Alternative currency and balanced living system. Alternativna valuta i uravnoteženi životni sistem. Moneta alternativa e sistema di vita equilibrato.

Linija

Search

Home Forum
Welcome, Guest
Username Password: Remember me
  • Page:
  • 1

TOPIC: Besplatno Školovanje Kao Povod Za (Radikalnije) Prosvjede

Besplatno Školovanje Kao Povod Za (Radikalnije) Prosvjede 8 years, 10 months ago #2113

BESPLATNO ŠKOLOVANJE KAO POVOD ZA (RADIKALNIJE) PROSVJEDE

Napisao: Zlatko Miliša

Međunarodni dan akcije protiv komercijalizacije obrazovanja je započeo 5. studenog 2008., a studenti su svoja traženja konkretizirali na gobalnoj razini 18. travnja 2009. godine u okviru akcije: „Reclaim your Education – Global Week of Action“. Internetski je organiziran studentski pokret » Free and Emancipatory Public Education« u koji su uključena brojna sveučilišta od Heidelberga, Sorbone, Rima, Londona, Birminghama, Dublina do Kambodže, Argentine i Berkeleyja u SAD-a. U Proglasu su se pozvali na članak 26 Opće deklaracije o ljudskim pravima iz 1948. godine: „Svatko ima pravo na odgoj i obrazovanje." To je bio prvi svjetski virtualni pokret studenata. Iako pravo na obrazovanje ima univerzalnu važnost nužan je bio aspekt primjenjivosti prava na obrazovanje za sve, jer implementacija tog prava «ovisi o uvjetima koji prevladavaju u pojedinoj državi" (Odbor Ujedinjenih naroda za gospodarska, socijalna i kulturna prava, 1999, odlomak 6).

U Hrvatskoj su prosvjedi započeli 20. travnja 2009., a najaktivniji i medijski najeksponiraniji u blokadama su bili studenti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Te godine je u Hrvatskoj bilo dvadesetak fakulteta u blokadama, a prednjačili su filozofski. U studentske prosvjedne aktivnosti je bilo uključeno nekoliko stotina sveučilišta iz cijelog svijeta, ali je bio gotovo minoran postotak aktivnih prosvjednika iz sveukupne studentske populacija.

Znanje je roba

Prosvjede, kojima su ustali protiv besplatnog školovanja, studenti su pravdali činjenicom da je «znanje postalo roba». Mislim suprotno, da su studenti, ukoliko žele prihvatiti operacionalizaciju sintagme «društva znanja» trebali „ustati“ zbog činjenice kako se znanje ne tretira kao roba, nije konkurentno i/ili isplativo, (među drugim intelektualnim proizvodima i uslugama). Tržišni odnosi znanje tretiraju kao „resurs“. Studenti su pod pojmom „tržište“ podrazumijevali da se sve može kupiti novcem, kako bogati mogu sve, a siromašni – ništa. 'Znanje nije roba', bio je i ostao jedan od njihovih upečatljivih slogana. Međutim, tržište je način raspodjele (ovog ili onog) resursa, a roba je drugo ime za razmjenu dobara. U tom kontekstu i znanje je roba na robnom tržištu. Problem je kada znanja koja mladi usvajaju zaostaju za znanjima koja bi trebali usvojiti. Dakle, bit je u pitanju koliko je znanje u funkciji proizvodnje znanja. Nekontrolirano tržište je drugi problem, koji može nastati i zbog monopola nad znanjima i tehnologijama. Problem je kada se obezvrjeđuje kriterij izvrsnosti i kada se diplome obezvrjeđuju. Ništa o tome u svojom prosvjedima studentata od 2009. do danas. Na primjer, nedopustiva je činjenica da brojni znanstveni radnici bivaju sretni kada im izdavač odluči tiskati knjigu, unaprijed znajući kako neće imati honorara. Od mnogih sveučilišnih profesora traže se javna izlaganja bez honorara, da pišu predgovore, recenzije i pogovore (za knjige drugih), ali rijetki nudi ugovore za (njihove) knjige, jer izdavači se pravdaju da im knjiga nije dobra roba i da sebi tako prave gubitke. Dakle, suprotno prosvjednicima, smatram da znanje treba biti (konkurentna i kurentna) roba na tržištu (kapitala).

U Jutarnjem listu od 26. travnja 2009. godine dr. Damir Ćavar ističe: „Studenti su se mogli buniti zbog nedostatka kvalitete, korupcije na fakultetima, pogrešnog ulaganja sredstava [...], ali uzeti kao razlog besplatno obrazovanje je nonsens, jer besplatnog obrazovanja jednostavno nema. Obrazovanje košta i to svima mora biti jasno. Pitanje je samo odakle i tko daje taj novac. Ljudi ovdje ne cijene znanje i nisu ga spremni platiti [...] Besplatno školovanje u prijevodu znači školovanje bez odgovornosti studenta za ishod njegova školovanja. Prosječni Norvežanin nakon pet godina studija duguje kredit u iznosu 500.000 norveških kruna plus kamate. To je prosječna dvogodišnja neto plaća u Norveškoj- „najsocijalističkoj državi“. Jednako tako i profesor na američkom Yaleu dr. sc. Slobodan Prosperov Novak (na svom blogu) rezolutno je bio protiv prosvjeda s traženim besplatnim školovanjem, jer takvo školovanje ne postoji. Ono što postoji jest mogućnost da sveukupni troškovi studiranja budu plaćeni iz prikupljenih poreza. Iako, prema njemu, „ideja slobodnog obrazovanja može izgledati privlačno“, on kritički komentira ultimativni zahtjev studenata da netko drugi plaća njihovo školovanje. To znači, tvrdi on, da od financiranja visokog obrazovanja iz poreza najviše izravne koristi imaju obitelji imućnijih dijelova društva. Zajedničko je stajalište svih kritičara pobune studenta da nema besplatnog obrazovanja. Pitanje je tko, kada, kako i (za)što plaća obrazovanje? Plaća li se ono izravno, iz roditeljskih sredstava, ili posredno, putem proračuna, ili kombinacijom prvog i drugog načina.

Prioritetna pitanja akademske zajednice

Studenti su protiv komercijalizacije školstva, ali nisu ustali protiv komercijalizacije života, visoke alijenacije građana, besperspektivnosti i činjenice za se obrazovanje i znanje nisko vreduju među drugim vrednotama, te da vlasti samo demagoški trebunjaju da živimo u „ društvu znanja“. Glavne probleme studenata i mladih ne vidim u (besplatnom) obrazovanju, nego u društvu koje potiče socijalno izolirane pojedince, društvu u kojemu je nestalo suosjećanja, društvu u kojemu sve ima cijenu - a ništa vrijednost. Studenti su svoju ideju solidarnosti vidjeli u onima koji su se okrenuli ka neposrednoj demokraciji, metodi blokade nastave i glavnom cilju- besplatnom školovanju. Svi ostali se nisu uklapali u njihovu viziju solidarnosti. Reagirajući na prosvjede svojih kolega studenata, ovako im se obraćati splitski student Antun Domazet (u Slobodnoj Dalmaciji od 26. travnja 2009.): «Mislim da je licemjerno tražiti besplatne studije blokadama i štrajkovima, a vegetirati u učmalosti kad je riječ o bezbroj drugih problema jednako marginaliziranih skupina […] Kako netko može mirno stajati i gledati kako se rasprodaje sve što se ne bi smjelo rasprodati, a onda nešto tražiti od te iste trgujuće institucije neke beneficije.“

Studentski prosvjedi su tek sporedno (kod nas) dotaknuli probleme implementacije Bolonjskog procesa s preopterećivanjem profesora i studenata, nepotrebnim administrativnim poslovima, nemogućnošću zapošljavanja prvostupnika, segmentiranje studija s nekritičkim otvaranjem veleučilišta... Najsnažniji pokret otpora prema Bolonjskoj reformi zabilježen je u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Italiji i Francuskoj. Intelektualno uvjerljiv protest protiv njezine doktrine i prakse napisao je bečki filozof i sveučilišni profesor Konrad Paul Liessmann u knjizi „Teorija neobrazovanosti“. Liessmann kaže: «Dok se s jedne strane znanje prodaje kao resurs budućnosti, o čemu svjedoči metafora o eksploziji znanja, dotle s druge strane opće znanje opada«. Smatra da se Bologna može nazvati «bijedom europskih škola» i pita: “Zar se putem iscjepkanih kolegija potiče studiranje i kritičko mišljenje“!? U časopisu „Current Contents“, u broju 22 iz 2009. godine, izašao je članak dr. Alfreda Burgera (iz Züricha). Naslov članka je '10 Years of US-oriented Bologna- Reform', ('Deset godina američki orijentirane bolonjske reforme'). On, kao i Paul Liessmann, oštro kritizira 'Bolognu': „Bolonjska deklaracija je postavila velika obećanja. Navodni cilj bila je veća protočnost sveučilišnih predavanja, povećanje studentske mobilnosti i veća razmjena znanja među europskim sveučilištima. Ta je reforma korjenito izmijenila povijesno uvjetovane europske obrazovne sustave, te ih standardizirala i prilagodila američkom sustavu“.
Od kada je potpisana, 19. lipnja 1999. 'Bolonjska deklaracija' postavila je velika obećanja, od veće mobilnosti studenata i nastavnika, mentorske nastave, bolje zapošljivosti i veće razmjene znanja među europskim sveučilištima. Gotovo ništa od tih zacrtjevnih ciljeva se nije ostvarilo u praksi. U mjerama restikcije na brojnim sveučilištima je ukidana vanjska suradnja i tako (i u tom segmentu) pokazala njena apsurnost odnosno nemogućnost (praktične) implementacije. Bolonja je nametnut politički događaj, jer je donešena bez prethodne akademske rasprave. Da su studenti išli sa zahtjevom ukidanje Bolobnone, prvi bih bio s njima!

U ovom desetljeću u Hrvatskoj je ostvoreno triesetak visokih učilišta i tri nova sveučilišta, dok je samo splitsko naraslo četverostruko. Ekspanzija (obrazovanja) je išla na štetu kvalitete. Tko je, primjera radi, prosvjedovao radi ekspanzije obrazovanja na štetu kvalitete? Tko je, u vrijeme prethodne Vlade išao na demonstracije zbog demagoške sociodemokratske parole «S faksa na posao»?

Najava novih studentskih prosvjeda

Njemački studenti su u lipnju i u studenom 2009. radikalizirali prosvjede s natpisima "Novac za obrazovanje umjesto za banke". Odabrali su prosvjede povodom obilježavanja deset godina od potpisivanja tzv. Bolonjske povelje. U Potsdamu, Heidelbergu, Munchenu, Berlinu i drugim većim gradovima u Njemačkoj, studenti su pored zahtjeva za besplatnim studiranjem tražili ukidanje ispitnih rokova, a po prvi puta su zaprijetili i preuzimanjem banaka! Karakteristični natpisi s plenuma su: „Sami ćemo odlučiti kako ćemo se školovati i kako živjeti “, „Tražimo nove profesore na sveučilištima“, „Vrijeme je da vaša pravila prekršimo i da sada vi živite po našima pravilima».

Na internetskim portalima najavlju se gobalni prosvjedi. Siguran sam da će ih biti i to bitno radikalniji od svih dosadašnjih, pa i kod nas.
U izjavi za javnost 27. travnja 2011. novi sindikat u Hrvatskoj-Akademska solidarnost rezolutno odbacuje sva tri ponuđena zakona MZOŠ-a jer doprinose „privatizaciji, komercijalizaciji i političkoj instrumentalizaciji znanosti, što će (po njima) imati katastrofalne posljedice po čitavo društvo. Znanost i obrazovanje „postaju tek još jedan od resursâ za stjecanje privatnog profita.“ Taj novi sindikat je osnovan  9. ožujka 2011. i okuplja akademske radnike i studente iz Hrvatske. Indikativno je da je ustrojen je na načelima direktne demokracije, (kao i plenumsko odlučivanje studenata), što znači da se svi članovi tretiraju ravnopravno i nemaju lidera- predsjednika. Zanimljivo je koliko su, sa studentima, koji su se odlučili za neposrednu demokraciju, spremni boriti za „veliki cilj“ a nisu zaineresirani za druge prioritete. Dr. Goran Dodig je 5. listopada izjavio za Slobodnu Dalmaciju: „Studenti se organiziraju jedino kad su urgoženi njihovi interesi. To ne iznenađuje, jer se u civilizaciji u kojoj živimo gura koncept sebičnosti“. Kakva je to solidarnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kad su studenti delegitimirali predstavnika iz Studentskog zbora, a svoje odluke donose na demokratskom plenumu gdje se odazove jedva jedan posto studentse populacije Filozofskog?

Moja je pretpostavka da će u nadolazećem periodu u svijetu dolaziti do simbioze anarhističkog i sindikalnog pokreta, a ovaj novi Sindikat kod nas je trebao (logično) biti konstituiran, kako bi došlo i kod nas sa spajanjem (sindikalnih i studentskih) prosvjeda. Naime, 15. srpnja 2011. sindikat Akademska Solidarnost u Hrvatskoj je dao izjavu za javnost iz koje izdvajam dio u kojem se vidi koje taj Sindikat ima pro futuro namjere, osim bavljenja akademskim pitanjima (sveučilišne zajednice): „Svjesni smo da je time akademska zajednica dobila samo jednu bitku i da se borba nastavlja. Ta se borba ne tiče samo znanosti i visokog obrazovanja. U tom smislu, jednim od značajnijih efekata štrajka i drugih prosvjednih aktivnosti "Akademske solidarnosti" smatramo planove da se formira šira platforma za obranu javnog dobra“. Kolumnistica Vjesnika M. Lilek, 30. rujna 2011. ovako komentira najavu novih studentskih prosvjeda (na Filozofskom fakultetu u Zagrebu): „U simpatičnoj borbi za besplatno obrazovanje za sve studente grupa studenata i sveučilišnih radnika okupljenih u Akademskoj solidarnosti u posljednjoj se prosvjednoj aktivnosti zaigrala. Simpatije prema grupi na Filozofskom potiskuju se kad dobivenu pažnju novinara iskoriste za plasiranje netočnih podataka. Iz tri je izvora nakon prosvjeda demantirano da Ministarstvo znanosti nije uplatilo školarine za prošlu akademsku godinu, što je studentima Filozofskog bio jedan od glavnih povoda za prosvjed. Budući da ovo nije prvo poigravanje s točnošću informacija koje plasiraju, ono što bi doista bilo plemenito i solidarno učiniti prije budućih prosvjednih aktivnosti jest prestati s ponavljanjem stečene navade širenja laži. Inicijativa Akademska solidarnost, može tvrditi da je solidarna s obespravljenim studentima, no očito nije solidarna u informiranju, čime joj prilično slabe izgledi za izgradnju kredibiliteta koji bi joj - kani li opstati - mogao itekako zatrebati“. Studenti Filozofskog iz Zagreba, uz potporu sindikata Akademska solidarnost već danima blokiraju referadu. Njihov Plenum na kojem nema jedan posto od ukupnog broja studenata Filozofskog je (i ovog puta) delegitimirao predstavnika studentskog Zbora je nasilje nad demokracijom, a da nitko od tih anonimusa neće odgovarati pred tim istim studentima što su javnost okrenuli protiv akademske zajednice!
Last Edit: 8 years, 10 months ago by administrator.

Re: Besplatno Školovanje Kao Povod Za (Radikalnije) Prosvjede 2 years, 2 months ago #3294

Famozni stobrečanin Dražen Kasalo (u javnosti poznatiji kao osnivač udruge Čovjek i njezinog Arbitražnog suda pravde, autor knjige 'Kontrola uma u pravom sistemu, organizator događaja 'Prva konvencija živog čovjeka' te inicijator predstojećeg osnivanja organizacije 'Društvo živog čovjeka) nedavno je po četvrti put zaredom zario nož u leđa istinskom oslobođenju čovjeka od robovanja Matrixu. Krivotvoreći više puta ne samo sopstveni identitet već i cjelokupno činjenično stanje, grubo kršeći vlastita obećanja te Univerzalni Prirodni Zakon i Statut udruge Čovjek te Pravilnik njezinog Arbitražnog suda, Predsjednik potonjeg posegnuo je čak i za najgnusnijim prljavštinama ne bi li što učinkovitije sabotirao konkretno realno distanciranje od religioznog fanatizma zvanog 'državizam'.
Beskonačne falinke u koje se sam sav umrsio postavljajući zamku 'suvereni građanin' svakom nedovoljno upućenom pojedincu voljnom postati 'suvereni čovjek', Kasalu se silovito obilo o glavu i potvrdilo staru poslovicu "ko drugome jamu kopa sam u nju upada". Obmanjujući plemeniti paravan ispod kojeg navedeni infiltrator u potaji podlo podriva nepatvorenu oslobodilačku vibru - raskrinkan je u cijelosti te objelodanjen u Izvještaju o golemoj laži kojom je, dovevši se u monstruozno kontradiktornu poziciju, 17.04.2018 donio kompletno nakaradno Rješenje o odbacivanju Tužbe Aljoše iz obitelji Đurić protiv Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Više o suludoj liniji ponašanja i principu djelovanja kojeg su Kasalo Dražen te udruga Čovjek i Arbitražni sud pravde zauzeli prema svakom i bilo kom ljudskom stvorenju, organizaciji, fizičkoj ili pravnoj osobi, svejedno nastupali ovi u svojstvu bilo tužitelja, bilo tuženika, bilo ugovornih protustrana, bilo partnera u poslovnim aranžmanima ili drugim projektima i odnosima ikoje vrste - može se pročitati na sljedećem linku:

  • Page:
  • 1
Time to create page: 0.22 seconds