Alternative currency and balanced living system. Alternativna valuta i uravnoteženi životni sistem. Moneta alternativa e sistema di vita equilibrato.

Linija

Search

Home Forum
Welcome, Guest
Username Password: Remember me
  • Page:
  • 1

TOPIC: Zlatko Miliša: Dirigirani Kaos

Zlatko Miliša: Dirigirani Kaos 9 years, 2 months ago #2011

Dirigirani Kaos

STRATEZI KAOSA POTIČU REVOLUCIJE I PROSVJEDE

Zlatko Miliša, sveučilišni profesor

Posljednje revolucije i studentski prosvjedi (ne)izravno “rehabilitiraju” strategiju dirigiranog kaosa. Studentske prosvjede sagledavam u kontekstu „dirigiranog kaosa“, budući da i oni kao i brojni anarhistički pokreti značajno doprinose stvaranju kaosa u kojem onda “vladari kaosa” ostvaruju svoje ciljeve. Zato je David Icke znakovito poručio mladima: „Ne sudjelujete u neredima – to je upravo ono što stratezi kaosa žele”.

www.skriveno.com/index.php/2011/03/david...to-ono-sto-oni-zele/

Ipak, izigrana generacija mladih morala je odgovoriti prosvjedima, ali artikuliranima na drugi način, s drugim ciljevima i metodama. Današnja bumerang generacija mladih živi u okruženju virtualne diktature sofisticirane tehnologije, koja pripomaže kod organizacije prosvjeda i revolucija, ali i gubitku orijentacije, otuđenja i beznađa. Skepticizam mladih nekada i danas je „okidač” za prosvjede te iste izigrane generacije. Aktualne krize autoriteta, odgojne atrofije škole, krize državnih institucija, obiteljske drame... pogoduju procesima „razdržavljenja države“.

Brojni su primjeri pogubnosti simbioze anarhističkih ideja, prosvjeda i novih revolucija. To me rukovodi na zaključak da će prosvjedi eskalirati permanentnim sukobima u Europskim okvirima. Radikalni moralni relativizam i anarhistički prodor u odgoju imaju dalekosežne negativne konsekvence na svijest i ponašanje mlade generacije. Parola profesora i studenata da „znanje nije roba” dolazi od onih koji viču o pogubnosti kapitala i kapitalizma, jer je ta fraza postala sredstvo pridobivanja masa iza koje se krije samo ideološka fraza u svrhu osvajanja pomodarske pozicije kritičara svega postojećega i/ili utopizma, dok se u realnosti ne nude realne projekcije „zdravog društva” (E. Fromm), kao ni razvoja sveučilišne zajednice. Za tu skupinu prosvjednika Žarko Puhovski tvrdi da ima svjetonazorsku poziciju, jer »priča o kapitalu, bez obzira što je riječ o ljudima koji ni po čemu nisu ljevičari, u današnje vrijeme prolazi, a oni tu činjenicu koriste«. ( Vjesnik, 28. svibnja 2011.)

U više navrata sam govorio i pisao, prije studentskih prosvjeda i ovih zadnjih- masovnih, da nam predstoje nemiri, nasilje i prosvjedi. Uredništvo Jutarnjeg lista je 7. ožujka 2008. godine organizirao okrugli stol i pozvalo deset stručnjaka s pitanjem kako zaustaviti (auto)destrukciju kod mladih? Na tom skupu deset eminentnih stručnjaka sam izjavio: „Čudim se što mlada generacija nije već izazvala nemire i prosvjede. Pritom ne mislim samo na (auto)destrukciju, već mislim na izlazak na ulicu“. Studenti su prije prije nemira iz 1968. godine bili prepoznati kao skeptična generacija, kao i sredinom ovog desetljeća u Evropi i kod nas, a uslijedile su (kao reakcija) nove „internetske revolucije“. Skepticizam se pokazao (u oba slučaja) kao uvretira u nemire. Krvave revolucije od početka 2011. započete od Tunisa i Egipta „prelile“ su se na Bahrein, Libiju, Jemen, Alžir, Irak, Sudan..., a započete su facebook prosvjedima pod istim nazivom :“Dani bijesa”. Internet je i kod nas ,zakonom „spojenih posuda“, postao sredstvo prosvjeda bumerang generacije, koja je dovedena u „slijepu ulicu“, iz koje izlaze sve frustracije ili akumulirani bijes. Mladima smo dali ili ostavili jedini prostor ulicu i interenet za zabavu, dokoličarenje, destrukciju... Revolucionarni porivi i pozivi kod nas se od vladajućih „nojevski“ prešućuju, a sve ove okolnosti svakodnevnih prosvjeda se izbjegavaju nazvati pravim imenom- dani kaosa.

Josip Eugen Stiglitz američki ekonomist i dobitnik Nobelove nagrade iz ekonomskih znanosti (2001), bivši je predsjednik u Svjetskoj banci za obnovu i razvoj te savjetnik Billa Clintona. Po svom kritičkom pogledu upravljanja globalizacije, te argumentima o determiniranom kaosu 2001. godine je "progovorio" o tome kako su korporacije, moćne banke i Međunarodni monetarni fond u svojim tajnim dokumentima planirali izazivati socijalne nemire, osobito u siromašnim i tranzicijskim zemljama. Autor navodi tajne planove „do prokletstva”, za zemlje u tranziciji, koje su se krile iza „mamaca” za iste s prijevarom u paroli "STRATEGIJA POMOĆI„. Cilj je da Svjetska banka i svjetske korporacije vladama dotičnih zemljama ponudi isti program, koji sadrži četiri koraka do prokletstva. Prvo što vlada zemlje-žrtve treba neodložno provesti je privatizacija gospodarstva, posebice velikih javnih i ključnih industrijskih poduzeća, potom totalna liberalizacija tržišta, koja će radikalno osiromašiti stanovništvo. Tada banke i MMF idu na tržišno određivanje cijena, čime se drastično ruši već ionako nizak životni standard stanovništva, čije posljedice su enormna zaduživanja i povećavanja kamatnih stopa. Na kraju dolazi posljednji udarac- socijalni nemiri. Taj četvrti MMF-ov korak jesu radikalni prosvjedi kojima se zemlja-žrtva doslovce baca "na koljena". Te radikalne prosvjede početkom ove godine vidimo od Albanije, Tunisa, Jemena, Egipta do Alžira - koje značjano (ekonomski) pomaže upravo SAD-a. Sada nam se nudi EU kao završni udarac, u kojemu će se ozakoniti neokolonijalni položaj Hrvatske. Hoće li sadašnja vlast i oporba odgovarati za novi zločin gurajući nas u tu asocijaciju, veći od otimačine? Detreminirani kaos potiču i vlasnici medija koji ne dopuštaju da se suprotsavimo tim europoltronima, kojima je jedini cilj ulaska u eoroparlament, s primanjima od šest tisuća eura mjesečno.
  • Page:
  • 1
Time to create page: 0.13 seconds