Alternative currency and balanced living system. Alternativna valuta i uravnoteženi životni sistem. Moneta alternativa e sistema di vita equilibrato.

Linija

Search

Home Forum
Welcome, Guest
Username Password: Remember me

Analiza: Zašto I Kako Je Srušena Jugoslavija
(1 viewing) (1) Guest

TOPIC: Analiza: Zašto I Kako Je Srušena Jugoslavija

Analiza: Zašto I Kako Je Srušena Jugoslavija 8 years, 9 months ago #1644

  • teknik
  • OFFLINE
  • Platinum Boarder
  • Posts: 535
  • Karma: 0
2008, Analiza: Jugoslavija - Kontrolirana Demolicija

Uvod

Pokret Nesvrstanih :

Organizirani pokret zemalja koje su pokušale stvoriti treću svjetsku silu kroz politiku nesvrstavanja sa
Sjedinjenim Američkim Državama ili Sovjetskim Savezom.

Između 1955 i 1977 godine, broj zemalja članica Pokreta Nesvrstanih je narastao sa 25 na 117, najviše
zbog Josipa Broza Tita kao lidera.

Svrha pokreta, kao što je to utvđeno Havanskom Deklaracijom je osiguravanje nacionalnih nezavisnosti, suvereniteta,
teritorijalnih integriteta i sigurnosti nesvrstanih zemalja u njihovoj borbi protiv imperijalizma, kolonijalizma,
neo-kolonijalizma, aparthejda, rasizma uključujući i Cionizam (Zionism) te svih vrsta stranih agresija, okupacija,
dominacija, miješanja, interferencija i hegemonije velikih sila i političkih blokova.

Pokret Nesvrstanih je stvoren na brodu Galeb, u svijetu poznatom kao brod mira.



Najčešći odgovor koji ćete dobiti na pitanje zašto je propala Jugoslavija, savršeno je prikladan vremenima u kojima živimo : živjelo se na kredit, nije se radilo.
Nepobitna je činjenica da se vremena mijenjaju,ali neke navike ostaju uvijek iste.





Ovom ustaljenom mišljenju među pučanstvom pristupit ćemo s naučne strane, matematički čisto i jasno.
Sigurno su vam mnogo puta u životu rekli da ono sto pružate nije dovoljno, potrebno je dati više od 100 %.
Štoviše, na radnim mjestima u kriznim vremenima, ovo je nezaobilazni zahtjev.
Vjerojatno su vam rekli i da se trebate ugledati na njih jer oni daju 130 %.





Što uopće u životu predstavlja 100 % ?
Ova će nam matematička formula pomoći u pronalaženju odgovora :

Ako slova
A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z

predstavimo brojevima
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26

onda je
H-A-R-D-W-O-R- K
8+1+18+4+23+15+18+11 = 98%

i

K-N-O-W-L-E-D-G-E
11+14+15+23+12+5+4+7+5 = 96%

ali je

A-T-T-I-T-U-D-E
1+20+20+9+20+21+4+5 = 100%

i

B-U-L-L-S-H-I-T
2+21+12+12+19+8+9+20 = 103%

pogledajmo gdje nas vodi ass kissing

A-S-S-K-I-S-S-I-N-G
1+19+19+11+9+19+19+9+14+7 = 118%

Zaključak :
S matematičkom sigurnošću, težak će vas posao i znanje dovesti blizu, a navika točno tamo.
Sranje i ljubljenje guzice,dovest će vas na sam vrh.











( nastavlja se )
Last Edit: 8 years, 9 months ago by teknik.

Re:Analiza: Zašto I Kako Je Srušena Jugoslavija 8 years, 9 months ago #1645

  • teknik
  • OFFLINE
  • Platinum Boarder
  • Posts: 535
  • Karma: 0
Talijanski Parlament 2007. godine:

S obzirom da

- Euri ulaze u optjecaj kroz Talijansku Centralnu Banku putem stvaranja javnog duga;

- Talijanska Centralna Banka je vlasništvo privatnika koji se bogate komercijalizirajući dužničke obveznice koje mora isplaćivati narod;

- upotreba valute Euro predstavlja trošak za Talijanske državljane koji nisu više vlasnici instituta za emisiju novca,kao što su privatne mnoge narodne banke ostalih zemalja Europske unije i sama Europska Centralna Banka;

- ne postoji niti jedan motiv za egzistenciju postojećeg stanja budući da valuta Euro nije konvertibilna i iza nje ne
stoje nikakve rezerve.





Franjo Tuđman :

- narod je stoka sitnog zuba.





Slobodan Milošević :

- nitko ne sme da vas bije ( pobijte se međusobno ).





Josip Broz Tito :

- Isključiti rat,silu i nasilje kao metode u rješavanju sporova među narodima i državama.

- U zamjenu za to, nudim svijetu ideju o iskrenoj i otvorenoj prijateljskoj i ravnopravnoj suradnji na svim područjima života i strpljive razgovore, dogovore,usuglašavanja stavova o svim pitanjima koja tište zemlje i narode.

- Zamijeniti dominantnu poziciju velikih sila,koje su stoljećima krojile i oblikovale međunarodne odnose, samostalnim, slobodnim i ravnopravnim učešćem svih naroda i država u izgrađivanju svjetske politike koja će svojim ostvarenjima zadovoljiti potrebe svih.

- Omogućiti svakom narodu potpunu samostalnost i slobodu da sam odlučuje o svom smjeru kretanja i osiguravati im progres umjeto pritiska da se svrstavaju u međusobno suprotstavljene blokove i da se dijele prema ideološkim ili drugim kriterijima.

- Prekinuti poslušno pokoravanje tuđim ideološkim i političkim uzorima i središtima političke moći i zamijeniti
to izgrađivanjem vlastitog puta.

- Snaga je u socijalističkom samoupravnom sistemu koji našem čovjeku osigurava slobodno i suvereno odlučivanje o svom radu i njegovim rezultatima, koji ga štiti od svakog oblika izrabljivanja i svakog vida nasilja,
od svega što sputava svestrani razvoj slobodne ljudske ličnosti.















USTAV HRVATSKE / USTAV JUGOSLAVIJE :


Svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova.
Hrvatska narodna banka ne može odobravati kredite Republici Hrvatskoj.


Prevazilaženje historijski uslovljenih društveno-ekonomskih nejednakosti i zavisnosti ljudi u radu, koje se obezbeđuje ukidanjem suprotnosti između rada i kapitala i svakog oblika najamnih odnosa, svestranim razvitkom proizvodnih snaga, podizanjem rada, smanjivanjem radnog vremena, zavijanjem i primenjivanjem nauke i tehnike, obezbeđivanjem sve višeg obrazovanja za sve i podizanjem kulture radnih ljudi.


Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.Pravo da pokrenu postupak udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama ima najmanje jedna trećina zastupnika u Hrvatskom saboru, Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske.
Zabranjuje se pokretanje postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u kojem bi udruživanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga državnog zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku.

Narodi Jugoslavije, polazeći od prava svakog naroda na samoopredelenje, uključujući i pravo na otcepljenje, na osnovu svoje slobodno izražene volje.


U Republici Hrvatskoj državna je vlast...

Socijalističko društveno uređenje Socijalisticke Federativne Republike Jugoslavije zasniva se vlasti radničke klase.


Načelo diobe vlasti uključuje oblike međusobne suradnje.

Društvena svojina sredstava za proizvodnju koja isključuje povratak bilo kog sistema eksploatacije čoveka i koja, i koja ukidanjem otuđenosti radničke klase i radnih ljudi od sredstava za proizvodnju i drugih uslova rada , obezbeđuje samoupravljanje radnih ljudi u proizvodnji i raspodeli proizvoda rada i usmeravanje razvoja društva na samoupravnim osnovama.


Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.

Pravo na samoupravljanje, na osnovu koga svaki radni čovek, ravnopravno sa drugim radnim ljudima, odlučuje o svom radu, uslovima i rezultatima rada, o sopstvenim i zajedničkim interesima i o usmeravanju društvenog razvitka. Pravo radnog čoveka da uživa plodove svoga rada i materijalnog napretka društvene zajednice.


Nikomu se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud.

Demokratski politički odnosi, koji omogućuju čoveku da ostvaruje svoje interese, pravo samoupravljanja i druga prava, da razvija ličnost neposrednom aktivnošću u društvenom životu, a naročito u organima samoupravljanja, društveno političkim organizacijama i drugim društvenim i udruženjima, koja sam stvara i preko kojih utiče na razvijanje svesti i na proširenje uslova za svoju aktivnost i za ostvarivanje svojih interesa i prava.


Vjerske zajednice : Uživaju pomoć države.

Suprotan je društveno-ekonomskom i političkom sistemu, utvrđenom ovim ustavom, svaki oblik upravljanja proizvodnjom i drugim društvenim delatnostima i svaki oblik raspodele koji izopačavaju društvene odnose zasnovane na ovakvom položaju čoveka - u vidu birokratske samovolje, tehnokratske uzurpacije i privilegija zasnovanih na monopolu upravljanja sredstvima za proizvodnju, ili u vidu prisvajanja društvenih sredstava na grupno-svojinskoj osnovi i drugih oblika privatizacije tih sredstava, ili u vidu privatno-sopstveničke ili partikularističke sebičnosti, kao i svaki drugi oblik ograničavanja radničke klase da ostvaruje svoju istorijsku ulogu u društveno-ekonomskim i političkim odnosima i organizuje vlast za sebe i za sve radne ljude.

Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske.
Prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom.
Inozemnom ulagaču jamči se slobodno iznošenje dobiti i uloženog kapitala.

Zaposleni mogu imati, u skladu sa zakonom, udjela pri odlučivanju u poduzeću.


U oružanim snagama, redarstvu, državnoj upravi i javnim službama određenima zakonom može se ograničiti pravo na štrajk.


Društvena svojina, kao izraz socijalističkih društveno-ekonomskih odnosa među ljudima, osnova je slobodnog rada i vladajućeg položaja radničke klase u proizvodnji i u društvenoj reprodukciji u celini, kao i osnova sopstenim radom stečene lične svojine koja služi zadovoljavanju potreba i interesa čoveka. Sredstva za proizvodnju u društvenoj svojini, kao zajednička neotuđiva osnova društvenog rada i društvene reprodukcije, služi isključivo radu u cilju zadovoljavanja ličnih i zajedničkih potreba i interesa radnih ljudi i razvijanju materijalne osnove socijalističkog društva i socijalističkih samoupravnih odnosa. Sredstvima za proizvodnju u društvenoj svojini, uključujući i sredstva za proširenu reprodukciju, neposredno upravljaju udruženi radnici koji rade tim sredstvima, u sopstvenom interesu i u interesu radničke klase i socijalističkog društva. U ostvarivanju ove društvene funkcije udruženi radnici odgovorni su jedni drugima i socijalističkoj zajednici kao celini. Društvenom svojinom sredstava za proizvodnju i drugih sredstava rada obezbeđuje se svakom da se,pod jednakim uslovima, uključi u udruženi rad društvenim sredstvima i da, ostvarujući pravo rada društvenim sredstvima, na osnovu svog rada stiče dohodak za zadovoljavanje ličnih i zajedničkih potreba. Polazeći od toga da nitko nema prvo svojine na društvena sredstva i proizvodnju, nitko - ni društveno - politička zajednica, ni organizacija udruženog rada, ni grupa građana, ni pojedinac - ne može ni po kom pravno-svojinskom osnovu prisvajati proizvod društvenog rada, ni upravljati i raspolagati društvenim sredstvima za proizvodnju i rad, niti samovoljno određivati uslove raspodele.


Pravo slobodnog udruživanja ograničeno je zabranom nasilnog ugrožavanja demokratskoga ustavnog poretka, te neovisnosti, jedinstvenosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.


Ekonomska, socijalna i lična sigurnost čoveka; solidarnosti i uzajamnost svakog prema svima i svih prema svakom, koje su zasnovane na svesti radnih ljudi da svoje trajne interese mogu ostvarivati samo na tim načelima.
Slobodna inicijativa u razvijanju proizvodnje i drugih društvenih i ličnih delatnosti u korist čoveka i društvene zajednice. Demokratski politički odnosi, koji omogućuju čoveku da ostvaruje svoje interese, pravo samoupravljanja i druga prava, da razvija ličnost neposrednom aktivnošću u društvenom životu, a naročito u organima samoupravljanja, društveno političkim organizacijama i drugim društvenim i udruženjima, koja sam stvara i preko kojih utiče na razvijanje svesti i na proširenje uslova za svoju aktivnost i za ostvarivanje svojih interesa i prava. Jedankost prava,dužnost i odgovornosti ljudi.



( nastavlja se )

Re:Analiza: Zašto I Kako Je Srušena Jugoslavija 8 years, 9 months ago #1646

  • teknik
  • OFFLINE
  • Platinum Boarder
  • Posts: 535
  • Karma: 0
Vjerojatno to niste ni znali, no prije ste ga zasigurno držali pogrešnom rukom dok ste mokrili.
Problem je riješen USAID-ovim reformama svih mogućih vrsta, razrađenim u detalje.
Poruka medijima bila je: samo dobre vijesti, hvalite političare.
Zbog ovog razloga, neophodno je malo naučiti o učitelju i dobro istražiti je li pomoć koju smo primili došla iz
humanitarnih ili nekakvih drugih razloga.

Sjedinjene Američke Države: Dug





Sjedinjene Američke Države: Inflacija








U novija vremena, poneki se članak ipak stidljivo uspio probiti u medije:

Vanjski dug će pojesti ljude.

Vanjski dug raste nezaustavljivo. Dužnička kriza je pred vratima. Pitanje je jedino tko će stradati.
To neće biti banke i strana poduzeća već građani s kreditima.
Dužnička kriza u Hrvatskoj je doista ante portas. Uvoz robe, usluga i deviznih transfera za dvije milijarde eura bio je veći od izvoza robe, usluga i transfera. Otkad je ujesen 1993. krenuo stabilizacijski program, Hrvatska sustavno, nezaustavljivo i krajnje besmisleno gomila manjkove u razmjeni s inozemstvom, a istodobno gotovo sve kvalitetnije komade imovine i gospodarskih potencijala ili unutarnjeg tržišta prepušta velikim europskim bankama i megakompanijama.
Krunski apsurd takve "razvojne" politike je istodobni gubitak vlasništva na sve širem vlastitom području, uz enormno vanjsko zaduživanje. Tako je unazad 11 godina ukupni vanjski dug zemlje povećan sa samo 4,5 na čak 30 milijardi eura, a 92 posto bankarskog potencijala i gotovo sva nacionalna štednja predana nekolicini velikih europskih banaka.
Strane banke, koje stvaraju najveći dio vanjskoga duga neće stradati, nego će višestruko profitirati - i na kamatonosnim prihodima i na osvajanju imovine pod hipotekom, u slučaju bankrota građana i sitnih poduzetnika.


Uslijedila je sustavna reafirmacija ustaškog rezima.

Ministar obrane Gojko Šušak je na javnome skupu okupljene pozdravljao nacističkim pozdravom. Neke službene jedinice hrvatske vojske nosile su ustaške oznake te imena po ustaškim legionarima Juri Francetiću i Rafaelu Bobanu. Razna državna glasila veličala su Nezavisnu Državu Hrvatsku i evidentne fašističke zločince, pretvarajući ih u nacionalne heroje. Cijelo to vrijeme u Hrvatskoj se javno i nesmetano obilježavao dan NDH uz neizbježne političke mitinge. Imenom ustaškoga ministra Mile Budaka, nazvano je nekoliko desetaka gradskih ulica i državnih institucija.
Uz simboličku razinu ustaškoga resentimenta, počelo je i učestalo pojavljivanje bivših ustaša u medijima (Danijel Crljen, Ivo Korsky), a predsjednik Franjo Tuđman je početkom devedesetih ukazao najveće počasti Ivi Rojnici, bivšem ustaškom stožerniku u Dubrovniku i potpisniku rasnih uredbi iz 1941. dodijelivši mu visoko državno odličje te ga je imenovao šefom hrvatskog ureda u Buenos Airesu. Nakon još jednog međunarodnog skandala, Tuđmanova odluka je povučena. Ivo Rojnica je u rujnu 1993. izjavio: "Sve što sam napravio 1941., napravio bih opet."
Puno jači odjek u hrvatskoj javnosti izazvalo je suđenje Dinku Ljubomiru Šakiću, bivšemu zapovjedniku koncentracionog logora u Jasenovcu koji je uhićen i priveden 1998. Odmah na početku određena je pogrešna pravna oznaka djela zbog koje se Šakic progoni.Njegove tvrdnje o Jasenovcu u javnosti su potpomognute i morbidnom izjavom bivšeg predsjednika Sabora Nedjeljka Mihanovića,1998. po kojoj Jasenovac nije bio "ni lječilište ni mučilište", te je tamo čak postojala i logorska glazba koja je izvodila "Malu Floramye" pa to također govori o karakteru Jasenovca".
NDH je tako obranjena, a proces koji se vodio paralelno sa Šakićevim suđenjem do kraja je iznio na vidjelo svu tragičnu istinu ustaškog revitaliziranja. Tjedan dana nakon izricanja presude Dinku Šakiću, svojim izvještajem o rezultatima sedmogodišnjeg rada oglasila se saborska Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava na celu sa Vicom Vukojevićem. Komisija je utvrdila kako su u drugom svjetskom ratu na području danasnje Hrvatske smrtno stradala 293 Židova.


Fondovi opljačkali prognanike.

Prognanici-povratnici, branitelji i ratni vojni invalidi teško su prevareni u kuponskoj privatizaciji. Fondovi su na njima debelo zaradili. Zbog takvih stvari padaju vlade.
Fondovi su na svakom prognaniku i branitelju u prosjeku zaradili od 15 do 25 puta.


Prevarene stediše:

Štedno-kreditne zadruge prevarile oko tristo tisuća građana, do sada propalo 25 banaka.
Nitko u državi nema točne podatke koliko je ušteđevine propalo u štedno-kreditnim zadrugama, jer za tu ušteđevinu država nikad nije jamčila, ali procjenjuje se da je stečaj i bankrot 147 financijskih organizacija odnio u prah više milijardi kuna. Slično kao što su to prošlih godina pokušavali i drugi.
Za propale banke država dala 3,8 milijardi kuna.


Nova reforma: Siromašni crknite!

Zahvaljujući implementaciji zaključaka Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke i Svjetske trgovinske organizacije - mirovine će, kao i zdravstvena zaštita, kliziti prema dolje.
Bit reforme zdravstva je udar na umirovljenike - liječit će se samo bogati, kao u SAD-u, gdje 17 milijuna ljudi nema zdravstveno, ali sustav jako dobro funkcionira..
Hrvatska sve više i češće, i po pravilu neuspješnije, provodi raznorazne reforme, privatizacije, konsolidacije, stabilizacije, implementacije... po diktatu izvana, te neizbježne sanacije iznutra.
Prvo se preko noći društveno vlasništvo pretvorilo u državno. A državno je dijelio državnik kako je smatrao za shodno. Cijene su bile prihvatljive (menadžerski kredit s "počekom", u pravilu s nedovoljnom ili nikakvom garancijom o povratu kredita). Prihvatioci državnog vlasnistva a sad "poduzetnici" u pravilu su dokazane Hrvatine od stoljeća sedmog. Isisavanjem novaca iz banaka i mirovinskog fonda nastale su hrpe novokomponiranih poduzetnika, koji su na tržištu mogli preživjeti jedino ako su imali povlaštene ugovore s državnim firmama i ministarstvima po, naravno, povlaštenim cijenama. Tako su "životarili" mnogi. Značajnom dijelu i to nije bilo dovoljno pa su morali zatražiti "sanaciju" koja je tada, u pravilu, značila otpisivanje bankarskog menadžerskog kredita. Kako i to netko mora platiti, tako su i banke lagano tonule, ali je sve riješeno "sanacijom" banaka - novcem poreznih obveznika! A i čime bi drugim moglo i biti? No, kad se "sanacija" banaka ponavljala po drugi, treći put moralo se naći novo rješenje. Banke su privatizirane, a kako toliko novca nije bilo u Hrvatskoj, on je pronađen izvan granica. Banke su "sanirane", privatizirane i Hrvatska je ostala bez 95 posto bankarskog sustava.


IZVJEŠĆE DRŽAVNE REVIZIJE O PRETVORBI:

U privatizaciji bez posla ostalo 386.000 radnika.
Državni revizori su od ukupno 287 tvrtki, koliko su ih "pročešljali", pronašli nepravilnosti u njih 216. Od ukupno 69 nepravilnosti, za koje je postojala osnovana sumnja da se radilo o kaznenim djelima, podignuto je samo 12 kaznenih prijava, a veći dio je "pojela" zastara. Što se tiče prekršaja, kojih je otkriveno ukupno 119, podignuta je samo jedna prijava, zastara je "riješila" 38 slučajeva, a nakon izmjena zakona 80 slučajeva se više ne smatra prekršajima.
Prema ukupnim rezultatima revizije pretvorbe i privatizacije, a Državna revizija je od svibnja 2001. godine do rujna 2004. godine provjerila pretvorbeno-privatizacijske postupke u 1556 poduzeća, revizori su otkrili ukupno 1936 nepravilnosti.Od 1556 poduzeća u kojima je obavljena revizija, 345 ih je otišlo u stečaj, a udio malih dioničara u vlasništvu privatiziranih poduzeća smanjio se za nevjerojatnih 63 posto.
Svi ekonomski stručnjaci se slažu da je proces privatizacije nanio hrvatskom gospodarstvu nenadoknadive štete, prije svega zbog načina provođenja i zbog manjkave kontrole u procesu iza same pretvorbe.
Svi pokušaji da se dođe do preispitivanja cijelog toga procesa, koji je ozbiljno ugrozio samu bit hrvatskoga gospodarstva, prije svega njen industrijski dio, nikada nisu nailazili na plodno tlo i uvijek se pronašlo neke razloge zbog kojih do takve stručne i argumentirane rasprave nije došlo.


HRVATSKA PREZADUŽENOST: Teorija zavjere ostvarena do savršenstva

Hrvatska zbog stranih banaka - korak do bankrota
Hrvatska, koju su do prezaduženosti dovele strane banke, bez bankrota može izdržati još koju godinu,ali je pitanje kako to izdržavaju tisuće prezaduženih građana i njihovih naivnih jamaca.
Zadnja snimka Hrvatske narodne banke (izvedena prema metodologiji Svjetske banke) o vanjskoj zaduženosti zemlje pokazuje da je na prijelazu iz 2004. u 2005. godinu, zahvaljujuci rastućem inozemnom zaduživanju ovdašnjih banaka (koje su u većinskom vlasništvu nekolicine velikih EU-banaka!) Hrvatska postala visoko zaduženom te najzaduženijom u skupini 26 tranzicijskih zemalja sjeverne, istočne, srednje i južne Europe.
Strane banke u Hrvatskoj i za taj crni, kao i za jos vitalni ružičasti razvoj događaja, imaju podjednako moćne odgovore, i ne strahuju od bankrota. U sve zajmove su ugradile čvrste (jamstvene i hipotekarne) osigurače, a mogu se povući, bar privremeno, čim na to budu prisiljene. Naposljetku, mogu dijelom hrvatske štednje, koja im je u gotovo potpunom posjedu, financirati izvoz svojih kompanija iz Njemačke, Austrije i Italije u Bosnu i Hercegovinu ili u Srbiju i Crnu Goru, jer i tamo, iste banke, postaju dugoročni gospodari financija i biznisa.
Šest godina nakon početka predaje cjelokupnog bankarskog sustava (plus Telekoma i farmaceutskoga monopola, većine trgovačkog i medijskog prostora i desetaka tisuća najkvalitetnijih nekretnina) i na djelu se pokazuje da se najturobnije procjene iz 1999. ostvariše gotovo sto posto: dugoročna strategija stranih banaka i vodećih kompanija - preuzmi, prezaduži, pa vladaj - uspjela je do savršenstva.









( nastavlja se )

Re:Analiza: Zašto I Kako Je Srušena Jugoslavija 8 years, 9 months ago #1647

  • teknik
  • OFFLINE
  • Platinum Boarder
  • Posts: 535
  • Karma: 0






Ezra Pound ( jedan od najvećih Američkih poeta ) :

"Političari nisu ništa drugo nego konobari koji služe bankare."

Studirao je politiku, ekonomiju, bankarstvo i monetarne teorije :
"120 miliona drkadžija je naivno ispustilo suverenitet i pravo naroda na tiskanje novca!"

"Ratovi su u stara vremena vođeni zbog stvaranja robova.
U novijim vremenima, roblje se stvara zaduživanjem.
Ne postoji sloboda bez ekonomske slobode.
Sloboda koja ne uključuje slobodu od dugova je čista farsa.
Drugi svjetski rat nije počeo 1939 godine.
Taj se rat vodi najmanje još od osnivanja Engleske Banke na kraju 17. stoljeća - 1694. godine, kada je osnivač Paterson izjavio svojim dioničarima :
Banka stvara profit na kamatama na svom novcu koji je stvoren iz ničega".






Analiza : Jugoslavija - Kontrolirana demolicija


Kako uopće početi ? Kako završiti?
A kako drukčije nego s novcem, "stokom sitnog zuba" i bojom krvi.
Pokušat ćemo usmjeriti pažnju na uzroke koji su doveli do svega što se dogodilo. Posljedice su nam ionako svima dobro poznate: veliki broj žrtava i nesagledivi ekonomski gubici.

Odmah na početku analize, spomenut ćemo dva najvažnija virusa po imenu: Milošević i Tuđman.

Obojica ultrateški nacionalisti od kojih je prvi dospio u Haag te usred suđenja napustio ovaj svijet pod sumnjivim okolnostima, dok je drugi od tamo imao poziv od kojeg ga je spasila prirodna smrt.

Milošević je nažalost uspio u srpskom narodu probuditi nacionalizam i to poslije naveliko koristiti.
Iako je hrvastka emigracija godinama bockala nacionalizmom,prvi su veliki korak napravili srpski nacionalisti ukidanjem autonomije nacionalnim manjinama u Vojvodini i na Kosovu.
Nakon toga su hrvatski i slovenski nacionalisti otkrili da su oni katolici, profinjeni i kulturni Europljani koje samo crvena banda, odnosno jugokomunizam spriječava od ujedinjenja s civilizacijom.
Nije dugo trebalo čekati na muslimane u Bosni i povratak starih narodnih i religijskih običaja potpaljenih strahom
o zapadnome đavolu kojemu je jedina namjera istrijebiti islam do zadnjeg traga.

Naravno,nacionalizam je uz veliku pomoć vanjskih kulturnih, dobronamjernih i bogatih prijatelja poharao ovu zemlju.
Nemjerljiva je brzina kojom su se nove stranke iz nacionalističkih i ex komunističkih pretvorile u demokratske.
U svim su republikama stranke počele nicati kao gljive poslije kiše,njihov je ukupan broj iznosio 160.
90% ih je imalo nacionalističke i fašističke karakteristike.
Nacionalisti su pobijedili na izborima i dobili dugo očekivani signal sa Zapada: svi ste dobrodošli!

Kako vanjski demokratski čuvari daju veliku vrijednost nekim pravilima: prava manjina moraju biti garantirana, pojavili su se veliki problemi u novim zemljama od kojih je najviše teškoća sa tim imala Hrvatska,uzevši u obzir da su nam ustav napisali u Bonnu stručnjaci za ljudska prava.
Sjetimo se samo Tuđmanovih javnih izjava: "Sretan sam sto mi žena nije ni Srpkinja, ni Židovka...". Naravno, ovakvih stvari nije manjkalo ni u ostalim dijelovima zemlje koja je u svijetu bila poznatija kao carstvo u kojem caruje drugarstvo, Srbiji naročito.
Sve su nove stranke naravno izmislile i nove granice svojih novih domovina,dajući novi predznak imenu svojih bogom i pravdom osvojenih teritorija: velika!
Suvišno je i spominjati da je stvaranje novih država bilo forsirano izvana,najviše od Njemačke.

Nama prikazuju slike užasa i rata, daju nam da gledamo samo ono što smijemo vidjeti i u što moramo vjerovati jer zbog onog drugoga dolaze u opasnost vrijednosti kojima se zapad toliko hvali: demokracija,javna savjest, sloboda, pravda, blagostanje i ostale žabokrečine koje u ova sadašnja vremena u kojima je Titanik naletio na mnogo veću santu leda od one sa platna, više tešku da je možemo pronaći u ikakvoj knjizi ili filmu.
Uostalom,u Cannesu se za vrijeme festivala zavrtio film: Amerika - od slobode do fašizma.






Tko živi u kapitalističkim zemljama,rado je uživao u njegovim blagodetima no zato je uvijek okretao glavu na drugu stranu od njegovih negativnih osobina koje uzrokuje u većem dijelu svijeta: jad i bijeda,glad i siromaštvo.
Kakvo je njegovo ponašanje danas, kada mu je umjesto istine o stvaranju novca objašnjeno da je za njegovu krizu kriv radnik imigrant,nije potrebno obrazlagati.

Radnik imigrant je pak tri puta ispao ovca:
1. Njegova je zemlja, iako siromašna, financirala najbogatije,odnosno najsiromašnije zemlje na svijetu,zemlje
zapadne civilizacije kupovanjem njihovog duga.
2. Dolaskom u obećane zemlje, radio je za duplo manje nego što je trebao dobiti.
3. Isprane ionako vec izbljedjele sive moždane mase, zbog jedne karikature kao naprimjer ove nedavne
Muhamedove, ponovo će se naći s puškom u ruci u obrani svoje boje krvi.

Jugoslavija je nakon Titove smrti 4.5.1980. godine ušla u ekonomsku krizu te se morala zadužiti kod Međunarodnog monetarnog fonda.
Svi mi znamo, danas još i više u novoj domovini Hrvatskoj,da MMF svoje kredite uvjetuje jako strogim pravilima.
Ti su uvjeti poslije Jugoslaviju primorali na još veće zaduživanje.
Nasuprot kapitalističkom modelu decentralizacije, namjerno su uzrokovali sve veću i jaču centralizaciju države,na štetu ostalih republika, kako bi prouzročili njihove zahtjeve za autonomijom i na kraju odcijepljenjem od matične države.
Proces se kotrljao na ovaj način: Međunarodni monetarni fond je iskoristio Titovu smrt i preuzeo ekonomsku politiku u svoje ruke, nametnuvši nekoliko veoma dobro poznatih šok terapija:
devalvacija dinara, zamrzavanje plaća i dekontrola cijena. Dok se ekonomija stezala od ovog šoka, prihodi Centralnoj vladi su pali, što je povećalo pritisak MMF-a za podizanjem poreza kako bi se uravnotežio budžet. Onda su, naravno, Hrvatska i Slovenija odbile iscrpljivanje svojih sredstava za potrebe siromašnijih provincija.

ETNIČKO ČIŠĆENJE SE POJAVILO KAD JE ŠOK TERAPIJA OBAVILA SVOJ POSAO.

Treba napomenuti da su baš početkom 80-ih,"EKONOMSKI MAĐIONICARI" digli cijenu novca - interesne takse - kamate na kredite čak i do 20% te su na taj način "NEKE" banke i financijske institucije zabilježile ogromne prihode, što je naravno potpuno uništilo slabije zemlje.
Dakle,pokoravajući se MMF-u i njegovim kasnijim "savjetima" o devalvaciji kako bi se sačuvala naša konkurentnost, jugoslovenska je situacija izgledala ovako:

1985. - tečaj dinar / dolar: 270.2 dinara za 1 dolar
1986. - tečaj dinar / dolar: 379.2 dinara za 1 dolar
1987. - tečaj dinar / dolar: 737.0 dinara za 1 dolar
1988. - tečaj dinar / dolar: 2,522.6 dinara za 1 dolar
1989. - tečaj dinar / dolar: 5,557.7 dinara za 1 dolar

Što to znači?
To znači da je osim puno većih kamata koje su nas dotukle, trebalo nadoknaditi i tečajnu razliku što je jednostavno bilo nemoguće.
Drugim riječima: mega-galaktička prijevara.

Izračunato je da su zemlje koje su sudjelovale u programu strukturnog reguliranja MMF-a izmedju 1984. i 1990. godine,uplatile u kase zapadnih banaka 178 milijardi dolara.

Ovo je bila izjava direktora Svjetske banke: "Još od srednjeg vijeka kada su europski osvajači opljačkali Latinsku Ameriku, svijet još nije doživio takav priliv bogatstva u tom pravcu što ga danas vidimo."


A naša situacija je izgledala ovako:
vanjski dug Jugoslavije koji je bio 2 milijarde dolara 1970.
Popeo se na 6 milijardi dolara 1975.
Do 1980. godine, dug je iznosio 20 milijardi dolara što je predstavljalo preko četvrtine nacionalne zarade, dok je otplata duga zauzimala nekih 20% zarade od izvoza.





ETNIČKO ČIŠĆENJE SE POJAVILO KAD JE ŠOK TERAPIJA OBAVILA SVOJ POSAO.

MMF je govorio svim zemljama u programu: izvozite sto više!!!
No dok su zemlje dužnici sve više izvozile robu, pretežno neprerađene sirovine, cijene te izvezene robe na svjetskim tržištima su sve više padale,a cijene robe uvožene iz industrijaliziranih zemalja i njihove kamatne stope, odnosno interesne takse sve više rasle.

Nije puno vremena prošlo,zbog načina, odnosno sistema na koji funkcionira,iako je strahovito profitirao na raspadu Istoka, Zapad je uvidio što mu se sprema i što ga čeka ako pod hitno nešto ne poduzme:
rate na kredite su u 2004. godini pale na samo 1%.
Ovo je trebalo donijeti višestruke koristi, međutim, pretvorilo se u bombu kakvu svijet još nije vidio :
razvijene zemlje su već dobrano zaglibile u dugove i njihove su ekonomije dobile samo mali predah, nisu se uspjele pokrenuti.
Nažalost, svi su uzeli nove super povoljne kredite bez ikakvih limita.
Ukupan je naprimjer dug Sjedinjenih Američkih Država već preko 90 triliona dolara, a samo javni dug skoro svake europske zemlje pojedinačno oko 1500 milijardi eura.
Pošto banke nisu dobrotvorne ustanove,rate su se u vrlo kratko vrijeme popele na ovih sadašnjih preko 5 %.

Tko će to platiti?
Ratova, izmišljenih terorista i svakakvih ostalih isprika za stoku sitnog zuba, nikad više,na svakom je koraku neprijatelj.
Ustanove koje žive od kamata, kao na primjer MMF, našle su se u velikoj neprilici samom činjenicom da su Rusija, Argentina i Brazil isplatili kompletan dug.
Amerika drhti.
Iako su kao ispriku za tiskanje zelembaća; što su na demokratski i slobodno tržišni način proglasili kao podatkom koji više nije dostupan za javnost, podigli cijenu nafte za 3 puta na 70 $, dolar je u kratko vrijeme izgubio 50 % na svojoj vrijednosti.





Što reći u susret podacima da ga sada sve češće i češće razne zemlje napuštaju, a bio je oficijalna državna rezerva za cijeli svijet?
Što reći, sto učiniti u susret financijskom tsunamiju koji se evo već naveliko približio obali ?
Možda spomenuti još jedan, svježiji primjer od našeg? Iračku namjeru da počne prodavati naftu u drugim valutama i 11. septembar ? Irački dinar naprimjer?

1932. - tečaj dolar / irački dinar : 4,86 dolara za 1 dinar
1973. - tečaj dolar / irački dinar : 3,39 dolara za 1 dinar
1988. - tečaj dolar / irački dinar : 3,22 dolara za 1 dinar
2003. - tečaj dolar / irački dinar : 2,53 dolara za 1 dinar
2004. - tečaj dolar / irački dinar : 0.0004 dolara za 1 dinar

Iza zavjese su se uvijek dešavale stvari koje nama, onako u duhu demokracije uvijek zaboravljaju ispričati,no sto je još gore, nikada ne bi mogli ni pomisliti da je ovako crn mrak moguć:

THESE ARE JUST SOME OF THE DOCUMENTS SHOWING ILLEGAL MONEY LAUNDERING AND TRANSFERS.
From Narcotics & Illegal Weapon Sales,involving the following named person, all part of "THE BUSH CRIME FAMILY". DOCUMENTED PROOF..........
Narcotics & Illegal Weapons Sales & Money Laundering, Wire Transfers By
Ove transakcije uključuju:George H.W. Bush , Neil Bush, Marc Rich, James Baker,The Catholic Pope, Enron Corp., The Queen of England, Terrorist Bin Ladin,Hillary Clinton, The Saudi Royal Family,Bank of America=Leonard Millman:

Kakve su reakcije običnog,normalnog čovjeka u sudaru s ovakvim podacima?
Što može pomisliti pri pogledu na slike sadašnjeg Pape u Nacističkoj uniformi i onog bivšeg u ljubavnom zagrljaju sa optuženikom za ratne zločine iz Haaga?
Mora da mu se krv sledi kad pročita da je sin engleske legende, željezne lady, Margaret Thatcher uhapšen u Ekvatorijalnoj Novoj Gvineji (zemlji bogatoj naftom) zbog pokušaja izazivanja državnog udara.





Ovako je izgledalo rađanje nove i slobodne Hrvatske:
Popis 11 najmoćnijih ljudi :


Banka : Predsjednik nadzornog odbora

Zagrebačka banka: Paolo Fiorentino
Privredna banka Zagreb: Gyorgy Suranyi
Erste&Steiermarkische: Reinhard Ortner
Dubrovačka banka: Robert Hans van Griethuysen
Nova banka: Robert Hans van Griethuysen
HVB Splitska banka: Anton Knett
Hypo Alpe-Adria Bank: G|nter Striedinger
Podravska banka: Sigilfredo Montinari
Primorska banka: Francesco Signorio
Primus banka: Rudolf Einhellig
Raiffeisenbank : Herbert Stepić
Slavonska banka: G|nter Striedinger
Volksbank : Manfred Kunert


( nastavlja se )

Re:Analiza: Zašto I Kako Je Srušena Jugoslavija 8 years, 9 months ago #1648

  • teknik
  • OFFLINE
  • Platinum Boarder
  • Posts: 535
  • Karma: 0
18.10.2004. ZAGREB

Na rubu fantastike je izjava bivšeg ministra financija Borislava Škegre u Rovinju da ne postoji dug umirovljenicima i da je to bila jedna od laži Američke Administracije tijekom 90-tih godina, radi rušenja HDZ -a s vlasti.






Vrijedno je sjetiti se Jugoslavenskih ekonomskih rezultata prije nego što je ušla u program MMF-a:

u periodu između 1966.-79, rast industrijske proizvodnje je u prosjeku iznosio 7,1 % godišnje.
Poslije prve faze makro-ekonomskih reformi, on je pao na 2,8 % u periodu između 1980 - 87godine i konačno na nulu između 1987 - 88.
Do 1990 godine, propao je skroz do -10,6 % .

Čak ni to nije bilo dosta :
u siječnju 1990, sporazum koji je potpisan sa MMF-om je odredio da se izdaci za državne troškove srežu do te mjere da je to predstavljalo 5 % od bruto domaćeg proizvoda zemlje.

Posljedice toga nisu bile ništa manje od katastrofalnih.

Dok je inflacija nagrizala zarade,MMF je naredio zamrzavanje plaća na njihove nivoe od sredine novembra 1989.
I pored fiksiranja dinara za njemačku marku, cijene su rasle neobuzdano. Stvarna vrijednost plaća je propala za 41 % u prvih šest mjeseci 1990.
Inflacija se 1990 godine kretala na oko 70 %.
U siječnju 1991., izvršena je još jedna devalvacija dinara od 30 %, dovodeći do još jedne runde poskupljenja.
Inflacija se kretala oko 140 % u 1991. godini, a onda skočila na 937 %, pa na 1.134 % u 1992. i 1993. godini.

Strani kreditori su bili u potpunoj kontroli jugoslovenske monetarne politike: Sporazum koji je potpisan sa MMF-om je spriječavao Jugoslovenskoj Federalnoj Vladi pristup kreditu iz svoje Centralne Banke (Narodne banke Jugoslavije).
Ovaj uvjet je doslovno paralizirao funkcioniranje budžeta i osakatio mogućnost Federalne Države da financira svoje ekonomske i socijalne programe.





Uz to, deregulacija komercijalnog kredita uz reforme Bankovnog Sistema je stvorila prave uslove za još veću propast investicija od strane državnih preduzeca.

ETNIČKO ČIŠĆENJE SE POJAVILO KAD JE ŠOK TERAPIJA OBAVILA SVOJ POSAO.





Zamrzavanje svih isplata, republike je dovelo u stanje (neslužbenog) otcjepljenja.

Ispunjavanje ovih uvjeta (koji su sadržani u sporazumu potpisanim sa MMF-om) je također bio dio sporazuma o planiranju isplate duga Pariškim i Londonskim klubovima (glavne zapadne kreditno-financijske institucije).
Kriza budžeta kojom je dirigirao MMF, uzrokovala je propast Federalne Financijske Strukture.

Ova situacija je na neki način došla kao gotova stvar, prije zvanične deklaracije Hrvatske i Slovenije o otcijepljenju 1991. godine.

1989. je nekih 248 poduzeća likvidirano i 89.400 radnika otpušteno.
Nije se na tome završilo.
U prvih devet mjeseci 1990. godine je daljnjih 889 poduzeća sa 525.000 radnika izloženo postupcima bankrota.
Najveća koncentracija takvih firmi bila je u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Makedoniji i na Kosovu.

U rujnu 1990. godine, Svjetska banka je iznijela pretpostavku da je tu bilo još 2.435 poduzeća "u gubitku", s kombiniranom radnom snagom od 1,3 miliona radnika, od preostalog ukupnog broja od 7.531 poduzeća.
Imajući u vidu da je 600.000 radnika vec bilo otpušteno iz propalih bankrotiranih firmi prije rujna 1990. godine, ove brojke pokazuju da je nekih 1,9 miliona radnika (od ukupno 2,7 miliona) bilo klasificirano kao "suvišno", tj., bez posla.

ETNIČKO ČIŠĆENJE SE POJAVILO KAD JE ŠOK TERAPIJA OBAVILA SVOJ POSAO.

Naravno da je MMF bio povezan i radio u uskoj suradnji sa NSA (Američka Agencija Za Nacionalnu Sigurnost).

Onda se pojavio Ante Marković koji je svojom reformom,a koju je do tada držao u tajnosti,uspio napraviti ovo:
"Jugoslavija je ipak pred kraj svog postojanja uspjela srediti svoje glavne ekonomske probleme, potvrđujući to i na suđenju Miloševiću u Haagu:
inflacija je svedena na nulu, devizne rezerve su porasle na 11 milijardi dolara, vanjski dug je smanjen s 21 na 12 milijardi dolara.
Vratili smo sve dugove i kamate, i ništa nismo ostali dužni."

Zato je trebalo izvršiti konačni ekonomski udar koji je detaljnije opisan pri kraju analize.

Priča,motivi i uzroci propasti bivše države,jako su slični ovome sto se danas dešava:
Sve su ankete pokazale da je društvu bilo puno bolje u socijalističkom sistemu.
Javna je tajna da velika masa plače za tim vremenima.

Hrvatska danas tone u sve veće i veće dugove.
Iako se trudilo to sakriti od očiju javnosti,sve je rasrodano.





Na svaki mogući način treba otkloniti bilo kakvu opasnost povratka u socijalizam, a zna se da je stari, prokušani i uspješni recept uvijek palio na ovim prostorima: boja krvi.

Strane su se zemlje u međuvremenu potrudile izbrisati ime Jugoslavija sa svega i svačega, pa čak i sa rodnih listova.
Hrvatska k'o Hrvatska, eto nas zavijeni u crnu boju fašizma i ustaštva, grade se spomenici Budaku i Francetiću, a Crkva koja je u sve to upletena do maksimuma, uzdiže se do nebesa - Bog i Hrvati = The Dream Team.
Naveliko se falsificira povijest, a ponos Jugoslavije koji joj je donio poštovanje u cijelom svijetu, igranje jedne od glavnih uloga u svjetskoj pobjedi protiv najveće povijesne tragedije koju je uzrokovao fašizam; pokušava se učiniti jednim od najkrvavijih zločina u povijesti.
Naravno da svijet to ne prihvaća i zbog toga je Hrvatska, iako nerado, prisiljena poštivati mnoga antifašistička pravila koja joj se određuju, a koja su u potpunoj suprotnosti sa ovim veličanjem fašističke povijesti Nezavisne Države Hrvatske iz velikog rata.





Dakle,da se vratimo koje desetljeće unazad, do drugog svjetskog rata.
Na srpskoj strani četnici,na hrvatskoj Ustaše u Nezavisnoj Državi.
I jedni i drugi na strani fašističkih sila. Između njih partizani na strani savezničkih snaga.
U ovu miješavinu moramo ubaciti i Crkvu koja je zbilja odigrala sramotnu ulogu na ovim prostorima.
Ovdje je slikama pokazana njihova uloga: Holocaust Archive Pictures

Rat je završio porazom fašisitičke ideologije, bacanjem dvije atomske bombe na Japan.
Naravno da je to moralno upitno djelo, no sa vojne točke gledišta, situacija je izgledala ovako:rat je trajao previše dugo.
Fašizam je nanio nesagledivu štetu u cijelom svijetu, uključivši i horor koncentracijskih ogora,koji je šokirao cijeli svijet:
Pictures of the Holocaust
Budući da se fašističke snage usprkos svemu nisu predavale,na taj je nacin konačno stavljena točka na i.

Na našim se prostorima dogodio Bleiburg.
Isto jako veliko moralno pitanje kojim se s vojne točke gledišta riješilo nekoliko problema:
na našim je prostorima osim koncentracijskih logora koje je uspostavila fašistička Nezavisna država Hrvatska, u velikoj modi bila sječa glava:





Dakle na taj se način riješilo pitanje bijega fašističkih zločinaca koji bi u budućnosti sigurno predstavljali veliku opasnost za novonastalu zemlju, uzevši u obzir da je opravdanje bilo: zna se tko je bježao i zašto je bježao.
S vojne točke gledišta, ista stvar kao Američke Atomske Bombe na Japan.

Cijeli svijet je gorio od oduševljenja: Rat je gotov!


( nastavlja se )

Re:Analiza: Zašto I Kako Je Srušena Jugoslavija 8 years, 9 months ago #1649

  • teknik
  • OFFLINE
  • Platinum Boarder
  • Posts: 535
  • Karma: 0
Važno je prisjetiti se da Bleiburg predstavlja veliku kolonu fašističkih snaga koje su htjele pobjeći iz zemlje.
U koloni je bilo i civila.
Kolona je uspjela doći do cilja, međutim, treba se upitati: zašto ih savezničke snage nisu htjele primiti već su ih vratile prema partizanima?
Razlog je jednostavan i najbolje se može opisati primjerom nastanka Australske nacije, koja slično Američkoj, "prije toga nije postojala":





Potječe od kolonije zatvorenika koji su tu protjerani, daleko od očiju svijeta.

Time su se saveznici u Bleiburgu riješili ogromnog problema koji im se nametnuo.

S ljudske točke gledišta, iako se to pokušalo pravdati stravičnim zločinima pretrpljenim baš od fašističkih snaga koje su se sada našle u zarobljeništvu, partizani su učinili zločin (i ne samo u Bleiburgu).

Žalosno je sto je među žrtvama bilo i civila, no i tu je lako opisati razlog:
ova je zemlja bila nerazvijena i zaostala.
Narod koji je živio na ovim prostorima u svojoj povijesti bilježi rat do rata.
Narod koji je živio na ovom prostoru bio je neobrazovana masa koju je bilo jako teško kontrolirati.
Osim toga, na taj se način sve sredilo u dosta brzom vremenskom roku izbjegavajući ogroman broj regularnih procesa koje bi itako bilo nemoguće održati i koji bi uostalom,puno i koštali.
To je dakle bilo to,u prijevodu: dvije atomske bombe na Japan.
Cijeli se događaj još uvijek treba povijesno ispitati budući da ga i dan danas,nakon više od pola stoljeća nema u velikim svjetskim enciklopedijama.

Glavni lideri hrvastkih fašistčkih snaga su uspjeli zbrisati s mjesta zločina, naravno noseći sa sobom ogromne količine ukradenog bogatstva.

U svemu tome im je naveliko pomogao Vatikan, odnosno Katolička Crkva, protiv koje se u Americi upravo vodi proces za povrat tog bogatsva iz onih vremena.
Slučaj: Alpine protiv Vatikanske banke
Tužitelji: Židovi, Srbi, Ukrajinci...
Brane se: Vatikanska banka, Švicarska banka, franjevci,te Hrvatski pokret za oslobođenje.

Žalosna je činjenica da Vatikan na sudu navodi u prilog obrani: Genocid u to vrijeme nije bio zabranjen internacionalnim zakonima!





Budući da je još za vrijeme rata bila jasna razlika između saveznika kapitalista i saveznika komunista, kapitalističke zemlje su kod nas provele u plan poteze koji će im olakšati buduća vremena: sačuvati ljude i uspomene vezane uz boju krvi.
Na tome su i Američke i Engleske tajne službe poslije debelo profitirale tijekom hladnog rata.

Stvar se odigrala ovako:
mreža koju je Vatikan organizirao za vrijeme 2. svjetskog rata, a koja je služila bijegu kriminalaca, bila je financirana od strane hrvatskih ustaša, odnosno opljačkane imovine.
Nemojmo zaboraviti da je kroz te kanale prošla ogromna količina bogatstva.
Koristili su je na tisuće nacista.
Sjedište joj je bilo u manastiru San Girolamo u Rimu.
Njome je rukovodio Svećenik, Ustaša i Vatikanski Agent Krunoslav Draganović.
Draganović je radio za CIA-u i Američku vojsku,a bio je traženi kriminalac zbog etničkog čišćenja Srba u 2. svjetskom ratu.

Eto, tako se otprilike odigrao kraj rata kod nas.
Ovo je općenito bio i jedan od glavnih uzroka svih narednih nevolja Novonastale Države Po Imenu Jugoslavija.

Poslije su se ti kanali iskoristili i na ovaj način:
Paolo Hnilica (visoka vatikanska ličnost) koji se na grafikonu Talijanske Finacijske Policije nalazi na samom vrhu organizacije recikliranja novca, povezan je sa našim Međugorjem.
Bio je uhapšen nakon što se pokušao dokopati sadržaja torbe Roberta Calvija (najveći financijski skandal Vatikanske banke - tiče se Banco Ambrosiano).
U toj se torbi nalazio zahtjev Vatikanskoj Banci za povratom milijarde dolara koju su posudili od Banke Ambrosiano.
Paolo Hnilica je imao blagonaklonost pape i bez obzira na ogromnu hrpu dokaza o njegovoj povezanosti sa mafijom, optužbu Talijanskog Suda, nikada nije završio iza rešetaka.
1968. osnovao je organizaciju Pro Fratribus za pomoć Crkvama Orijentalne Evrope.
Odmah je zaradio brdo novca i bio umiješan u poslove sa kriminalcima Lena i Carboni.
Njegovu organizaciju Pro Fratribus su iskorištavale tajne službe zapadnih zemalja za prijenos fondova iz Zapadne u Istočnu Europu osamdesetih godina, te u novije vrijeme za promociju pojave Djevice Marije u Međugorju.
Osamdesetih godina, prijenos fondova u blagajne antikomunista i njihovih organizacija, bio je glavni interes Hnilice,no ništa u usporedbi sa biznisom koji se vrtio u milionima dolara oko hodočašća u Međugorje.





Jugoslavija,
kao novonastala zemlja, bila je trn u oku i kapitalistima i komunistima jer nije prihvatila tvrde sheme ni jednih, ni drugih.
Dakle, Jugoslavija se svijetu predstavila na ovaj način:

Tuđe nećemo, svoje ne damo;
ako smo mi u sklopu naših velikih saveznika jedna mala zemlja po teritoriju, svojim djelima smo dokazali da je naš narod velik duhom.
Mi hoćemo biti zajedno s našim saveznicima za stolom gdje će se rješavati sudbina Europe, pa i naše zemlje.
To je naše pravo i mi ćemo pri njemu i ostati.
Zamijeniti dominantnu poziciju velikih sila koje su vijekovima krojile i oblikovale međunarodne odnose, samostalnim,slobodnim i ravnopravnim učešćem svih naroda i država u izgrađivanju svjetske politike koja će svojim ostvarenjima zadovoljiti potrebe svih.
Omogućiti svakom narodu potpunu samostalnost i slobodu da sam odlučuje o svom smjeru kretanja i osiguravati im progres umjesto pritiska da se svrstavaju u međusobno suprotstavljene blokove i da se dijele prema ideološkim ili drugim kriterijima.
Prekinuti poslušno pokoravanje tuđim ideološkim i političkim uzorima i središtima političke moći i zamijeniti
to izgrađivanjem vlastitog puta.

Naravno da su je ovakvi stavovi stavili na vjetrometinu svih mogućih i nemogućih svjetskih pritisaka, tajnih službi i prljavih igara koje su na kraju ipak uspjele uroditi plodom, zahvaljujući neprirodnom instinktu koji su nam ugradili,poznatijim kao prepoznavanje boje krvi.
Sasvim je jasno da su "našu" emigraciju financijski pomagale kapitalističke zemlje jer im je itekako bio od koristi raspad sistema koji je za njih predstavljao direktnu opasnost.

Upravo zbog toga, u vrijeme Jugoslavije je najveća parola bila Bratstvo i Jedinstvo.





Zbog ovakvih stavova, Jugoslavija je nažalost morala imati i jaku vojsku, koja je bila neophodna u onim vremenima.
Iako je ta vojska u stvari funkcionirala na principu industrije, isuviše je praznila naše džepove, no drugačije jednostavno nije moglo; bilo je to doba hladnog rata.

Iako je vrijeme prolazilo,tako su zapadne zemlje sve više i više napredovale po standardu.

Jugoslavija je dosta uspješno uspijevala držati korak s njima.
Pri tome treba uzeti u obzir da je Jugoslavija direktno iz opanaka ušla u jedno od najmodernijih društvenih uređenja, kojeg nitko nikad prije nije imao.

Ispočetka je to društvo moralo biti jako tvrdo zbog ogromnih razarajućih posljedica iz drugog svjetskog rata, no poslije se naravno sve više i više otvaralo.
Nažalost, vrijeme njenog postojanja je bilo previše kratko jer za potpuni prelazak iz opanaka u moderno društvo ipak treba više vremena.

Bitno je da je ovo jednostavno bio mogući ključ za promjenu cjelokupnog svjetskog sistema gospodara i robova,zbog toga i toliko opasan, pa je morao biti izbrisan.

Onda se ispostavilo da je situacija ovakva:

Zapadne su zemlje svoj uspjeh temeljile na ogromnom zaduživanju, prema kojem je dug Jugoslavije otprilike ličio kao na razliku između mrava i slona.
U cijeloj je situaciji jako veliku ulogu igrala činjenica što je u Jugoslaviji
ukupna imovina bila u društvenom vlasništvu, odnosno u posjedu naroda.


Situacija izgleda ovako:

Jugoslavija je prije raspada dugovala oko 12 milijardi dolara.
Amerika danas ukupno duguje preko 90.000 milijardi dolara.
Od velikih Evropskih zemalja, svaka pojedinačno duguje debelo iznad 1000 milijardi dolara samo javnog duga.

Hrvatski javni dug danas iznosi oko 30 milijardi eura, s tim da praktički više nema ništa u svom vlasništvu.


Sve je opljačkano u vrijeme privatizacije i završilo u stranim rukama za jako nisku cijenu.

Ona je danas na papiru neovisna, no u praksi, apsolutno ništa ne ovisi o njoj i njenoj volji, sva je naša sudbina u tuđiim rukama.
O tome kakva nam je sudbina namijenjena, bolje da niti ne razbijamo glave razmišljajući :
to je vidljivo na svakom koraku golim okom :
Bez Robova Nema Ni Gospodara.

Zapad, koji je točno znao na kojim se tankim i krhkim nogama drži njegovo tako lijepo tijelo; Zapad koji je točno znao da će sa modernim vremenima i podaci o ogromnim dugovanjima izići u javnost, morao je spriječiti da se uspješan model Jugoslavije slučajno ne proširi i na druge zemlje.
Usput, na tome je trebalo i dosta zaraditi te stvoriti stalan izvor prihoda za budućnost.
Cijeloj priči treba dodati i jedan vrlo važan, ako ne i najvažniji faktor: nafta.

Nafta se u svijetu pokazuje kao najvažniji faktor kojeg ima sve manje, a zbog kojega se vodi sve više i više ratova.
Većina zemalja bogatih naftom je siromašna i opustošena ratovima.
Ne treba puno razmišljati kako bi se došlo do jednog jedinog zaključka, a taj je da su sve prljave igre i ratovi namjerno izazvani kao posljedica interesa Zapada,u čemu naravno debelo prednjaci Amerika.
Zbog toga je uništen Sovjetski Savez, Irak, Afganistan,... a po svemu sudeći, to su namjenili i Iranu.

Rusija je u ovoj analizi vrlo bitna, zbog čega?
Najveće do sada netaknute rezerve nafte u svijetu, nalaze se u bivšim sovjetskim republikama na obali Kaspijskog mora: Azarbejdžan, Kazahstan, Turkmenistan.
Kaspijski region je jedan od najvećih preostalih potencijalnih izvora neprerađene nafte i plina u svijetu, izjavio je rukovodilac Exxon-a 1998. godine.
Naravno da to "bogati" Zapad nije mogao ostaviti tek tako u komunističkom vlasništvu Sovjetskog Saveza.
Veliki je plinovod trebao ići iz dijela Sovjetskog Saveza zvanog Turkmenistan,preko Afganistana.
Važan dio vlasništva konzorcija tog plinovoda je bio u vlasnistvu Union Oil of California (UNOCAL),koji je čvrsto povezan s obitelji Bush.
Svi smo vidjeli sta se desilo s Afganistanom - americka ratna intervencija.
Drugi dio Sovjetskog Saveza koji je jako važan je Kaspijsko područje zbog velikih izvora nafte i prirodnog plina, a koji takodjer nije smjeo ostati za naredna komunistička pokoljenja, pogotovo što se od tamo planiralo opskrbljivanje Zapadne Europe.
Amerika je htjela i još uvijek hoće zaraditi ogroman novac na tome, no tu se umiješala i Njemacka.
Jedan od koridora koji ide od onih područja preko Srbije, završava u Hrvatskom Omišlju.
Budući da je cijeli posao izgledao ili nemoguć ili nemoguće skup zbog Istočnog Bloka i Jugoslavije, odlučilo se jednim udarcem ubiti dvije muhe; srušiti cijeli Istok i Jugoslaviju te na taj način osigurati naftu i novac.

Osiguranje vlasništva nad najvrijednijom imovinom svih zemalja pogrešnog društvenog uređenja predstavlja ogroman prihod za budućnost.

Nije prošlo mnogo vremena, ova je imovina omogućila Rusiji isplatu kompletnog duga Pariškom i Londonskom klubu,te prelazak iz grupe kreditiranih u grupu zemalja kreditora.Osim toga, rublja je postala konvertibilna,a Putin je nedavno izjavio, što su zapadni mediji cenzurirali,da novi svjetski poredak može proći ali sa promijenjenim ulogama zavisno od ekonomsko-financijskog stanja zemalja koje mu žele biti na čelu.

Jugoslavija se ni kriva,ni dužna našla nasred puta kojim će teći nafta sa Istoka prema zapadnoj Europi.




( nastavlja se )
Time to create page: 0.42 seconds