka) nedavno je po četvrti put zaredom zario nož u leđa istinskom oslobođenju čovjeka od robovanja Matrixu. Krivotvoreći više puta ne samo sopstveni identitet već i cjelokupno činjenično stanje, grubo kršeći vlastita obećanja te Univerzalni Prirodni Zakon i Statut udruge Čovjek te Pravilnik njezinog Arbitražnog suda, Predsjednik potonjeg posegnuo je čak i za najgnusnijim prljavštinama ne bi li što učinkovitije sabotirao konkretno realno distanciranje od religioznog fanatizma zvanog 'državizam'.
Beskonačne falinke u koje se sam sav umrsio postavljajući zamku 'suvereni građanin' svakom nedovoljno upućenom pojedincu voljnom postati 'suvereni čovjek', Kasalu se silovito obilo o glavu i potvrdilo staru poslovicu "ko drugome jamu kopa sam u nju upada". Obmanjujući plemeniti paravan ispod kojeg navedeni infiltrator u potaji podlo podriva nepatvorenu oslobodilačku vibru - raskrinkan je u cijelosti te objelodanjen u Izvještaju o golemoj laži kojom je, dovevši se u monstruozno kontradiktornu poziciju, 17.04.2018 donio kompletno nakaradno Rješenje o odbacivanju Tužbe Aljoše iz obitelji Đurić protiv Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Više o suludoj liniji ponašanja i principu djelovanja kojeg su Kasalo Dražen te udruga Čovjek i Arbitražni sud pravde zauzeli prema svakom i bilo kom ljudskom stvorenju, organizaciji, fizičkoj ili pravnoj osobi, svejedno nastupali ovi u svojstvu bilo tužitelja, bilo tuženika, bilo ugovornih protustrana, bilo partnera u poslovnim aranžmanima ili drugim projektima i odnosima ikoje vrste - može se pročitati na sljedećem linku:

  • Page:
  • 1
Time to create page: 0.25 seconds